Komentari

ispodistogneba2.blog.hr

Dodaj komentar (67)

Marketing


  • ...ples u haljinama od mjesečine...

    jao, kako mi sve ove rijeci zvuce poznato...

    avatar

    18.08.2006. (17:15)    -   -   -   -  

  • wendy*

    red po red, citam i imam osjecaj da pises o meni... znam kako se osjecas... i ja sam vjerovala i konacno mislila da je taj netko drugaciji od ostalih... ali bio je samo gori... razlika je u tome sto ja nisam tuzna, ne placem, gadi mi se svaka pomisao na njega... ucinio je najodvratnije sto je mogao... ne zelim vise cuti za njega...
    i reci cu ti ovo... znam da ti je tesko, citala sam i prijasnje postove, ali probaj, natjeraj se da cim manje mislis o tome kako vam je bilo... svaki put kad ti se pojavi u glavi, sjeti se njegovog ponasanja, sjeti se kako je otisao, sjeti se kako te povrijedio... pocni na taj nacin razmisljati o njemu... s vremenom ce ti pomisao o njemu okrenuti zeludac... a kad ga jednom prebolis, ostat ce samo uspomena na decka kojeg si nekad davno voljela... doci ce netko novi... bit ce tesko ponovno vjerovati... ali kazem ti to jer ja nisam izgubila nadu unatoc svemu sto sam dozivjela... drzi se...
    pozdrav....

    avatar

    18.08.2006. (17:23)    -   -   -   -  

  • Mnogo mi znači to

    draže mi je da si ljuta nego da si tužna....to označava korak naprijed
    i bit ćeš ti bolje draga moja...samo polako...daj si vremena.....pusa

    avatar

    18.08.2006. (17:27)    -   -   -   -  

  • Još jedna djevojka ukradenog srca...

    Nema nade ni za mene :( fascinira me kako tvoje riječi bolje opisuju moje osjećaje od mojih vlastitih...i ja sam mu glupača pokazala kako sam slaba tj. očajna i dosadno uporna...samo što je on meni odgovorio...i to mi se još usudio napisat da je sve persu i da me stvarno želi opet vidjet nasamo (onih par sati i pokoja poruka, iz tvog prošlog posta) i da će se javit...
    Draga, ne moram ti ništa objašnjavati, samo ću ti reći da je od te poruke prošlo 4 mjeseca. Lakše bi bilo da nije odgovorio, ovako sam se nadala puna dva mjeseca dok nije došao s novom djevojkom. Od toga je prošlo još dva mjeseca i ja još uvijek kao neka luđakinja isčekujem sms...
    Sad tražim nekog uz kog ću njega zaboravit. Nijedan nije ni blizu, a ja se forsiram da mi se sviđaju i uvjeravam samu sebe da ću se zaljubit u tog i tog, no ne ide.
    Nedavno sam se uspjela izvući iz depresije uz pomoć dvije djevojke s kojima uopće nisam bila dobra...mislila sam hvala Bogu...ali, evo, tebi prvoj priznajem, vratila sam se na staro, depresija mi nije ništa čudno u zadnjih par tjedana...ne mogu vjerovati da se to moglo dogoditi, a samo se bojim da je to sve jedan začaran krug...

    avatar

    18.08.2006. (19:30)    -   -   -   -  

  • provi

    draga moja, kao prvo, nemoj misliti da sam zaboravila na tebe, u gužvi sam i ne stignem ti napisati mail, a ne želim da bude neki kratki usputni odgovor... imam ti tako puno toga za reći... situacije su nam slične, samo uloge zamijenjene... ja sam tvoj on, ako me razumiješ...
    trenutno ti samo mogu reći da ne šalješ sms-ove, nemaju svrhu, ne više... ne želim te obeshrabriti, samo te želim spasiti poniženja koje sam i sama prošla... tišina je grozna, ali proći će... i tu tišinu mora prekinuti ON... i nitko drugi... budi jaka...
    teško se oprostiti od svega što voliš... možda ljutnja pomogne... ja se trenutno branim gorčinom... ali, odustajem...
    pusa

    avatar

    18.08.2006. (19:46)    -   -   -   -  

  • provi

    nemoj plakati, mila... kada se jedna vrata zatvore, otvore se druga, samo moraš dobro gledati... a suznih očiju pogled se zamuti...

