Komentari

bllankk.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing


  • Moonchild

    Lijepo si to napisala, prijateljice moja... Imaš pravo.

    Želim ti se od srca zahvaliti na predivnom komentaru kojeg si ostavila na mom blogu... puno ti hvala što si uz mene... puno mi to znači... i nastavit ću dalje... dignut ću glavu i nastaviti.. ne želim dopuštati njemu da me tako uništi... ne želim.
    I zahvaljujem ti... milijun puta i od srca... hvala što si tako dobra prema meni.
    Šaljem ti veliku pusu... i želim ti laku noć!
    :*)

    avatar

    07.01.2007. (23:44)    -   -   -   -  

  • anđeo dobrog naboja

    baš tako, u strahu su velike oči. pokušati ništa ne košta, a (gotovo) uvijek se isplati. prepreke imaju onoliko važnosti koliko im mi pridamo... na nama je odluka hoćemo li (o)stati ili se pokrenuti. nije to inat, to je snaga volje, želja, vjera u sebe. sreća (ionako) prati samo hrabre. pusa

    avatar

    08.01.2007. (00:10)    -   -   -   -  

  • mandarinica

    post je prelep! hrabrost, treba je naci u sebi. i pokusati...
    pozdravcic.

    avatar

    08.01.2007. (00:19)    -   -   -   -  

  • Mela sunce cupavo*

    Procitah post....i malo sam se zamislila...otvorila sam malo oci...hvala ti.....:) jako je dobar...poZZ!!!svratI!

    avatar

    08.01.2007. (00:58)    -   -   -   -  

  • djevojka zamisljenog pogleda...

    [I]ko ne riskira ne porfitira

    bilo kakav pokusaj je bolji od stajanja na mjestu...i svaki novi pad je bolji od ne pokusati ista uraditi... iz svega nesto naucis sto kasnije upotrijebis u neke nove svrhe, za neke nove pokusaje...

    topli poljubac

    avatar

    08.01.2007. (01:06)    -   -   -   -  

  • Selene

    Kako dobar post!
    Imaš pravo, stvarno je s vremena na vrijeme potrebno ispitati granice svojih strahova, onoga što mislimo da nikad ne bismo mogli, a zapravo vrlo vjerojatno to možemo, samo što nismo nikad probali to i ostvariti. Početi je najteže, pa čak i ako ne uspijemo, barem smo probali.
    Lijep pozdrav! =)

    avatar

    08.01.2007. (01:08)    -   -   -   -  

  • old soul

    ... treba pokušati i pokušavati ... samo tada možeš biti zadovoljna sa sobom jer znaš da si barem probala .... i ne uspije svaki put ... ponekad je strah prevelik , ali to nas ne bi trebalo spriječiti da ustanemo još jednom i pokušamo .... jer samo tako možemo doći do onog osjećaja zadovoljstva učinjenim ...:)

    avatar

    08.01.2007. (06:42)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    U strahu su i kratke i teške noge.Zašto ne postižemo više a mogli bi,zašto odustajemo a nema ni najmanjeg razloga za to?Ti si odgovorila na mnoge strahove i te male trijumfe pobjednika pretvorila u još jedan izazov da slijedeću uzbrdicu osvojiš s više odlučnosti.Da,lijepo je biti na vrhu makar i jedne stepenice!Lijep post.Osmjeh ti ostavljam!

    avatar

    08.01.2007. (07:46)    -   -   -   -  

  • u ime...

    ponekad je i sam put tako lijep. težina je uglavnom mjerilo iz naše glave. jer ono što je tebi teško nekom drugom nije, i obrnuto. razmišlljajući o strahu dajemo mu krila. akcijom, pokretom malo po malo možemo ga pokoriti ... baš tako lijepo kako si opisala. moje čestitke na odvažnosti i hrabrosti da se krene. kad ćemo tamo negdje stići nije ni važno ... bitno je, čini mi se, ne stajati na mjestu. bravo. pozdrav

    avatar

    08.01.2007. (08:59)    -   -   -   -  

  • vicious tounges

    strahovi nas koče, često u tim uzbrdicama...ali divno je kad stisnemo zube i krenemo, pa kud puko da puklo...i taj osjećaj kad si pobjedio samog sebe...neopisivo...drago mi je što ti kročiš unatoč strahovima...samo tako i nastavi...

