Prvi dio mi je jako simpatićan! A sad o ozbiljnijim temama. Ono što mene zbunjuje je da se u tom otkrivanju stalno nekako izgubim i pitam se tko sam i kakav sam zapravo, to mi se baš sad na moru dogodilo, tako da ipak mislim da još nisam nigdje isformiran, nego se valjda formiram usput! Sa krajem se potpuno slažem!
29.08.2006. (10:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da se moramo gubiti,da bi se uvijek iznova tražili. jer to tako ide. Što i opet ne znači da negdje nekakvi ne postojimo,,moguće se samo nismo našli... Ali ja sam optimistična,i vjerujem,u sve! Na moru se valjda svi izgubimo.čini mi se da se tek tad imaš prilike opustiti i pogledat se kakav si zapravo.....pa se ošamutiš kolko se neznaš. Bože kako sam samo ja izgubljena...a zbunjola da ne spominjem,a to kolko se sramotim okolo ćemo pak skroz zanemarit...:)))
29.08.2006. (13:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svaki korak je put prema nama nekakvima negdje. i slažem se, moramo se gubiti da bismo se tražili. jer kad se izgubimo to znači da smo fulali na putu. a jer smo fulali se moramo izgubiti da bi znali da smo fulali da bi mogli krenuti ponovo. ;)
30.08.2006. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bodhidharma
ja u kadi pušim hašiš i surfam po netu i (gle!) sve je tu...
29.08.2006. (02:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Već što sam ovakva..
Viš viš..problem je samo što je ovo u glavi ovoj tako bez hašiša
29.08.2006. (02:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uphere In My Tree
Prvi dio mi je jako simpatićan! A sad o ozbiljnijim temama. Ono što mene zbunjuje je da se u tom otkrivanju stalno nekako izgubim i pitam se tko sam i kakav sam zapravo, to mi se baš sad na moru dogodilo, tako da ipak mislim da još nisam nigdje isformiran, nego se valjda formiram usput! Sa krajem se potpuno slažem!
29.08.2006. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Već što sam ovakva..
Mislim da se moramo gubiti,da bi se uvijek iznova tražili. jer to tako ide. Što i opet ne znači da negdje nekakvi ne postojimo,,moguće se samo nismo našli... Ali ja sam optimistična,i vjerujem,u sve! Na moru se valjda svi izgubimo.čini mi se da se tek tad imaš prilike opustiti i pogledat se kakav si zapravo.....pa se ošamutiš kolko se neznaš. Bože kako sam samo ja izgubljena...a zbunjola da ne spominjem,a to kolko se sramotim okolo ćemo pak skroz zanemarit...:)))
29.08.2006. (13:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Angelus revealed
svaki korak je put prema nama nekakvima negdje. i slažem se, moramo se gubiti da bismo se tražili. jer kad se izgubimo to znači da smo fulali na putu. a jer smo fulali se moramo izgubiti da bi znali da smo fulali da bi mogli krenuti ponovo. ;)
30.08.2006. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...