Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (34)

Marketing

  • mickey_4ever

    e super ti je blog!!!!!!!!!! jel slušaš cajke? ma nema veze posjeti moj blog da saznam komentare o njemu!!!!

    avatar

    19.11.2006. (16:15)    -   -   -   -  

  • aibreann

    nisam nažalost nikad bila u Vukovaru, nadam se da ću uskoro imati priliku otići... taj rat koji se vodio je bio užasan i nikad ne smijemo zaboraviti taj grad heroj i sve one heroje koji su ga do posljednjeg daha i posljednjim snagama branili i dali sve od sebe. i užasno je žalosno vidjeti glavonje kako se šepure na televiziji i oduzimaju zasluge tim običnim malim ljudima koji su bili pravi junaci... gdje je tu pravda? :( veliki pozdrav!

    avatar

    19.11.2006. (17:04)    -   -   -   -  

  • buba mara

    hello! imaš pravo, svima je teško, al mislim da bismo se zajedno trebali izboriti za bolji standard sada u tim regijama, a najviše u vukovaru i osijeku koji pate svaki dan, a ne samo oplakivati i prisjećati se

    avatar

    19.11.2006. (17:06)    -   -   -   -  

  • rječanka

    ej.ovdje jedna cura slučajno zalutala u moru blogova i naletjela baš na tvoj.inače ne čitam nepoznate blogove,a kamoli komentiram,al eto,čitajući tvoj post, osjetila sam potrebu da ti ispričam svoje iskustvo.inače,ne volim pričati o sebi a kamoli o osjetljivoj temi poput ove.Živjela sam u Vukovaru.Bila sam beba,kad sam otišla,s majkom.Oca sam ostavila na zaraćenom tlu,umro je.Pričaju mi da me volio.jako.Voljela bih da to mogu čuti iz njegovih usta.Sada živim u Rijeci i već 17 god nisam bila gore.Al moje su misli svaki dan tamo,pokušavajući se sjetiti oca...nemoj ić gore.nikad.neka ti mašta oblikuje taj grad plača,jer iako sam imala 3 god kad sam otišla,nevjerovatno dobro ga se sijećam...i pokušavam ga zaboravit...al neide...

    avatar

    19.11.2006. (17:37)    -   -   -   -  

  • Run

    sjećam sa njezinomg prošlogodišnjeg posta o Vukovaru. Bio je to jedan od najiskrenijih postova koje sam ikad pročitao na blogu

    avatar

    19.11.2006. (17:42)    -   -   -   -  

  • almost Poznata

    isplakala sam tisuće i tisuće suza za Vukovar moj rodni grad....tamo sam odlazila kod bake i djede,imala prijatelje,voljela njegove ulice pitome i gostoljubive....danas je to grad zaboravljen, zavijen u potrgani veo kojega nitko ne želi nositi...

    avatar

    19.11.2006. (19:20)    -   -   -   -  

  • Metropolitanka - kronike jedne purgerice

    mamina rodbina je porijeklom iz Vukovara. imala sam 7 i pol ali svega se jasno sjećam. tog ljeta 91. sam bila tamo kod bake i sjećam se svih tih zlih bradatih i čupavih ljudi koji su šetali ulicama i tetke koja me početkom kolovoza poslala natrag k roditeljima u Zagreb jer tamo više nije bilo sigurno. tetak nažalost nije preživio. bio je krasan grad, sad je nažalost sve propalo i nikako da se makne s mrtve točke. al znam ja, oporavit će se on. jednom. jednog dana. ipak je Vukovar grad heroj.

    avatar

    19.11.2006. (19:31)    -   -   -   -  

  • Majaaaa

    U ovakvim trenucima je bitno imati ljubavi za druge !!!
    Ljubav je najbitniji segment naših života!!!
    p.s. slučajno sam dolutala na ovaj blog !!!
    Pozzz

    avatar

    19.11.2006. (19:49)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Umjesto komentara pokloniti ću ti umjesto osmijeha, obrisani post od 17.11.

    Volim Vukovar (napisano 21.11.1991.)
    Ponijeli su u jednom zavežljaju

    svoj život

    svoje selo

    svoj grad

    svoja polja

    Ponijeli su u jednom pogledu

    napuštene voćnjake

    otvoreni bunar

    dimnjak bez dima

    Ponijeli su u jednom stisku ruke

    plamen bez vatre

    dan bez imena

    hladnoću nestajanja

    Sve u jednom zavežljaju

    sve u jednom pogledu

    sve u jednom stisku ruke

    u koloni bez nade

    na stanicu bez vlaka

    na put bez povratka

    avatar

    19.11.2006. (20:14)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    draga Pegy, puno hvala. I evo link za tebe. :)

    avatar

    19.11.2006. (20:43)    -   -   -   -  

  • POLIGLOTNA od-do!

    Prepoznala sam se u onoj tvojoj rečenici u kojoj kažeš da nije u redu ne misliti na to, "samo" zato jer izaziva suze i bol... Gledala sam s curicama tv-prijenos iz Vukovara i morala odgovarati na brojna pitanja, baš mi nije bilo lako, pomišljala sam kako, zapravo, mogu ugasiti tv ili staviti crtić, ali ipak nisam. Male su, ali nek uče, trebaju znati voljeti i cijeniti ono što imaju. A i nama odraslima dobro dođe prisjećanje, jer lako se zaboravlja i ono što mislimo da nikad nećemo zaboraviti...

    avatar

    19.11.2006. (23:49)    -   -   -   -  

  • strijelac

    bio sam premlad da bi išta mogao napraviti ili poduzeti oko Vukovara... da sam mogao, borio bi se! sada... sada nakon toliko godina, borim se na drugačiji način... ;) da stvorim budućnost, promjenim sadašnjost... ;) da pomognem drugima... znaš što hoću reći?

