Hi, Whiteflesh, divna si, fantastičan ti je opis unutarnjeg krvarenja geografije. A da probaš otić na Portabello? Imaš zanimljivih gajbi i tamo. Nego, kad smo već kod administracije, misliš li da je danas, hej, DANAS, moguć romantizam kao stvarno osjećanje života, a ne samo kao izvedba, performans, dvije svijeće, mirisni štapić i to? Malo sam zbunjen što ti odmah ovako, iznebuha, postavljam pitanje, ali me nije zbog toga stid. Pa zašto ne bih bio malo zbunjen? Želim dosegnuti minimum autentičnosti, svojevrsni 'redflesh', a dio tog minimuma je mjestimična zbunjenost. Hoće li mi tvoji rasuti identiteti to omogućiti? Ne znam, ali podržavam unaprijed tvoju kombinaciju domaće i londonske proze... Čestitam na dosad učinjenom!
12.08.2006. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jesi li to ti, borče protiv ”svakodnevnih grčeva banalnosti”? Ili vas tamo ima još krvavo nježnih romantičara? Portobello mi je malo daleko od Queen Mary faksa, ne da mi se dane provoditi gmižući podzemljem i čitajući Metro omotana oko štange.
12.08.2006. (22:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Kao prvo, nisi mi odgovorila na pitanje, u smislu kak prafzapraf izgleda da stvar stoji s romantizmom po tvojem mišljenju ili po mišljenju jednog od tvojih identiteta, dakle i to jest je li danas moguć romantizam kao stvarno osjećanje života? Dok čekam na tvoj odgovor, evo ti odgovor i nekoliko tekućih li-la ili lila-opservacija. Da, ima nas u Hrvatskoj, za sada troje, koliko ja znam, koji smo protiv 'svakodnevnih grčeva banalnosti', a ja brijem da bi se mogla i ti pridružiti ukoliko ti to dopušta tvoja ekstremna sebičnost uvučena u onaj bolni zadnji kralježak. Je, fakat, Portobello je malo izvan Bloody Mary, ali, što se tiče štange, ne moraš biti de facto omotana, možeš se povremeno erotično spustiti i opustiti, a Metro staviš na glavu da ne vidiš siromašnu esenciju londonske magle koja uskoro slijedi, recimo, kao što znaš, ona opako počinje već krajem rujna. Btw, kaj se tiče smještaja, mislim da bi ti nešto stvarno inspirativno mogla naći Tenči, znaš je, ta naša fragilna, ali okretna, djevojka koja je svojedobno na Krku skakala na glavu...
12.08.2006. (23:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zajebano ti je pitanje, pa ga eskiviram. Pitanje izgleda kao ništa, planinski zrakić i izvorska vodica, zelena trava pored puta a kad tamo, na drugi i treći izgled.... Prvo sam htjela napisati nešto kao da je bio moguć oduvijek i nikad, i da ništa više nije JUČER bio izvedba nego što je to DANAS. I zaista, kad gledaš u stvarnosti, ne može biti nego tako - ne može biti da je nešto postalo čega oduvijek nije bilo. Autentičnost i stvarnost, vau, jebote, kako mogu biti nego jedne. A ako su jedne, ne znam jesu li podložne svijesti. A o čemu mi to onda ako nisu? Mislim da je pravo pitanje pitanje 'stvarnog osjećanja života', jer to je onda već romantizam. Ali kako izostavit navodnike. Onda sam pomislila, pa nije izvedba tome skroz suprotstavljen pojam, barem ne za nas eurokazovce. Možda je problem u umjetnosti - jaki bljeskovi intenziteta, i svijest o stvarnom osjećaju života - treba ti sve više i više i sve kvalitetnija i kvalitetnija, nikad se ne zadovoljava, samo stvara novu potrebu.... i stvarni osjećaj života izmiče, uz sve te intenzitete. Ne znam je lli naše meso stvoreno za stvarnost, možda samo za pokušaj stvarnosti. Jao, zlo mi je i kad napišem ”pokušaj”. Tenči i ja smo se nešto dopisivale, malo me je upućivala i to ali znaš Tenči, ona ima svoju dramsku ekipicu, nije baš da dila slobodnim sobama tamo i da joj fali društva.
13.08.2006. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Je, pitanje je zajebano, i to jako. Pa, vidiš... Nego, da ti prvo ispričam kako je došlo do svega. Elem, zelen, proglasim ti ja jučer sam sebi rođendan i odlučim se za, kako sam mislio, uzaludnu stvar, to jest da nasumce surfajući blogosferom naletim na blog koji je istodobno i pismen i pun stanovite opasnosti pitanja, avanture, mesa koje vibrira zbunjenost, a kroz divnu masku snage. I tako, nakon stotinu pregledanih blogova naletim na tvoj, draga Whiteflesh. Prvo me je pozitivno puklo ono: ''Ništa od općeg interesa. Samo tragovi procesa selidbe u London na tri godine i opisi pokušaja mimikrije''., a zatim u jednom od postova blaga kritika ritualne Despotove rečenice (naravno, Whiteflesh, pa zna Despot da 'stvar po sebi' ne postoji, da postoji tek kao kantovska iluzija, ali, zbog toga je on hrabar peformer filozofije ili nacrta scene za filozofiju, u toj ritualnoj rečenici, u kojoj je ključna riječ 'prafzapraf' iliti 'zapravo', želi omogućiti upravo naš ''pokušaj'' da uđemo u sebe i budemo svijet, jer postoji samo stvar po nama i za nas. Inače, btw, svim tankoćutnim ljudima gadi se ta riječ, ali, jebi ga, nemamo druge koja bolje opisuje naš trud usprkos porazima, našu nadu, žudnju, želju, pa čak uključuje i sva ona bezbrojna prekrasna vina o kojima te, uz malu pomoć gorskog dječaka, informira 'Teroristkinja', koja, znaš li to, najviše voli gusto crno vino bez obzira na vegetarijansku strast, zlato mršave vitkosti, and so on. Usput, jesi li primijetila da si u uvodnim riječima u svoj blog upotrijebila riječ 'pokušaj?-:)) Drugo pozitivno puknuće bila je tvoja mala, ali jebeno dobra lista literature (jedino mi je žao što nisi stavila i tri domaća jebeno dobra autora pa da škvadra ima puniji doživljaj, recimo, da spomenem prividno zbunjenog, hja, Marinka Koščeca, čovjeka koji obećava, ha?!!). Ostalo je povijest, napisao sam ti odmah pitanje o romantizmu zato što odmah volim ući u bit stvari. Pa, vidiš... da se nakon 'povijesti uvodne komunikacije i novog poznanstva' (ti i ja), vratim tvojem odgovoru. Počela si izvrsno, ali, jebote, onda si u drugom dijelu zabrijala na umjetnost, kazalište... Mislim da je ključno ono mjesto o autentičnosti i stvarnosti. Ne, Whiteflesh, na žalost, čini se da nisu isto osim u rijetkim slučajevima i u rijetkih pojedinaca iako bi, na prvi pogled, trebali biti isto. U ovoj stvarnosti malo si srela onih koji su istodobno i stvarni i autentični. Većina je uglavnom lažna u stvarnosti koja je uvijek autentična. Zašto? Zato, čini mi se, jer im ''stvarni osjećaj života izmiče'' (Whiteflesh), ne mogu shvatiti da je njihovo tijelo ono što su oni, ali ti si shvatila, čini mi se dobro, jer si na jednom mjestu priznala (dobra riječ) da katkada osjećaš da svoje tijelo imaš, a da to nisi ti, to tvoje tijelo. Predlažem poluodgovor: romantizam je osjećaj koji mogu osigurati oni koji su uspjeli biti i ostati autentični duže od godinu dana. Romantizam je pokušaj inscenacije, uglavnom privatne a rijetko javne (umjetnost), metafizičkog viška u koji, zašto ne, možeš uključiti i hobotnicu i vino i živo meso koje, ako nisi, recimo, lezbijka, nazivaš On, a koji je, da se malo fol našalim, na vrhuncima Himalaja OM, OM, OM. Inacenirati dodatnu stvarnost, to su te svijeće, to je tvoje uređenje stana, to je zadovoljstvo roza boje na pozadini bijelih keramičkih pločica, sve to je tzv. single romantism, ako nema Nje i li Njega. Moram li napomenuti da je najbolji romantizam u dvoje?! Whiteflesh hoće redflesh, i obratno. To govorim iz iskustva: prije nekoliko tjedana prekinuo sam s A. upravo zbog toga jer je zaboravila na inscenaciju metafizičkog viška, postala je samo praktična, samo realna, samo stvarna - bez autentičnosti. Ne, nisam ništa od onog Našega, neki predmet itd., odnio Vještici za M. of Broken Relationships, upravo zato jer sam romantičar, sanjar, ako hoćeš, želim promatrati knjigu koju mi je poklonila, želim listati njezin crveni Webster koji je ostavila na rubu radnog stola, želim to imati čak i u trenucima kada mi blijedi njezin lik. Ona je uspjela u mimikriji, stopila se neautentičnom većinom koja, paradoksalno, obitava u stvarnosti. Želim ti da ne uspiješ u mimikriji iako je ona nalog preživljavanja. Romantičarima se jebe za preživljavanje, oni žive bogato, stoga se nadam da nisi ništa što je bilo Vaše, od Tebe i od Njega, otfurala Vještici. E, a drugi dio tvojeg odgovora, onaj o umjetnosti, zahtijeva jako surfanje po crvenoj boji koja nije postala administrativna. Imaš li zaista tu krv? U međuvremenu dok nam nešto odgovoriš uljujkujem se u neprozirnost tvojih tamnih naočala i nisam siguran želim li te sresti, upoznati iako slutim da je tvoj šapat kao gusto tkivo proze Pascala Quignarda, osobito u jutro kad su sva jutra ovog svijeta u boji osvita i popratne vanilije. Zapravo, jebote, je l se ja to bojim? Da, bojim se. Ipak, reci mi, imaš li ti krv koja nije administrativna? (Ako imaš, onda si romantičarka bez ikakva truna neke prigodne pogrdne sem
13.08.2006. (23:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
... pogrdne semantike koju su smislili prazni heroji suvremenog tržišta kako bi nam sjebali metafizički višak!) Uf, stvarno si me prodrmala. Idem si sada skuhati zeleni čaj i misliti o sasvim žitorodnim vinogradima u kojima, stvarno, između trsova rastu pšenične klice...
13.08.2006. (23:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Woa, sviđaš mi se, Escape attempt ..... Moja administrativna krv kasni na autobus za Zadar. Dva tjedna Silbe. Marinko Koščec je bio čovjek koji obećava. Dugujem ti.
14.08.2006. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Znam, nadoknadit ćeš. Whoa, Silba, Mrs. Robinson!!! (Sjećaš se: 'I did not wish to stay in York all my life. I wanted to see the world, I would be a sailor and nothing else.' To sam ja kasnije, nakon fascinacije Robinsonom, samo malo preformulirao, a ti, koliko vidim, također.) Čestitam na izboru, Silba je klimatski i na svaki drugi način, i kao svaki mogući klimaks, u svjetskom vrhu, a osobito zbog toga jer uništava via negativa administrativnu krv. Nadam se da si ponijela laptop-:), jerbo tamo nema netcafea... Uzmeš laptop u ranu zoru, odeš na Papranicu, Carpusinu, Traticu, Šotorišće, Pocumarak, bilo gdje, jer svagdje je lijepo, zar ne, i upišeš nam jutarnji dojam, zatvoriš laptop, protegneš se i kreneš. Budi oprezna s mekim dijelovima mora, odreži nokte, poludi u iskonu, zavrti nekoliko stihova, oprezno s prstima kad plešeš užitak, my dear! I tako cijeli dan. Onesvijestit ću se, Silba, Šuma, čovječe! A netom prije zalaska sunca, samo za nas, pliz, odeš do Marinićeve torete, popneš se i mahneš mi, svejedno u kojem pravcu, jer sam svagdje, ti to znaš, i odvrtiš fantastičnu priču o Petru i Antoniji Mauro i njezinoj kćeri Antoniji... Prolaze me srsi, Tristan i Izolda su tek sjena prema ljubavima na Silbi, to su tzv. Silbini srebrni tripovi usred mora, politika brzog crvenila, unutarnja ekonomija mjesečine... Hu, hu, sviđaš mi se jako, Whiteflesh. Tako si lijepo napisala riječ 'jupić' u onom postu, to je znak da si osoba koja se ne stidi ekstenzivnih deminutiva, a to je danas velika kvaliteta bogate osobnosti, i malog piercinga u nosu kao, ono, kužiš, back to roots... Ushitila si me, utonut ću u čašu ponoćnog crnog vina i meditirati o rubovima, o noćima s tamnim pukotinama bez horrora... Sviđaš mi se, Whiteflesh... Ja nemam potrebu izvoditi globalnu 'macho-figuru' i praviti se da mi se ne sviđa ono što mi se sviđa... (odjebao sam patrijarhat još u prvom osnovne, a djevojčicama sam vikao za vrijeme velikog odmora: 'Hej, partnerice, hoćeš da oderemo jedan spontani gablec?!'; kasnije sam, naravno, studirao integralnu rižu, kako u nastupu spoznaje nazivam prigodnu filozofiju palanke kao svijeta i svijeta kao palanke...), ja imam potrebu izraziti se u skladu sa sobom 'pa kud puklo da puklo'. Nadam se da nisi zakasnila na bus, na Silbu... Uživaj, zaboravi dva tjedna na britansku administraciju (dobro je da su barem ukinuli vize!), zaboravi na nužne količine administrativne krvi, budi krvna slika u skladu s teorijom mora iz Uliksa, sjećaš se, prvo poglavlje... Lijepo sanjaj... jer... la vida e sueno... jer ti znaš da kad još nisi bila u Španjolskoj, ti si ipak bila u Španjolskoj, u gradu u kojem je umro veliki frajer, naše gore list, onaj koji je jebeno krvavo kao naš prvi punker 'štipao hartiju' dok su mali malograđani diskretno njihali francuski konjak u agramerskoj distorziji vrijednosti, bljak, bljak... ludilo... Lijepo sanjaj... ništa ne može nadomjestiti blage noćne pripreme za crnilo... Dodirni nas, ne boj se, jer virtualno je realno, i obratno... Umri na tren, ujutro se probudi i osokoljena snovima, koji su tvoj život, vikni prema Barbie i GB - Ko vas jebe, I'm comin', you rednecks... Ipak, prije spavanja, opusti se aristokratski i sjeti se da si već odavno primijetila da su seljaci uvijek seljaci, bilogdje na svijetu... Zapjevaj: 'No more rednecks over me...' Lijepo sanjaj... Vino ljeska u čaši, u njemu vidim lipanjsku krijesnicu kao 'minimal moving' nove izvedbe, hej, sada, u kolovozu, ja vidim u vinu krijesnicu, firefly... To si ti, Whiteflesh, ti si krijesnica, ti si Whiteflesh Firefly... I sviđaš mi se... Koji sam ja frajer, ha...
