Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing

  • Vinci

    sve to stoji, ali često djedovi i bake imaju puno privrženiji odnos sa svojom unučadi od roditelja. vjerujem da je tome prvenstveno razlog činjenica da se kao roditelji zbog poslovnih obveza nisu mogli dovoljno posvetiti vlastitoj djeci, pa im sad unučad na neki način služi kao kompenzacija za propušteno.

    avatar

    15.07.2006. (09:22)    -   -   -   -  

  • Fubar Surabenu, Momentalist

    ljude se nebi trebalo tako iskorištavati, osobito ako je obitelj u pitanju, no mnogi ljudi u penziji dobiju osjećaj da više nisu korisni, pa raznim sitnicama kompenziraju taj osjećaj. možda ta bakica voli to raditi, jer znam da nema roditelja koji nebi učinio sve za svoje dijete (nažalost ima i iznimaka, ali....) i mi to nikad nećemo dovoljno cijeniti, niti ćemo im se odužiti, no takva će i naša djeca biti prema nama i njihova prema njima. to je začarani krug

    avatar

    15.07.2006. (09:26)    -   -   -   -  

  • forsaken_angel

    meni se to iskreneo ne svida pretjerano, ali sjecm se kad meni moja mama kaze da jedva ceka da cuva moju djecu( iako ih jos nema), mozd aje to nesto sta mi kao takvi ne mozemo razumijet, mozda to dolazi s godinama...
    a sta se tice usluga...to su ljudi...( najkrace objasnjenje)

    avatar

    15.07.2006. (09:28)    -   -   -   -  

  • ....Demjan

    Čudno mi je to što pišeš zato što novac umješan u obiteljske dogovore ne smatram idealnim rješenjem. Kod mene je situacija drugačija, mama mi je premlada, a u zadnje vrijeme jako bloesna da bi je opterećivala čuvanjem svoje djece. Smatram da su oni moja, a ne njena obaveza, dok je situacija moje mame, koja je bila samohrana, bila potpuno drugačija i moja baka je spremno pristajala na čuvanje nas (doduše, živjeli smo u istoj kući) dok je mama bila na poslu i sa sigurnošću tvdim da je to moja baka radila sa punim srcem i nitko je nije prisiljavao niti koristio. To su samo dva primjera koji su jedan od drugoga udaljeni tisuće svjetlosnih godina i svaki sljedeći slučaj koji bih mogla navesti se u mnogočemu razlikuje od ova dva, tako da globalizirati i prozvati čuvanje unuka kao žrtvu mi nikako ne leži, jer nitko to ne mora raditi. Najgore je zapravo roditeljima koji su imali puno djece pa su taman izašli iz puberteta svoje najmanje djece da bi nastavili čuvati svoje unuke. Da kojim slučajem živim u Zadru sigurna sam da bi Kokolo više puta htjeo utrapiti našu djecu svojoj mami, a ja znam, vidim u očima te žene da joj je dosta i nje same, pa joj ih sigurno ne bi htjela ostaviti. Svaki normalan čovjek vidi da li to njegovog roditelja opterečuje ili ne i sukladno tome treba i reagirati. Meni je samo krivo, gledajući ljude okolo što svi imaju nekoga za čuvanje djece, a ja nemam nikoga, odnosno, imam, ali znam da to ne rade rado pa onda niti ne rade. O tome i trebalo napisati post.

    avatar

    15.07.2006. (09:37)    -   -   -   -  

  • ZiziMars14

    Ha cuj, sve je to nekako.... Ne znam sto reci, ali opcenito, radi ne znam kojeg razloga, djeca se nakon nekog vremena pocnu inatit roditeljima, ponasat se ne bas dobro prema njima, i nikad nece shvatit koliko su roditelji dali za njih, i koliko su se stvari odricali.... Dobro da ima iznimaka, ali meni stvarno nije jasno zasto djeca i roditelji u dosta slucajeva nakoncu postaju neprijatelji.... Eh... Vidjet cu ja kad cu imat svoju djecu, ko zna kako ce onda bit :) Pozdravcic!

    avatar

    15.07.2006. (09:38)    -   -   -   -  

  • romantika za početnike i one druge

    Ako očekujemo od roditelja da nam dozvole da živimo vlastiti život onda moramo i njima dozvoliti da žive svoj. Prevelika posesivnost, da ne kažem prevelika bliskost ponekada mogu prerasti u najobičniju eksploataciju. Uvijek je važno sagledati stvari i iz drugačije perspektive. U ovom slučaju iz njihove. Na kraju krajeva kada jednom ostanemo zbog njih neće nema nedostajati usluge koje su nam činili ili mogli učiniti. Nedostajat će nam oni takvi kakvi jesu. Možda je najvažnije voljeti ih upravo takve kakvi jesu.

