evo ja tek sad pročitah post o prošlosti i nasilju, pa ću ostaviti koemntar u vezi njega. ovaj gore post o bolesti je jako dobar, ali kao što rekoh već jednom nemože kontrolirati svoj život niti život drugih ljudi. možćemo se samo truditit predvidjeti neke situacije i izbjeći ih ako znamo da će naškoditi nama i drugima. psihičko, fizičko, seksualno, verbalno nasilje je nasilje. buling i ostala maltretiranja su nasilje. glupo je i bez veze govoriti i razvrstavati nasilje u skupine, kad je ansilje nasilje i nesmije se širiti niti štititi niti prekrivati. ja sam bila verbalno a ponekad i fizički maltretirana u osnovnoj školi, dan danas mrzim tu školu, ljude s kojima sam dijelila osam godina razred i profesore. ostavili su traga na meni, iako sam s eja oporavila i krenula dalje, i nakon osmog razreda rekla da ću se svom silom ubuduće oduprijeti nasilju i maltretiranju. što mi i uspijeva povremeno jer sve što je čovjek stariji to sve više može kontrolirati s kojima se ljudima želi družiti i s kojima želi ostati u kontaktu, birati partnera i odlučiti hoće li osatati s njime. to su neke situacije koje možemo birati prema svojim kriterijima.
pitala si : Mene zanima gdje ste se vi pronašli u najkriznijim trenutcima svojeg života? I jako me zanima gdje ste pronašli svoju snagu za jedan uravnoteženi život?
ja odgovaram : u samoj sebi! u svojoj duši, svojem umu, u svojoj cijeloj biti. nisu mi bili potrebni drugi ljudi da shvatim i razumijem što želim biti, kakva osoba želim postati, što želim od života. snagu i enrgiiju moraš naći u sebi. ako si vjernica, možeš ju naći i u Bogu, ali tada opet po meni nisi se cijela našla u sebi, već su ti drugi nametnuli nešto svoje. život je jedna slagalica. složiš jedan dio, u drugom trenutku ruši ti se drugi dio. ako nebudeš uporan, pun snage i enrgije koja uvijek mora dolaziti iz tebe, tada se tvoj život nikada neće složiti. neke kockice su vedrih boja, neke tamnih. ali i život je satkan od lijepih i ružnih dana, problema, trenutaka što sreću daju.
u današnjem vremenu teško je govoriti da postoji jedan uravnotežen život. uravnotežen život ne postoji ili je ionako klimav. svi smo pod stresom, pod stalnom žurbom, pod kritikom i oko javnosti. gledaju nas i promatraju, prate svaki korak i osuđuju ga ili nagrađuju. vrijeme za opuuštanje ne postoji. zato mislim da si malo krivo izrazila se u pitanju kada si pitala gdje pronalazimo snagu za uravnotežen život. eto toliko od mene....pusa mala salatka crvena.... :P
06.09.2006. (12:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponekad se cini da je zivot tako nepravedan......Zdravlje se u danasnjem svijetu ne cijeni dok se ne izgubi...A ako ga nikad nisi ni imao u potpunosti....ah...
07.09.2006. (17:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljiv post... stvarno, jako zanimljiv... O vješticama iz Salema imam i ja jedan zanimljiv podatak - navodno su djevojke koje su svojim "ludilom" i pokrenule cijelu strku bile jednostavno otrovane jednom vrstom gljivice koja raste na raži - što se potkrepljuje time da se cijela strka smirila kad je došlo vrijeme nove žetve i kad su se počeli jesti proizvodi od žitarica iduće generacije, znači kad više nije bilo one s dotičnim gljivicama... (za detaljniji prikaz istog molim pogledati ili barem prisjetiti se epizode "Dosjea X" pod nazivom "Never again", gdje je do sličnih simptoma - halucinacije, druge deluzije, agresivnost, nemogućnost samokontrole... - došlo nakon tetoviranja bojom dobivenoj od raži na kojoj su očito bile te gljivice. Ili možda, hm, ipak nije. Ah, ti "DosjeiX";-)) Ne bih ni znala za to (osim ovog dijela s "Dosjeima X" - ne bi očekivala da to ne znam, zar ne?;-)) da ovih dana moje nepostojanje na netu nije uzrokovano socijalnom izolacijom u koju sam se dovela kako bih spremila grozno velik ispit - Kliničku psihodijagnostiku. Upravo sam bila na njemu (sad sam na netu na faksu), optimizam mi nije drugo ime, al eto, što bude, bit će... Pročitala sam tvoje zadnje postove - :-) Dani piva, ahhh... Ne znam zaboli li me više glava ili želudac kad se sjetim... ;-) Ma zezam se, nisam bila baš TAKO grozna. Ali bilo je zanimljivih dogodovština, sretanja bivših dečki, bivših ekipa i sl... zapravo ne znam kad ću uopće biti u Karlovcu, do kraja ispitnih rokova sam posvećena ispitima i kategorički odbijam ne-psihologijska druženja (zezam se, naravno;-)), ali za kavu ćemo smislit nešto kad-tad... Pozdrav ti šaljem, uživaj mi - i jako mi je drago da si našla posao. Zaista. Pusa!