15.08.2006. (01:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joj, administracija je užas, ali ja bih radije bila kao ti, pa da znam da sve što pušim - pušim krivnjom birokrata, a ne zbgo vlastite gluposti... Volim te čitati, Whitefleshice.
20.08.2006. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo ti šaljem da se zabaviš analizom jednog poljskog oltara! "Oltar se sastojao od tri dijela, premazana vrlo lažnom pozlatom, kao i sva slava svete crkve. Bez fantazije nije se moglo ni utvrditi što zapravo predstavljaju slike, naslikane na tim trima dijelovima. Sigurno je da bi se tim oltarom isto tako mogli poslužiti i pogani na Zambeziju kao i svećenici Burjata i Mongola. Išaran nametljivim bojama izgledao je izdaleka kao šarene ploče, namijenjene za ispitivanje daltonista na željeznici. Isticala se samo jedna figura. Nekakav goli čovjek s aureolom oko glave i zelenkastim tijelom kao zadak guske, koja već zaudara i raspada se. Toga svetog čovjeka nije nitko dirao. Naprotiv, s obadvije strane stajala su dva krilata stvorenja, koja su trebala predstavljati anđele. Ali gledalac je osjećao, kao da taj sveti čovjek urliče od užasa nad društvom, koje ga okružuje. Anđeli su naime izgledali kao sablasti iz priče, nešto po srijedi izmeču krilate divlje mačke i apokaliptičke nemani. Isto je takva bila slika koja je trebala predstavljati sveto trojstvo. Golubicu, uglavnom, slikar nije mogao pokvariti. Naslikao je neku pticu, koja je isto tako mogla biti golubica kao i kokoš bijelih wyandotki. Ali zato je bog otac izgledao kao razbojnik s Divljeg zapada, kojega prikazuje općinstvu neki napeti, krvavi film. Nasuprot tome, sin je božji bio veseo, mlad čovjek, lijepa trbuščića, prekrivena nečim, što je izgledalo kao kupaće gaćice. U cjelini je djelovao kao sportsman. Križ, koji je imao u ruci, držao je tako elegantno, kao da je to teniski reket. No iz daljine sve se to stapalo i ostavljalo utisak, kao da vlak ulazi u kolodvor. Što predstavlja treća slika, to se uopće nije moglo odgonetnuti." (Jaroslav Hašek: Doživljaji dobrog vojaka Švejka za svjetskoga rata, I. dio, str.138., 1959., Zagreb)
25.08.2006. (21:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jesi… totalni si frajer, Escape Attempt… i divno te je čitati, sve te prepletene digresije od kojih se pomalo i ježim… sve dobivaju, kao i da sve igraju… roza suknja na bijelim pločicama čak nije ni na blogu…. to je valjda taj metafizički suvišak koji te čini nadosjetilnim… ali ja ću ti opet priznati da me drugi komentar malo zbunio… priznat ću ti to jer si frajer… i jer ćeš znati što s tim…..učinilo mi se da si ti jedan od onih koji se razmazuju… znaš tu ekipu sigurno… to su oni kojima su drugi šupljičavi zračni bijeli kruh i ne mogu odoljeti da se po njemu ne namažu… ali ne i da se s njim prožmu… kao… znam da se nećeš naljutiti… kao… daj da ti ja kažem kak s tim stvar praf zapraf stoji…. daj da te ja omotam debelim namazom svog posebnog maslaca od kikirikija i zelenog čaja… kao pitaš me da bi mi rekao… Ali onda sam te još malo čitala i još i još… i jesi, frajer si, jer to radiš dobro, pa šta ako se razmazuješ, to je zapravo totalno haj…. I kome se može ne svidjeti… mahat ćemo mu sa Torette…. Koja nam se trusila pod nogama, spiralna ljepotica s nedavno otkrivenim poremećajem ravnoteže… Ali malo me zbunilo ovo godinu dana… šta sad godinu dana, to više nisu ni četiri godišnja doba ”jel crta tu prevučena ili navučena”, ako može godinu, može i tri godine, a može li više od četiri, to je moje pitanje… tako da prolazi pokušaj odgovora ali dižem prag na četiri… ispod četiri još pretačemo pijesak iz jednog uha u drugi… možda se to, doduše ubrzava, ja sam ipak iz četvrte četvrtina 20 stoljeća.. možda se tek kasnije počinje događati neka poštena obrnuta proporcionalnost…. skraćivanje bitnog vremena…. idem si složiti sojine šnicle sanjajući o krvavom steaku ili barem bijelom slatkom mesu škampa pa da nastavimo…
04.09.2006. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A to s pokušajem… to ti meni dođe kao da si uložio kviska (ne kažem da ga ja isto ponegdje ne uvaljujem)… kako to razlikovati od manirizma?…. ma okej, znam i ja da ne ide bolje kad se radi o autentičnosti (ne vidim ja tu neku dramatičnu razliku, ali neka, kužim da ti je potrebna razlika da bi mogao uspostaviti razliku… autentičnost, stvarnost, to je to… kao da je stvarnost stvarna uostalom… osim kad me opije gusto crno vino)… odnosno to nije to…. Onda je ta riječ toliko očekivana…. as for pokušaj mimikrije i preživljavanja, ne radi se tu o tome preživljavanju koje ti spominješ, to s mimikrijom ti je više hommage mojim užasno bolnim nježnim godinama… kad sam plakala jer bi neka bakica ispušila tramvaj… i jadan anara je sigurno povremeno mislio da se nikad neću izvući….o tom preživljavanju ti ja govorim… otvoriti oči i udahnuti zrak… nekad mi je to bilo neopisivo teško… ne radi se tu o preživljavanju kao otapanju uz televizor i ono buraz oćemo na pivu i biljar e u pičku te jebem… tu ti se radi o jednom vrlo specifičnom preživljavanju… o preživljavanju da uopće dođeš u stanje luksuza da želiš živjeti… a ne preživljavanju kao prežderavanju ničim… mimikrija kako te vlastita bolest ne bi prepoznala…trebalo mi je tri života da razvijem kožu.. ne ono debeli sloj žuljevite epiderme… nego tek nešto da ne prljam sve svojom krvlju… najtanji mogući zaštitni sloj… da ne umrem od života… jebiga, sad sam si već počela dizat kurčevi spomenik… A vještice su prave dobre vile… nisam ja potopljene brodove doživjela kao neki deponij trauma kojih se želimo riješiti… iako je to možda tako i mišljeno, ali zaboravljaš da su to pokrenuli pravi romantičari, Dražen i lijepa Oliva, bivši ljubavnici… hej Escape Attemp… hvala ti na ovim komentarima…. baš su lijepi… ma prekrasni su totalno
04.09.2006. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I još, koja su ta trojica jebenih domaćih? Da vidim hoću li pogoditi...
04.09.2006. (21:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Whiteflesh, kako je divno ponovno napisati i izgovoriti tvoje ime! Pomislio sam 'Long time no see' misleći, naravno, na ovaj blog, na ovu skrovitu oazu u kojoj ronim dublje od Irwina bez bojazni da će me upiknut raža sumnje, nesnalaženja, straha, biločega, i onda se sjetio da se još nismo nikada vidjeli, ili, ipak, možda jesmo... Spominjala si Eurokaz... Dolazio sam na poneku predstavu zadnjih desetak godina pa smo se možda doista sreli, vidjeli... ali po ovim fotkama koje si stavila na blog brijem da te ni tvoji najbliži ne mogu prepoznati-:) Najbolja mi je ona kapica. Vidiš, ono, dolazi Whiteflesh na plažu, na kupanje, kao, a cvrčci umiru od smijeha... Whiteflesh kaže, prestanite se smijati, svako ljeto puno je zimskih crtica... Ludilo! Whiteflesh, a zamisli sad ovu sliku. Ugledavši tvoje postove počeo sam uzvikivati tvoje ime i lagano udarati po printeru, scanneru i ostalim dodacima, udaraljke, čovječe, Boris Leiner i Kodo drums. Zar je to loše? Naravno da ne. Radost nikada ne treba obrazlagati teškomentalnim hevimentalim mislima... Osjećam se pomalo... ne znam, kao da sam doživio korizmenu depresiju, a sad me puca nešto, ne stidim se to priznati, nešto kao velika navala tihog oduševljenja... Nakon posta od puno dana, najednom tri tvoja posta... Budući da korizma traje 40 dana, ovo je kao kršenje pravila. Trebam li posebno spomenuti kako uživam kršiti pravila, osobito ako su besmislena u smislu one 'praf za praf' ontologije?! Nakon što sam vidio i pročitao tvoje postove usred našeg posta bez ikakve dublje veze s kršćanstvom, što kriti, zatrčao sam se na terasu, kao da je jutro i kao da ću vidjeti 'svojeg' vrapca (jesi li skužila da nikada ne možemo personalizirati vrapce!?) i malo popričati s njime kao svojedobno Sveti Franjo napušen religijom. Pogled na noć omogućio mi je lijepi primjer podcrtavanja oduševljenja, malo spokojstvo, mislim na pun Mjesec. So, my dear Whiteflesh, ovaj susret treba zaliti mjesečinom. Pazi plan! 1) Iz ovih stopa idem do nebodera hladnjaka iskopati sladoled od vanilije (kornet), a zatim ću 2) izaći u šetnju i promatrati pun Mjesec ili 3) uzmem bike i spičim u neighborhood i vozim bez ruku ližući kornet i gledam Mjesec misleći o fantastično važnim zelenim temama koje si načela: slojevitost epiderme, tranzicijski period (1-4 godine-:) od običnog većinskog idiota u suvremenu romantičnu osobu i još mnogo toga, a onda 4) se vratim i onda 5) noćnu vožnju nastavljamo ti i ja... u radosti koju možemo nazvati London Eye... Zamišljam sliku kako sam razapet na onom kotaču kao kontroverzni Giordano Bruno dok me ti gledaš iz gondole, a ispod nas blago vijuga Temza kao razorena blatnjava vena mnogih turističkih iluzija... Ti vičeš, nešto kao: ''Escape Attempt, pazi da ti se ne zavrti u glavi'', a ja ti uzvraćam ''Give me a break!''... A sad akcija! Ili: 'Ne riječi. Djelo. Neću više pisati.', kako je zaključio svoje dnevnik Cesare Pavese prije nego je napravio kikiriki na žalost svojih obožavateljica iz Gornje Italije. Hoću reći: Drž' mi fige da zanesen mjesečinom, vožnjom i sladoledom te našim idejama o slojevitosti egzistencijalne epiderme ne padnem s bajka u vrtoglavoj vožnji između brojnih automobila! Hvala...
06.09.2006. (22:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Vratio se tvoj lunatik, Whiteflesh. Uf... Čaj se već ohladio, oriđiđi Ahmad Tea iz Londona, pravi English Breakfast Tea, koji sam danas složio u čast tvojeg trogodišnjegi izbivanja, a koji mi je iz Londona donijela problematična prijateljica, ali ja ga ipak pijem jer je dobar i jer je blendiran za svako doba dana. Inače, najviše volim stari Earl Grey... Uf... prije nego počnem, evo male uvertire Bike Moonlight Crusier. Izađem ti ja u ulicu, sve onako po planu, kornet i to, i da ću zarolat brzinu kad me dvije bajkerice iz ulice, znaš one nadobudne adolescentne curke iz disfunkcionalnih obitelji, zaskoče urlikom u smislu mogu li sa mnom istraživati ulice posute blijedim opasnim sjajem. Što ću i kako ću? Rekoh im da sam na životnoj prekretnici, zatim pojačam ton i kažem da solo laju na PMS, i na kraju im uputim provokativno pitanje: ''Znate li koje žene nemaju pravo na PMS?'' Nakon njihova dugačkog upitnika od 2 sec kažem im da su to operne pjevačice koje imaju itenerer dizajniran u sekundu pet godina unaprijed. Djevojke su izgledale kao bicikli, nijemo, i ja sam krenuo sam, kako i treba da bude u ovoj noći posvećenoj tebi i meni, Whiteflesh... Pa hajde, onda, krenimo ti i ja... Znaš onu skandaloznu pjesmu T. S. Eliota... The Love Song of J. Alfred Prufrock... Znaš onu finu invokaciju od koje polude moje žice u klijetkama: Let us go then, you and I, When the evening is spread out against the sky Like a patient etherized upon a table; Prvo, ako dozvoliš, baby blue, mali komentar jednog čudno hlapljivog mjesta. Naravno, nisam mogao ne vidjeti tvoj gornji post o susretu s dragom ti biljčicom koja je možda malo ishitreno zanijekala linearni 'levels-show' 1, 2, 3 etc. Nisam ni ja 'šareni goblenić' kojem je sve jasno, ali mislim da te je nepravedno opomenula. No 1, doista postoji emotivno prerašćivanje određenih ljudi i pojava (promotri svoju škvadru iz osnovnjaka ili iz srednje, osobito one djevojke koje već imaju djecu i vidjet će da je to jednostavno istina - naime, ako i ti nisi rodila, a imaš, recimo, neki cilj koji nije mitska slika 'family again' i prokreacija, nego nešto jače, onda nužno prerastaš njih. To ne znači automatski & instant da je to tvoje kvalitetnije od njihovog stajanja 'vo mesto', to samo znači da razine (levels) postoje i da se ti penješ, ukoliko se penješ, dok oni stoje ili se vrte u kružnici tople obiteljske sreće, što, ponavljam, ne mora biti ništa loše. No 2, dokaz gornjoj krhkoj izvedbi svakako može biti teorija čestica, teorija svega (theory of everything) te biologija sinapsi (koje brže odrastaju u skokovitim egzistencijama posvećenim samo jednoj jedinki, da se tako paradoksalno izrazim) itd. Ako kao čovjek koji već dvije godine studira te razine mogu preporučiti dvije divlje literarne jedinice, onda evo ih: 'Parallel Worlds' by Michio Kaku i 'Fenomenologija percepcije' M. M. Pontyja. Ovaj divlji mix nakon jednomjesečnog studija iznjedrit će pubno gibljiviji zaključak nego što je to učinila tvoja, vjerujem, dobronamjerna biljčica, a to je: linearno ne isključuje kružnice, i obratno, kružnice ne isključuju linerarno. Da bi linearna prepoznatljivost bila moguća, kružnice se predivno vrte, ljudsko biće raste linerano iz tog kružnog toka, itd., etc., tako da oni koji zadržavaju jednu razinu bojeći se, recimo, prijeći u višu, nužno se sabiru kao lijepi talog od kojeg zapravo kružnice žive.... Kad dođe vrijeme više o tome... Upravo me je V. obavijestila da je na RTL-u 40 minutni interview s Nataschom Kampusch koji moram pogledati poradi gore natuknutog studija... Nastavljamo noć u bijelim tonovima...
