...da...čovjek se ponekad sosjeti tako beskrajno samim... ...evo...pružam ti ruku...virtualno, ali pružam je...hvatam te u padu...da padneš na meko...nudim ti razgovor...nudim ti mjesto na kojem možeš istresti svu bol koja se sakupila...nudim ti uho za slušanje...koje neće kritizirati...koje će shvatiti...nudim ti to onako...iskreno...makar virtualno...ali znaj da ima netko tko je voljan biti tu kraj tebe... ...pozdrave najljepše ostavljam...i zrnce hrabrosti... :* ...i da...prekrasan blog...
19.07.2006. (08:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šta da ti kažem? teško je to. pravih prijatelja je malo. tko zna hoćeš li ga ikad i naći. jer pronaći osobu s kojom bi mogla satima sjediti na obali i išta ne reći, a zapravo izgovoriti sve...teško! ali ja se uvijek nadam...jer u nadi je spas i nada umire posljednja. p.s. prvi put sam n atvom blogu i odmah mi se svidio...moram pročitat i neke druge postove!
19.07.2006. (09:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
to je čovjekova potreba za zajedništvom. nitko ne može sam, svatko od nas treba nekoga koji mu je srodan, da nadopuni svojom savršenošću, onaj dio koji kod nas je nesavršen, u kompletu sve imaonda svoj smisao.....do savršenstva.
19.07.2006. (09:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
desert_rose
...da...čovjek se ponekad sosjeti tako beskrajno samim...
...evo...pružam ti ruku...virtualno, ali pružam je...hvatam te u padu...da padneš na meko...nudim ti razgovor...nudim ti mjesto na kojem možeš istresti svu bol koja se sakupila...nudim ti uho za slušanje...koje neće kritizirati...koje će shvatiti...nudim ti to onako...iskreno...makar virtualno...ali znaj da ima netko tko je voljan biti tu kraj tebe...
...pozdrave najljepše ostavljam...i zrnce hrabrosti... :*
...i da...prekrasan blog...
19.07.2006. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smiling cat
šta da ti kažem? teško je to. pravih prijatelja je malo. tko zna hoćeš li ga ikad i naći. jer pronaći osobu s kojom bi mogla satima sjediti na obali i išta ne reći, a zapravo izgovoriti sve...teško! ali ja se uvijek nadam...jer u nadi je spas i nada umire posljednja.
p.s. prvi put sam n atvom blogu i odmah mi se svidio...moram pročitat i neke druge postove!
19.07.2006. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
naposljetku
to je čovjekova potreba za zajedništvom.
nitko ne može sam, svatko od nas treba nekoga koji mu je srodan, da nadopuni svojom savršenošću, onaj dio koji kod nas je nesavršen, u kompletu sve imaonda svoj smisao.....do savršenstva.
19.07.2006. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedeći u pijesku vremena nećeš moći ostaviti otis
hvala vam...
19.07.2006. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...