Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • mama sepia

    dobro došla natrag...falile su mi tvoje tople i pametne riječi...:)))

    avatar

    22.08.2006. (00:57)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Napokon si se vratila! Sada smo opet na okupu. Znam da ti je vrijeme bilo ružno, a tada često prorade i negativne emocije. Skućenost u malom prostoru, hladnoća, negostoljubivost inače poznatog i lijepog kraja... I moji su bili kao male ose, čuli su se povišeni tonovi, nestrpljivo smo čekali sunčane dane pomalo razočarani što su nam planovi propali. Ja od djetinjstva ljetujem na istom mjestu, među istim ljudima, uvijek se veselim povratku, dušom upijam miris trave koji se širi otokom, djeca su također sretna kada se ide na more, jer ih čeka društvo koje ne vide preko godine, to su sastanci, okupljanja, pomalo svirke na gitari, prijateljstva. Naravno, oni ne vide baštinu, ne cijene vrijednost onoga što im je dano, oni su djeca, razigrana, bezbrižna, vesela... Kada stvari počnu gledati našim očima, izgubit će razigranu bezazlenost djetinjstva. Pozdravljam te i smješkam se... opet si s nama :))))

    avatar

    22.08.2006. (01:38)    -   -   -   -  

  • betanija

    Dobro jutro i dobro došla!

    avatar

    22.08.2006. (07:10)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Jutros mislim na tebe, kako te već dugo nema... Zahvalnost.... Hvala ti na svim lijepim riječima... A sad ja malo idem i neće me biti neko vrijeme pri netu... Ali se nadam da ću imati prilike za zahvalnost... Pa čak i zbog ljepote prirode koja nam često može mnogo reći... Sve dobro...

    avatar

    22.08.2006. (08:14)    -   -   -   -  

  • portretsnova

    Jednom će se i oni sjećati tog ljetovanja sa sjetom, sigurna sam.
    Pozdrav. :-)

    avatar

    22.08.2006. (08:18)    -   -   -   -  

  • ledenaicy

    Oh, kako sam se razveselila kada sam ugledala tvoj komentar. Doista, nisam niti sanjala da mi toliko mnogo mogu značiti neki ljudi koje nikada nisam niti upoznala, onako fizički. Čudan je i divan taj blog...
    A što se tiče dječice, ljetovanja, uspomena..mislim da smo svi skloni pamtiti stvari ljepšima nego što su bili. Prisjećajući se svojih ljetovanja, uvijek nekako pamtim one lijepe stvari se roditeljima, bez obzira što znam da sam i ja bila puno puta nezadovoljna ovim, onim.
    Pričanje o obiteljskoj baštini uvijek ostaje skriveno negdje, u srcu, i jednog dana će se i oni sjećati tih priča i tvojih uspomena, koje će tada biti njihove. Sjećat će se mira, roditeljske ljubavi, kojekakvih životinjica, ali onako, na duhovit i lijep način..pa će reći...kako smo samo bili mladi i bedasti..:))))

    avatar

    22.08.2006. (08:39)    -   -   -   -  

  • izvornade

    Dobre stare priče o djedovima, bakama, djetinjstvu i pričama koje su nam oni pričali i čime su nas sve neprocjenjivim u našem djetinjstvu darovali. Pridružujem se tvojoj zahvalnosti baki i djedu, jer neprocjenjivo je životno blago životnog iskustva koje su nam oni prenijeli svojim pričama a mi smo toga sve svjesniji sad kad smo stariji.

    Kao što tvoja djeca sada negoduju zbog nekih stvari, isto tako smo i mi negodovali ali zbog nekih drugih stvari. Kao što i sama kažeš "djeca su ti u pubertetu", a ja ću dodati "svako vrijeme svoje nosi i drago mi je da na svoju djecu strpljivo prenosiš životno iskustvo koje su na tebe prenijeli tvoj djed i baka".

    avatar

    22.08.2006. (09:33)    -   -   -   -  

  • u ime...

    Kaže Đole "Sećanje je smešna lupa, koja sitne stvari uveličava..." i sve češće se pitam nije li tako. Mislim da si u pravu kad kažeš da smo i mi bili slični kao oni ... pubertet je vrijeme kad se duriš gdje god bio:)). I nigdje ne griješiš. Ti uživaj i budi i dalje zahvalna, a njih pusti da odrastaju, da se dure, da žale za smogom... jednom ... doći će i njihovo vrijeme sjećanja i čežnje. Pusu i pozdrav ostavljam.