06.09.2006. (23:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Ovo će biti bogata noć, draga Whiteflesh. Prije nego nastavimo s London Eye vrtnjom, evo nekoliko riječi. Cijeli dan bombardiraju moju olimpijsku osamu (to se samo tako kaže-:)) Nataschom, čak odlomcima koncentriranog konzervativizma Zorana Ferića iz Nacionala; u mailu jedan uzemireni prijatelj šalje sljedeće retke zbunjenosti i ogorčenosti: ''Jesi li vidio novu demonstraciju uskoće (raz)uma Zorana Ferića? U novom Nacionalu pokušao je jadnik dokučiti kako je moguće da Natascha Kamupsch ne mrzi svog "otmičara i silovatelja" (to Ferić misli da je on otmičar i silovatelj), nego curka čak kaže "Wolfi nije zvijer" te da su imali nježan odnos. I tako, Ferić pokušava konstruirati "dublji" razlog zbog kojeg je ona "zavoljela svog silovatelja" (Andrea Dworkin) pa trabunja o tome kako su se i mali znakovi pažnje "otmičara i silovatelja" njoj činili velikom dobrotom, a zapravo je njezino iskustvo strašnije od onog zatočenika konclogora. Vjeruješ li u ono što upravo čitaš? Da, tako baš piše Zoran Ferić, veliki subverzivac hrvatske suvremene kulture i umjetnosti i uvaženi srednjoškolski profesor hrvatskog jezika i književnosti.'' Razumijem frenda, borbenog intelektualca nijansirana duha, i pokušao sam mu u odgovoru objasniti da Ferić sigurno nije čitao Andreu ili, recimo, divnu Camille Paglia, da jednostavno nema pojma o tananim stvarima ''počinitelja i žrtve'', o osmogodišnjem divljanju upravo feromona, o bazičnoj kemiji organizma, o moralnoj nadgradnji odnosno discipliniranju te iste kemije te da on samo izražava jednokratnu uskost vlastita konzervativnog bića u jednokratnoj mainstream kolumni i da može, moj frend, slobodno zanemariti stavove koji su nazadniji od stavova naših baka & djedova itd., etc. Inače, Whiteflesh, TV-interview s Nataschom je bio najbolja potvrda konzervativnog uma novinara, ne, naravno, samo Ferića nego većine njih. Gledajući tu iznimnu djevojku Nataschu i slušajući njezine prerano odrasle rečenice naglo sam ogladnio i donio konzervu lososa ispred TV-a. Tamaneći taj leš pun Omega 3 kiselina zamišljao sam pun intelektualne znatiželje lice naše krhke Snježane Klopotan kako čita moj haiku o paradajzu: Živo sam biće/ tvoj ugriz je moja smrt/ rajska krv otječe. Usput sam brzo bilježio karakteristične trenutke intervjua, zamastio papir i flomaster (umjesto da sam, idiot, jednostavno ubacio kasetu i snimio razgovor, što ću učiniti sutra jer su rekli da će reprizirati interview, ali, znaš ono, Whiteflesh je kriva za sve-:)), usvinjio se totalno i, evo, nakon intervjua i noćnog umivanja vraćam se Zagrebe tebi. London Eye se sporo okreće, tako da se ekipa može easy izmijenjivati u gondolama tijekom cijele vječnosti, pa recimo još jednom stihove koji su obilježili napredne studente anglistike: Let us go then, you and I, When the evening is spread out against the sky Like a patient etherized upon a table; i sunovratimo se u ono naše. A ono naše je ona tvoja turobna ali lijepa prispodoba sa šupljičavim (super riječ, that's my girl & so on!) zračnim bijelim kruhom i onima koji ne mogu odoljeti da se po njemu namažu, ali, u isto vrijeme oni su u fijasko blue feelingu - ne žele se njime prožeti jer se, i to je moguće, boje te igre prožimanja. Ali riječ je sada o meni i tebi. Ja jesam od onih snažna namaza, priznajem (iako se ne mogu prisjetiti da znam tu ekipu o kojoj ti govoriš, ne mogu se sjetiti niti jednog tako jakog namaza-.)), jer sam totalni frajer, rekla si ti kao totalna frajerica, diskretno umnažajući moju pretpostavljenu nemoć prožimanja ili, bolje, pristajanja na prožimanje. Također si dobro osjetila da se ja neću naljutiti ('Svaka ljutnja jest kontraproduktivna.'), jer, da malo slijedim onaj fajl s kružnicama 'biljčice', šireći ''krugove koji se šire'' (Rilke) rastem linerano ''level 1, 2, 3'' kao namaz, gust kao pekmez od staromodnih šljiva, i, iako namaz, promatram Druge kao nedovoljno šupljikave, kao one s premalim šupljinama. Hej, Whiteflesh, zamisli da se zabunim pa da ih krenem namazivati takvom gustom, paranoičnom ljepotom. Zagušili bi se. E, a sad, buraz, ono, ovo, (kad smo već kod Velebitskog, hajde da se upoznamo u toj pivskoj sličnosti: dakle, ne samo da je travnato i podsjeća na okus zelene padine sa žutim otkosima sušena sijena nego podsjeća, kako dobro primjećuje V., na zamućenu vodu daleko od izvora) radi se o tome da sam ja prerastao još na trećoj godini faksa tu poetiku punjenja šupljina (iako, priznajem, ta poetika odgovara personalnoj oholosti jakog intelekta u pubertetu koji katakada dugo traje, a ta oholost, budimo brutalno jasni i iskreni, jer nema feedbacka brzo dosadi) i žudim isto takav namaz kojim bih se, u slučaju nalaženja, prožeo. E sad, moja draga Whiteflesh, ako se zgodi (znam, ovdje zvučim ko Heidegger kad ga je pukla nacistička strast tekućeg Dasein) odnosno da se zbude, hej, namaz iste gustoće bez tog prekrasnog kruha punog kaverni, e onda ću valjda prevladati strah od praznine. Ako si to ti, rado ću pristati i na blind date..
07.09.2006. (02:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
s tobom nakon kaj se vratiš iz Londona, ako se vratiš-:)) (takva je situacija, jer se ne poznajemo, huh!) makar pri toj pomisli umirem od strave, zebnja mi ledi krv, strah me obuzima. Previše sam frajer da ne bih priznao ovu svoju slabost, svoj strah od potpuna predavanja, a u tome me sokoli i hrabri stavak iz, čini mi se, [B]Skrletnog slova [/B](The Scarlet Letter) Nathaniela Hawthornea, koji kaže, parafraziram, da odmah treba pokazati ono nešto najgore u sebi po čemu se to najgore može prepoznati... Zbunio sam se želeći dohvatiti smisao... A ne mogu naći knjigu u ovoj ludnici od 4, 5 soma knjiga... pa da pošteno citiram katkada čvrstog Nathaniela... Ipak, činjenica je da srećem slabe namaze... Kruh je inače dobar...
OK, možda sam pretjerao s onom jednom godinom, a vidim da se i inače pomalo gubim, tonovi su mi nejasni ili preglasni, sjeti se moje divlje noćne avanture s bajkom, umro sam noćas od ljepote punog Mjeseca, srozao sam se neposrednog sviđanja. To je lijepo, ali nepouzdano. Kao i ona nova spužvica za suđe: zamisli, na njoj piše Logos! No, ipak, činjenica je da otkad sam tebe upoznao na ovom virtualnom, ali itekako stvarnom mjestu, radim blistave pizdarije. Drago mi je što si ljestvicu romantizma podigla na četiri godine, ali, mind you, to je stvarno puno, iako, to i meni ostavlja puno prostora-:) Ajmo to postaviti ovako: romantizam kao intenzivni, dostojanstveni život na dijamantnom rubu, zahtijeva oštre brze rezove pa zato učinimo ih! Rez od akademske sredine, cut, rez od uhodane prakse udruga, ekipa, grupa bilo koje vrste, cut, rez od svega o čemu jedino i mi odlučujemo, a jedino blaži, manje zahtijevni, takozvani higijenski rez kad je u pitanju nešto što postoji na bilo koji način izvan naše volje (obitelj, spol, boja kože, boja očiju - zamišljam tvoje kao plavkasto sive s crnim pjegicama - itd., rekoh zamišljam kad, jebi ga, ili imaš naočale ili si turbo udaljena na piazzi itd.!!!!). (Primjedba: U smislu naznake ipak krnjeg romantizma u akademskoj sredini Camille Paglia je romantičarka, a Judih Butler nije; Slavoj Žižek jest romantičar, a Michael Hardt nije in tako naprej!). I kaj sam ono htio reći? Pa to da ćeš zajebat sve u smislu SVE unutar najviše 4 godine, a ako ti to u tom roku ne uspije NIKADA nećeš dosegnuti kružno-linearni tok uspinjanja 1, 2, 3, što je sukus romantizma. Ako ipak uspiješ, Whiteflesh, bit ćeš prva kojoj je to uspjelo. Ljudi u kružnici brzo stare, a opet, bez kružnice, ne mogu postići linearno razbojništvo uspinjanja. Smijem li biti banalno jasan pa reći da se ovdje, u romantizmu, ne radi o protrčavanju ispod duge i čarobnjaku iz Oza i slična boza, nego se radi o dosezanju one autentičnosti koja će si radije prerezati žile nego da bude neromantična, obična na dosadan način ritualnog odlaženja na Dolac s tugom u očima, s nostalgijom u venama... (To, naravno, ne moramo brkati s uvijek NOVIM odlaženjem na Dolac, got it!?!) Mirno teku rijeke, tiho teku bijele noći, ruska stepa je daleko, ruka mi se mašila uređaja raznih da pustim omiljene tonove jebeno guste glazbe, ali onda sam sam sjetio Johna Cagea i tebe, Whiteflesh, i ostavio tišinu koja je glasna kao crvenilo Fahrenheita 9/11, a koji danas nisam ogdledao do kraja... a sad sam gladan kao onaj losos koji brije uz vodu slijedeći svoju narav, sudbinu, žutu popudbinu... pa si idem složiti jako odgođeni midnight snack... ne sojine šnicle, koje imam negdje na dnu, nego 'krvavi steak' (Whiteflesh) na maslinovom ulju, molim, posipanom s kaduljom, molim, i s malo vrijeska čiju su čuvenost pronijele britanske spisateljice, a sve to zato jer sam nabrijani romantik bez one spike, buraz, e.. u pičku te jebem... dakle, ne furam se na nego jesam... ili barem to mislim osokoljen tvojim snažnim prisustvom koje je shvatilo toplinu... pa da nastavimo s London Eye... a s osećanjem da će sloboda umeti da peva kao i mi romantici, sužnji slobode... robovi lepote...
07.09.2006. (03:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Fuck, bijesan sam kao cikla. Znaš kaj mi se dogodilo? Totalna katastrofa. Nakon što sam se vratio, nakon steaka kada su mirisali leševi po cijelom plejsu, napisao sam dvije stranice teksta, to jest gusti tekst o epidermi, mimikriji, vrlo ozbiljan i koncentriran, a koji sam napisao kao sasvim nenadano suosjećanje s tvojim prošlim, proživljenim, a kao svojevrsni odgovor tebi, i taj tekst, draga Whiteflesh, sam - valjda uzbuđen jer sam obuzet noćnim zbivanjima s tobom - neoprezno dilitnuo. Pokušat ću nešto nemoguće: sutra/danas napisat ću po sjećanju ponovno taj tekst.
E, sad, odmaknimo se od surove stvarnosti izgubljenog teksta (nisam ga uspio vratiti cijelom skalom kompjutorske magije!). Dakle, koja su to trojica jebenih domaćih? Lijepo se igramo, tako mi stotinu potonulih brodova! (No hard feelings, izgleda da se malo zaljubljujem u tebe, ali zar je to zločin?) A to je zato jer smo djeca. Mali princ i dječaci iz Pavlove ulice su goli kurac za nas. Predlažem sljedeće, nešto kao Judith Butler opciju: ja ću sada reći imena djevojaka, a ti reci imena dječaka. Meni su od domaćih spisateljica, izuzevši Ivanu Brlić Mažuranić kao lijepu fascinaciju pričama iz davnine, najzanimljivije ove spisateljce u kronološkom slijedu: Dragojla Jarnević, Anka Žagar i Ivana Sajko. U sljedećim epizodama Londoskog oka, ako želiš, obrazložit ću svoj izbor. A sad ti reci imena tri mušketira.
