Izvještavao sam iz Okučana '95. Tenkovi na autocesti, mitraljezi, blato. Mrtav starac u kanalu, kraj njega bicikl. Miris bitke koja završava. S vojskom stiže Thanatos. Prošlo nekoliko dana, a Srbi navalili na Orašje. Danonoćni napadi na tu posavsku enklavicu s druge strane Rijeke. Rekao sam sam šefu da idem na dva-tri dana izvještavati. Bio je ponedjeljak, na put sam trebao krenuti u petak. To su mi bili najdulji dani i noći u životu. Nikada se nisam toliko bojao, a prošao sam tih ratnih godina sve, od Osijeka do Cavtata. Uvjerio sam se kako ću ovaj put sigurno poginuti. Nisam spavao, znojio sam se nemilice... strah je prerastao u stravu. Kad sam prešao Rijeku, obišao sam prvu crtu. Razgovarao sam s vojnicima u rovovima dva-tri sata. Cijelo to vrijeme nije ispaljen ni jedan metak! Ni s njihove, ni s naše strane. Sve sam ovo htio ispričati kako bih mogao reći: Ova mi je priča stravična.
26.10.2006. (14:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JIBICA, takvo i treba biti. LUN.NY, ajde onda pisi. LEDENA, mozda i je to takva vrsta teksta za koju ljudi ne znaju sto bi komentirali. DVA, svi cemo ih se sjetiti. PORTO, Muskarci su uvijek bili podlozni patetici.
26.10.2006. (18:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bio sam klinac, ali izvještavali smo za radio iz Dubrovnika. Smiješno je što si uvijek znao "pregled programa", odnosno kad počinju bacat granate i kad završavaju, ko neka sapunica. Jednom smo ja i žena skoro najebali kad su imali "breaking news", a mi lagana šetnja u Grad. Zginulo ih je pet-šest oko naše rute.
27.10.2006. (03:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
došel sma na tvoj blog samo zato kaj me zanimalo ko je to lolli draži od mene. a sad bum ostal na tvom blogu zbog ove priče. snažna je priča, pogotovo nama koji smo bili svjedoci tog vremena.
27.10.2006. (07:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kratko, jasno, lijepo....ledeno sjećanje i ta slika da je sve stalo..a obala teče....promijeniti zakone fizike samo da se opstane......živjet će ovaj nartod!
27.10.2006. (09:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....Iza njega je ostala tuga njegovih bliznjih i potvrda da su samo posebni ljudi kadri izdrzati sav uzas ovoga svijeta tek zbog jedne ulice, jednoga grada i osobe koju ljube. U toj prichi nema zagonetke. Ona je, medju ostalim potvrda da je mjera stvari postavljena drukcije nego sto to prechesto mislimo: herojstvo nije odabrana stvar. Herojima postaju ljudi koji do kraja rade svoj posao i koji do kraja pamte svoj kuchni broj..
27.10.2006. (16:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
28.10.2006. (20:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maticon
Vec par dana razmisljam o tvojoj prici. Znam, znam, to je samo prica. U vrijeme rata, takva prica bi mozda motivirala nekog mladog covjeka, sa iskrom u ocima, da krene prema svjetlima iznad Vukovara. Danas bi se njegova mama pitala...
Kazu da je povijest uciteljica zivota.
Zbog tvoje price i komentara pitam se ...
29.10.2006. (01:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TRILL, bilo je puno jakih osjećaja u to vrijeme. RAHATLI, a ja čujem jeku :)) ANTUNTUN, tako i treba biti. MIDNIgHTRAMBLER, poznavao sam ljude koji su pobjegli iz Dubrovnika i onda se izležavali po kauču u Zagrebu i kukali kako im je teško, jer gledaju što im četnici rade od grada. KOJI KURAC... Dobrodoša i osjećaj se kao kod kuće. Oš kaj popit? IRIDA, hoće. CAKUM PAKUM, istina. Dva put je dvaput. DAN NA DAR, vidim da si u posebnom raspoloženju. SPOTOVI thnx. DINAMITNA, eto sad sam te zamislio i na motoru sa šalicom u ruci.
29.10.2006. (10:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jibica
Tužno mi je to... :(
26.10.2006. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lun.ny
...ja volim ovakve price.. lijepa je... bas je lijepa... uhvati me inspiracija.. hehe
26.10.2006. (13:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ledenaicy
Sjedim, čitam i razmišljam što pametno napisati. Baš ništa, tužno je..
26.10.2006. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dva
dobro je..postoji nada..netko je i preživio...za sve ostale osamnaestog idućeg palim svijeću....