    avatar

    08.01.2007. (10:50)    -   -   -   -  

  • zuta hipnoza

    najčešće se podcjenjujem po pitanju međuljudskih odnosa, tu najčešće i vodim neumorne borbe, baš sam pehist po tom pitanju :(. ljudi se trude biti bogati, slavni, prepoznati u masi...čini mi se kao da sam ja na razini vrtića jer se zamaram ljudima oko sebe, nema u meni puno poduzetničkom duha u probitačnom svijetu...pozdrav veeeliki

    avatar

    08.01.2007. (11:13)    -   -   -   -  

  • pegy

    Mislim da u svladavanju vrha strah uistinu ne treba, jedino potrebno je osjećaj za realnost. U svakom trenutku ne možemo ići na MtEverest, jer se za to treba pripremiti, ali neko manje brdo sigurno je lako osvojivo. Gledajući gore, i to manje nam se može činiti veliko, ali kad imamo svu potrebnu opremu, ne treba se bojati. Čak i ako ne uspijemo, uvijek postoji drugi put. A i usput nešto naučimo i spoznamo pa nam drugi put bude lakše.

    avatar

    08.01.2007. (12:21)    -   -   -   -  

  • Tanja

    želim ti uspješno savladavanje svake nove uzbrdice...hvala na posjeti...

    avatar

    08.01.2007. (12:42)    -   -   -   -  

  • Insomnia

    Pa istina....je....te uzbrdice izgledaju nedostižne..no samo je trud potreban da nemoguće činimo mogućim....
    Znaš kako se ono kaže:
    "Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti izgubljeno je ono samo ono čega se odreknemo."
    Nemoj se odreći put prema toj uzbrdici....sretno na put do vrha....

    avatar

    08.01.2007. (13:15)    -   -   -   -  

  • portret ljeta

    ...moj strah je drugačiji od te uzbrdice...recimo da sam ja sad na nekoj uzbrdici,vrhu svijeta,ali moj strah je strah od nizine...strah da ću ponovno biti tužna...*pusa*

    avatar

    08.01.2007. (13:31)    -   -   -   -  

  • toris

    ...većina tih uzbrdica čini se većima nego što jest...
    da to saznas na vrhu kad pogledas prema nizini...i onda se smijes samom sebi jer skoro si odustao, malo je falilo da ne probas, a uspjeh je tako velik i divan...a sve je moglo biti nista samo zbog nekog iracionalnog straha..
    razmisljala sam dosta o strahu..koliko se, u biti, puno bojim svega, a nitko ne bi rekao za mene jer uvijek napadam uzbrdice odmah, cim se nadju ispred mene...i mnogo puta me gurnu nazad, ali ne zalim i napadam ponovno..
    jer ako ignoriram strahve..dobijem sve, a ako obracam paznju na njih nemam nista!

    avatar

    08.01.2007. (13:36)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Korak po korak prolazimo svoj put.
    Naravno,uzbrdice su teže savladive,ali samim tim je i ljepše pogledati na pređeni put kada se osvrneš.
    Korak po korak i na vrhu si!
    Pusa ;)R.

    avatar

    08.01.2007. (14:58)    -   -   -   -  

  • sunlight25

    Bit života i je u neprestanom dostizanju malih ciljeva, savlađivanju malih prepreka, postizanju novih pobjeda... Uvijek treba pred očima imati neki svoj konkretni cilj, to nam daje snagu da ne stojimo u mjestu, neprestano nas stavlja na nova iskušenja... A sve dok ne krenemo u ostvarivanje postavljenih ciljeva nismo niti svjesni koliko je snage u nama, možda nekada i sumnjamo u svoje vrijednosti, ali kada cilj ostvarimo onda imamo predivan osjećaj sreće i zadovoljstva samim sobom... Puno lijepih pozdrava!