07.09.2006. (04:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Sanjao sam multimediju vlastite gluposti, ono kako mi na očigled bježi dvije stranice teksta. Hej, koji sam ja idiot! Zbog toga omah po buđenju u cik zore odlučio sam se kažnjavati pa sam gledao čudne emisije na raznim kanalima. To je bila kazna, ali ne dovoljna pa sam odlučio pojačati kaznu te se uključio u Larry King Live na CNN-u. Whiteflesh, to je tek bila kazna!Slušao sam i gledao oko 7 minuta užasno ljepljivu Vanity Fair priču o the Cruise family. Ta mučna puslica od 'story' ukratko je ova: The New York Post reported on Wednesday that Vanity Fair magazine has landed the first photos of Suri Cruise, the baby born to actor Tom Cruise and actress Katie Holmes last April 18 and who has never been seen by the public, although family friend Penelope Cruz says she is "beautiful." Prestrašno, zaključke izvedi sama. Nakon 7 minuta ekstremnog mučenja u svijetu spektakla prekinuo sam smatrajući da sam kažnjen dovoljno i za neke grijehe iz osnovnjaka, čovječe!
As for moćne teme o sukladnosti različitih tipova epiderme i mimikrije, možda je bolje tako kako je ispalo. Znaš onu narodnu, svako zlo za svoje dobro. Sad je jasno da ne moram uskrsnuti te dvije stranice. Sad mi je jasno da o tome moram još razmisliti, one dvije neoprezno izgubljene stranice previše su bile opće za onu tvoju patnju 'preživljavanja da uopće uđeš u stanje luksuza da želiš živjeti''. Ne znam, Whiteflesh, nikog, doslovce nikog od mojih prijatelja i poznanika, tko je nešto slično preživio. Također i mene je nasreću mimoišla ta bol. Vjerujem da bih se na tvojem mjestu raspao kao trula lubenica. Teško mi je je ovako brzo i zamisliti što si sve zapravo prošla, stoga dajmo si još vremena da razmislim o tome, da pokušam još malo osvijestiti moje nenadano suosjećanje s tvojim prošlim i proživljenim, naravno bez ljepljiva nametanja tog suosjećanja. Londonsko oko se sporo okreće, ali uvijek jedna gondola, ona moja, dođe na vrh s kojeg se lijepo sve vidi. Kad se to dogodi, napisat ću ti svoje mišljenje.
U međuvremenu, vratimo se literaturi. S radoznalošću očekujem tvoja tri mušketira, tri jebeno moćna tipa, jako jebenu moćnu gomilicu, jaku trojku od koje trnu čitalačke oči, od kojih se runi duša... Idem se sada baciti u zelenilo svojih istraživanja. Za ručak imam salatu od rajčica, običnu vulgaris s punu maslinova ulja... možda puknem kupić integralne riže... uz ručak sanjat ću tvoju londonsku rapsodiju i maštati o svojoj... uskoro, možda, i ja idem... ovog puta na sjever sjevernoameričkog kontinenta... znaš one blage nijanse northern exposure... koje imaju najljepše sjeverne zore... kao i uvijek, pratit će me krikovi Emily Dickinson... moje tijelo će imati svoju geografsku putanju, ok, ali ovo mjesto bit će moja trajna i nenametljiva fascinacija tobom, Whiteflesh...
07.09.2006. (14:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Biježe najljepšezeleniji, znamo se.... prvi kvalitetan razgovor smo vodili s mojih slatkih 14 ili 15... ali ti ne možeš moje lice povezati s mojim imenom, ni obrnuto... i nikakve ti slike ne bi mogle pomoći pritom... trebale bi mi obje ruke da ti pokažem koliko smo se puta upoznali :)... ali ovako je uzbudljivije ionako... postoje mini šanse da se ipak ne znamo, što bi me malo i razveselilo jer bi to značilo da vas ima bar dvojica bogatonamaznih, barem u verbalijadi..... ”što sam ja preživjela”... sad me prerezalo jer to inače totalno mrzim... to kad patnju nosiš ko značku i baš si si predobar zbog toga, to je super šit. Pa mi je malko žalko zbog te ispovijedne proze gore, omaklo se... ništa ja previše nisam preživjela, više je nešto živjelo u meni od kajaznam desetice-dvanaestice pa do osamnaestice-dvajstprvice, možda je to samo bila neka kemijska neravnoteža, neki protoni su krivo skrenuli, neke tetive su imale loš dan i ja s njima. Sad sam čista, preživjela i ajd ćao, ko te jebe nesretnice. Samo me ponekad uhvati, hoće li mrak da se vrati... i ostali loši stihovi. Ali preživjeti će za mene uvijek imati pozitivno značenje. Suosjećam s nevjericom i šokom in relation to Ferić iako ne mogu reći da to nisam predvidjela. Ferić je Ferić i bok, ne možeš ga rastezat ako nije od tog materijala. I nije puno nevjerojatno zašto takvi događaji rađaju najgore bananalije, pa to je ko ono rat pa patriotizam, nepogrešiva jednadžba. Ali Suri Cruise, boli me jastuk na koji polažem obje strane lica pa tako i uvo, ko i tebe uostalom. A ovo sve drugo što nisam odgovorila, hoću, hoću... kad me uhvati da hoću jer ovdje baš ovdje (a ne barem ovdje nikako barem ovdje) želim raditi samo ono što zbiljak hoću... Veliki maslačak za tebe, Escape Attempt
09.09.2006. (20:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Četiri koktela (dva tirkiznoplava i dva narančasta) i jedna stelaaukurackojeodvratno pivo docnije i osjećam se fiju. Gdje smo ono surfali, suncokrete najdraži? ”Cvrčci umiru od smijeha”..... bit ćemo paprenasto slatki, jer je ovo tako divno divno divno..... i btw... ja ti nikad ne bih rekla ”pazi”... nema ništa opasno... baš ništa nigdje.... s plavim i narančastim koktelima ili sans njih... dozvoljavam baby green, ali biljčica je, ipak, bila malčice u pravu... što ne znači da ti nisi.. nismo pričali o ljudima iz osnovnjaka... pričali smo o snažnim ljubavima, koje ne mogu da ne traju forever, puno poslije nakon.... tako da je moje bašsamtoprerasla bilo naivno... jer ne možeš prerasti velike ljubavi, velike ljubavi su velike potrebe... velike potrebe su velike rupe... velike rupe... ja ne znam želim li ih zakrpati.... family again i prokreacija... whatever, to ti ja na to kažem... meni ti je sad film paralelna monogamija... paralelna monogamija je višekanalna ljubav.... ali tako da je sa svakim kao da je jedini... ne kao... već jest.... priča se o ljubavi, kao da je to nešto što ima neko jedinstveno značenje... a ne možeš voljeti nego baš neke ljude i voljeti ih baš kao te ljude... zato bi svaka ljubav, mislim, trebala imati ime baš tog nekog, jer svaka ljubav može samo biti kao on, može biti on, i svakog možeš voljeti samo s onim tko on je... ili tko želi postati... tako da family no family, ne znam, nije mi to kriterij nadrastanja ili nerasta (simpatična riječca)...
10.09.2006. (00:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Camille Paglia... ovo će sad biti kao Salzburg marzipani... ne namještam ništa, tako mi italicsa... ne slažem dobroskrojene komade.... pisala sam diplomski o toj vozačici vlastitog auta :).... o Seksualnim licima uglavnom... nije li to baš onako... onako
10.09.2006. (00:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kružno linearno četiri godine... ako uzmeš kao aksiom paralelnu monogamiju to drži vodu... neprekinute beskonačne odnose... ako mene pitaš, bezvremenski odnosi jedino vrijede... i time ne donosim nikakve vrijednosne sudove....vratit ću se opet istoj naivnoj tvrdnji.... kako može da je bila ljubav pa da onda nije... ne može, ne može nikako.... to mogu samo sitne duše i uplašeni žanr ljubavnici..... volim te jer si mi cura, ne volim te jer mi više nisi cura... ma odjebi čovječe žanrovske ljubavi... ladične ljubavi.... sve ljubavi traju i traju... chez moi nema rezova... uglavnom ih nema... osim ako nije bio neki... onak... šupački sjeb.... a meso mora priznati mogućnost šupačkih sjebova... inače, kad nije tako, kad je pravo... onda je endless wireless pretapanje... možda je to samo sentimentalizam. Četiri godine, zato jer tek nakon toga možeš vidjeti mogu li oni izdržati. Oprosti mi, bijeli divlji kornete, pijana sam i malo brljam... ali ničeg tu nema čeg ionako nije bilo :)
10.09.2006. (00:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Super mi je ovo kad se probudim, pročitam noćno plavonarančasto mrljanje pa skužim da ”tako da” stavljam između dvije potpuno nevezane stvari..... obojala sam dlake na rukama tako da je krastavac poželio izaći iz staklenke... jao i ćelavo....
10.09.2006. (10:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Nemoj mi samo reći... Pa prvi razgovor s tvojih 15 vodio sam upravo s tobom, ja kao onaj napaljeni četvrtaš u Križanićevoj... Hej, Mateja, jesi li to ti skrivena iza ove mimikrijske babuške Whiteflesha? Ako jesi, odmah mi odgovori na pitanje zbog čega smo mi ono zapravo prekinuli? Nakon tog odogovora možemo se, kao u veličanstvenoj saborskoj proceduri, zapitati zašto si mi, huljo, uništila početak veze s Nikolinom.... E, Mateja, a ako ovo nisi ti, onda nastavljam svoju intentivnu, a mjestimice, nejaku korespondenciju s mojom dragom Whiteflesh Always Today.
Najdraža Bjelomesna strukturo, hiperdraga Whiteflesh, ako si ti ti, a ne Mateja, onda ti mogu kazati da sam s Matejom vodio takav ozbiljni razgovor i da je ona tijekom istoga prijetila kak će upisati filozofiju, da je imala sličan, tobože lost in space, govor u danima srednje, a prožet atmosferom visokog traganja u sebi i za sebe... A ako sam s tobom vodio takav razgovor, onda je to SF+Fanatasy ne zvao se ja, diskretna asfaltna mrvica. Jer, iako su tvoje fotografije na ovom blogu oskudne info-potencijalom o izgledu tvoje blagoslovljene osobe, ne mogu se sjetiti te tvoje puti koja me pozitivno uzbuđuje.... Inače, čak mislim da mi je nešto slično rekla Mateja glede verbalijade, ocjenjujući moj krhki tadašnji ego, koji sam već od dječjeg vrtića diskretno ali uporno žbukao idejom govorenja ''res, res, non verba'', a sve popratio bih epskim slapovima s Nijagare!!!! E, sad, moj divni bjelomesni kokosu, palim se na bijelo, a usput pitam skromno pitanjce: insinuiraš li ti, nesretnice, da bi čovjek ''bogatonamazni, barem u verbalijadi'' možda mogao ikako biti slabašan u ostalim modusima ljudskog izražavanja? Ili, oh nemoj mi to reći, tako ti sablasnih laptop-Mac monitora, da više voliš skromni intelekt koji duboko osjeća iznenada uskrslom emocionalnom inteligencijom i koji riječima ne može izraziti najbanalnija ljudska zbivanja?! O, srdžbo mi boginju pjevaj, i reci, divna draga sabrana koktelizirana Whiteflesh, ne implicira li tvoj italics o verbalijadi nešto negativno, neki nedostatak? Tako mi kurziva, ako je tako, pa objasni, nesrećo, zašto bi to bio nedostatak, zašto bogati namaz persone ne bi bio uvjetovan sinequanon i posjedovanjem verbalne vrsnoće viktorije u svakom smislu? Ha, ludička ludice!!!!! I na kraju ove zbunjene pitalice, zar te možda više pale insuficijentni dometi face s placa koja na urbanim festivalima danjašnjice producira svoje siromaštvo duha kao prednost koja je u skladu sa zimogroznim duhom big-brother epohe?!!! Nemoj, oh nemoj mi reći da poštuješ glupe nespretne frajere koji tu i tamo kao kokoška ubodu neki 'touch of reality' kao, na primjer, još neuhodana ideja interaktivnog plesa u kružnicama djetinjstva! Priznaj da voliš ekstremno inteligentne, ekstremno nježne & ekstremno tople frajere koji mogu zapaliti čak zametak frigidnosti u tvojoj kosi!!
Nego, vratimo se našoj lijepoj stvarnosti na ovom blogu. Tako je, na ovom blogu ti možeš raditi što zbiljam hoćeš pa u tom smislu čekam tvoj odgovor na ono kaj nisi odgovorila, osobito o tri mušketira, jer tako bismo imali šest relevatnih autorica/autora koje bi, da ne ispadnemo provicijalni, mogli komotno istaći na blogu kao dio naše lektire... U nabrijanom međuvremenu, evo ti jedna pjesma od jedne autentične umjetnice, a od one tri koje sam stavio u favorite (Dragojlu Jarnević kao spisateljicu koja se prva usudila borbeno verbalizirati u dnevniku gustoću provincijalne patrijarhalne Hrvatske i Ivanu kao ženu koja je izvrsno ovladala pluridimenzionalnim eklekticizmom i u prozi i u drami, a što je znak talenta i velikih obećanja koje bi mogla, ako nešto ne zajebe, iznjedriti kao svoje istinske tekstove i koja gotovo isto tako dobro piše kao i ti, my dear Bjelomesna, samo kaj si ti autentičnija - ako je moguć ovakav komparativ!!!!)! Dakle, evo ti u međuvremenu pjesme Anke Žagar.
Etide
uzvrati mi natrag to lišće izbezumljeno u kuću na stol ga istresi ga
te zemljane zjenice neka niknu ispočetka
preko noći kad ponovo idem da ima što umrijeti
vrati mi daj to lišće nesmiljeno nestane neka ga i neće me više biti: i šumor i plahor, i sve je već usput iživjelo svojih pet minuta
i nemam je ni jedne pjesme da bi prirodno tekla sama kao biološki sat: bila, premila, slobodna, umrila sve sama rana - prekid kontinuiteta tkiva počevši od novog zagreba, od ramena mu gdje već počinju boljeti novoizrasle grane
A riječ je, naravno o koktelima u kojima se nalazimo i gubimo istodobno; dva tirkizno plava i dva narančasta daju četvrobojni put u Hari Krišna izlet... Volim te oponašati, Bjelomesna rapsodijo moćnog crvenila, u onome ... Evo, i ja sam složio pa da vidimo... Nazovimo ga...
