Komentari

pantera2you.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • serafina

    Je draga, sve je u oku gledatelja i sve treba gledati iz kuta ruže:)
    Grlim te.

    avatar

    19.10.2006. (14:18)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    krug se ponavlja..................puno pozdrava

    avatar

    19.10.2006. (14:20)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Svi smo mi na neki način tragači i crtači krugova. Samim svojim životom. Pozdrav! :)

    avatar

    19.10.2006. (19:33)    -   -   -   -  

  • caricavrta

    mene uvijek iznenadi konačnost. nema mijenjanja. prestalo je.

    avatar

    19.10.2006. (19:57)    -   -   -   -  

  • munjena dalmatinka

    začarani krug...hmmm, nisan sigurna da san povatala sve što si tila reći, ali nadan se da jesan :)))) to tšo si sebe uspila naći-to je ono što je zapravo bitno...jer ako sebe izgubiš u von svitu, ništa ni kako triba...možda zvuči egoistično, ali zapravo ni....bar meni :))

    avatar

    19.10.2006. (22:39)    -   -   -   -  

  • cakum pakum

    Odrasli su zbilja neobični ljudi. Zato te neću pozvati: Dođi da ostarimo zajedno!. Pozvat ću te na kavu. Da slušam o tome kako si sretna...

    avatar

    20.10.2006. (08:59)    -   -   -   -  

  • svjetioničarka

    Meni se isto čini da sve relativno pravilno "vođene" i proživljavane stvari imaju neku cikliku

    avatar

    20.10.2006. (12:26)    -   -   -   -  

  • misko

    Jyn Yang...je li? U podne počlinje noć...samo što veoma rijetki na to misle u podne...
    Mislim da te okrznuo dah nesreće, pa preispituješ Život...ali upamti: Život jest Sreća i Nesreća. jedno bez drugog ne ide...glavu gore! Pozdrav!

    avatar

    20.10.2006. (13:09)    -   -   -   -  

  • zvoncica

    sada sam tek vidjela. iskreno mi je zao...

    avatar

    20.10.2006. (13:34)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Kako optimistično - vratila si svoj život. Pa nastavimo dalje. Netko sa zvijezdama na nebu, netko s mjehurićima, no s radošću što smo poznavali i bili dio života nekoga nama dragog. I dok je nas... ma, znaš... Neka te mir i sreća prate!

    avatar

    20.10.2006. (17:23)    -   -   -   -  

  • Here To Stay

    znaš ono kak je to dosta kod ljudi, počnu cijenit tek kad izgube, ok to nije šablona, cjeniš dok i imaš al kad izgubiš onda još više

    avatar

    20.10.2006. (20:15)    -   -   -   -  

  • sklblz

    Nedaj se. Budi jaka.

    avatar

    21.10.2006. (08:06)    -   -   -   -  

  • Popucale štrange i kajasi!

    Panterice, ajmo na igralište! :))

    avatar

    21.10.2006. (09:14)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    Doista, tako neke iznenadne i tužne situacije, tjeraju na razmišljanje i promišljanje. Ali, do spoznaje se dolazi nakon proživljenog iskustva...Meni su se u posljednje 2-3 godine desile mnoge bolesti mojih najbližih, puno smrtnih slučajeva, što od bolesti, što od godina a, i ujakova prometna nezgoda...Sve me je tjeralo da razmišljam o nekom «smislu». Ima li smisla život?...Prolaznost?...Ali, nakon tih trenutaka, shvatila sam da ima toliko malih stvari koje me mogu ispuniti, a na koje nisam računala prije...I vjera, ma i kada zna biti poljuljana, ona ne isčezava, ne nestaje.
    Drago mi je da se osjećaš bolje, i želim da bude još bolje!pusa, mila: )))

    avatar

    21.10.2006. (11:46)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Na neke trenutke u životu jednostavno nikad nismo spremni, koliko god bili svjesni prolaznosti, koliko god se oko nas neprestano ponavlja krug života i smrti. Kao što si napisala - uvijek nam nešto pomaže suočiti se sa stvarnošću. Tome treba težiti. Praznina ostaje. Ostaje bol. Vrijeme s kojim se moramo nositi. A gledajući prema nebu, sigurno ćemo ugledati svjetlo. Magličasti trag, pomak... Zato treba uvijek gledati gore. Držati glavu uspravno. Budi hrabra ;-)

    avatar

    22.10.2006. (12:23)    -   -   -   -  

  • Dragonfly

    Ja mislim da ti imaš svog malog princa u sebi, i to je prekrasno.
    Nikad nemoj izgubiti tu svoju sposobnost da i u mjehurićima vidiš savršeni krug života. To mogu samo djeca.
    Jer život i je kao ti mjehurići, možda imaju svoj vijek trajanja, ali dok idu gore prema oblacima sjaje u tisuću boja onima koji znaju gledati i vidjeti boje.. i ako dobro pogledaš možeš primjetiti da oni zapravo nikad ne nestaju, makar nam se tako može učiniti na prvi pogled; nego se pretvore u kapljicu koju mi ne uočimo jer smo navikli gledati mjehurić, i ona možda pada na neki cvijet ili zemlju i tamo nastavlja svoj vijek, možda više ne kao mjehurić, ali na drugi način, nama neshvatljiv i nama nevidjiv... Ali ja sam uvjerena da dijete u tebi zna odgovor..

    avatar

    22.10.2006. (22:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...