    avatar

    08.01.2007. (15:23)    -   -   -   -  

  • Silent Echo

    Sviđa mi se usporedba s uzbrdicom... Ja sebe cijelog života smatran manje vrijednim i teško mi je to suzbiti... Zbog toga se bojim i pokušati popeti na uzbrdicu... Zbog toga često patim i šizim iznutra... Tebi se stvarno divim što si uspjela savladati strah i počela ostvarivati ono što želiš... Takvi kao ti bi trebali nama, kukavicama, poslužit kao uzori :)
    P.S. sad znaš da nisam žensko :)
    -PozdraV-

    avatar

    08.01.2007. (17:49)    -   -   -   -  

  • Marionette

    Prepreke su one zastrašujuće stvari koji ugledate čim maknete pogled sa svog cilja.
    Slažem se s tobom, završit ćemo na toj nizini u svakom pogledu. Ne košta probati.
    Volim uzbrdice. Uvijek kada idemo na te male izlete idemo na neka brdovita mjesta. I uvijek se (jedina) popnem do vrha. Jednostavno volim taj osjećaj slobode kada sa vrha gledam okolinu. Nešto predivno.
    Sebe ne smatram manje vrijednom. Nitko to nije. Samo se treba više potruditi. I svatko može proći čak i najzahtjevnije prepreke.

    avatar

    08.01.2007. (18:22)    -   -   -   -  

  • Lost upon a time...

    1.moram nadoknadit propušteni post:

    Svi smo mi bića izgubljena u ovom univerzumu nastojeći do svoje smrti skrojiti neki životni ritam, melodiju koja bi odgovarala samo pojedincu...

    Odlično. Naprosto moje shvaćanje pretočeno u tvoje riječi. Ispravak: naše shvaćanje :)

    Bilo kako bilo, svi smo kao prašina odnesena vjetrom, prolazni i nestalni...

    Toga se često nađe i u mojim postovima. Baš sad dok gledam, o sličnim temama pišemo... ili nas motiviraju slični motivi?

    ovaj prošli post mi se vrlo svidio, i slika također.

    2.ovaj sad post:
    Mislim da ni neću komentirati ovaj post. Znam što inače slijedi-redovi i redovi riječi, a potrebna je samo jedna-divno.

    avatar

    08.01.2007. (20:05)    -   -   -   -  

  • ZK

    . ponekad bih u potpunosti htjela savladati taj prokleti strah...koji mi zagorčava život..
    koji me spotiče.. u svemu.. prati mi svaki korak.. ah..
    pozdrav

    avatar

    08.01.2007. (20:37)    -   -   -   -  

  • jm

    zumio Nicolaus Swarfiled. Tko ga pročita od početka do kraja I učini ono što u njemu piše, biti će I više nego sretan. Pismo je nastalo sasvim slučajno, dok je Nicolaus bio na poslu. Slučajno je otkrio čarobnu formulu pisma. Naime, bit ovog pisma je poslati ga desetorici ljudi u roku od 1 sat. Nakon toga, morate pritsnuti sretnu tipku Caps Lock. NA ekranu vašeg monitora pojaviti će se crni zaslon a na njemu će biti blješteća bijela slova! Tim slovima će pisati što vaša simpatija misli o vama! Čudesno, zar ne? Ali, istina je! Pismo ne smijete prepravljeti niti ga zanemariti, jer ćete se inače razočarati u ljubavi! Sretno!!!!
    Pošalji ga svim ljudima, za koje vjeruješ, da zaslužuju zagrljaj. Također i osobi, koja ti je to poslala.
    Ako ovo dobiš natrag –
    1x: Otvori se! Potraži nove prijatelje!

    2x : …to je dobar početak.

    3x: … dobar si prijatelj.

    4x: …omiljen si.

    5x ili više:
    … čuvaju te ANĐELI!!

    POZOR, ako to ignoriraš tvoja će te najveća ljubav zamrziti, a tebe čeka
    4000 dana nesreće.

    U roku od 4 dana netko će ti reći, da te ima uistinu voli!!!

    Ako prekineš lanac čeka te nesreća zauvijek (bez zezanja), zato pošalji ovu poruku 20 ljudi

    avatar

    08.01.2007. (22:26)    -   -   -   -  

  • ZK

    neka nas lagana muzika ponese..to tako volim :)

    avatar

    08.01.2007. (23:41)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...