Baš si me rastužila s ovim postom... Istina, ima svakakvih ljudi. Karakter je na neki način svakome urođen ali čovjek je jedino biće koje ima dar slobodne volje i može birati hoće li se sa svoji karakterom pomiriti ili ga, ako je to potrebno, pokušati izmjeniti i popraviti. Razumijem neugodan osjećaj koji te prati u blizini te osobe, na tvom mjestu sasvim sigurno bi se osijećala isto. Vjeruj...ni nemaš razloga da se ponašaš drugačije, a pogotovo da budeš ljubazna prema onima koji to ne zaslužuju. Zašto i bi? S druge strane imaš prekrasne uspomene koje te vežu za djetinjstvo, kao i većina nas. Drži se njih i ne dopusti da ti ''zvjerstvo'' (jer nemam druge riječi za to) koje si jednom davno morala doživjeti ukalja sva ona lijepa sijećanja koja čuvaš u sebi. poljubac!*
20.09.2006. (23:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svatko nosi neke slične uspomene iz djetinjstva...ljudi koji su mi jednom napakostili, kod mene su prekriženi...viđam ih s vremena na vrijeme...al čak se svaki puta ni ne pozdravim iz neke kurtoaznosti...jer samo bih se i iz toga razloga mogao...čiste kurtoazije...a to mi bude dvolično i licemjerno...takav ne želim biti...i nije me briga što si oni misle da je razlog mojoj šutnji u prolazu...sumnjam da se i sjećaju...al ja neke stvari ne zaboravljam
21.09.2006. (00:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neke stvari mi nikad nece biti jasne.. Nece mi biti jasno zasto to neki ljudi rade, sto se mora motati po glavama njihovim.. Da, zalosno je to :( Svatko od nas ima nekih takvih iskustva, to je jos zalosnije :( Eh...
21.09.2006. (08:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u pUbertetu sam imala jako loš ten..vozila sam se na biciklu kad me zaustavio jedan klipan iz viših razreda (ja sam tada imala 11 godina)...gurnuo me s bicikla, uzeo ga i viknuo zamnom: šat ćeš sad, šugava?!?...imao je riđu, rudlavu kosu..i dan danas osjećam averziju prema riđim ljudima...
21.09.2006. (08:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jednom davno, davno, ima tome i trideset godina možda, odlučila banda lokalnih siledžija malo na meni trenirati silu, no imao sam sreću da sam na prvi dobiveni udarac uzvratio tako dobro i precizno, a bogme i poprilično jako da sam glavnom siledžiji razbio nos. kad su vidjeli krv na licu 'gazde' ostali se razbježaše a i 'gazda' nakon još jednog primljenog udarca je dao petama vjetra. nakon toga sam dobio strahovitu reputaciju i bogme više nikome nije palo na pamet na meni trenirati silu.... danas sretnem katkada neke od silovitih momaka iz mladosti, popijemo piće, neki su uspješni u svome poslu, neki su na zatvorskom dopustu, neki su i mrtvi, no ionako svako od nas ima svoj put odavno zacrtan .... uživaj ....:)))
21.09.2006. (08:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ima ih svakakvih...a među djecom danas sve više i više...sila na silu, agresija na agresiju, pa onda nije ništa čudno da se postavljaju na slabije od sebe. bilo nekad, a sutra će još i više. nažalost.
21.09.2006. (08:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije par dana kod kuće smo nekako došli do teme zlostavljača životinja. Objašnjavali smo djeci, možda nepotrebno, kako onaj tko može mučiti životinje kad-tad pređe i na ljude. Isprva malu djecu, pa onda i ostale bespomoćnije. Arthur se sjetio jednog takvog lika koji je vezivao mačke za drvo i onda ih udarao reketom za tenis. 10ak godina kasnije si je propucao glavu.. Uopće se ne bih čudila da je i ovaj čovjek koji je udario tvoga brata i ošamario djevojčicu neki takav lik. Pošemereni. Pomaknuti. Nemam baš puno sažaljenja za takve ljude. Nesretno djetinjstvo i nesređene obitelji nisu dovoljno dobri izgovori za takvo ponašanje. Ustvari, izgovora i ne može biti. Ne za tako nešto.
