Evo plačem. Pukla sam kad sam pročitala tvoj komentar i post.Nisi pogriješila što si joj rekla neke stvari, vjeruj mi zvonilo joj je to u ušima-a možda izazvalo i krajnju reakciju. Ja sam danas ostala bez ijedne prijateljice, a sve su mi govorile da ga ostavim, zbog čega sam ih samo lagano odstranila. Ali sam razmišljala u sebi o onome što su govorile i na kraju sam shvatila da su u pravu. I danas ja znam tko je osoba koja mi je pod cjenu prijateljstva htijela pomoći. Sada imam samo Mikija koji nikada nije rekao ni riječi protiv mog bivšeg, a kada sam ga sama odlučila ostaviti onda je (ne čak ni meni, već Viktoru) rekao samo :"pazi na nju, imala je dečka kretena". To je čitavo vrijeme mislio,a nije mi htio reći. Pouka tvoje priče je da budeš podrška i to sve, ma da postupiš baš kao što si ti i napravila.Sestra i ja zbog njega ne razgovaramo, ona kaže da sam ja obični slabić.Kad me jednom udario i kad se nisam javila na mob, zvao je nju i rekao joj što je napravio. A ja još poslije toga dvije godine s njim. Možeš misliti što ti to napravi s odnosima u obitelji. Mama se trudila maknuti ga od mene, a uspjela je samo napraviti obrnuto. Svaki njen komentar protiv njega sam ja shvaćala potpuno krivo. Jadna mama, mogu misliti kako joj je bilo.Ja ništa nisam govorila,apsolutno ništa-ni dodaj mi sol..Bila sam samo u sobi kad bi me on dovezao kući. Mislila sam da me nitko više ne voli..Sada ja pokušavam popraviti, već vidim da je sretna, da više razgovaramo o svemu...Evo ga, opet cmizdrim. Jebemu!!!Pretjerala sam, neću više pisati.Hvala ti Lidač!
11.07.2006. (11:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imaš pravo, lakše mi je kada plačem, ali čitav se dan ne mogu zaustaviti, ne znam-sama sam sebi smješna. Ne bih trebala stvarati dramu, gotovo je s tim, a možda bi baš trebala za promjenu histerizirati, malo plačem malo se smijem-kao pravi pravcati luđak. Ti ne znaš koliko si mi pomogla. Ovdje sam ti rekla nešto što nitko ne zna. Misliš da imam s kim pričati o takvim stvarima, bilo bi me previše stid reći ljudima koje znam što sam zapravo ja. Luda kukavica. A s druge strane s tobom mogu i o nečemu lijepom-Viktoru. Evo treba upravo stići iz Zagreba, jedva čekam da ga vidim. Premda sam razmišljala o tome da mu kažem da se sutra vidimo jer će vidjeti da sam cmizdrila, pa će možda pomisliti da je to zbog njega, a nije...Kako da ja njemu kažem da...ma... Htjela bi ja zagrliti mamu i sestru, ali to kod nas nije baš običaj, one su hladne-ili nisu, samo ja to ne znam. Al znaš kako su mi falile. Nemoj nikada dopustiti da se takvo stvorenje uvuče između tebe i "malog crnjaka". Koristi kakvu god taktiku ako dođe do toga...