    avatar

    22.08.2006. (10:17)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Drago mi je da si nam se opet vratila!!! ;)) A ovo što si napisala...prekrasno je. ;) To pokazuje bogatstvo tvojih osjećaja, neprestano propitivanje..., ali i strpljenje da svoju djecu naučiš da to jednako cijene. To što se sad dure i mrgode, to je - kako si i sama napisala - pubertet. Da ih dovedeš ne znam kamo, ako to u njihovoj pubertetskoj zamisli nije ono što očekuju - sve je uzalud. Teško im je ugoditi u tom razdoblju. Ali shvatit će. Popustit će to. I onda će cijeniti. Jer ih ti tome učiš ;)) Samo još sami moraju doći do te spoznaje, vrijeme će učiniti svoje :)

    avatar

    22.08.2006. (11:46)    -   -   -   -  

  • borgman

    vrijednosti tvoje...nisu iste kao vrijednosti djece....ono što ti cijeniš, ne mora biti njihov svijet...ali tako mora biti

    avatar

    22.08.2006. (13:52)    -   -   -   -  

  • Jonathan

    Baš mi je drago što ste se vratili. Post vam je predivan, a posebno me se je dojmilo to razmišljanje o djeci-pubertetlijama. I ja sam u pubertetu i znam biti i sebična i mrzovoljna, ali to je ona samo vanjština; prkos roditeljima, ali duboko u sebi... znam, nisam takva... Osmijeh

    avatar

    22.08.2006. (22:38)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    E tako mi je drago otvoriti ovu stranicu sa novim postom...Onaj odlazak mi se već nekako odužio:)Djeca...nikada zadovoljna:)Ne vjerujem da imaš krivi pristup ili nešto činiš krivo vjerovatno su i tvoja sjećanja obavijena neklim drugim velom za koje kao dijete nisi puno marila,a danas lijepe uspomene priziva...Pričekaj vrijeme će učiniti svoje i čut ćeš gdje se sa sjetom prisječaju stvari o kojima i sama danas pričaš.Pozdrav draga vodenjakušo:)),lijepo te opet čitati:)

    avatar

    22.08.2006. (22:50)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Dio tvojih osjećaja koje su opisala su mi jako dobro poznati...jer i ja ljetujem na djedovini. Ne znam zašto misliš da negdje griješiš...teško da bilo kojem današnjem pubertetliji mora može značiti ono što je značilo nama. Moja djevojlica je još mala i uživa na moru, ali moj nećak je potpuno isti kao jedan od tvojih dečki, ako nema društva njemu je sve bez veze, pa radije ostaej u ZAgrebu iako može biti na moru...Ja isto mislim da sve te stvari koje im pokušavaš ostanu negdje, za sada možda skrivene, a jednoga dana izađu nostalgično na površinu. Ja se sjećam kako je nas deda "maltretirao" svojim nakanat pjevanjem i odlascima u vinograd, a sada sam sretno-tužna kada čujem sličnu pjesmu iz usta nekog starca ili prošećem kraj starog vinograda. ZApravo je i normalno da ej to tako, zamisli da pubertetlije razmišljau kao mi...pa to bili bili neki starmali klinci koji ne bi nisšta mjenjali....A ideja o odlasku negdje drugdje nakon odmora u vlastitoj kući je odlična stvar, pa tko zna i klinci drukčije reagiraju,,,ako ne, njihov problem, ne možaš ima baš u svemu udovoljiti, niti mislim da je to dobro za djecu, neka se nauće nositi i sa dosadom i sa svim stvarima koje ih čekaju u životu...I naravno, dobro nam se vratila

    avatar

    23.08.2006. (00:05)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Svuda podji, kuci dodji.

    avatar

    23.08.2006. (00:43)    -   -   -   -  

  • brlje

    dobro nam došla natrag! :) kad bi barem većina ljudi razmišljala na način koji ti razmišljaš... i osjećaš! svijest o krvavo stečenoj djedovini i zahvalnost zbog svega što ti je podario život u meni budi osjećaje divljenja i mami samo lijepe riječi... sve te osjećaje probudit ćeš ti i u svojoj djeci, odgojem, samo treba puno strpljenja i roditeljske ljubavi...

    avatar

    23.08.2006. (01:21)    -   -   -   -  

  • @pple

    Dobro došla i hvala što si svoju zahvalnost prenijela i nama.
    Ova tema me potknula na razmišljane jer i ja, bez obzira na sitna dnevna nezadovoljstva koja se normalno pojave, osjećam veliku zahvalnost za sva mala i velika bogatstva koja me okružuju. Na ljetovanje nikad nisam posebno išla jer sam živjela na 15 km od mora, a sada živim u gradu na moru, ali zato su uspomene na djetinjstvo moje veliko bogatstvo. Možda se ponekad neću sjetiti što sam jela za ručak, ali zato imam bezbroj uspomena, priča i doživljaja iz djetinjih i školskih dana. Zahvalna sam neizmjerno roditeljima što su mi dali slobodu da uživam u djetinjstvu jer velikim dijelom zahvaljujem tom dijelu svoga života za ono što sam danas. Imala sam namjeru napisati par postova sa svojim pričama iz djetinjstva, ali ne bih htjela ispati nostalgična ili osoba koaj živi u prošlosti. Ali bez obzira na sve. svoje lijepe uspomene ne dam i zahvalna sam na njima.
    Radujem se našim budućim susretima na blogu i ostavljam ti veliki pozdrav!