21.09.2006. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nasilje od uvijek postoji. nisam ni ja imala neko tiho i mirno djetinjstvo što se tiče nasilja, ali uvijek sam se suprotstavila tome. nikad nisam stajala mirno, a situacija je bilo svakakvih. sada se jedva sjećam tih trenutaka. možda su potisnuti u sjećanje upravo zbog negativnosti, ali za one koji su to radili ne želim ni znati. znam da je bilo djetinjstvo, ali svejedno je dio života i to nema nitko pravo...
21.09.2006. (10:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj današnji post i tvoj se nekako podudaraju...U osnovnoj školi me jedan vršnjak iz razreda pogodio povečim kamenom,ali sam imala straijeg brata u školi kao zaštitnika i kada je ovaj došao "porazgovarati" sa njim nikada me više nije ni krivo pogledao.Žalosno je što me ostavio na miru tek kada mu je zaprijetio puno stariji i jači momak.
21.09.2006. (10:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tako udariti malu djecu, pa to je užasno pogotovo kad to napravi malo dijete. Djeca bi trebala biti nevina i neiskvarena, a ne tako nehumana. Zgražam se kad vidim nehumanu odraslu osobu, ali kad vidim nehumano dijete baš ga mogu samo žaliti.
21.09.2006. (11:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da u svakoj većoj ili manjoj zajednici postoje grubijani, iako se ne slažem s tobom da se takvi rađaju, jer je činjenica da kad bi stavili djete u divljinu po rođenju, postalo bi divljak...jer ga ne bi tko imao naučiti kulturi, moralu, osnovnim vrijednostima..dakle kriva ili zaslužna je većim djelom(neću reći potpuno jer ima i genetika svoju važnu ulogu) okolina... jer stvarno ne smatram da bi bilo koje djete, osoba pokazivala agresiju ako je nikada nije upoznala... pogledaj sebe, zašto nisi protunapadom reagirala na napad? jer te vjerojatno nisu tako odgojili, jer te nisu ni za napad pripremili, jer ni sada, 20 godina kasnije ne bi se osvetila napadom... nego gajiš sažaljenje..a činjenica je da je sažaljenje "žrtvi" najbolja/najmoralnija utjeha i osveta.. mene jedino brinu razmjeri te dječje agresije, baš mi mama neki dan priča kako je dječak ispred osnovne škole s tolikim bijesom s drvenom letvom trčao za drugim dečkom i vikao:"ubit ću ga, ubit ću ga!" toliko da se i moja stara prestašila.. nekako mi se čini da je nekada takvo ponašanje bilo vezano za pojedince, a danas su pojedinci oni koji se ne ponašaju tako.. kad gledaš sve ove slučajeve učenika koji prijete učiteljima i slično.. a da ne spominjemo one što ni ne idu u školu...tu se ni ne mogu toliko optuživati roditelji nego samo društvo djece i potreba za prihvaćanjem,, samo gdje su svemu tome granice?
ps.oprosti za ovako dugi post
21.09.2006. (11:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..kao djeca pa i idorasli - imamo idealističku sliku života - i onda se pojave osobe ili događaji koji taj ideal pomute - nekad je to potrebno, radi buđenaj u stvarnost...jer neki su od nas toliko dobri, da ispadamo naivni u ovom svijetu;lopova, presretača... pusa
21.09.2006. (11:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ili na vatri peku mačiće ili psima lome kičme i režu jezike... Je li to od agresivnih igrica ili previše aditiva u hrani ili jednostavno nedostatak odgoja - nemam pojma. Kad se sjetim koji teror su meni priuštili u osnovnoj (možda zbog cvikera ili petica ili nedostatka odjeće s imenima), brine me kako će moja djeca opstati jer klinci postaju sve ranije sve gori.