11.07.2006. (17:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slonic
ZA SANELU********
Sorry ako su te komentari uznemirili i stvorili ti probleme na tvom blogu, jer vidim da razmišljaš da ga zatvoriš. Vidim da si zdrmana osjećajima i svemu što ti se događa, i to je normalno, ne trebaš se stidjeti toga. To shvati kao završnu fazu, što na neki način i je. Zamisli da sada pospremaš sobu i da razvrstavaš stvari po ladicama. Sve to smjesti u jednu ladicu koja je negdje na dnu i zatvori ju.................možda da prije toga uzmeš, za stvarno jastuk, i dobro ga izudaraj i izbaci sav bjes koji je u tebi, izgovori mu sve što ga ide (naravno ne jastuka!!), onda si pusti neku dobru mjuzu, veselu, tj. onu koja ti podiže raspoloženje, grleno pjevaj i pleši i reci si "zaslužujem najbolje i prihvaćam to sada" i misli pozitivno.....bolje češ se osjećati.....Isto tako pogledaj što ti se sada dešava i koje su tvoje trenutne obveze i primi se posla, što će više raditi nešto, dali korisno ili samo kreativno, učini neko dobro djelo, pomozi mami u nečemu, preuredi malo svoju sobu, unesi žutu ili naranđastu boju, one unose sunce u naš dom...to su samo prijedlozi, ti izaberi što češ, ali u svakom slučaju manje češ imati vremena razmišljati o bedu i biti češ zadovljna sobom jer si korisna......posao, druženje s pozitivnim ljudima, s onima koji te ne opterećuju i koji te opuštaju, sve to čini čuda. U stvari, mi sami činimo čuda......Shvati, ti si jača od njega, on je kompleksaš koji te je pokušao vezati na način da te zastraši, to u stvari rade kukavice i jadnici.....nije da te nije volio, ali je bio previše posesivan, a to je jedna od loših osobina i teško je zadovoljiti takve osobe...uvijek će opterećivati i time zagorčavati drugome život, za njih tolerancija ne postoji, osim naravno s druge strane.....zamisli ga kao nekog malog ružnog kukca, žabu ili bilo koju malu životinju (koje ti nisu lijepe) i osjeti koliko si ti iznad njega.....Takvih osoba se kloni i u prijateljstvu, vrše jednaki pritisak i opterećuju.....u stvari oni su za žaljenje, jadnici koji na žalost neće nikada biti sretni.....jer, kao takvi, kod koga će naići na bezgraničnu ljubav i čiste osjećaje???? A koliko takvih ima oko nas!!!!!!!!!!! I ja imam traume i još uvijek se borim s duhovima prošlosti, a i nekima iz sadašnjosti....no, shvatila sam (tek eto u ovim godinama) da, kada otvoriš oči, vidiš da imaš toliko dobrih stvari oko sebe.....na prvom mjestu su mi dijete i muž, oni su mi glavni oslonac i uz njim sam kompletna, problema ima uvijek i ne možeš očekivati da će sve biti savršeno, ali kada shvatiš da svaka stvar, bilo dobra ili loša, ima razlog zbog koje se dešava...tada ih lakše prihvaćaš-
Naravno da bih htjela da moje dijete nikada ne naiđe na nekoga tko će ju toliko opteretiti, zbog kojeg će biti u stanju zanemariti sebe i druge, ali na žalost to ja neću moći odlučivati....Nas dvije znamo otići u grad, kao ono "u ženski šoping", odemo u slastičarnu na sladoled, nešto i kupimo, ali meni najvažnije, tada razgovaramo o svemu....kroz njenu priču, između redova, saznam što se dešava, pokušam ju savjetovati, pričam o svojoj mladosti i na koji način sam ja naučila neke stvari, te indirektno pokušavam "uliti" joj da u životu prvenstveno poštuje sebe, da ne čini stvari koje drugi žele, da se neda nagovoriti na nešto loše i da se neda maltertirati, da cijeni dobrotu, jednostavnost, prijateljstvo......i da uvijek, ali baš uvijek zna da u tati i meni ima najveću podršku i da nas uvijek, ali baš uvijek može pitati što ju zanima, tražiti pomoć...bilo kakvu....mi jesmo roditelji, ali ništa od toga što prolazi nije nam strano, i mi smo bili mladi....znam i da djetetu nije lako prihvatiti da je roditelj i "normalno" biće, već da je tu da bude strog, određuje duljinu izlaska, kritizira, daje obveze, i stalno podsjeća da treba učiti i biti odgovoran....no, koliko god to izgledalo kao naučna fantastika, mi možemo najbolje i najiskrenije pomoći jer je naša ljubav prema djetetu najiskrenija, a ipak imamo i više iskustva, koje se stiće godinama i još uvijek učimo o životu, samo smo u "naprednoj" grupi...............
A od sada ćemo samo o lijepim stvarima...OK??????