13.09.2006. (14:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vlatkazagreb
Draga Sophiana pozdravljam vas i klanjam se vama i vašem bijelom labudu. Oprostite što se javljam kao anonimac, ja sam Vlatka iz Zagreba, nisam se ulogirala ovdje jer sam još u stanju šoka, nevjerice i straha, a i priznajem nesposobna sam trenutno. Prije par dana otpuštena sam iz bolnice s istom dijagnozom kao i vaš bijeli labud. Sad lutam internetom da što više saznam o toj bolesti jer liječnici nerado govore o tome i tek pri izlasku su mi rekli od čega bolujem. Uplašena sam i jako mi je pomogao vaš članak, ako pročitate moj komentar molim vas javite mi se. Ne mogu više pisati jer mi trnu ruke i teško teško tipkam a nemam niti osječaja u prstima. HVALA HVALA na vašoj hrabrosti puno ste mi pomogli. Vlatka, Zagreb 48 godina
28.04.2011. (10:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dust Warrior
uzasno dobar i poucan tekst.. i jos se pitas zasto si na mojoj cool listi
05.09.2006. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irida
ovo kao da je neki hibrid Alzheimera i Parkinsona....od obje bolesti ima ponešto...........jako poučan post.....
05.09.2006. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annab18
evo ja tek sad pročitah post o prošlosti i nasilju, pa ću ostaviti koemntar u vezi njega. ovaj gore post o bolesti je jako dobar, ali kao što rekoh već jednom nemože kontrolirati svoj život niti život drugih ljudi. možćemo se samo truditit predvidjeti neke situacije i izbjeći ih ako znamo da će naškoditi nama i drugima.
psihičko, fizičko, seksualno, verbalno nasilje je nasilje. buling i ostala maltretiranja su nasilje. glupo je i bez veze govoriti i razvrstavati nasilje u skupine, kad je ansilje nasilje i nesmije se širiti niti štititi niti prekrivati.
ja sam bila verbalno a ponekad i fizički maltretirana u osnovnoj školi, dan danas mrzim tu školu, ljude s kojima sam dijelila osam godina razred i profesore.
ostavili su traga na meni, iako sam s eja oporavila i krenula dalje, i nakon osmog razreda rekla da ću se svom silom ubuduće oduprijeti nasilju i maltretiranju. što mi i uspijeva povremeno jer sve što je čovjek stariji to sve više može kontrolirati s kojima se ljudima želi družiti i s kojima želi ostati u kontaktu, birati partnera i odlučiti hoće li osatati s njime. to su neke situacije koje možemo birati prema svojim kriterijima.
pitala si :
Mene zanima gdje ste se vi pronašli u najkriznijim trenutcima svojeg života? I jako me zanima gdje ste pronašli svoju snagu za jedan uravnoteženi život?
ja odgovaram :
u samoj sebi! u svojoj duši, svojem umu, u svojoj cijeloj biti. nisu mi bili potrebni drugi ljudi da shvatim i razumijem što želim biti, kakva osoba želim postati, što želim od života.
snagu i enrgiiju moraš naći u sebi. ako si vjernica, možeš ju naći i u Bogu, ali tada opet po meni nisi se cijela našla u sebi, već su ti drugi nametnuli nešto svoje.