21.09.2006. (18:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako sam tužna nakon što sam pročitala ovaj post. Dijelom iz znaš kojeg razloga:), a dijelom zato jer i sama jako često razmišljam o takvim ljudima. I nećeš vjerovati, potpuno se slažem s tobom.:) Meni je muka od ljudi koji, najčešće već u jako ranoj dobi, počnu iskazivati nasilje nad bićima slabijima od sebe. Za one što muče životinje, mlate djecu, starce i rade slične gadosti ja ne znam koja bi kazna bila dovoljna. Ustvari, mislim da bi najbolje bilo dati im njihova vlastita "lijeka". Nema šanse da bi ih slala u ustanove i da drugi ljudi plaćaju njihovu hranu i razgovore s psihijatrima. Kao što je rekla Trill, ne postoji dovoljno dobro opravdanje za takve umove. I uopće mi ne pada na pamet opravdavati ih dekadentnim društvom ili lošom situacijom ili tko zna čime. Zašto smo ostali onda normalni? Ne znam, nemam više riječi. Gade mi se, naprosto, i zbog takvih mi je žao da pripadam ljudskom rodu. A kad vidim koliko ima pokvarene djece (posebno dječaka) koji i ovoga trenutka negdje rade neku gadost...A kad se sjetim da ima i roditelja koji bi na trepavicama stajali samo da obrane takvo svoje dijete...Ne znam tko je gori. Pozdrav od Dade.
21.09.2006. (18:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznate su mi te tužne priče. Jednom su neke cure starije od mene dobre dvije godine organizirale kolektivno pljuvanje po meni. Nikome ništa nisam napravila, bila sam nova, nisam se znala prilagoditi, usprotivila sam se njihovim uobičajenim metodama - i nije mi žao zbog toga, iako mi se još sad zgadi kad sjetim kako su prolazili biciklima i pljuvali me, prvi i zadnji put dosad. Kasnije smo saznali da su kao srednjoškolke tukle vlastitu majku lancem i uzimale joj novac :(( Pitam se tko je tu jadan. I da, ne želim ih više nikad vidjeti, ne zbog straha ili mržnje, nego zato što mi se gade... Pozdrav!
21.09.2006. (21:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Grozno...kako sam slagala slike čitajući ovu priču, tako je bilo kao da mi se pred očima odigravaju te ružne scene. Nije mi jasno što je to u ljudima da ih potiče na takve monstruozne stvari... Potpuno mi je jasno kako ostane slika o nekim osobama iz prošlosti, koja se ni nakon svih tih godina ne izmijeni...ostane ružan i gorak okus. I u pravu si, mislim da ta djeca koja odmalena muče mačiće, zavrću im vratom..., a onda počnu zlostavljati drugu djecu...i tako korak po korak...to demonsko u njima izraste i do neslućenih razmjera. Nažalost.
21.09.2006. (22:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjerujem da ljudskost ipak nije nešto s čime se rađamo, već prvenstveno posljedica odrastanja u okruženju punom ljubavi i razumijevanja. u toj najmlađoj dobi se dijete oblikuje u osobu i često se i najmanje pogreške debelo odbiju o glavu svima koji će kasnije morati živjeti s takvom osobom. a mnogima bi definitivno trebalo zabraniti da imaju djecu.
21.09.2006. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slažem se s tobom da se ljudi mijenjaju, ali da ''ono nešto'' u njima ostaje. ako u sebi nosiš neku dozu zloće imat ćeš je i u djetinjstvu i kasnije... možda je malo prejak izraz ''zloća''. ali zašto se nije svatko od nas rugao nekome tko nosi naočale, debel je, nema najnoviju školsku torbu? dakle, nije to nešto što je svatko činio... pusa pegy;)
22.09.2006. (00:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Scarlett
Baš si me rastužila s ovim postom...