12.07.2006. (09:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvarno ne znam što bi mogla reći da ti dočaram svoje iznenađenje kad sam otvorila tvoj blog. U biti me zdrmalo to što si točno skužila što me pati i što si se tako nesebično dala u spašavanje...To dugo nisam doživjela od nikoga, pogotovo ne od nekoga koga ne znam. Više me razumiješ ti od moje vlastite mame. Maloprije mi je stvarno nešto ružno izvalila. Ponaša se kao da sam još djevojčica. Želi me poslati na more s bakom, djedom i ujakom, što sam ja odbila jer kome bi se to dalo, iskreno govoreći. Njen kometar na moje odbijanje je bio :"A dobro molim te, hoćeš ti meni ljepo reći što tebe toliko veže za Vk da ne možeš otići na 10 dana?". Znala sam na što se to odnosi, misli da ne želim ići (ne vjeruje mi da se radi o običnoj dosadi) zato jer želim njega vidjeti. I onda sav taj moj napor da ga zaboravim pada u vodu kad me vlastita majka ne razumije. Želi mi pomoći, ali na nekakav odbojan način. A ja nemam više snage za bilo kakve komentare, a pogotovo tako sarkastično-ironične. Znam da sam ja kriva što sam toliko dugo bila u takvoj vezi i znam da ne mogu očekivati da su svi odmah super samnom, ali neka mi tako ne pokušava pomoći. Od onih tvojih komentara mi se zapravo samo plače. Prije bih mamu nakon tako nečega samo pogledala ispod oka i pokupila se u sobu. Ne bi ni suze pustila, uvijek me držala pomisao da imam dečka koji će me tobože spasiti od moje obitelji, a ustvari sam trebala obrnutu situaciju. Sada, kada me netko uvrijedi zbog njega, plačem kao nespašena. Znaš ono kad si mali pa recimo padneš s bicikla. Kad te nitko ne gleda, ustaneš, otreseš se i nastaviš, ali ako te slučajno mama vidjela-opališ plakati kao kišna godina. Ne znam zašto je tako, ali tako je meni bilo s tobom. Prvi put kad sam pričala o tome i kad sam skužila da me kužiš, to je bilo to-ja gotova. I vidim da nema šanse da se i ti nisi srela s takvom situacijom, ili u svom životu ili u životima ljudi koji su oko nas. Dobar si slušač, (čitaj:čitač) , a takvih koji imaju volje nekoga slušati, i nedaj bože udjeliti savjet je strašno malo, u mom životu ih ni nema. A pogotovo sada ih trebam. Blago tvojoj kćeri, ti s njom normalno razgovaraš. Ja bih htjela biti takva sa svojom djecom. Da ne podcjenjujem, da ih doživljavam kao osobe sa svojim stavovima. Pa dogodi se da zastraniš, ali i vratiš se. Kao ja. Dugo mi je trebalo da povežem, ali bitno je da jesam. Htjela bi da ih ne pustim same kroz probleme, da skužim kad trebaju moju pomoć, a kada ne-ma da ih naučim da je od mene mogu zatražiti. Vidiš, ti imaš muža i djete, i vjerovatno si sretna (problemi ili ne-imaš obitelj), mene sada plaši da ja ne znam vidjeti da je dečko loš...Da se tu zaustavim sa svojim dramama, SADA ĆEMO SAMO O LIJEPIM STVARIMA.
12.07.2006. (19:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slonic
ZA SANELU********************
Još si mlada i imati ćeš ti priliku biti roditelj, i onda češ shvatiti sve ovo. Tada češ shvatiti i svoju majku. I njoj treba vremena da ponovno stekne "povjerenje", sve što radi, radi iz straha za tebe. Dugo je trajala tvoja veza i smiriti će se tek onda kada upozna tvog novog dečka s kojim ćeš imati ponovno ozbiljnu vezu, ali neki crvić će uvijek raditi, sve dok ga vrijeme ne izbriše. Nije ona mislila ništa loše kada je predložila da ideš na more....Ja to gledam ovako: nezna da ti imaš novu simpatiju i misli da bi možda bilo dobro da se makneš iz Vk i da se malo opustiš. Kada odeš malo iz mjesta iz kojeg živiš, odmoriš se onda od svega. Ja jako volim more, dovoljno mi je da se ujutro probudim, prošećem do plaže dok još nema nikog, uzmem dobru knjigu i uživam u miru, mirisu mora, samo pokoji zvuk galeba i sitnih valića po šljunku......Mama misli da bi ti dobro došlo malo mira, odmora od faksa, svih događanja, da bi ti dobro došlo drugačije okruženje. Ona nezna za novog, pa se nada da ćeš možda na moru doživjeti neku avanturu koja će ti pomoći da zaboraviš prvog...Problem je još i življenja u malom gradu, svi sve vide i svi sve znaju, a onda se i svi previše trude sakriti sve što je loše....Tko zna koliko joj je ljudi pričalo i stalno ispitivalo "pa što je tvojoj kćeri" a ona se u svemu tome osjećala bespomoćna i povrijeđena što ti je netko bio važniji od nje, od vaše obitelji, tvojih prijatelja...znala je da je sve