13.09.2006. (22:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Hi, Whiteflesh, divna si, fantastičan ti je opis unutarnjeg krvarenja geografije. A da probaš otić na Portabello? Imaš zanimljivih gajbi i tamo. Nego, kad smo već kod administracije, misliš li da je danas, hej, DANAS, moguć romantizam kao stvarno osjećanje života, a ne samo kao izvedba, performans, dvije svijeće, mirisni štapić i to? Malo sam zbunjen što ti odmah ovako, iznebuha, postavljam pitanje, ali me nije zbog toga stid. Pa zašto ne bih bio malo zbunjen? Želim dosegnuti minimum autentičnosti, svojevrsni 'redflesh', a dio tog minimuma je mjestimična zbunjenost. Hoće li mi tvoji rasuti identiteti to omogućiti? Ne znam, ali podržavam unaprijed tvoju kombinaciju domaće i londonske proze... Čestitam na dosad učinjenom!
12.08.2006. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
Jesi li to ti, borče protiv ”svakodnevnih grčeva banalnosti”? Ili vas tamo ima još krvavo nježnih romantičara? Portobello mi je malo daleko od Queen Mary faksa, ne da mi se dane provoditi gmižući podzemljem i čitajući Metro omotana oko štange.
12.08.2006. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Kao prvo, nisi mi odgovorila na pitanje, u smislu kak prafzapraf izgleda da stvar stoji s romantizmom po tvojem mišljenju ili po mišljenju jednog od tvojih identiteta, dakle i to jest je li danas moguć romantizam kao stvarno osjećanje života? Dok čekam na tvoj odgovor, evo ti odgovor i nekoliko tekućih li-la ili lila-opservacija. Da, ima nas u Hrvatskoj, za sada troje, koliko ja znam, koji smo protiv 'svakodnevnih grčeva banalnosti', a ja brijem da bi se mogla i ti pridružiti ukoliko ti to dopušta tvoja ekstremna sebičnost uvučena u onaj bolni zadnji kralježak. Je, fakat, Portobello je malo izvan Bloody Mary, ali, što se tiče štange, ne moraš biti de facto omotana, možeš se povremeno erotično spustiti i opustiti, a Metro staviš na glavu da ne vidiš siromašnu esenciju londonske magle koja uskoro slijedi, recimo, kao što znaš, ona opako počinje već krajem rujna. Btw, kaj se tiče smještaja, mislim da bi ti nešto stvarno inspirativno mogla naći Tenči, znaš je, ta naša fragilna, ali okretna, djevojka koja je svojedobno na Krku skakala na glavu...
12.08.2006. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
Zajebano ti je pitanje, pa ga eskiviram. Pitanje izgleda kao ništa, planinski zrakić i izvorska vodica, zelena trava pored puta a kad tamo, na drugi i treći izgled.... Prvo sam htjela napisati nešto kao da je bio moguć oduvijek i nikad, i da ništa više nije JUČER bio izvedba nego što je to DANAS. I zaista, kad gledaš u stvarnosti, ne može biti nego tako - ne može biti da je nešto postalo čega oduvijek nije bilo. Autentičnost i stvarnost, vau, jebote, kako mogu biti nego jedne. A ako su jedne, ne znam jesu li podložne svijesti. A o čemu mi to onda ako nisu? Mislim da je pravo pitanje pitanje 'stvarnog osjećanja života', jer to je onda već romantizam. Ali kako izostavit navodnike. Onda sam pomislila, pa nije izvedba tome skroz suprotstavljen pojam, barem ne za nas eurokazovce. Možda je problem u umjetnosti - jaki bljeskovi intenziteta, i svijest o stvarnom osjećaju života - treba ti sve više i više i sve kvalitetnija i kvalitetnija, nikad se ne zadovoljava, samo stvara novu potrebu.... i stvarni osjećaj života izmiče, uz sve te intenzitete. Ne znam je lli naše meso stvoreno za stvarnost, možda samo za pokušaj stvarnosti. Jao, zlo mi je i kad napišem ”pokušaj”. Tenči i ja smo se nešto dopisivale, malo me je upućivala i to ali znaš Tenči, ona ima svoju dramsku ekipicu, nije baš da dila slobodnim sobama tamo i da joj fali društva.
13.08.2006. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Je, pitanje je zajebano, i to jako. Pa, vidiš... Nego, da ti prvo ispričam kako je došlo do svega. Elem, zelen, proglasim ti ja jučer sam sebi rođendan i odlučim se za, kako sam mislio, uzaludnu stvar, to jest da nasumce surfajući blogosferom naletim na blog koji je istodobno i pismen i pun stanovite opasnosti pitanja, avanture, mesa koje vibrira zbunjenost, a kroz divnu masku snage. I tako, nakon stotinu pregledanih blogova naletim na tvoj, draga Whiteflesh. Prvo me je pozitivno puklo ono: ''Ništa od općeg interesa. Samo tragovi procesa selidbe u London na tri godine i opisi pokušaja mimikrije''., a zatim u jednom od postova blaga kritika ritualne Despotove rečenice (naravno, Whiteflesh, pa zna Despot da 'stvar po sebi' ne postoji, da postoji tek kao kantovska iluzija, ali, zbog toga je on hrabar peformer filozofije ili nacrta scene za filozofiju, u toj ritualnoj rečenici, u kojoj je ključna riječ 'prafzapraf' iliti 'zapravo', želi omogućiti upravo naš ''pokušaj'' da uđemo u sebe i budemo svijet, jer postoji samo stvar po nama i za nas. Inače, btw, svim tankoćutnim ljudima gadi se ta riječ, ali, jebi ga, nemamo druge koja bolje opisuje naš trud usprkos porazima, našu nadu, žudnju, želju, pa čak uključuje i sva ona bezbrojna prekrasna vina o kojima te, uz malu pomoć gorskog dječaka, informira 'Teroristkinja', koja, znaš li to, najviše voli gusto crno vino bez obzira na vegetarijansku strast, zlato mršave vitkosti, and so on. Usput, jesi li primijetila da si u uvodnim riječima u svoj blog upotrijebila riječ 'pokušaj?-:)) Drugo pozitivno puknuće bila je tvoja mala, ali jebeno dobra lista literature (jedino mi je žao što nisi stavila i tri domaća jebeno dobra autora pa da škvadra ima puniji doživljaj, recimo, da spomenem prividno zbunjenog, hja, Marinka Koščeca, čovjeka koji obećava, ha?!!). Ostalo je povijest, napisao sam ti odmah pitanje o romantizmu zato što odmah volim ući u bit stvari. Pa, vidiš... da se nakon 'povijesti uvodne komunikacije i novog poznanstva' (ti i ja), vratim tvojem odgovoru. Počela si izvrsno, ali, jebote, onda si u drugom dijelu zabrijala na umjetnost, kazalište... Mislim da je ključno ono mjesto o autentičnosti i stvarnosti. Ne, Whiteflesh, na žalost, čini se da nisu isto osim u rijetkim slučajevima i u rijetkih pojedinaca iako bi, na prvi pogled, trebali biti isto. U ovoj stvarnosti malo si srela onih koji su istodobno i stvarni i autentični. Većina je uglavnom lažna u stvarnosti koja je uvijek autentična. Zašto? Zato, čini mi se, jer im ''stvarni osjećaj života izmiče'' (Whiteflesh), ne mogu shvatiti da je njihovo tijelo ono što su oni, ali ti si shvatila, čini mi se dobro, jer si na jednom mjestu priznala (dobra riječ) da katkada osjećaš da svoje tijelo imaš, a da to nisi ti, to tvoje tijelo. Predlažem poluodgovor: romantizam je osjećaj koji mogu osigurati oni koji su uspjeli biti i ostati autentični duže od godinu dana. Romantizam je pokušaj inscenacije, uglavnom privatne a rijetko javne (umjetnost), metafizičkog viška u koji, zašto ne, možeš uključiti i hobotnicu i vino i živo meso koje, ako nisi, recimo, lezbijka, nazivaš On, a koji je, da se malo fol našalim, na vrhuncima Himalaja OM, OM, OM. Inacenirati dodatnu stvarnost, to su te svijeće, to je tvoje uređenje stana, to je zadovoljstvo roza boje na pozadini bijelih keramičkih pločica, sve to je tzv. single romantism, ako nema Nje i li Njega. Moram li napomenuti da je najbolji romantizam u dvoje?! Whiteflesh hoće redflesh, i obratno. To govorim iz iskustva: prije nekoliko tjedana prekinuo sam s A. upravo zbog toga jer je zaboravila na inscenaciju metafizičkog viška, postala je samo praktična, samo realna, samo stvarna - bez autentičnosti. Ne, nisam ništa od onog Našega, neki predmet itd., odnio Vještici za M. of Broken Relationships, upravo zato jer sam romantičar, sanjar, ako hoćeš, želim promatrati knjigu koju mi je poklonila, želim listati njezin crveni Webster koji je ostavila na rubu radnog stola, želim to imati čak i u trenucima kada mi blijedi njezin lik. Ona je uspjela u mimikriji, stopila se neautentičnom većinom koja, paradoksalno, obitava u stvarnosti. Želim ti da ne uspiješ u mimikriji iako je ona nalog preživljavanja. Romantičarima se jebe za preživljavanje, oni žive bogato, stoga se nadam da nisi ništa što je bilo Vaše, od Tebe i od Njega, otfurala Vještici. E, a drugi dio tvojeg odgovora, onaj o umjetnosti, zahtijeva jako surfanje po crvenoj boji koja nije postala administrativna. Imaš li zaista tu krv? U međuvremenu dok nam nešto odgovoriš uljujkujem se u neprozirnost tvojih tamnih naočala i nisam siguran želim li te sresti, upoznati iako slutim da je tvoj šapat kao gusto tkivo proze Pascala Quignarda, osobito u jutro kad su sva jutra ovog svijeta u boji osvita i popratne vanilije. Zapravo, jebote, je l se ja to bojim? Da, bojim se. Ipak, reci mi, imaš li ti krv koja nije administrativna? (Ako imaš, onda si romantičarka bez ikakva truna neke prigodne pogrdne sem
13.08.2006. (23:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
... pogrdne semantike koju su smislili prazni heroji suvremenog tržišta kako bi nam sjebali metafizički višak!) Uf, stvarno si me prodrmala. Idem si sada skuhati zeleni čaj i misliti o sasvim žitorodnim vinogradima u kojima, stvarno, između trsova rastu pšenične klice...
13.08.2006. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
Woa, sviđaš mi se, Escape attempt ..... Moja administrativna krv kasni na autobus za Zadar. Dva tjedna Silbe. Marinko Koščec je bio čovjek koji obećava. Dugujem ti.
14.08.2006. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Znam, nadoknadit ćeš. Whoa, Silba, Mrs. Robinson!!! (Sjećaš se: 'I did not wish to stay in York all my life. I wanted to see the world, I would be a sailor and nothing else.' To sam ja kasnije, nakon fascinacije Robinsonom, samo malo preformulirao, a ti, koliko vidim, također.) Čestitam na izboru, Silba je klimatski i na svaki drugi način, i kao svaki mogući klimaks, u svjetskom vrhu, a osobito zbog toga jer uništava via negativa administrativnu krv. Nadam se da si ponijela laptop-:), jerbo tamo nema netcafea... Uzmeš laptop u ranu zoru, odeš na Papranicu, Carpusinu, Traticu, Šotorišće, Pocumarak, bilo gdje, jer svagdje je lijepo, zar ne, i upišeš nam jutarnji dojam, zatvoriš laptop, protegneš se i kreneš. Budi oprezna s mekim dijelovima mora, odreži nokte, poludi u iskonu, zavrti nekoliko stihova, oprezno s prstima kad plešeš užitak, my dear! I tako cijeli dan. Onesvijestit ću se, Silba, Šuma, čovječe! A netom prije zalaska sunca, samo za nas, pliz, odeš do Marinićeve torete, popneš se i mahneš mi, svejedno u kojem pravcu, jer sam svagdje, ti to znaš, i odvrtiš fantastičnu priču o Petru i Antoniji Mauro i njezinoj kćeri Antoniji... Prolaze me srsi, Tristan i Izolda su tek sjena prema ljubavima na Silbi, to su tzv. Silbini srebrni tripovi usred mora, politika brzog crvenila, unutarnja ekonomija mjesečine... Hu, hu, sviđaš mi se jako, Whiteflesh. Tako si lijepo napisala riječ 'jupić' u onom postu, to je znak da si osoba koja se ne stidi ekstenzivnih deminutiva, a to je danas velika kvaliteta bogate osobnosti, i malog piercinga u nosu kao, ono, kužiš, back to roots... Ushitila si me, utonut ću u čašu ponoćnog crnog vina i meditirati o rubovima, o noćima s tamnim pukotinama bez horrora... Sviđaš mi se, Whiteflesh... Ja nemam potrebu izvoditi globalnu 'macho-figuru' i praviti se da mi se ne sviđa ono što mi se sviđa... (odjebao sam patrijarhat još u prvom osnovne, a djevojčicama sam vikao za vrijeme velikog odmora: 'Hej, partnerice, hoćeš da oderemo jedan spontani gablec?!'; kasnije sam, naravno, studirao integralnu rižu, kako u nastupu spoznaje nazivam prigodnu filozofiju palanke kao svijeta i svijeta kao palanke...), ja imam potrebu izraziti se u skladu sa sobom 'pa kud puklo da puklo'. Nadam se da nisi zakasnila na bus, na Silbu... Uživaj, zaboravi dva tjedna na britansku administraciju (dobro je da su barem ukinuli vize!), zaboravi na nužne količine administrativne krvi, budi krvna slika u skladu s teorijom mora iz Uliksa, sjećaš se, prvo poglavlje... Lijepo sanjaj... jer... la vida e sueno... jer ti znaš da kad još nisi bila u Španjolskoj, ti si ipak bila u Španjolskoj, u gradu u kojem je umro veliki frajer, naše gore list, onaj koji je jebeno krvavo kao naš prvi punker 'štipao hartiju' dok su mali malograđani diskretno njihali francuski konjak u agramerskoj distorziji vrijednosti, bljak, bljak... ludilo... Lijepo sanjaj... ništa ne može nadomjestiti blage noćne pripreme za crnilo... Dodirni nas, ne boj se, jer virtualno je realno, i obratno... Umri na tren, ujutro se probudi i osokoljena snovima, koji su tvoj život, vikni prema Barbie i GB - Ko vas jebe, I'm comin', you rednecks... Ipak, prije spavanja, opusti se aristokratski i sjeti se da si već odavno primijetila da su seljaci uvijek seljaci, bilogdje na svijetu... Zapjevaj: 'No more rednecks over me...' Lijepo sanjaj... Vino ljeska u čaši, u njemu vidim lipanjsku krijesnicu kao 'minimal moving' nove izvedbe, hej, sada, u kolovozu, ja vidim u vinu krijesnicu, firefly... To si ti, Whiteflesh, ti si krijesnica, ti si Whiteflesh Firefly... I sviđaš mi se... Koji sam ja frajer, ha...
