u potpunosti razumijem ono što prolaziš, i ja sam iz takve obitelji i odrasla sam u netolerantnu osobu prema alkoholu i alkoholičarima. nikad nisam popila ni kap, i paranoično bježim od onih koji popiju koju čašicu. iako je u mojoj obitelji sad 4 godine apstinencija, nisam se oporavila niti neću nikad. za mene vrijedi pravilo, bolje sama, nego s onim tko više voli čašicu nego mene. ali to je samo moje mišljenje. ti moraš odlučiti sama.
13.07.2006. (11:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i moj je otac imao problema sa alkoholom medjutim on ga se nije nikada oslobodio.on nebi nestao po nekoliko dana nego smo mi morale doslovce bjezati od kuce od straha.Sve je to imalo veliki utjecaj na odabir onoga uz kojeg sam se uspijela skrasiti.Mislim da si u pravu, treba se boriti i pokusati ...Zelim ti srecu.
13.07.2006. (12:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj očuh je alkoholičar. Naravno, nije se takav rodio. Kad se vratio iz rata, vratio se kao potpuno druga osoba. Beskrajno tužan, razočaran i izgubljen. Godinama je pio. Moja mama (stvarno ne znam zašto, kad je mog tatu ostavila dva mjeseca nakon što sam se ja rodila skupa sa mnom) ostala je s njim sve vrijeme. Nikakva nagovaranja ili molbe nisu ga mogle natjerati da prestane. Nije bio agresivan, nije vikao ili tukao. Jednostavno je zapio i posljednju kunu u kući i nije se pojavljivao doma danima. Onda je jednog dana dok su svi bili na poslu, sam otišao u bolnicu i prijavio se na liječenje. Od tada je prošlo više od tri godine. Nije popio niti kap alkohola. Pred njim mogu svi piti, u kući uvijek ima barem jedno pivo u hladnjaku; on ga više nije taknuo. Oporavio se, volontira u udruzi za oboljele od PTSP-a. Sve je sada savršeno... Ipak, mislim da s tvojim dragim situacija još nije tako drastična. Vidljivo je da pati i da pije zbog nesreće. Želim ti svu snagu svijeta da to prebrodite zajedno... Mislim da ćete konstruktivno moći razgovarati kad taj prokleti datum prođe. Možda da onda pokušaš s njim razgovarati o psihoterapiji? Držim ti fige...
13.07.2006. (13:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja velika je i teška i duga borba koju vodiš.Moj muž je iz obitelji gdje su oba roditelja alkoholičara,ali oni ne vide svoj problem.Djetinjstvo mu je bilo tužno i cijeli život je proveo u strahu.Stvar je u tome što ovi ne priznaju da imaju problem,a nemaju više nikoga oko sebe.Zato stalno i govorim da to ne može biti samo tvoja bitka,mora se suočiti s problemom i pomoć prihvatiti inače je sve uzalud.Nadam se da cijeni osobu koju ima pored sebe,ali sama probleme ipak ne možeš otkloniti.Čekam tvoj osmijeh i stalno ću se vračati dok ga ne nađem,pa ćemo se skupa osmjehnuti...onako iz srca.Pozdrav ti veliki ostavljam
13.07.2006. (14:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja, valjda već znaš da sam i ja u djetinjstvu bila upoznata na najgori način s alkoholom. Odnosno, moj otac je bio alkoholičar i ne volim se toga niti prisjećati. Znam da ti neću olakštati...ali jednostavno to moram naglasiti. Ta osoba koja je sklona alkoholu...u biti postoji veoma malena šansa da će ići nabolje što se tiče toga, zapravo...takve osobe još se više prepuštaju alkoholu. Pa ipak,....ne treba se predavati, sve dok ima imale šanse da se pomogne toj osobi. Pozdrav, srećo...cmokkkkkk.
14.07.2006. (11:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grofica=)
...jeeee..prva sam..ah ja neznam šta da ti pišem..velim ali sve uglavnom najbolje ti želim...aj posjeti me..daj savjet..imam novi post...pozzzz!!!!
13.07.2006. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama sepia
u potpunosti razumijem ono što prolaziš, i ja sam iz takve obitelji i odrasla sam u netolerantnu osobu prema alkoholu i alkoholičarima. nikad nisam popila ni kap, i paranoično bježim od onih koji popiju koju čašicu. iako je u mojoj obitelji sad 4 godine apstinencija, nisam se oporavila niti neću nikad. za mene vrijedi pravilo, bolje sama, nego s onim tko više voli čašicu nego mene. ali to je samo moje mišljenje. ti moraš odlučiti sama.