26.10.2006. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tajpvrajter
Izvještavao sam iz Okučana '95. Tenkovi na autocesti, mitraljezi, blato. Mrtav starac u kanalu, kraj njega bicikl. Miris bitke koja završava. S vojskom stiže Thanatos. Prošlo nekoliko dana, a Srbi navalili na Orašje. Danonoćni napadi na tu posavsku enklavicu s druge strane Rijeke. Rekao sam sam šefu da idem na dva-tri dana izvještavati. Bio je ponedjeljak, na put sam trebao krenuti u petak. To su mi bili najdulji dani i noći u životu. Nikada se nisam toliko bojao, a prošao sam tih ratnih godina sve, od Osijeka do Cavtata. Uvjerio sam se kako ću ovaj put sigurno poginuti. Nisam spavao, znojio sam se nemilice... strah je prerastao u stravu. Kad sam prešao Rijeku, obišao sam prvu crtu. Razgovarao sam s vojnicima u rovovima dva-tri sata. Cijelo to vrijeme nije ispaljen ni jedan metak! Ni s njihove, ni s naše strane. Sve sam ovo htio ispričati kako bih mogao reći: Ova mi je priča stravična.
26.10.2006. (14:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
poznata mi je ta patetika pred zoru i bljeskanje neba iznad rijeke, iznad vukovara.
26.10.2006. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
2tref
JIBICA, takvo i treba biti. LUN.NY, ajde onda pisi. LEDENA, mozda i je to takva vrsta teksta za koju ljudi ne znaju sto bi komentirali. DVA, svi cemo ih se sjetiti. PORTO, Muskarci su uvijek bili podlozni patetici.
26.10.2006. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
2tref
TAJP, Buduci da znam sto si sve dozivio, lijepo je cuti da ti je prica stravicna. Mislim...ma kuzis kaj ocu rec.
26.10.2006. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
I da nema drugih riječi osim "Vukovar", post bi bio snažan. Ovako se osjećaji još i više naglašavaju.
Jako dobro napisano, kao i uvijek :)
26.10.2006. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rahatli
sad čujem snijeg kako škripi...
26.10.2006. (21:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rahatli
sad čujem snijeg kako škripi...
26.10.2006. (21:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Antuntun
Tužno, ali lijepo. :-)
26.10.2006. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
onenightstand
Bio sam klinac, ali izvještavali smo za radio iz Dubrovnika. Smiješno je što si uvijek znao "pregled programa", odnosno kad počinju bacat granate i kad završavaju, ko neka sapunica. Jednom smo ja i žena skoro najebali kad su imali "breaking news", a mi lagana šetnja u Grad. Zginulo ih je pet-šest oko naše rute.
27.10.2006. (03:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tenf
došel sma na tvoj blog samo zato kaj me zanimalo ko je to lolli draži od mene. a sad bum ostal na tvom blogu zbog ove priče. snažna je priča, pogotovo nama koji smo bili svjedoci tog vremena.
27.10.2006. (07:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irida
kratko, jasno, lijepo....ledeno sjećanje i ta slika da je sve stalo..a obala teče....promijeniti zakone fizike samo da se opstane......živjet će ovaj nartod!
27.10.2006. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cakum pakum
previše tužna, a previše lijepo napisana... odnosno, hoću reći.. kužiš, ne?.. I'm speechless...
27.10.2006. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cakum pakum
27.10.2006. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cakum pakum
a dva put, je dva put :)))))))))).. sorry
27.10.2006. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dan na dar
....Iza njega je ostala tuga njegovih bliznjih i potvrda da su samo posebni ljudi kadri izdrzati sav uzas ovoga svijeta tek zbog jedne ulice, jednoga grada i osobe koju ljube. U toj prichi nema zagonetke. Ona je, medju ostalim potvrda da je mjera stvari postavljena drukcije nego sto to prechesto mislimo: herojstvo nije odabrana stvar. Herojima postaju ljudi koji do kraja rade svoj posao i koji do kraja pamte svoj kuchni broj..
27.10.2006. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BBBDugaveBBB
Bas ti je dobra prica,zbilja mi se svidjela.
28.10.2006. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinamitna
1 trenutak, 1 nescafe.
28.10.2006. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maticon
Vec par dana razmisljam o tvojoj prici. Znam, znam, to je samo prica.
U vrijeme rata, takva prica bi mozda motivirala nekog mladog covjeka, sa iskrom u ocima, da krene prema svjetlima iznad Vukovara. Danas bi se njegova mama pitala...
Kazu da je povijest uciteljica zivota.
Zbog tvoje price i komentara pitam se ...
29.10.2006. (01:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
2tref
TRILL, bilo je puno jakih osjećaja u to vrijeme. RAHATLI, a ja čujem jeku :)) ANTUNTUN, tako i treba biti. MIDNIgHTRAMBLER, poznavao sam ljude koji su pobjegli iz Dubrovnika i onda se izležavali po kauču u Zagrebu i kukali kako im je teško, jer gledaju što im četnici rade od grada. KOJI KURAC... Dobrodoša i osjećaj se kao kod kuće. Oš kaj popit? IRIDA, hoće. CAKUM PAKUM, istina. Dva put je dvaput. DAN NA DAR, vidim da si u posebnom raspoloženju. SPOTOVI thnx. DINAMITNA, eto sad sam te zamislio i na motoru sa šalicom u ruci.
29.10.2006. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
2tref
MATICON, Mislim da bi uvijek svatko krenuo prema svjetlima bez obzira na vrijeme. Upravo zato što je povijest učiteljica.
29.10.2006. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maticon
Hm, hm. (to kao ja razmisljam).
Cini mi se da ne kuzim :/
29.10.2006. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...