15.08.2006. (01:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blini
Joj, administracija je užas, ali ja bih radije bila kao ti, pa da znam da sve što pušim - pušim krivnjom birokrata, a ne zbgo vlastite gluposti... Volim te čitati, Whitefleshice.
20.08.2006. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anara
Ovo ti šaljem da se zabaviš analizom jednog poljskog oltara!
"Oltar se sastojao od tri dijela, premazana vrlo lažnom pozlatom, kao i sva slava svete crkve. Bez fantazije nije se moglo ni utvrditi što zapravo predstavljaju slike, naslikane na tim trima dijelovima. Sigurno je da bi se tim oltarom isto tako mogli poslužiti i pogani na Zambeziju kao i svećenici Burjata i Mongola. Išaran nametljivim bojama izgledao je izdaleka kao šarene ploče, namijenjene za ispitivanje daltonista na željeznici. Isticala se samo jedna figura. Nekakav goli čovjek s aureolom oko glave i zelenkastim tijelom kao zadak guske, koja već zaudara i raspada se. Toga svetog čovjeka nije nitko dirao. Naprotiv, s obadvije strane stajala su dva krilata stvorenja, koja su trebala predstavljati anđele. Ali gledalac je osjećao, kao da taj sveti čovjek urliče od užasa nad društvom, koje ga okružuje. Anđeli su naime izgledali kao sablasti iz priče, nešto po srijedi izmeču krilate divlje mačke i apokaliptičke nemani. Isto je takva bila slika koja je trebala predstavljati sveto trojstvo. Golubicu, uglavnom, slikar nije mogao pokvariti. Naslikao je neku pticu, koja je isto tako mogla biti golubica kao i kokoš bijelih wyandotki. Ali zato je bog otac izgledao kao razbojnik s Divljeg zapada, kojega prikazuje općinstvu neki napeti, krvavi film. Nasuprot tome, sin je božji bio veseo, mlad čovjek, lijepa trbuščića, prekrivena nečim, što je izgledalo kao kupaće gaćice. U cjelini je djelovao kao sportsman. Križ, koji je imao u ruci, držao je tako elegantno, kao da je to teniski reket. No iz daljine sve se to stapalo i ostavljalo utisak, kao da vlak ulazi u kolodvor. Što predstavlja treća slika, to se uopće nije moglo odgonetnuti." (Jaroslav Hašek: Doživljaji dobrog vojaka Švejka za svjetskoga rata, I. dio, str.138., 1959., Zagreb)
25.08.2006. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
Jesi… totalni si frajer, Escape Attempt… i divno te je čitati, sve te prepletene digresije od kojih se pomalo i ježim… sve dobivaju, kao i da sve igraju… roza suknja na bijelim pločicama čak nije ni na blogu…. to je valjda taj metafizički suvišak koji te čini nadosjetilnim… ali ja ću ti opet priznati da me drugi komentar malo zbunio… priznat ću ti to jer si frajer… i jer ćeš znati što s tim…..učinilo mi se da si ti jedan od onih koji se razmazuju… znaš tu ekipu sigurno… to su oni kojima su drugi šupljičavi zračni bijeli kruh i ne mogu odoljeti da se po njemu ne namažu… ali ne i da se s njim prožmu… kao… znam da se nećeš naljutiti… kao… daj da ti ja kažem kak s tim stvar praf zapraf stoji…. daj da te ja omotam debelim namazom svog posebnog maslaca od kikirikija i zelenog čaja… kao pitaš me da bi mi rekao… Ali onda sam te još malo čitala i još i još… i jesi, frajer si, jer to radiš dobro, pa šta ako se razmazuješ, to je zapravo totalno haj…. I kome se može ne svidjeti… mahat ćemo mu sa Torette…. Koja nam se trusila pod nogama, spiralna ljepotica s nedavno otkrivenim poremećajem ravnoteže… Ali malo me zbunilo ovo godinu dana… šta sad godinu dana, to više nisu ni četiri godišnja doba ”jel crta tu prevučena ili navučena”, ako može godinu, može i tri godine, a može li više od četiri, to je moje pitanje… tako da prolazi pokušaj odgovora ali dižem prag na četiri… ispod četiri još pretačemo pijesak iz jednog uha u drugi… možda se to, doduše ubrzava, ja sam ipak iz četvrte četvrtina 20 stoljeća.. možda se tek kasnije počinje događati neka poštena obrnuta proporcionalnost…. skraćivanje bitnog vremena…. idem si složiti sojine šnicle sanjajući o krvavom steaku ili barem bijelom slatkom mesu škampa pa da nastavimo…
04.09.2006. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
A to s pokušajem… to ti meni dođe kao da si uložio kviska (ne kažem da ga ja isto ponegdje ne uvaljujem)… kako to razlikovati od manirizma?…. ma okej, znam i ja da ne ide bolje kad se radi o autentičnosti (ne vidim ja tu neku dramatičnu razliku, ali neka, kužim da ti je potrebna razlika da bi mogao uspostaviti razliku… autentičnost, stvarnost, to je to… kao da je stvarnost stvarna uostalom… osim kad me opije gusto crno vino)… odnosno to nije to…. Onda je ta riječ toliko očekivana…. as for pokušaj mimikrije i preživljavanja, ne radi se tu o tome preživljavanju koje ti spominješ, to s mimikrijom ti je više hommage mojim užasno bolnim nježnim godinama… kad sam plakala jer bi neka bakica ispušila tramvaj… i jadan anara je sigurno povremeno mislio da se nikad neću izvući….o tom preživljavanju ti ja govorim… otvoriti oči i udahnuti zrak… nekad mi je to bilo neopisivo teško… ne radi se tu o preživljavanju kao otapanju uz televizor i ono buraz oćemo na pivu i biljar e u pičku te jebem… tu ti se radi o jednom vrlo specifičnom preživljavanju… o preživljavanju da uopće dođeš u stanje luksuza da želiš živjeti… a ne preživljavanju kao prežderavanju ničim… mimikrija kako te vlastita bolest ne bi prepoznala…trebalo mi je tri života da razvijem kožu.. ne ono debeli sloj žuljevite epiderme… nego tek nešto da ne prljam sve svojom krvlju… najtanji mogući zaštitni sloj… da ne umrem od života… jebiga, sad sam si već počela dizat kurčevi spomenik… A vještice su prave dobre vile… nisam ja potopljene brodove doživjela kao neki deponij trauma kojih se želimo riješiti… iako je to možda tako i mišljeno, ali zaboravljaš da su to pokrenuli pravi romantičari, Dražen i lijepa Oliva, bivši ljubavnici… hej Escape Attemp… hvala ti na ovim komentarima…. baš su lijepi… ma prekrasni su totalno
04.09.2006. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
I još, koja su ta trojica jebenih domaćih? Da vidim hoću li pogoditi...
04.09.2006. (21:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Whiteflesh, kako je divno ponovno napisati i izgovoriti tvoje ime! Pomislio sam 'Long time no see' misleći, naravno, na ovaj blog, na ovu skrovitu oazu u kojoj ronim dublje od Irwina bez bojazni da će me upiknut raža sumnje, nesnalaženja, straha, biločega, i onda se sjetio da se još nismo nikada vidjeli, ili, ipak, možda jesmo... Spominjala si Eurokaz... Dolazio sam na poneku predstavu zadnjih desetak godina pa smo se možda doista sreli, vidjeli... ali po ovim fotkama koje si stavila na blog brijem da te ni tvoji najbliži ne mogu prepoznati-:) Najbolja mi je ona kapica. Vidiš, ono, dolazi Whiteflesh na plažu, na kupanje, kao, a cvrčci umiru od smijeha... Whiteflesh kaže, prestanite se smijati, svako ljeto puno je zimskih crtica... Ludilo! Whiteflesh, a zamisli sad ovu sliku. Ugledavši tvoje postove počeo sam uzvikivati tvoje ime i lagano udarati po printeru, scanneru i ostalim dodacima, udaraljke, čovječe, Boris Leiner i Kodo drums. Zar je to loše? Naravno da ne. Radost nikada ne treba obrazlagati teškomentalnim hevimentalim mislima... Osjećam se pomalo... ne znam, kao da sam doživio korizmenu depresiju, a sad me puca nešto, ne stidim se to priznati, nešto kao velika navala tihog oduševljenja... Nakon posta od puno dana, najednom tri tvoja posta... Budući da korizma traje 40 dana, ovo je kao kršenje pravila. Trebam li posebno spomenuti kako uživam kršiti pravila, osobito ako su besmislena u smislu one 'praf za praf' ontologije?! Nakon što sam vidio i pročitao tvoje postove usred našeg posta bez ikakve dublje veze s kršćanstvom, što kriti, zatrčao sam se na terasu, kao da je jutro i kao da ću vidjeti 'svojeg' vrapca (jesi li skužila da nikada ne možemo personalizirati vrapce!?) i malo popričati s njime kao svojedobno Sveti Franjo napušen religijom. Pogled na noć omogućio mi je lijepi primjer podcrtavanja oduševljenja, malo spokojstvo, mislim na pun Mjesec. So, my dear Whiteflesh, ovaj susret treba zaliti mjesečinom. Pazi plan! 1) Iz ovih stopa idem do nebodera hladnjaka iskopati sladoled od vanilije (kornet), a zatim ću 2) izaći u šetnju i promatrati pun Mjesec ili 3) uzmem bike i spičim u neighborhood i vozim bez ruku ližući kornet i gledam Mjesec misleći o fantastično važnim zelenim temama koje si načela: slojevitost epiderme, tranzicijski period (1-4 godine-:) od običnog većinskog idiota u suvremenu romantičnu osobu i još mnogo toga, a onda 4) se vratim i onda 5) noćnu vožnju nastavljamo ti i ja... u radosti koju možemo nazvati London Eye... Zamišljam sliku kako sam razapet na onom kotaču kao kontroverzni Giordano Bruno dok me ti gledaš iz gondole, a ispod nas blago vijuga Temza kao razorena blatnjava vena mnogih turističkih iluzija... Ti vičeš, nešto kao: ''Escape Attempt, pazi da ti se ne zavrti u glavi'', a ja ti uzvraćam ''Give me a break!''... A sad akcija! Ili: 'Ne riječi. Djelo. Neću više pisati.', kako je zaključio svoje dnevnik Cesare Pavese prije nego je napravio kikiriki na žalost svojih obožavateljica iz Gornje Italije. Hoću reći: Drž' mi fige da zanesen mjesečinom, vožnjom i sladoledom te našim idejama o slojevitosti egzistencijalne epiderme ne padnem s bajka u vrtoglavoj vožnji između brojnih automobila! Hvala...
06.09.2006. (22:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Vratio se tvoj lunatik, Whiteflesh. Uf... Čaj se već ohladio, oriđiđi Ahmad Tea iz Londona, pravi English Breakfast Tea, koji sam danas složio u čast tvojeg trogodišnjegi izbivanja, a koji mi je iz Londona donijela problematična prijateljica, ali ja ga ipak pijem jer je dobar i jer je blendiran za svako doba dana. Inače, najviše volim stari Earl Grey... Uf... prije nego počnem, evo male uvertire Bike Moonlight Crusier. Izađem ti ja u ulicu, sve onako po planu, kornet i to, i da ću zarolat brzinu kad me dvije bajkerice iz ulice, znaš one nadobudne adolescentne curke iz disfunkcionalnih obitelji, zaskoče urlikom u smislu mogu li sa mnom istraživati ulice posute blijedim opasnim sjajem. Što ću i kako ću? Rekoh im da sam na životnoj prekretnici, zatim pojačam ton i kažem da solo laju na PMS, i na kraju im uputim provokativno pitanje: ''Znate li koje žene nemaju pravo na PMS?'' Nakon njihova dugačkog upitnika od 2 sec kažem im da su to operne pjevačice koje imaju itenerer dizajniran u sekundu pet godina unaprijed. Djevojke su izgledale kao bicikli, nijemo, i ja sam krenuo sam, kako i treba da bude u ovoj noći posvećenoj tebi i meni, Whiteflesh... Pa hajde, onda, krenimo ti i ja... Znaš onu skandaloznu pjesmu T. S. Eliota... The Love Song of J. Alfred Prufrock... Znaš onu finu invokaciju od koje polude moje žice u klijetkama:
Let us go then, you and I,
When the evening is spread out against the sky
Like a patient etherized upon a table;
Prvo, ako dozvoliš, baby blue, mali komentar jednog čudno hlapljivog mjesta. Naravno, nisam mogao ne vidjeti tvoj gornji post o susretu s dragom ti biljčicom koja je možda malo ishitreno zanijekala linearni 'levels-show' 1, 2, 3 etc. Nisam ni ja 'šareni goblenić' kojem je sve jasno, ali mislim da te je nepravedno opomenula. No 1, doista postoji emotivno prerašćivanje određenih ljudi i pojava (promotri svoju škvadru iz osnovnjaka ili iz srednje, osobito one djevojke koje već imaju djecu i vidjet će da je to jednostavno istina - naime, ako i ti nisi rodila, a imaš, recimo, neki cilj koji nije mitska slika 'family again' i prokreacija, nego nešto jače, onda nužno prerastaš njih. To ne znači automatski & instant da je to tvoje kvalitetnije od njihovog stajanja 'vo mesto', to samo znači da razine (levels) postoje i da se ti penješ, ukoliko se penješ, dok oni stoje ili se vrte u kružnici tople obiteljske sreće, što, ponavljam, ne mora biti ništa loše. No 2, dokaz gornjoj krhkoj izvedbi svakako može biti teorija čestica, teorija svega (theory of everything) te biologija sinapsi (koje brže odrastaju u skokovitim egzistencijama posvećenim samo jednoj jedinki, da se tako paradoksalno izrazim) itd. Ako kao čovjek koji već dvije godine studira te razine mogu preporučiti dvije divlje literarne jedinice, onda evo ih: 'Parallel Worlds' by Michio Kaku i 'Fenomenologija percepcije' M. M. Pontyja. Ovaj divlji mix nakon jednomjesečnog studija iznjedrit će pubno gibljiviji zaključak nego što je to učinila tvoja, vjerujem, dobronamjerna biljčica, a to je: linearno ne isključuje kružnice, i obratno, kružnice ne isključuju linerarno. Da bi linearna prepoznatljivost bila moguća, kružnice se predivno vrte, ljudsko biće raste linerano iz tog kružnog toka, itd., etc., tako da oni koji zadržavaju jednu razinu bojeći se, recimo, prijeći u višu, nužno se sabiru kao lijepi talog od kojeg zapravo kružnice žive.... Kad dođe vrijeme više o tome... Upravo me je V. obavijestila da je na RTL-u 40 minutni interview s Nataschom Kampusch koji moram pogledati poradi gore natuknutog studija... Nastavljamo noć u bijelim tonovima...