    avatar

    18.08.2006. (20:36)    -   -   -   -  

  • greenfrog

    znam da je teško, ali skupi zadnji atom, digni glavu visoko i kreni dalje, koračaj kroz život hrabro i samouvjereno i naići ćeš na svoju sreću. suze možda sad olakšavaju tugu, al s vremenom će suze zamjeniti osmjeh.

    avatar

    18.08.2006. (20:43)    -   -   -   -  

  • world hold on!!!

    sve mi je jasno draga, skroz. vjeruj mi. i bojim se da i mene čeka ista sudbina, znam da neću izdržati a da mu ne pošaljem prva poruku i znam da će i mene dočekati tišina. i iako to znam unaprijed ne mogu si pomoći, ne mogu. plači, kao i ja, i možemo se samo nadati da će nas proći i da će doći bolja vremena, do tada nijedne riječi ne pomažu. sve što ti srce ne želi čuti ionako neće ući u glavu... jel tako?

    avatar

    18.08.2006. (21:08)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    Draga Megane.....poslala si poruku,nisi izdrzala,pa sto....i ja bi mozda to ucinila,puno njih bi to ucinilo,ali to je samo jedna kap u moru zivota.....ako on ne shvaca koliko te duboko povrijedio,nikad te nije ni bio vrijedan...ali desilo se,mozda si napravila i gresku,mozda i nisi,ali sad to mora proci,ostati iza tebe i sad ides dalje....Mnogim ljudima se to desilo,pa su prezivili,tako ces i ti,a kao sto sam vec jednom rekla....tamo negdje jednog dana...ceka te on...netko novi,drugi,bolji.....vjeruj u to i blago koje imas......da i dobro je sto si ljuta.....

    avatar

    18.08.2006. (21:23)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    Sreca da u moje vrijeme,koje doduse i nije tako daleko,nije bilo mobitela...fala ti Boze..jer da je,ja bi sad mozda bila na pogresnom mjestu,u pogresnom gradu,pogresnoj drzavi i ne bi imala ovo sto imam...za sve je kriv mobitel....ako se mogu malo nasalit...ali govorim istinu,jer ja sam rekla dosta,a dusa mi se raspadala,telefon je postojao,ali mobitel nije.....poruke su nesto drugo....mislim.....a zamisli koliko mobitela ima u hr i koliko krivih poruka u krivo vrijeme.....ni prva,ni zadnja...nadam se da ne lupetam....eto....topli pozdrav......

    avatar

    18.08.2006. (21:27)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    Možda je bila greška?Ne čini mi se tako...ovako si potvrdila svoje sumnje,raskrstila si s njim i koliko god bolno i teško bilo možeš polagano početi okretati stranicu...Vidiš danas si ljuta,a jučer si tugovala i čeznula za njim...to je korak,korak prema onim boljim vremenima...Ljutnju će zamijeniti i ravnodušnost,pa će zasjati osmijeh i na tvom licu...vidjet ćeš:)

    avatar

    18.08.2006. (22:27)    -   -   -   -  

  • Moj tračak sunca !!!

    Megi biti če bolje ne sikiraj se .Bok i ljep pozdrav možda već sutra i ti pronađeš svoj tračak sunca !!!