    avatar

    20.11.2006. (00:05)    -   -   -   -  

  • Shadow from the East

    Hmmmm, da...
    rado bi joj pročitala post, al budući da sam joj sestra, zabranila mi je.....
    a i priča mi, tak da otprilike znam što kaže o ratu....
    napisala sam i ja nešto, dođi pogledaj!

    avatar

    20.11.2006. (11:13)    -   -   -   -  

  • crescendo

    Uvijek se s tugom u srcu sjetim svih onih koji su radi nečije ideje morali trpjeti, napuštati svoje domove i ostalo. Kako shvatiti one koji su to napravili? Trudim se nekad, ali jednostavno ne ide. Možda nakon određenog vremena. Ja sam kao dijete također morao otići sa svoga ognjišta, i sjećam se da nam je jeddan vojnik stalno prijetio da će nas ubiti i ja sam kao šestogodišnjak tada plakao. Ne smijemo zaboraviti sve što se dogodilo, nego se sjećati i pokušati oprostiti, barem onoliko da sve te ljude prihvatimo kao ljudska bića. Hvala na lijepom postu!

    avatar

    20.11.2006. (11:36)    -   -   -   -  

  • Siscijanka iz drevne Siscije

    bila sam u Vukovaru prije mnogo godina, al se nisam uspjela prošetat po gradu, a sad taj grad na žalost više nije isti, kao i Petrinja, i nastojala sam ne plakat jučer previše, al ne možeš suze uvijek zaustaviti, sjetim se svojih knjiga koje su 91. ostale u školi i nešto me gorko stegne u grlu, jer znam da te knjige neću više nikad listati, a kako je tek ljudima koji su u Vukovaru izgubili svoje najmilije? ta ja sam izgubila samo knjige

    avatar

    20.11.2006. (12:01)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Prošli su me trnci dok sam čitala Vedranin post, prolazili su me trnci u petak i subotu dok sam gledala tv, slušala radio. Voljela bih, kako su i drugi napisali, da se ne dozvoli nikome iskorištavanje Vukovara za osobnu promidžbu i skoro bih radije da "glavonje" nisu bile tamo. Voljela bih i da se napravi jedna emisija o tome kakav je stvarno život danas u Vukovaru jer mislim da mnogi ne znaju ili ne shvaćaju.

    avatar

    20.11.2006. (13:26)    -   -   -   -  

  • Apel za spas

    Apel svim kolegama blogerašima i blogerašicama da se uključe u akciju preseljenja bloga na www.mojblog.hr ili na www.bloger.hr zbog stalnog kvarenja i restartiranja Blog.hr servera.

    avatar

    20.11.2006. (18:23)    -   -   -   -  

  • Friend Of A Friend

    meni se i teško sjećat toga... uvijek mi se orose oči... ali jednostavno ne shvaćam i ne nalazim razloge zašto se to i dalje događa u svijetu... pozdrav

    avatar

    20.11.2006. (23:21)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Jadna mala... Kad se dogodilo nije ni znala što je to bilo, no ipak to ostavlja trajne ožiljke. I ja bih željela otići u Vukovar...

    avatar

    20.11.2006. (23:24)    -   -   -   -  

  • lorraine

    bas me potresao vedranin post...nadam se da ce jednom Vukovar biti sto je nekad bio...ne treba zaboraviti...

    avatar

    21.11.2006. (02:30)    -   -   -   -  

  • Blog ti je zakon! Slažem se s tobom o vukovarskom herojstvu, ali i patnji i boli.
    Komentiraj moj blog...

    avatar

    22.11.2006. (00:02)    -   -   -   -  

  • Claire

    grozno mi je bilo gledat ove dane tv, toliko priča, toliko sjećanja...

    avatar

    22.11.2006. (00:48)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Istina je Pegy da Vukovar ne smijemo nikada zaboraviti. Ja nemam nikakve korijene ili rodbine tamo, ali moji roditelji i sestra s obitelji su otisli tamo nakon rata, bas zato - da vide dio nase nesretne povijesti i da nauce mladje narastaje na klakvim smo temeljima morali graditi slobodu. JA se isto nadam da cu jednom otici, uzasno mi je zao da nisam bila prije...Ono sto mene strasno muci i smeta je ta sumnja da se Vukovaru, unatoc ratnom okruzenju i uzasima po citavoj zemlji, ipak moglo adekvatnije pomoci. Ili da se barem nisu trebale odlucivati nebuloze kao povratak djece s mora u gotovo okupirani ghrad...Pa oni silni apeli Sinise Glavasevica...Mislim da tu nije bila samo Europa ravnodusna, vec i nase vodstvo...Znam da je lako biti general poslije bitke, ali iz danasnje pperspektive mi se cini da je Vukovar zaista na neki nacin bio zrtvovan zbog nekih politickih odluka. I to je ono sto me uzasava.

    avatar

    22.11.2006. (16:31)    -   -   -   -  

  • Marv

    Ni ja nikada nisam bio. Zapravo, nisam još bio istočnije od Požege. Možda na proljeće posjetim te krajeve na motoru.

    avatar

    22.11.2006. (18:18)    -   -   -   -  

  • brlje

    strašne su te vukovarske priče. duboko suosjećam sa onima koje je zahvatila ta strahota, a na neki način ona je zahvatila svih nas jer vukovar je hvratska, njeno srce koje nije prestalo kucati i kad je to bilo najpotrebnije! NE PONOVILO SE, NIKADA I NIKOME VIŠE! nažalost, još ga nisam posjetio, ali budem!

    avatar

    23.11.2006. (09:34)    -   -   -   -  

učitavam...