    avatar

    15.07.2006. (09:47)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Fubar, spominjući bake i djedove, pretpostavila sam da to nužno ne znači da je netko starac, jer godine mogu biti i 50-60-te, a čak i kada su veće, možda je netko prilično mobilan da nije jedino što mu je preostalo čuvanje djece do smrti. Čak i ako je, onda nek je to izbor čovjeka, a ne neko nametanje koje se kao podrazumijeva. @Demjan, ovaj post je pisan iz moje percepcije, dakle iz onoga što sam vidjela na konkretnim primjerima. Novac ovdje nije odraz nekog strogo poslovnog odnosa nego osjećaja da pokažemo da nam nečiji rad vrijedi. Jer znam dosta parova koji će dijete oblačiti u markice, živjeti na visokoj nozi, a s druge strane roditeljima ne donesu doma ni kilo voća. Pa nije li u redu pomoći roditeljima čak i financijski kao što su pomagali i oni nama kada je trebalo? To što su nam davali novac nije umanjivalo njihovu ljubav. Naravno da je drugačije kada svi skupa žive, to je onda ipak nešto drugo. ali čak i tada treba podijeliti troškove, a ne sve oprtiti jednome. Slažem se potpuno u tvojoj ocjeni da u većini slučajeva bake i djedovi čuvaju djecu s ljubavlju, ali isto tako znam da i oni katkad žele svoj mir čega njihova djeca uopće nisu svjesna. I ne pronalaze mjeru u svemu tome. Ovo što si rekla, znam da ti je bilo teško, pamtim neke tvoje ranije priče, a i sama nisam imala priliku provoditi vrijeme sa pokojnim bakama i djedovima pa mi to fali, a vjerovatno će mi faliti i cijeli život. Dakle, ovaj post nije generalizacija, samo ono što primjetim oko sebe, uz jedan događaj koji je bio točka na "i" za pisanje ovog posta.

    avatar

    15.07.2006. (09:55)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    Moja oba roditelja rade,a slobodnim danima žele provesti vrijeme sa svojom unučadi.Nekad je to čuvanje,a nekada samo igra.Da im u bilo kojem obliku dam novac za čuvanje mog djeteta srušila bi im svijet jer to nije poslovni ugovor nego njihovo zadovoljstvo.Mene je odgajala baka jer su moji roditelji radili,živjela je s nama do smrti i njegovali smo je i mi unuci i njena djeca.Ono što naši roditelji pružaju nama mi pružamo našoj djeci i to je ta kompezacija jer roditelju za života ne možeš vratiti sve što čine za tebe.

    avatar

    15.07.2006. (10:03)    -   -   -   -  

  • ....Demjan

    Ma naravno Pegy da postoje takvi primjeri, nisam niti ja sa rozog oblaka nestvarnosti. Kad se radi o novcu i pomoći, onda smatram da treba pomoći novčano kad god se može i ako se može, bez obzira na protuuslugu, znam da se sa tim slažeš. Međusobno se pomagati u bilo kakvoj situaciji, a ne samo jednosmjerno nas čini pravom obitelji.

    avatar

    15.07.2006. (10:10)    -   -   -   -  

  • shosannadreyfus

    roditelj sam jedne velike djevojke, a nas odnos je vise prijateljski nego li roditeljski, zapravo cesto imam dojam da je zbog njene brige za mene nas odnos iskrenut u obrnutom pravcu: moja je kci na izvjestan nacin meni ono sto bih ja trebala biti njoj, takodjer sam unuka jedne predivne bake koja je nadomjestajuci prerano izgubljene roditelje u svemu odredila moj zivot vodeci mene, moje sestre i brata uz pomoc svojih sinova i kceri, odgajajuci nas i zivotno nas usmjeravajuci: kod nas ne postoji situacija u kojoj bi jedan prema drugom zakazali u bilo kojoj vrsti pomoci. vidim uokolo mene ljudi zive u malenim krugovima samo svoje troclane, ili cetveroclane porodice, ostale clanove svojih porodica ni ne susrecu ili samo povremeno i ja to ne mogu shvatiti. zar takvi ljudi ne vide da sami sebe osiromasuju, da si uskracuju bogatstvo ljubavi koju samo porodica moze dati. eto nikad nisam bila samo maleno dijete u potrebi, ja sam u potrebi cio zivot i znam gdje moja potreba nalazi svoj izvor, i znam da u meni postoji isti izvor za potrebe svih clanova moje porodice. priznajem eto ja sam veliko djete uvijek u potrebi, ali i veliko djete koje ne napusta krilo svoje porodice uvijek spremno dati ono dobiveno.