Istina, ima svakakvih ljudi. Karakter je na neki način svakome urođen ali čovjek je jedino biće koje ima dar slobodne volje i može birati hoće li se sa svoji karakterom pomiriti ili ga, ako je to potrebno, pokušati izmjeniti i popraviti. Razumijem neugodan osjećaj koji te prati u blizini te osobe, na tvom mjestu sasvim sigurno bi se osijećala isto. Vjeruj...ni nemaš razloga da se ponašaš drugačije, a pogotovo da budeš ljubazna prema onima koji to ne zaslužuju. Zašto i bi? S druge strane imaš prekrasne uspomene koje te vežu za djetinjstvo, kao i većina nas. Drži se njih i ne dopusti da ti ''zvjerstvo'' (jer nemam druge riječi za to) koje si jednom davno morala doživjeti ukalja sva ona lijepa sijećanja koja čuvaš u sebi.
poljubac!*
20.09.2006. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PoZoY
svatko nosi neke slične uspomene iz djetinjstva...ljudi koji su mi jednom napakostili, kod mene su prekriženi...viđam ih s vremena na vrijeme...al čak se svaki puta ni ne pozdravim iz neke kurtoaznosti...jer samo bih se i iz toga razloga mogao...čiste kurtoazije...a to mi bude dvolično i licemjerno...takav ne želim biti...i nije me briga što si oni misle da je razlog mojoj šutnji u prolazu...sumnjam da se i sjećaju...al ja neke stvari ne zaboravljam
21.09.2006. (00:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guardianangels
tužno, tužno...ma ima svakakvih ljudi(čitaj beštija) u današnjen svitu.
21.09.2006. (00:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LittleMissG
tuzna prica...tko zna je li se taj covjek imalo promijenio, mala je vjerojatnost za to. sve pocne od odgoja u kuci, od djetinjstva...
21.09.2006. (07:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leni1
Znam i ja jednog momka iz mog djetinstva,koji mi je ukrao nove patike s nogu....Nisam ga vidjela godinama,baš me zanima,kakav je danas čovijek?!
21.09.2006. (08:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZiziMars14
Neke stvari mi nikad nece biti jasne.. Nece mi biti jasno zasto to neki ljudi rade, sto se mora motati po glavama njihovim.. Da, zalosno je to :( Svatko od nas ima nekih takvih iskustva, to je jos zalosnije :( Eh...
21.09.2006. (08:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KOKI
u pUbertetu sam imala jako loš ten..vozila sam se na biciklu kad me zaustavio jedan klipan iz viših razreda (ja sam tada imala 11 godina)...gurnuo me s bicikla, uzeo ga i viknuo zamnom: šat ćeš sad, šugava?!?...imao je riđu, rudlavu kosu..i dan danas osjećam averziju prema riđim ljudima...
21.09.2006. (08:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
freestyler
jednom davno, davno, ima tome i trideset godina možda, odlučila banda lokalnih siledžija malo na meni trenirati silu, no imao sam sreću da sam na prvi dobiveni udarac uzvratio tako dobro i precizno, a bogme i poprilično jako da sam glavnom siledžiji razbio nos. kad su vidjeli krv na licu 'gazde' ostali se razbježaše a i 'gazda' nakon još jednog primljenog udarca je dao petama vjetra. nakon toga sam dobio strahovitu reputaciju i bogme više nikome nije palo na pamet na meni trenirati silu.... danas sretnem katkada neke od silovitih momaka iz mladosti, popijemo piće, neki su uspješni u svome poslu, neki su na zatvorskom dopustu, neki su i mrtvi, no ionako svako od nas ima svoj put odavno zacrtan .... uživaj ....:)))
21.09.2006. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama sepia
ima ih svakakvih...a među djecom danas sve više i više...sila na silu, agresija na agresiju, pa onda nije ništa čudno da se postavljaju na slabije od sebe. bilo nekad, a sutra će još i više. nažalost.
21.09.2006. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
Prije par dana kod kuće smo nekako došli do teme zlostavljača životinja. Objašnjavali smo djeci, možda nepotrebno, kako onaj tko može mučiti životinje kad-tad pređe i na ljude. Isprva malu djecu, pa onda i ostale bespomoćnije. Arthur se sjetio jednog takvog lika koji je vezivao mačke za drvo i onda ih udarao reketom za tenis. 10ak godina kasnije si je propucao glavu..
Uopće se ne bih čudila da je i ovaj čovjek koji je udario tvoga brata i ošamario djevojčicu neki takav lik. Pošemereni. Pomaknuti.