    avatar

    18.08.2006. (22:55)    -   -   -   -  

  • PoZoY

    nevjerojatno...tekst koji si napisala, tako pun emocija, kao da su prepisani moji smsovi od prije 3 tjedna...i mene je odbacila osobu koju sam obožavao, kojoj sam se u potpunosti otvorio i šredao...gajio sam nadu još nakon prekida, bez ponosa slao joj smsove...al ona je postala tako hladna, gotovo bešćutna...a još donedavno se klela u ljubav...prekinula je sve kotakte...ne želi više ni čuti ni znati za mene...ne želi imati mene kao teret na svom životnom putu...a ja sam joj obećao da ću joj se maknuti iz života ako će to zatražiti od mene...previše je volim da bih joj mogao željeti bilo što drugo osim iskrene sreće...makar ona u potpunosti isključivala mene...i ne znaš što više boli...dal već samo napuštanje ili ovo kasnije odbacivanje u potpunosti...a sve me podsjeća na nju...dani prolaze u evociranju uspomena, zamišljanju imaginarnih scenarija koje sam imao za nas dvoje...sve mi uzalud...ponekad se čak sam sebi činim kao da se ponašam poput nekog curetka...a pravim se frajerčinom...al kad su osjećajinu pitanju i svi mi muški postanemo mekušci...ako te ikako može utješit znaj samo da nisi ni jedina, ni sama...ima nas više sa identičnim sudbinama...

    avatar

    18.08.2006. (22:59)    -   -   -   -  

  • desert_rose

    ...zagrljaj ti ostavljam prijateljice draga...poznati su mi ti osjećaji...napuštenosti...beskrajne boli...jastuci natopljeni suzama...besane noći u razmišljanjima o tome gdje sam pogriješila...ali vjera me nije napustila...ne daj joj da ode...osmijeh privlači ljude...unutarnja ljepota...srce...moraš pronaći sebe...sama...upoznati se ponovno...smiriti...isplakati...otplaviti tugu...podići se...i krenuti dalje...ti to možeš...znam...ako ti je pomoć potrebna znaš da na mene uvijek možeš računati...kad sebe pronađeš...bit ćeš pronađena i od svoje ljubavi...svoje polovice koja baš tebe traži...nazovi me naivkom...ali ta vjera u meni nikada neće umrijeti...a ako treba vjerovat ću i za tebe...i radovati se s tobom kad te u neko sanjivo jutro sunce pomiluje zlaćanim zrakama...sretnu...voljenu....
    ...grlim jako... :***

    avatar

    19.08.2006. (00:38)    -   -   -   -  

  • Bottom of my soul...

    baš si ovo lijepo napisala. Ja mislim da sam ti to već jednom bila rekla da se osjećam isto. Ni on se samnom nije pozdravio, samo me je povrijedio i izišao iz mog života, nije se mogao ni ispričati, reci mu da je žao. sada mi se na putu samo smješka i pozdravi me onako reda-radi što ja toliko mrzim... vidim u njegovim očima kako me ismijava, kako mu je drago što se tresem kada ga ugledam, mrzim to njegovo ponašanje. A nisi jedina koja se tako osjeća, vjeruj mi.. Ma biti će bolje. Moraš samo okrenuti novu stranicu i zaboraviti ga. Ali znam , lakše je reci nego to učiniti, tako je i meni, ali jednoga dana će sve to proći. Držim ti fige.. :)

    avatar

    19.08.2006. (01:19)    -   -   -   -  

  • Starcatcher

    Eh kako mi je poznata ova prica...Otici bez pozdrava... Ne predbacuj si radi poruke.Jer da ju nisi poslala uvijek bi se mislila sta bi bilo da si je poslala...I bilo bi jos gore.Jer "ne znam" je gore od "ne". Ti si bila ono sto jesi,iskrena i kad si jaka,i kad si slaba...Ako on to nije znao prepoznati,sam gubi.A ti - znas na cemu si...Znas odakle krenuti.Znas i kamo.Naprijed!

    avatar

    19.08.2006. (06:15)    -   -   -   -  

  • VODENJAK

    ah prokleta surova stvarnost.....necu ti govoriti kaj da radis jer sam i ja prosao svasta i nisam volio savjete ali ti mogu preporuciti da danas odes negdje sa sebi dragim ljudima jer obecavaju preko 30 stupnjeva u Zagrebu.... citamo se.