    avatar

    23.08.2006. (09:13)    -   -   -   -  

  • oceana

    eto tebe! ;-)
    Re:sjećanje na prošlost: mislim da većinom imamo selektivnu memoriju - sjećamo se onog što smo odabrali da ostane u nama i čestim prizivanjem u misli određenih situacija iz prošlosti, hranimo ih, jačamo i one zasjene sve drugo, pa nam ti "odabrani", (lijepi ili ružni) događaji ostaju kao sjećanje na djetinjstvo/prošlost.
    Re: roditelji i djeca na ljetovanju: Možda je došlo i vrijeme da tvoje "pubertetlije" više ne idu s roditeljima na more, nego sa svojim vršnjacima, u neki organizirani sportski/umjetnički kamp?
    I ti bi se bolje osjećala i više odmorila, a oni više zabavili. Svatko bi dobio ono što očekuje od ljetovanja. Just a thought.

    avatar

    23.08.2006. (09:40)    -   -   -   -  

  • trill

    Sjećam se da sam ja u dobi svoje djece i voljela ići na more i ne. Sve odjednom. A opet, uvijek mi je bilo žao otići s mora kući. Moji klinci reagiraju kao i tvoji. Ne uvijek. Ponekad im je zgodno to more, a ponekad jedva čekaju da prođe. Najljepše im je bilo kad smo kampirali. To je vid ljetovanja koji nam svima najviše odgovara. Sloboda i priroda. Ali, moji su kupili garsonjeru pa enma smisla da trošimo na kamp...mada more je kamp, to je odmor :)
    Otišla sam ja sa svojim mislima daleko od tvog posta, brzo se vraćam :) Mislim da će i našoj djeci s vremenom more biti ono što je i nama. Sad su vjerojatno u nekoj međudobi, kad to nije bitno. Opet će biti, mora, to su naša djeca :)
    Lijep post. Popravo lijep. Onaj dio s čežnjom mi je posebno drag i blizak :))

    avatar

    23.08.2006. (12:20)    -   -   -   -  

  • avangarda

    O, doborodošla naša povratnice! pusa!

    avatar

    23.08.2006. (14:49)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    o svemu, pa tako i o zahvalnosti ne treba puno razmišljati. ne treba ni o ljubavi, ni međuljudskim odnosima. mnoge stvari i ne trebamo dokučiti. ako osjećaš da trebaš biti zahvalna, budi. ako misliš da netko tebi treba zahvaliti, onda to nije dobro. ako nekoga voliš, ne promišljaj, voli. ljubi te Goldy

    avatar

    23.08.2006. (15:16)    -   -   -   -  

  • u ime...

    barakokule = marelice :)))

    avatar

    23.08.2006. (19:04)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Drago mi je da si opet tu,tako te razumijem kad pričaš o svojim uspomenama,krasne su i lijepo ih je imat,a djeca su danas takva,moj je godinama išao sa mnom,pa onda nije htio ni čut,a sad opet voli poć,sad su izlasci i drugačiji život kad smo tamo,jer nije sa mnom nego s prijateljičinom djecom,tako to ide,ne brini...

    avatar

    23.08.2006. (22:30)    -   -   -   -  

  • Jonathan

    Hvala ti na komentaru. Nebo i oblaci su nešto...božanstveno. Kao mala željela sam postati pilot i vinuti se u svoje oblake. Ali sada, kao četrnaestogodišnjakinja, vinula sam se među oblake zahvaljujući mom galebu Jonathanu i mom Učitelju. Ali i ja često otplovim mislima i lebdim, lebdim... Veliki osmijeh!!

    avatar

    24.08.2006. (00:04)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Lijepo je prošetati Vašim drevnim kamenim stazama razbora.
    Ponekad mi se čini da bih ih sam trebao češće iskopati ispod
    nanosa danjih pustinja. Sve je u tako pomno i pravedno
    razmjereno u Svemirima. Na koju se među slučajnostima
    uopće možemo požaliti. Svatko mora sam izaći iz svojih
    slijepih ulica. Svatko mora sam uz Planinu Spoznaje uzaći na koljenima
    i noktima. Znam, nedostojno je pjesnika biti ovakav kakav
    sam ja sada. Hvala Vam što me podsjetiste na to.

    avatar

    24.08.2006. (00:41)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...