život je jedna slagalica. složiš jedan dio, u drugom trenutku ruši ti se drugi dio. ako nebudeš uporan, pun snage i enrgije koja uvijek mora dolaziti iz tebe, tada se tvoj život nikada neće složiti. neke kockice su vedrih boja, neke tamnih. ali i život je satkan od lijepih i ružnih dana, problema, trenutaka što sreću daju.
u današnjem vremenu teško je govoriti da postoji jedan uravnotežen život. uravnotežen život ne postoji ili je ionako klimav. svi smo pod stresom, pod stalnom žurbom, pod kritikom i oko javnosti. gledaju nas i promatraju, prate svaki korak i osuđuju ga ili nagrađuju. vrijeme za opuuštanje ne postoji. zato mislim da si malo krivo izrazila se u pitanju kada si pitala gdje pronalazimo snagu za uravnotežen život. eto toliko od mene....pusa mala salatka crvena.... :P
06.09.2006. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Starcatcher
Ponekad se cini da je zivot tako nepravedan......Zdravlje se u danasnjem svijetu ne cijeni dok se ne izgubi...A ako ga nikad nisi ni imao u potpunosti....ah...
07.09.2006. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
niniane
Zanimljiv post... stvarno, jako zanimljiv...
O vješticama iz Salema imam i ja jedan zanimljiv podatak - navodno su djevojke koje su svojim "ludilom" i pokrenule cijelu strku bile jednostavno otrovane jednom vrstom gljivice koja raste na raži - što se potkrepljuje time da se cijela strka smirila kad je došlo vrijeme nove žetve i kad su se počeli jesti proizvodi od žitarica iduće generacije, znači kad više nije bilo one s dotičnim gljivicama... (za detaljniji prikaz istog molim pogledati ili barem prisjetiti se epizode "Dosjea X" pod nazivom "Never again", gdje je do sličnih simptoma - halucinacije, druge deluzije, agresivnost, nemogućnost samokontrole... - došlo nakon tetoviranja bojom dobivenoj od raži na kojoj su očito bile te gljivice. Ili možda, hm, ipak nije. Ah, ti "DosjeiX";-))
Ne bih ni znala za to (osim ovog dijela s "Dosjeima X" - ne bi očekivala da to ne znam, zar ne?;-)) da ovih dana moje nepostojanje na netu nije uzrokovano socijalnom izolacijom u koju sam se dovela kako bih spremila grozno velik ispit - Kliničku psihodijagnostiku. Upravo sam bila na njemu (sad sam na netu na faksu), optimizam mi nije drugo ime, al eto, što bude, bit će...
Pročitala sam tvoje zadnje postove - :-) Dani piva, ahhh... Ne znam zaboli li me više glava ili želudac kad se sjetim... ;-) Ma zezam se, nisam bila baš TAKO grozna. Ali bilo je zanimljivih dogodovština, sretanja bivših dečki, bivših ekipa i sl...
zapravo ne znam kad ću uopće biti u Karlovcu, do kraja ispitnih rokova sam posvećena ispitima i kategorički odbijam ne-psihologijska druženja (zezam se, naravno;-)), ali za kavu ćemo smislit nešto kad-tad...
Pozdrav ti šaljem, uživaj mi - i jako mi je drago da si našla posao. Zaista.
Pusa!
13.09.2006. (14:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vlatkazagreb
Draga Sophiana pozdravljam vas i klanjam se vama i vašem bijelom labudu. Oprostite što se javljam kao anonimac, ja sam Vlatka iz Zagreba, nisam se ulogirala ovdje jer sam još u stanju šoka, nevjerice i straha, a i priznajem nesposobna sam trenutno. Prije par dana otpuštena sam iz bolnice s istom dijagnozom kao i vaš bijeli labud. Sad lutam internetom da što više saznam o toj bolesti jer liječnici nerado govore o tome i tek pri izlasku su mi rekli od čega bolujem. Uplašena sam i jako mi je pomogao vaš članak, ako pročitate moj komentar molim vas javite mi se. Ne mogu više pisati jer mi trnu ruke i teško teško tipkam a nemam niti osječaja u prstima.
HVALA HVALA na vašoj hrabrosti puno ste mi pomogli.
Vlatka, Zagreb 48 godina
28.04.2011. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...