    avatar

    15.07.2006. (10:38)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    zivim u drugoj drzavi ,pa ne mogu postavljati takve zahtjeve na svoje roditelje.
    Ovo o novcanoj naknadi,ne znam koliko bi roditelja to prihvatilo?

    avatar

    15.07.2006. (10:57)    -   -   -   -  

  • trill

    Ima dosta te "velike" djece koje iskorištavaju svoje roditelje čim im se rode vlastita djeca. Znam nekoliko mama koja prva dva mejseca života svoje bebice nisu ju niti kupale, pa čak niti prematale zbog nekakvog straha ili neznanja. Za mene je to najveća moguća glupost. Pokazati nešto tu i tamo, pomagati oko kuhanja i pranja prvih par dana je i više nego dovoljno.
    Kod mene je situacija bila nešto drugačija. I jedni i drugi naši roditelji su mlađi ljudi u penziji i iz istog grada ali nisu imali volje pripaziti na moju djecu. Čak i na ono kratko kad trebamo skočit do Zagreba ili do frizera je bilo toliko preko volje, da sam ih radije uvijek vodila sa sobom. I uz obje nezaposlene bake, djeca su išla u jaslice, a kasnije u vrtić. Nije mi krivo zbog toga. Uvijek sam više za vrtić nego za baka servis. Ali, dok su djeca ipak malo veća. Teško je prtiti snijeg u 6 sati ujutro s bebom od godinu dana na rukama i voditi ju u jaslice, a baka u istoj kući spava.
    No, da se vratim onom o čemu pričaš. Moji znaju uzeti tu i tamo djecu sobom na more. Imaju svoju garsonjeru, tako da osim troškova za hranu i nekih sličnih nemaju drugih izdataka. Svejedno, uvijek uz dijete dajem i nešto novaca. Posebno djetetu za džeparac, a posebno baki (mojoj mami) za troškove. Tako mislim da je ispravno.

    avatar

    15.07.2006. (11:25)    -   -   -   -  

  • Sve što se čini ludim u sasvim običan dan

    stvarno, to ljudi znaju iskorištavati...za mene je ok da se tu i tamo uskoči pa pričuva, ali konstantno to ne....za dulje vrijeme su tu vrtići ili jaslice...a i baka i djed najviše razmaze djecu dok se djeca u vrtiću uče dijeliti, pristojnosti i dr. i još se druže s drugom djecom i stječu prave prijatelje...mislim da djeca koja ne idu u vrtić propuštaju dosta toga...

    avatar

    15.07.2006. (11:46)    -   -   -   -  

  • bE cOol ,fUck the sChool!!!

    nice blog

    avatar

    15.07.2006. (12:25)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Kao i uvijek otvaraš životne teme na svom blogu.Na neki način osjećam potrebu da kao djed jednog unuka kažem neku svoju na ovaj post.Imam predivnu kčer,njena zrelost je negdje u tvojim okvirima,ali,život ju nije pomazio.Rodila je sina sa teškim srčanim deformacijama i kao bebu,zajedno s njim,uz veze i vezice,otišla u Italiju na operaciju.Bolna su to sjećanja pa ću skratiti priču.Operacija je uspjela,ali noć prije povratka,beba je pala u komu i uz nadljudske napore cijelog liječničkog tima otpremljen je u teškom stanju u drugu bolnicu,tamo liječen i nakon dva mjeseca,kčer,zet i devetomjesečni unuk sa dva moždana udara vratio se u Zagreb.oduzet!Danas ima 7 i po godina-ne hoda i ne govori!A baka i dida?Uz kčerku su,uz unuka su,a radimo oboje.To je ekstremni slučaj i u takvim okolnostima nalaze se još neki djedovi i bake.Ali,da toga nije bilo,ponašali bi se suprotno od onoga o čemu ti pišeš,odnosno,onako kako ti doživljavaš svoje roditelje!Sve drugo nije prirodno!

    avatar

    15.07.2006. (13:02)    -   -   -   -  

  • almost Poznata

    da mojoj mami ponudim novac toliko bi se uvrijedila da nije normalno....al svekrvi sam davala kad je čuvala malu jer ima malu mirovinu i znam da nema,no moji nikad nisu htjeli uzet,nikad....