13.07.2006. (11:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lucy u vrtlogu zivota
Tako treba,bori se!
13.07.2006. (11:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-Bridge-
i moj je otac imao problema sa alkoholom medjutim on ga se nije nikada oslobodio.on nebi nestao po nekoliko dana nego smo mi morale doslovce bjezati od kuce od straha.Sve je to imalo veliki utjecaj na odabir onoga uz kojeg sam se uspijela skrasiti.Mislim da si u pravu, treba se boriti i pokusati ...Zelim ti srecu.
13.07.2006. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bedasta curica
Moj očuh je alkoholičar. Naravno, nije se takav rodio. Kad se vratio iz rata, vratio se kao potpuno druga osoba. Beskrajno tužan, razočaran i izgubljen. Godinama je pio. Moja mama (stvarno ne znam zašto, kad je mog tatu ostavila dva mjeseca nakon što sam se ja rodila skupa sa mnom) ostala je s njim sve vrijeme. Nikakva nagovaranja ili molbe nisu ga mogle natjerati da prestane. Nije bio agresivan, nije vikao ili tukao. Jednostavno je zapio i posljednju kunu u kući i nije se pojavljivao doma danima. Onda je jednog dana dok su svi bili na poslu, sam otišao u bolnicu i prijavio se na liječenje. Od tada je prošlo više od tri godine. Nije popio niti kap alkohola. Pred njim mogu svi piti, u kući uvijek ima barem jedno pivo u hladnjaku; on ga više nije taknuo. Oporavio se, volontira u udruzi za oboljele od PTSP-a. Sve je sada savršeno...
Ipak, mislim da s tvojim dragim situacija još nije tako drastična. Vidljivo je da pati i da pije zbog nesreće. Želim ti svu snagu svijeta da to prebrodite zajedno... Mislim da ćete konstruktivno moći razgovarati kad taj prokleti datum prođe. Možda da onda pokušaš s njim razgovarati o psihoterapiji? Držim ti fige...
13.07.2006. (13:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
weekendlover
Imaš moju potpunu podršku... i ta volja da ga spasiš toga, najbitnija je stvar..a ti je imaš...i uspjet ćete..znam da hoćete..
13.07.2006. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelenko
nemoj! ne smiješ!
13.07.2006. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANONIMAC
Draga moja velika je i teška i duga borba koju vodiš.Moj muž je iz obitelji gdje su oba roditelja alkoholičara,ali oni ne vide svoj problem.Djetinjstvo mu je bilo tužno i cijeli život je proveo u strahu.Stvar je u tome što ovi ne priznaju da imaju problem,a nemaju više nikoga oko sebe.Zato stalno i govorim da to ne može biti samo tvoja bitka,mora se suočiti s problemom i pomoć prihvatiti inače je sve uzalud.Nadam se da cijeni osobu koju ima pored sebe,ali sama probleme ipak ne možeš otkloniti.Čekam tvoj osmijeh i stalno ću se vračati dok ga ne nađem,pa ćemo se skupa osmjehnuti...onako iz srca.Pozdrav ti veliki ostavljam
13.07.2006. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greenfrog
to je zaista teška borba, za to treba nadljudska snaga. želim ti sreću od sveg srca.
13.07.2006. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lana i Paola
a draga, sritno. za sve ima rješenje pa tako i za to... držimo ti fige
13.07.2006. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelenko
NEMOJ GA PUSTITI! ne želiš to, pa ni nemoj!
14.07.2006. (08:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Draga moja, valjda već znaš da sam i ja u djetinjstvu bila upoznata na najgori način s alkoholom. Odnosno, moj otac je bio alkoholičar i ne volim se toga niti prisjećati. Znam da ti neću olakštati...ali jednostavno to moram naglasiti. Ta osoba koja je sklona alkoholu...u biti postoji veoma malena šansa da će ići nabolje što se tiče toga, zapravo...takve osobe još se više prepuštaju alkoholu. Pa ipak,....ne treba se predavati, sve dok ima imale šanse da se pomogne toj osobi. Pozdrav, srećo...cmokkkkkk.
14.07.2006. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANONIMAC
Znaš draga da sam tu,čekam te sa osmijehom
14.07.2006. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...