    avatar

    19.08.2006. (10:00)    -   -   -   -  

  • nutella

    e sad se malo ja osjećam krivom jer sam ti prošli put ono sugerirala...
    sve to što opisuješ... toliko mi je poznato... i prošla sma kroz takvu priču..
    samo nisam imala takve osjećaje... nisam mogla njega kriviti jer je bio najljepše što mi se u životu dogodilo.... i bila sam sretna jer je trajalo...
    boljela me svaka tišina iza poslane poruke... boljelo me kad sam saznala da ima curu...
    još i sad me malo zaboli...
    ali uglavnom me uz njega sjete samo ljepe uspomene...
    a one suze mi više nisu važne koje sam prolila...
    bile su za njega... i danas bih puno toga napravila za njega... ali sam nekako skrenula na drugu stranu puta..pa se nadam da to neće biti potrebno..
    mada znam da bi jedna jedina riječ bila dovoljna da ostavim sve ovo što sam sagradila iza sebe i pođem... tamo gdje ću ponovo biti povrijeđena...
    mada još uvijek mislim da me od svih najviše volio...
    mada se nije javio..
    heh... čudna je ta ljubav...
    želim ti brz oporavak i šaljem zagrljaj...

    avatar

    19.08.2006. (10:14)    -   -   -   -  

  • Erchamion Naewe

    Svi smo mi slabi... Ali ponizavati sebe s necim sto nije vrijedno?! Pusti... Ovo sto si napisala, svi tako razmisljaju neko vrijeme, ali nema tu u drugoj osobi nikakvog blaga. To je pitanje nase percepcije koja je stvorila imaginarni lik koji smo prenijeli na osobu s kojom smo bili...

    avatar

    19.08.2006. (11:50)    -   -   -   -  

  • wonderful world by me,myself and I

    Svaka od nas se prije ili kasnije našla u tvojoj priči.Na ovaj ili onaj način.Bolna??Jako bolna...Ali svaka škola se plaća,pa tako i životna.Bitno je da iz svake situacije krenemo kao pobjednici,visoko uzdignute glave.Da te je vrijedan bio bi s tobom!!!!!!!!Ali ipak ako sam dobro shvatila on je bio tuđi od početka....Morala si biti spremna na to da ćeš biti ostavljena...Glavu gore,draga svijet je prepun divnih muškaraca samo prvo moraš proći gadove da bi znala prepoznati pravoga.Drži se i glavu gore,nije vrijedan tvojih suza.......

    avatar

    19.08.2006. (13:28)    -   -   -   -  

  • ~JEBEBENA~

    ja sam isto to napravila, poslala poruku, odgovora nije bilo. i bilo mi je sve jasno. no nije prošlo ni mjesec ili dva i ponovno mu poslah poruku. svi mi imamo svoje slabosti. al znaš šta, nije on zavrijedio tvoju ljubav! da je, javio bi ti se. meni se je javio na drugu poruku, i onda sam ponovno počela vjerovati u nadu i da ćemo biti zajedno, al ništa. slomio mi je nanovo nadu. nemoj da slomi i tebi. pronaći ćeš nekog tko je zavrijedio da ga voliš kolko i on tebe...samo vjeruj...

    avatar

    19.08.2006. (14:05)    -   -   -   -  

  • slavonchica

    iskreno... i tako blisko... samo, što sam ja konačno uspjela kontrolirati se i šutjeti...
    teško je... ali, bolje je tako...
    pokušaj, s vremenom... vježbaj... ;)

    avatar

    19.08.2006. (14:56)    -   -   -   -  

  • Irida

    očisti i povij svoje rane..pričekaj da zacijele i onda kreni dalje............junaci se po ratnim ožiljcima prepoznaju.......čovjek bez ožiljaka kao da ni živio nije.......

    avatar

    19.08.2006. (15:07)    -   -   -   -  

  • another one...

    draga moja mislim na tebe puno, oprosti što me i nema toliko, no nekako u ove dane ne stignem, znaš to...ostavljam veliki poljubac i topli zagrljaj, drži mi se, znaš da sam tu uz tebe, kad god zatreba:)

    avatar

    19.08.2006. (22:08)    -   -   -   -  

  • Auroraisa

    Ne žali...nastavi sanjati,ali nastavi i živjeti...imam nešto za tebe na mom blogu...laku noć,prijateljice...

    avatar

    20.08.2006. (00:48)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se