Nemam baš puno sažaljenja za takve ljude. Nesretno djetinjstvo i nesređene obitelji nisu dovoljno dobri izgovori za takvo ponašanje. Ustvari, izgovora i ne može biti. Ne za tako nešto.
21.09.2006. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:: e - storm ::
nasilje od uvijek postoji. nisam ni ja imala neko tiho i mirno djetinjstvo što se tiče nasilja, ali uvijek sam se suprotstavila tome. nikad nisam stajala mirno, a situacija je bilo svakakvih. sada se jedva sjećam tih trenutaka. možda su potisnuti u sjećanje upravo zbog negativnosti, ali za one koji su to radili ne želim ni znati. znam da je bilo djetinjstvo, ali svejedno je dio života i to nema nitko pravo...
21.09.2006. (10:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Siscijanka iz drevne Siscije
mislim da takvih nasilnih ljudi ima puno više nego što se čini, jer je nasilje često prikriveno
21.09.2006. (10:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANONIMAC
Moj današnji post i tvoj se nekako podudaraju...U osnovnoj školi me jedan vršnjak iz razreda pogodio povečim kamenom,ali sam imala straijeg brata u školi kao zaštitnika i kada je ovaj došao "porazgovarati" sa njim nikada me više nije ni krivo pogledao.Žalosno je što me ostavio na miru tek kada mu je zaprijetio puno stariji i jači momak.
21.09.2006. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mAt€a..*
supa blog...pozzzzz....čitamo se...
21.09.2006. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rozan
Tako udariti malu djecu, pa to je užasno pogotovo kad to napravi malo dijete. Djeca bi trebala biti nevina i neiskvarena, a ne tako nehumana. Zgražam se kad vidim nehumanu odraslu osobu, ali kad vidim nehumano dijete baš ga mogu samo žaliti.
21.09.2006. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vita e bella
mislim da u svakoj većoj ili manjoj zajednici postoje grubijani, iako se ne slažem s tobom da se takvi rađaju, jer je činjenica da kad bi stavili djete u divljinu po rođenju, postalo bi divljak...jer ga ne bi tko imao naučiti kulturi, moralu, osnovnim vrijednostima..dakle kriva ili zaslužna je većim djelom(neću reći potpuno jer ima i genetika svoju važnu ulogu) okolina... jer stvarno ne smatram da bi bilo koje djete, osoba pokazivala agresiju ako je nikada nije upoznala... pogledaj sebe, zašto nisi protunapadom reagirala na napad? jer te vjerojatno nisu tako odgojili, jer te nisu ni za napad pripremili, jer ni sada, 20 godina kasnije ne bi se osvetila napadom... nego gajiš sažaljenje..a činjenica je da je sažaljenje "žrtvi" najbolja/najmoralnija utjeha i osveta..
mene jedino brinu razmjeri te dječje agresije, baš mi mama neki dan priča kako je dječak ispred osnovne škole s tolikim bijesom s drvenom letvom trčao za drugim dečkom i vikao:"ubit ću ga, ubit ću ga!" toliko da se i moja stara prestašila.. nekako mi se čini da je nekada takvo ponašanje bilo vezano za pojedince, a danas su pojedinci oni koji se ne ponašaju tako.. kad gledaš sve ove slučajeve učenika koji prijete učiteljima i slično.. a da ne spominjemo one što ni ne idu u školu...tu se ni ne mogu toliko optuživati roditelji nego samo društvo djece i potreba za prihvaćanjem,, samo gdje su svemu tome granice?
ps.oprosti za ovako dugi post
21.09.2006. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vita e bella
htjedoh reći komentar
21.09.2006. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SONATA O LJUBAVI
..kao djeca pa i idorasli - imamo idealističku sliku života - i onda se pojave osobe ili događaji koji taj ideal pomute - nekad je to potrebno, radi buđenaj u stvarnost...jer neki su od nas toliko dobri, da ispadamo naivni u ovom svijetu;lopova, presretača... pusa
21.09.2006. (11:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
the_flowergirl
Ili na vatri peku mačiće ili psima lome kičme i režu jezike... Je li to od agresivnih igrica ili previše aditiva u hrani ili jednostavno nedostatak odgoja - nemam pojma. Kad se sjetim koji teror su meni priuštili u osnovnoj (možda zbog cvikera ili petica ili nedostatka odjeće s imenima), brine me kako će moja djeca opstati jer klinci postaju sve ranije sve gori.