    avatar

    15.07.2006. (13:03)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Vidjela sam i ja primjere iskorištavanja kakvi su te potaknuli na ovaj post. I stariji ljudi žele svoj mir, svoju rutinu i poneko sitno zadovoljstvo. Oni su ipak u posljednjem dijelu života, ne znam zašto bi im to trebalo uskratiti. Nekima je čuvanje unuka najveće veselje, dok nekima, osobito ako su umorni ili bolesni, baš i nije. Čuvanje djece i nama je težak posao, pritom mislim na stalno čuvanje, a ne povremeno uskakanje koje je ipak nešto sasvim drugo. Mene je u djetinjstvu često čuvala baka, s njom i s djedom provela sam prekrasne i nezaboravne trenutke. Mama je uvijek dala nešto novca i baka ga je trošila isključivo da meni nešto kupi, znam da je iskreno uživala u tome. No s godinama su baka i deda bili sve stariji i umorniji i bolesniji, pa su ostale unuke manje čuvali nego mene, što je osobito ljutilo tetu, iako joj je baka, kad je bila u najvećim problemima, plaćala ženu da pomogne oko djeteta. Moji roditelji su posljednjih godina vodili vrlo iscrpljujući život i nisam mogla uzeti za zlo što su se teško upuštali čak i u povremena čuvanja, iako mi je zbog toga bilo teško (znalo se dogoditi da to zatražim jednom u nekoliko mjeseci...). Svekar i svekrva puno su pomogli uskačući kad su djeca bila bolesna i nisu mogla u vrtić i jako sam im zbog toga zahvalna. Znala sam da im je teško zbog teške kronične bolesti u kući, nikad nisu uzeli ni kune od nas, još su i kupovali djeci sitnice, i odjeću i obuću. Eto vidiš, jako mnogo bi se dalo o tome pisati, nitko nije ravnodušan. Moje je mišljenje na kraju da bi mladi roditelji, ako su oboje zaposleni, ipak trebali dijete dati u vrtić i jaslice (ma, može se, preživjela ja dvaput!), a baka servis koristiti kad ne ide drukčije, a tih situacija ima uistinu mnogo. Srdačan pozdrav! :))))

    avatar

    15.07.2006. (13:51)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    Khm, nisam pametna...ne znam što reći...kada budem imala svje dijete, onda ću i razmišljati o tome.Mada sam ipak za opciju da djeca treba da idu u vrtiće, ipak im je tamo vršnjačko društvo, igranje...a, baka i djed samo po potrebi,ili možda u prvih par godina, nrgdje do 3,4 godine...ali, sada mi je previše da razmišljam o tome...biće valjda jednog dana i to moja svakodnevica!: )))

    avatar

    15.07.2006. (15:37)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Moje su Potočnice nekoliko ljeta čuvali svekrva ili/i svekar. Svako jutro sam im ostavljala novac za hranu i druge troškove. Svejedno je svekrva njurgala. Djeca bi je iživcirala, nije joj se svaki dan dalo kuhati, prati suđe. Poklonili smo im klima uređaj, da im se odužimo i olakšamo ljetne vrućine u stanu. Prigovarali su da su morali platiti majstora da im montira... Posljednje čuvanje završilo je sa zaključkom da su taj novac što su potrošili kod nas mogli upotrijebiti za svoj odmor negdje drugdje na moru. Više ne dolaze. Mojoj mami sam isto tako ostavljala novce za troškove, na jedvite jade. Njoj je bilo drago što je uopće pomogla...

    avatar

    15.07.2006. (20:37)    -   -   -   -  

  • yogica

    ovdje se slazem s tobom. naravno da je svakodnevno cuvanje velika obaveza. kad vec imas takvu srecu da su ti roditelji u blizini i mogu ti i zele na taj nacin pomoci, red je da na neki nacin uzvratish, ako nece novac, onda necim drugim... samo neka djeca tretiraju roditelje kao robove jer ovi ne mogu reci ne... ipak i bake i djede imaju svoj zivot, ako nista, stariji su i potreban im je odmor...