06.09.2006. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Ovo će biti bogata noć, draga Whiteflesh. Prije nego nastavimo s London Eye vrtnjom, evo nekoliko riječi. Cijeli dan bombardiraju moju olimpijsku osamu (to se samo tako kaže-:)) Nataschom, čak odlomcima koncentriranog konzervativizma Zorana Ferića iz Nacionala; u mailu jedan uzemireni prijatelj šalje sljedeće retke zbunjenosti i ogorčenosti: ''Jesi li vidio novu demonstraciju uskoće (raz)uma Zorana Ferića? U novom Nacionalu pokušao je jadnik dokučiti kako je moguće da Natascha Kamupsch ne mrzi svog "otmičara i silovatelja" (to Ferić misli da je on otmičar i silovatelj), nego curka čak kaže "Wolfi nije zvijer" te da su imali nježan odnos. I tako, Ferić pokušava konstruirati "dublji" razlog zbog kojeg je ona "zavoljela svog silovatelja" (Andrea Dworkin) pa trabunja o tome kako su se i mali znakovi pažnje "otmičara i silovatelja" njoj činili velikom dobrotom, a zapravo je njezino iskustvo strašnije od onog zatočenika konclogora. Vjeruješ li u ono što upravo čitaš? Da, tako baš piše Zoran Ferić, veliki subverzivac hrvatske suvremene kulture i umjetnosti i uvaženi srednjoškolski profesor hrvatskog jezika i književnosti.'' Razumijem frenda, borbenog intelektualca nijansirana duha, i pokušao sam mu u odgovoru objasniti da Ferić sigurno nije čitao Andreu ili, recimo, divnu Camille Paglia, da jednostavno nema pojma o tananim stvarima ''počinitelja i žrtve'', o osmogodišnjem divljanju upravo feromona, o bazičnoj kemiji organizma, o moralnoj nadgradnji odnosno discipliniranju te iste kemije te da on samo izražava jednokratnu uskost vlastita konzervativnog bića u jednokratnoj mainstream kolumni i da može, moj frend, slobodno zanemariti stavove koji su nazadniji od stavova naših baka & djedova itd., etc. Inače, Whiteflesh, TV-interview s Nataschom je bio najbolja potvrda konzervativnog uma novinara, ne, naravno, samo Ferića nego većine njih. Gledajući tu iznimnu djevojku Nataschu i slušajući njezine prerano odrasle rečenice naglo sam ogladnio i donio konzervu lososa ispred TV-a. Tamaneći taj leš pun Omega 3 kiselina zamišljao sam pun intelektualne znatiželje lice naše krhke Snježane Klopotan kako čita moj haiku o paradajzu: Živo sam biće/ tvoj ugriz je moja smrt/ rajska krv otječe. Usput sam brzo bilježio karakteristične trenutke intervjua, zamastio papir i flomaster (umjesto da sam, idiot, jednostavno ubacio kasetu i snimio razgovor, što ću učiniti sutra jer su rekli da će reprizirati interview, ali, znaš ono, Whiteflesh je kriva za sve-:)), usvinjio se totalno i, evo, nakon intervjua i noćnog umivanja vraćam se Zagrebe tebi. London Eye se sporo okreće, tako da se ekipa može easy izmijenjivati u gondolama tijekom cijele vječnosti, pa recimo još jednom stihove koji su obilježili napredne studente anglistike:
Let us go then, you and I,
When the evening is spread out against the sky
Like a patient etherized upon a table;
i sunovratimo se u ono naše. A ono naše je ona tvoja turobna ali lijepa prispodoba sa šupljičavim (super riječ, that's my girl & so on!) zračnim bijelim kruhom i onima koji ne mogu odoljeti da se po njemu namažu, ali, u isto vrijeme oni su u fijasko blue feelingu - ne žele se njime prožeti jer se, i to je moguće, boje te igre prožimanja. Ali riječ je sada o meni i tebi. Ja jesam od onih snažna namaza, priznajem (iako se ne mogu prisjetiti da znam tu ekipu o kojoj ti govoriš, ne mogu se sjetiti niti jednog tako jakog namaza-.)), jer sam totalni frajer, rekla si ti kao totalna frajerica, diskretno umnažajući moju pretpostavljenu nemoć prožimanja ili, bolje, pristajanja na prožimanje. Također si dobro osjetila da se ja neću naljutiti ('Svaka ljutnja jest kontraproduktivna.'), jer, da malo slijedim onaj fajl s kružnicama 'biljčice', šireći ''krugove koji se šire'' (Rilke) rastem linerano ''level 1, 2, 3'' kao namaz, gust kao pekmez od staromodnih šljiva, i, iako namaz, promatram Druge kao nedovoljno šupljikave, kao one s premalim šupljinama. Hej, Whiteflesh, zamisli da se zabunim pa da ih krenem namazivati takvom gustom, paranoičnom ljepotom. Zagušili bi se. E, a sad, buraz, ono, ovo, (kad smo već kod Velebitskog, hajde da se upoznamo u toj pivskoj sličnosti: dakle, ne samo da je travnato i podsjeća na okus zelene padine sa žutim otkosima sušena sijena nego podsjeća, kako dobro primjećuje V., na zamućenu vodu daleko od izvora) radi se o tome da sam ja prerastao još na trećoj godini faksa tu poetiku punjenja šupljina (iako, priznajem, ta poetika odgovara personalnoj oholosti jakog intelekta u pubertetu koji katakada dugo traje, a ta oholost, budimo brutalno jasni i iskreni, jer nema feedbacka brzo dosadi) i žudim isto takav namaz kojim bih se, u slučaju nalaženja, prožeo. E sad, moja draga Whiteflesh, ako se zgodi (znam, ovdje zvučim ko Heidegger kad ga je pukla nacistička strast tekućeg Dasein) odnosno da se zbude, hej, namaz iste gustoće bez tog prekrasnog kruha punog kaverni, e onda ću valjda prevladati strah od praznine. Ako si to ti, rado ću pristati i na blind date..
07.09.2006. (02:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
s tobom nakon kaj se vratiš iz Londona, ako se vratiš-:)) (takva je situacija, jer se ne poznajemo, huh!) makar pri toj pomisli umirem od strave, zebnja mi ledi krv, strah me obuzima. Previše sam frajer da ne bih priznao ovu svoju slabost, svoj strah od potpuna predavanja, a u tome me sokoli i hrabri stavak iz, čini mi se, [B]Skrletnog slova [/B](The Scarlet Letter) Nathaniela Hawthornea, koji kaže, parafraziram, da odmah treba pokazati ono nešto najgore u sebi po čemu se to najgore može prepoznati... Zbunio sam se želeći dohvatiti smisao... A ne mogu naći knjigu u ovoj ludnici od 4, 5 soma knjiga... pa da pošteno citiram katkada čvrstog Nathaniela... Ipak, činjenica je da srećem slabe namaze... Kruh je inače dobar...
OK, možda sam pretjerao s onom jednom godinom, a vidim da se i inače pomalo gubim, tonovi su mi nejasni ili preglasni, sjeti se moje divlje noćne avanture s bajkom, umro sam noćas od ljepote punog Mjeseca, srozao sam se neposrednog sviđanja. To je lijepo, ali nepouzdano. Kao i ona nova spužvica za suđe: zamisli, na njoj piše Logos! No, ipak, činjenica je da otkad sam tebe upoznao na ovom virtualnom, ali itekako stvarnom mjestu, radim blistave pizdarije. Drago mi je što si ljestvicu romantizma podigla na četiri godine, ali, mind you, to je stvarno puno, iako, to i meni ostavlja puno prostora-:) Ajmo to postaviti ovako: romantizam kao intenzivni, dostojanstveni život na dijamantnom rubu, zahtijeva oštre brze rezove pa zato učinimo ih! Rez od akademske sredine, cut, rez od uhodane prakse udruga, ekipa, grupa bilo koje vrste, cut, rez od svega o čemu jedino i mi odlučujemo, a jedino blaži, manje zahtijevni, takozvani higijenski rez kad je u pitanju nešto što postoji na bilo koji način izvan naše volje (obitelj, spol, boja kože, boja očiju - zamišljam tvoje kao plavkasto sive s crnim pjegicama - itd., rekoh zamišljam kad, jebi ga, ili imaš naočale ili si turbo udaljena na piazzi itd.!!!!). (Primjedba: U smislu naznake ipak krnjeg romantizma u akademskoj sredini Camille Paglia je romantičarka, a Judih Butler nije; Slavoj Žižek jest romantičar, a Michael Hardt nije in tako naprej!). I kaj sam ono htio reći? Pa to da ćeš zajebat sve u smislu SVE unutar najviše 4 godine, a ako ti to u tom roku ne uspije NIKADA nećeš dosegnuti kružno-linearni tok uspinjanja 1, 2, 3, što je sukus romantizma. Ako ipak uspiješ, Whiteflesh, bit ćeš prva kojoj je to uspjelo. Ljudi u kružnici brzo stare, a opet, bez kružnice, ne mogu postići linearno razbojništvo uspinjanja. Smijem li biti banalno jasan pa reći da se ovdje, u romantizmu, ne radi o protrčavanju ispod duge i čarobnjaku iz Oza i slična boza, nego se radi o dosezanju one autentičnosti koja će si radije prerezati žile nego da bude neromantična, obična na dosadan način ritualnog odlaženja na Dolac s tugom u očima, s nostalgijom u venama... (To, naravno, ne moramo brkati s uvijek NOVIM odlaženjem na Dolac, got it!?!) Mirno teku rijeke, tiho teku bijele noći, ruska stepa je daleko, ruka mi se mašila uređaja raznih da pustim omiljene tonove jebeno guste glazbe, ali onda sam sam sjetio Johna Cagea i tebe, Whiteflesh, i ostavio tišinu koja je glasna kao crvenilo Fahrenheita 9/11, a koji danas nisam ogdledao do kraja... a sad sam gladan kao onaj losos koji brije uz vodu slijedeći svoju narav, sudbinu, žutu popudbinu... pa si idem složiti jako odgođeni midnight snack... ne sojine šnicle, koje imam negdje na dnu, nego 'krvavi steak' (Whiteflesh) na maslinovom ulju, molim, posipanom s kaduljom, molim, i s malo vrijeska čiju su čuvenost pronijele britanske spisateljice, a sve to zato jer sam nabrijani romantik bez one spike, buraz, e.. u pičku te jebem... dakle, ne furam se na nego jesam... ili barem to mislim osokoljen tvojim snažnim prisustvom koje je shvatilo toplinu... pa da nastavimo s London Eye... a s osećanjem da će sloboda umeti da peva kao i mi romantici, sužnji slobode... robovi lepote...
07.09.2006. (03:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Fuck, bijesan sam kao cikla. Znaš kaj mi se dogodilo? Totalna katastrofa. Nakon što sam se vratio, nakon steaka kada su mirisali leševi po cijelom plejsu, napisao sam dvije stranice teksta, to jest gusti tekst o epidermi, mimikriji, vrlo ozbiljan i koncentriran, a koji sam napisao kao sasvim nenadano suosjećanje s tvojim prošlim, proživljenim, a kao svojevrsni odgovor tebi, i taj tekst, draga Whiteflesh, sam - valjda uzbuđen jer sam obuzet noćnim zbivanjima s tobom - neoprezno dilitnuo. Pokušat ću nešto nemoguće: sutra/danas napisat ću po sjećanju ponovno taj tekst.
E, sad, odmaknimo se od surove stvarnosti izgubljenog teksta (nisam ga uspio vratiti cijelom skalom kompjutorske magije!). Dakle, koja su to trojica jebenih domaćih? Lijepo se igramo, tako mi stotinu potonulih brodova! (No hard feelings, izgleda da se malo zaljubljujem u tebe, ali zar je to zločin?) A to je zato jer smo djeca. Mali princ i dječaci iz Pavlove ulice su goli kurac za nas. Predlažem sljedeće, nešto kao Judith Butler opciju: ja ću sada reći imena djevojaka, a ti reci imena dječaka. Meni su od domaćih spisateljica, izuzevši Ivanu Brlić Mažuranić kao lijepu fascinaciju pričama iz davnine, najzanimljivije ove spisateljce u kronološkom slijedu: Dragojla Jarnević, Anka Žagar i Ivana Sajko. U sljedećim epizodama Londoskog oka, ako želiš, obrazložit ću svoj izbor. A sad ti reci imena tri mušketira.