21.09.2006. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako sam tužna nakon što sam pročitala ovaj post. Dijelom iz znaš kojeg razloga:), a dijelom zato jer i sama jako često razmišljam o takvim ljudima. I nećeš vjerovati, potpuno se slažem s tobom.:) Meni je muka od ljudi koji, najčešće već u jako ranoj dobi, počnu iskazivati nasilje nad bićima slabijima od sebe. Za one što muče životinje, mlate djecu, starce i rade slične gadosti ja ne znam koja bi kazna bila dovoljna. Ustvari, mislim da bi najbolje bilo dati im njihova vlastita "lijeka". Nema šanse da bi ih slala u ustanove i da drugi ljudi plaćaju njihovu hranu i razgovore s psihijatrima. Kao što je rekla Trill, ne postoji dovoljno dobro opravdanje za takve umove. I uopće mi ne pada na pamet opravdavati ih dekadentnim društvom ili lošom situacijom ili tko zna čime. Zašto smo ostali onda normalni? Ne znam, nemam više riječi. Gade mi se, naprosto, i zbog takvih mi je žao da pripadam ljudskom rodu. A kad vidim koliko ima pokvarene djece (posebno dječaka) koji i ovoga trenutka negdje rade neku gadost...A kad se sjetim da ima i roditelja koji bi na trepavicama stajali samo da obrane takvo svoje dijete...Ne znam tko je gori. Pozdrav od Dade.
21.09.2006. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Poznate su mi te tužne priče. Jednom su neke cure starije od mene dobre dvije godine organizirale kolektivno pljuvanje po meni. Nikome ništa nisam napravila, bila sam nova, nisam se znala prilagoditi, usprotivila sam se njihovim uobičajenim metodama - i nije mi žao zbog toga, iako mi se još sad zgadi kad sjetim kako su prolazili biciklima i pljuvali me, prvi i zadnji put dosad. Kasnije smo saznali da su kao srednjoškolke tukle vlastitu majku lancem i uzimale joj novac :(( Pitam se tko je tu jadan. I da, ne želim ih više nikad vidjeti, ne zbog straha ili mržnje, nego zato što mi se gade... Pozdrav!
21.09.2006. (21:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lupi glavom o zid
Treba takve budale ignorirati. Zaboraviti da postoje.
21.09.2006. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Grozno...kako sam slagala slike čitajući ovu priču, tako je bilo kao da mi se pred očima odigravaju te ružne scene. Nije mi jasno što je to u ljudima da ih potiče na takve monstruozne stvari... Potpuno mi je jasno kako ostane slika o nekim osobama iz prošlosti, koja se ni nakon svih tih godina ne izmijeni...ostane ružan i gorak okus. I u pravu si, mislim da ta djeca koja odmalena muče mačiće, zavrću im vratom..., a onda počnu zlostavljati drugu djecu...i tako korak po korak...to demonsko u njima izraste i do neslućenih razmjera. Nažalost.
21.09.2006. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vinci
vjerujem da ljudskost ipak nije nešto s čime se rađamo, već prvenstveno posljedica odrastanja u okruženju punom ljubavi i razumijevanja. u toj najmlađoj dobi se dijete oblikuje u osobu i često se i najmanje pogreške debelo odbiju o glavu svima koji će kasnije morati živjeti s takvom osobom. a mnogima bi definitivno trebalo zabraniti da imaju djecu.
21.09.2006. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
filozofica
slažem se s tobom da se ljudi mijenjaju, ali da ''ono nešto'' u njima ostaje. ako u sebi nosiš neku dozu zloće imat ćeš je i u djetinjstvu i kasnije... možda je malo prejak izraz ''zloća''. ali zašto se nije svatko od nas rugao nekome tko nosi naočale, debel je, nema najnoviju školsku torbu? dakle, nije to nešto što je svatko činio...
pusa pegy;)
22.09.2006. (00:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...