    avatar

    15.07.2006. (20:39)    -   -   -   -  

  • Heart of a woman

    je, sa svim se u potpunosti slazem. i istina je da su danasnja dijeca mali teroristi, a roditelji neiskusni i ne znaju se pravilno postaviti sto dovodi do odgojne katastrofe. ja sam sa svim tim jako dobro upoznata jer studiram pedagogiju, ali oni ne znaju pa to predstavlja problem. ma ja mislim da su i roditelji danas malo preblagi. gledam po ovima koji sa mnom studiraju. svi od reda imaju auto koje su im, normalno, roditelji kupili. a samo sam ja ko izrod neki. stvar je u tome sto ja auto moram zaraditi... i onda kad to nekome spomenem, svi me gledaju kao da sam s marsa pala. jedino sam protiv ovog cuvanja. u djecjoj je koristi da ode u vrtic i razvije osnove socioloskog ponasanja. u suprotnom, ne da bi imalo velikih problema, ali definitivno pri odlasku u skolu moglo bi se osjecati napusteno i ignorirano. joj, sad sam ja to nekako objasnila kao da odgovaram na ispitu. ma svasta. uglavnom, odgoj roditelji trebaju shvatiti kao ozbiljnu zadacu jer o njemu ovisi kakvo ce dijete u buducnosti i biti. mnogi bi se i zacudili koliko su najranija iskustva potrebna za daljnji razvoj cjelokupnog covjeka. ali dobro. mozda se mnogi nece sloziti sa mnom, ali uvijek su pedagozi i odgajatelji malo kompliciraniji od ostalih u tom pogledu... a jesam se raspisala...

    avatar

    15.07.2006. (21:57)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Sto ljudi sto ćudi...Ti se odnosi u svakoj obitelji oblikuju na poseban način. Negdje lijepo, skladno, s manjim nesporazumima, a u nekim obiteljima nema razumijevanja, sklada, izgovore se mnoge ružne riječi. Dakle ovisno o tome kako je i što je u nekoj obitelji - događa se i to s čuvanjem i odgojem djece. Ima roditelja koji su predobri, a djeca nemaju ni mjere ni granice pa ih iskorištavaju u svemu i uvijek, a tako i za čuvanje svojih potomaka. Ima obitelji u kojima bake i djedovi jednostavno odbijaju čuvati svoju unučad, a to mi pomalo i hladno i ružno zvuči. Ne treba ih time opterećivati, da ih čuvaju 24/7, ali mi je potpuno nerazumljivo da iz ljubavi prema svojoj unučadi ne žele provesti neko vrijeme s njima. Što se tiče davanja novca ili bilo čega drugoga - moram reći da mi je to o plaćanju u prvi tren ružno zazvučalo, ali sam onda shvatila da se zapravo radi o nekoj vrsti zahvalnosti koja se može baki i djedu uručiti na stotine različitih načina, a da to ne izgleda kao plaćanje strancima za neku uslugu. Čitala sam što je Trill napisala pa mi je bilo lakše shvatiti. Razmišljam tako jer sam po svom odgoju uvjerena da bi moji roditelji rado čuvali unučad i provodili vrijeme s njima. To, naravno, ne znači da djeca ne bi išla u vrtić i da bih ja bezgranično iskorištavala svoje roditelje. No, oni su moji roditelji, s njima sam povezana i mislim da treba graditi odnos nesebičnog davanja i primanja u kojem neće postojati računica tko je za koga više učinio, a tko to nije uzvratio jer smatram da ja ionako nikad ne mogu dovoljno vratiti njima za sve što su za mene učinili, ali mogu to nastojati što je više moguće.

    avatar

    15.07.2006. (22:30)    -   -   -   -  

  • blond lady

    ja primjecujem bas nesto drugo, prijemecujem da djeca nerijetko postaju zrtve vlastitih roditelja, primjecujem da roditelji smatraju s tim sto su rodili djecu da su im dali sve i to pregovaraju cijeli zivot, ne govorim to samo iz vlastitog iskustva nego znam jako puno takvih slucajeva,
    novac nije nikad nacin izrazavanja zahvalnosti i postovanja ni djece prema roditeljima ni roditelja prema djeci, u obiteljske odnose se nebi nikad mijesala (jedino kad vidim zlostavljanje djece ili roditelja) jer nam cesto na prvi pogled izglada puno toga drugacije nego sto stvarno jeste, mogla bi puno toga reci i o "cjeđenju" djece koja se isto cesto dogada ali to je neka druga tema....

    avatar

    15.07.2006. (22:51)    -   -   -   -  

  • kiwi-club zadovoljstvom protiv kila

    Putovi duše ne mogu se objasniti riječima, a kamoli vrednovati nekim ljudskim mjerilima, ljubav je dodir Boga onih blagoslovljenih. Gotovo ništa ne treba objašnjavati, treba samo voljeti, ali ti to ionako znaš, baš zato mi spomen tvoga imena grije srce :)

    avatar

    15.07.2006. (23:31)    -   -   -   -  

  • Run

    Kratki komentar na pretposljednji post...Neplakanje bilo u ženskom ili muškom društvu je na top ljestvici koja određuje muškost prilično visoko kod svakog muškarca, pa stoga moram reći da si u tom pogledu voliš vrlo vrlo malu skupinu nas muškića....

    avatar

    16.07.2006. (00:17)    -   -   -   -  

učitavam...