07.09.2006. (04:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Sanjao sam multimediju vlastite gluposti, ono kako mi na očigled bježi dvije stranice teksta. Hej, koji sam ja idiot! Zbog toga omah po buđenju u cik zore odlučio sam se kažnjavati pa sam gledao čudne emisije na raznim kanalima. To je bila kazna, ali ne dovoljna pa sam odlučio pojačati kaznu te se uključio u Larry King Live na CNN-u. Whiteflesh, to je tek bila kazna!Slušao sam i gledao oko 7 minuta užasno ljepljivu Vanity Fair priču o the Cruise family. Ta mučna puslica od 'story' ukratko je ova: The New York Post reported on Wednesday that Vanity Fair magazine has landed the first photos of Suri Cruise, the baby born to actor Tom Cruise and actress Katie Holmes last April 18 and who has never been seen by the public, although family friend Penelope Cruz says she is "beautiful." Prestrašno, zaključke izvedi sama. Nakon 7 minuta ekstremnog mučenja u svijetu spektakla prekinuo sam smatrajući da sam kažnjen dovoljno i za neke grijehe iz osnovnjaka, čovječe!
As for moćne teme o sukladnosti različitih tipova epiderme i mimikrije, možda je bolje tako kako je ispalo. Znaš onu narodnu, svako zlo za svoje dobro. Sad je jasno da ne moram uskrsnuti te dvije stranice. Sad mi je jasno da o tome moram još razmisliti, one dvije neoprezno izgubljene stranice previše su bile opće za onu tvoju patnju 'preživljavanja da uopće uđeš u stanje luksuza da želiš živjeti''. Ne znam, Whiteflesh, nikog, doslovce nikog od mojih prijatelja i poznanika, tko je nešto slično preživio. Također i mene je nasreću mimoišla ta bol. Vjerujem da bih se na tvojem mjestu raspao kao trula lubenica. Teško mi je je ovako brzo i zamisliti što si sve zapravo prošla, stoga dajmo si još vremena da razmislim o tome, da pokušam još malo osvijestiti moje nenadano suosjećanje s tvojim prošlim i proživljenim, naravno bez ljepljiva nametanja tog suosjećanja. Londonsko oko se sporo okreće, ali uvijek jedna gondola, ona moja, dođe na vrh s kojeg se lijepo sve vidi. Kad se to dogodi, napisat ću ti svoje mišljenje.
U međuvremenu, vratimo se literaturi. S radoznalošću očekujem tvoja tri mušketira, tri jebeno moćna tipa, jako jebenu moćnu gomilicu, jaku trojku od koje trnu čitalačke oči, od kojih se runi duša... Idem se sada baciti u zelenilo svojih istraživanja. Za ručak imam salatu od rajčica, običnu vulgaris s punu maslinova ulja... možda puknem kupić integralne riže... uz ručak sanjat ću tvoju londonsku rapsodiju i maštati o svojoj... uskoro, možda, i ja idem... ovog puta na sjever sjevernoameričkog kontinenta... znaš one blage nijanse northern exposure... koje imaju najljepše sjeverne zore... kao i uvijek, pratit će me krikovi Emily Dickinson... moje tijelo će imati svoju geografsku putanju, ok, ali ovo mjesto bit će moja trajna i nenametljiva fascinacija tobom, Whiteflesh...
07.09.2006. (14:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
Biježe najljepšezeleniji, znamo se.... prvi kvalitetan razgovor smo vodili s mojih slatkih 14 ili 15... ali ti ne možeš moje lice povezati s mojim imenom, ni obrnuto... i nikakve ti slike ne bi mogle pomoći pritom... trebale bi mi obje ruke da ti pokažem koliko smo se puta upoznali :)... ali ovako je uzbudljivije ionako... postoje mini šanse da se ipak ne znamo, što bi me malo i razveselilo jer bi to značilo da vas ima bar dvojica bogatonamaznih, barem u verbalijadi..... ”što sam ja preživjela”... sad me prerezalo jer to inače totalno mrzim... to kad patnju nosiš ko značku i baš si si predobar zbog toga, to je super šit. Pa mi je malko žalko zbog te ispovijedne proze gore, omaklo se... ništa ja previše nisam preživjela, više je nešto živjelo u meni od kajaznam desetice-dvanaestice pa do osamnaestice-dvajstprvice, možda je to samo bila neka kemijska neravnoteža, neki protoni su krivo skrenuli, neke tetive su imale loš dan i ja s njima. Sad sam čista, preživjela i ajd ćao, ko te jebe nesretnice. Samo me ponekad uhvati, hoće li mrak da se vrati... i ostali loši stihovi. Ali preživjeti će za mene uvijek imati pozitivno značenje. Suosjećam s nevjericom i šokom in relation to Ferić iako ne mogu reći da to nisam predvidjela. Ferić je Ferić i bok, ne možeš ga rastezat ako nije od tog materijala. I nije puno nevjerojatno zašto takvi događaji rađaju najgore bananalije, pa to je ko ono rat pa patriotizam, nepogrešiva jednadžba. Ali Suri Cruise, boli me jastuk na koji polažem obje strane lica pa tako i uvo, ko i tebe uostalom. A ovo sve drugo što nisam odgovorila, hoću, hoću... kad me uhvati da hoću jer ovdje baš ovdje (a ne barem ovdje nikako barem ovdje) želim raditi samo ono što zbiljak hoću... Veliki maslačak za tebe, Escape Attempt
09.09.2006. (20:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
Četiri koktela (dva tirkiznoplava i dva narančasta) i jedna stelaaukurackojeodvratno pivo docnije i osjećam se fiju. Gdje smo ono surfali, suncokrete najdraži? ”Cvrčci umiru od smijeha”..... bit ćemo paprenasto slatki, jer je ovo tako divno divno divno..... i btw... ja ti nikad ne bih rekla ”pazi”... nema ništa opasno... baš ništa nigdje.... s plavim i narančastim koktelima ili sans njih... dozvoljavam baby green, ali biljčica je, ipak, bila malčice u pravu... što ne znači da ti nisi.. nismo pričali o ljudima iz osnovnjaka... pričali smo o snažnim ljubavima, koje ne mogu da ne traju forever, puno poslije nakon.... tako da je moje bašsamtoprerasla bilo naivno... jer ne možeš prerasti velike ljubavi, velike ljubavi su velike potrebe... velike potrebe su velike rupe... velike rupe... ja ne znam želim li ih zakrpati.... family again i prokreacija... whatever, to ti ja na to kažem... meni ti je sad film paralelna monogamija... paralelna monogamija je višekanalna ljubav.... ali tako da je sa svakim kao da je jedini... ne kao... već jest.... priča se o ljubavi, kao da je to nešto što ima neko jedinstveno značenje... a ne možeš voljeti nego baš neke ljude i voljeti ih baš kao te ljude... zato bi svaka ljubav, mislim, trebala imati ime baš tog nekog, jer svaka ljubav može samo biti kao on, može biti on, i svakog možeš voljeti samo s onim tko on je... ili tko želi postati... tako da family no family, ne znam, nije mi to kriterij nadrastanja ili nerasta (simpatična riječca)...
10.09.2006. (00:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
Camille Paglia... ovo će sad biti kao Salzburg marzipani... ne namještam ništa, tako mi italicsa... ne slažem dobroskrojene komade.... pisala sam diplomski o toj vozačici vlastitog auta :).... o Seksualnim licima uglavnom... nije li to baš onako... onako
10.09.2006. (00:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
Kružno linearno četiri godine... ako uzmeš kao aksiom paralelnu monogamiju to drži vodu... neprekinute beskonačne odnose... ako mene pitaš, bezvremenski odnosi jedino vrijede... i time ne donosim nikakve vrijednosne sudove....vratit ću se opet istoj naivnoj tvrdnji.... kako može da je bila ljubav pa da onda nije... ne može, ne može nikako.... to mogu samo sitne duše i uplašeni žanr ljubavnici..... volim te jer si mi cura, ne volim te jer mi više nisi cura... ma odjebi čovječe žanrovske ljubavi... ladične ljubavi.... sve ljubavi traju i traju... chez moi nema rezova... uglavnom ih nema... osim ako nije bio neki... onak... šupački sjeb.... a meso mora priznati mogućnost šupačkih sjebova... inače, kad nije tako, kad je pravo... onda je endless wireless pretapanje... možda je to samo sentimentalizam. Četiri godine, zato jer tek nakon toga možeš vidjeti mogu li oni izdržati. Oprosti mi, bijeli divlji kornete, pijana sam i malo brljam... ali ničeg tu nema čeg ionako nije bilo :)
10.09.2006. (00:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
Super mi je ovo kad se probudim, pročitam noćno plavonarančasto mrljanje pa skužim da ”tako da” stavljam između dvije potpuno nevezane stvari..... obojala sam dlake na rukama tako da je krastavac poželio izaći iz staklenke... jao i ćelavo....
10.09.2006. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
escape attempt
Nemoj mi samo reći... Pa prvi razgovor s tvojih 15 vodio sam upravo s tobom, ja kao onaj napaljeni četvrtaš u Križanićevoj... Hej, Mateja, jesi li to ti skrivena iza ove mimikrijske babuške Whiteflesha? Ako jesi, odmah mi odgovori na pitanje zbog čega smo mi ono zapravo prekinuli? Nakon tog odogovora možemo se, kao u veličanstvenoj saborskoj proceduri, zapitati zašto si mi, huljo, uništila početak veze s Nikolinom.... E, Mateja, a ako ovo nisi ti, onda nastavljam svoju intentivnu, a mjestimice, nejaku korespondenciju s mojom dragom Whiteflesh Always Today.
Najdraža Bjelomesna strukturo, hiperdraga Whiteflesh, ako si ti ti, a ne Mateja, onda ti mogu kazati da sam s Matejom vodio takav ozbiljni razgovor i da je ona tijekom istoga prijetila kak će upisati filozofiju, da je imala sličan, tobože lost in space, govor u danima srednje, a prožet atmosferom visokog traganja u sebi i za sebe... A ako sam s tobom vodio takav razgovor, onda je to SF+Fanatasy ne zvao se ja, diskretna asfaltna mrvica. Jer, iako su tvoje fotografije na ovom blogu oskudne info-potencijalom o izgledu tvoje blagoslovljene osobe, ne mogu se sjetiti te tvoje puti koja me pozitivno uzbuđuje.... Inače, čak mislim da mi je nešto slično rekla Mateja glede verbalijade, ocjenjujući moj krhki tadašnji ego, koji sam već od dječjeg vrtića diskretno ali uporno žbukao idejom govorenja ''res, res, non verba'', a sve popratio bih epskim slapovima s Nijagare!!!! E, sad, moj divni bjelomesni kokosu, palim se na bijelo, a usput pitam skromno pitanjce: insinuiraš li ti, nesretnice, da bi čovjek ''bogatonamazni, barem u verbalijadi'' možda mogao ikako biti slabašan u ostalim modusima ljudskog izražavanja? Ili, oh nemoj mi to reći, tako ti sablasnih laptop-Mac monitora, da više voliš skromni intelekt koji duboko osjeća iznenada uskrslom emocionalnom inteligencijom i koji riječima ne može izraziti najbanalnija ljudska zbivanja?! O, srdžbo mi boginju pjevaj, i reci, divna draga sabrana koktelizirana Whiteflesh, ne implicira li tvoj italics o verbalijadi nešto negativno, neki nedostatak? Tako mi kurziva, ako je tako, pa objasni, nesrećo, zašto bi to bio nedostatak, zašto bogati namaz persone ne bi bio uvjetovan sinequanon i posjedovanjem verbalne vrsnoće viktorije u svakom smislu? Ha, ludička ludice!!!!! I na kraju ove zbunjene pitalice, zar te možda više pale insuficijentni dometi face s placa koja na urbanim festivalima danjašnjice producira svoje siromaštvo duha kao prednost koja je u skladu sa zimogroznim duhom big-brother epohe?!!! Nemoj, oh nemoj mi reći da poštuješ glupe nespretne frajere koji tu i tamo kao kokoška ubodu neki 'touch of reality' kao, na primjer, još neuhodana ideja interaktivnog plesa u kružnicama djetinjstva! Priznaj da voliš ekstremno inteligentne, ekstremno nježne & ekstremno tople frajere koji mogu zapaliti čak zametak frigidnosti u tvojoj kosi!!
Nego, vratimo se našoj lijepoj stvarnosti na ovom blogu. Tako je, na ovom blogu ti možeš raditi što zbiljam hoćeš pa u tom smislu čekam tvoj odgovor na ono kaj nisi odgovorila, osobito o tri mušketira, jer tako bismo imali šest relevatnih autorica/autora koje bi, da ne ispadnemo provicijalni, mogli komotno istaći na blogu kao dio naše lektire... U nabrijanom međuvremenu, evo ti jedna pjesma od jedne autentične umjetnice, a od one tri koje sam stavio u favorite (Dragojlu Jarnević kao spisateljicu koja se prva usudila borbeno verbalizirati u dnevniku gustoću provincijalne patrijarhalne Hrvatske i Ivanu kao ženu koja je izvrsno ovladala pluridimenzionalnim eklekticizmom i u prozi i u drami, a što je znak talenta i velikih obećanja koje bi mogla, ako nešto ne zajebe, iznjedriti kao svoje istinske tekstove i koja gotovo isto tako dobro piše kao i ti, my dear Bjelomesna, samo kaj si ti autentičnija - ako je moguć ovakav komparativ!!!!)! Dakle, evo ti u međuvremenu pjesme Anke Žagar.
Etide
uzvrati mi natrag to lišće izbezumljeno
u kuću na stol ga istresi ga
te zemljane zjenice
neka niknu ispočetka
preko noći kad ponovo idem
da ima što umrijeti
vrati mi daj to lišće nesmiljeno
nestane neka ga i neće me više biti:
i šumor i plahor, i sve je već usput
iživjelo svojih pet minuta
i nemam je
ni jedne pjesme
da bi prirodno tekla
sama kao biološki sat:
bila, premila, slobodna, umrila
sve sama rana - prekid kontinuiteta tkiva
počevši od novog zagreba, od ramena mu
gdje već počinju boljeti novoizrasle grane
A riječ je, naravno o koktelima u kojima se nalazimo i gubimo istodobno; dva tirkizno plava i dva narančasta daju četvrobojni put u Hari Krišna izlet... Volim te oponašati, Bjelomesna rapsodijo moćnog crvenila, u onome ... Evo, i ja sam složio pa da vidimo... Nazovimo ga...
13.09.2006. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...