loše, a nije više znala kako da ti pomogne, a to ju je sve frustriralo.....a onda se više ne biraju riječi i način...izlazi bijes....to ti je sve normalno, ništa neuobičajeno.... Ja sam se sa svojim tatom jako svađala i bio je jako strog, i uvijek sam mislila da ja nikada neću biti takva...no, u nekim slučajevima sam i prema vlastitom djetetu bila stroga i ulovila se da govorim njegove rečenice...ali tek tada sam shvatila što je htio reći...nije da me nije volio, volio me je i previše, ali nije to znao pokazati, uvijek je smatrao da se ta ljubav podrazumijeva....mama je bila blaga i to sve kompenzirala, naplakala se do bola nakon mojih svađa s tatom....Koliko god da izgleda da se ja savršeno slažem sa svojim djetetom, katkad i ja progriješim i napravim krivi korak...ne namjerno.....a djete pamti.....no, kada god mogu i to jako često, nastojim djetetu reći koliko je volim.....htjeli mi priznati ili ne, svi najviše volimo čuti da nas neko voli, a često to ne kažemo jer mislimo da se podrazumijeva, naravno da je najvažnije to i dokazati....i ti bi htjela čuti od svoje majke da te voli, da zna da ti nisi loša i da ti nju voliš bez obzira koliko si bila katkad gruba u obrani svoje veze, polako....korak po korak....ali, ako možeš, katkad njezinu rečenicu sagledaj s njezine strane...možda ćeš lakše shvatiti što kaže...ti se trenutno osjećaš krivom i očekuješ, nesvjesno, samo pokude, pa onda i čuješ samo pokude, a da se malo opustiš, možda bi vidjela polako da ima tu i puno drugih stvari...OPET, DA SE NE BEDIRAŠ, SVE JE TO NORMALNO......za 10 godina češ tu priču pričati s one smješne strane i sve će biti tako daleko, daleko........bitno je da si nešto naučila, onda nije ništa izgubljeno............i normalno je da ćeš meni, koja te ne poznam osobno, lakše reći sve što ti je na duši, baš zato što ne očekuješ ništa....to ti je sada kao psihoterapija.....i zato je meni drago da se negdje ispušeš........ja ću biti tu..............jedino što sljedeći tjedan idem na godišnji, pa me nema nekih 3 tjedna.......
Moja kćer ulazi u godine kada će izlaziti više van, i da će biti na mjestima gdje se može svašta dogoditi (to ja znam, ali ona još ne) i Zagreb je veliki grad a onda i opasniji.....često me uhvati panika, ali moj muž je tu puno racionalniji i vrlo realno mi objasni da moram popustiti.....ali ja ko' lavica, samo gledam i vrebam, čuvam i ričem na sve što mislim da bi moglo povrijediti moje dijete.......Moja mama me često sada podsjeti na to "vidiš kako je bilo meni?" i u pravu je..................
Neću ti ništa reći, ali razmisli da možda odeš na par dana, gledaj na to kao odmor od jednog dijela tvog života, uzmi si dobre knjige, šeći se, plivaj, i uživaj u miru i "pospremaj" u svojoj glavi......što se Viktora tiče, ako te nema tih 10 dana, neće se ništa desiti, on te voli i kada stigneš sve će biti još ljepše...zamisli, jako mu nedostaješ, i onda se vratiš predivno preplanula, svježa, odmorna.....čovjeće puknut će....od sreće, naravno.....obasipati će te nježnostima koje su se nakupile u tih 10 dana....ma čovjeće, moglo bi biti super...a ti ćeš biti zadovoljna sa sobom jer ćeš učiniti nešto samo za sebe.....pokazati češ sebi a i drugima da ideš dalje............, što ako se Viktoru pruži mogučnost da nekamo ode, da li bi mu ti zamjerila?....bi, ako si ti ostala zbog njega.....ali on to neće tako gledati....otići će jer u tome ne vidi ništa loše, zna da će te voljeti i kada se vrati...život je da se živi, kako zajedno, tako i svako za sebe katkad....evo, ispada opet da
13.07.2006. (07:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slonic
nastavak.......
te nagovaram,NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE, ti učini kako ti hoćeš, ali probaj razmisliti, da li bi ti to baš odgovaralo? Ako ne, opet je to samo tvoj izbor.....i neka bude samo tvoj izbor.........
a to što kažeš da možeš meni sve reći, pa naravno, baš zato što sam ja neutralna....to ti dođe kao nekakva psihoterapija, što je u biti super i samo ti pričaj, mene ti to neće smetati i ako ti i malo mogu pomoći, to mi je najljepše............volim pomoći, ako mogu pomoći, jer isto tako znam koliko meni znači pomoć.............ljudi se često srame tražiti pomoć misleći da mogu sve sami..ne, mi smo previše subjektivni, a neko drugi je puno objektivniji pa katkad takvo gledište može biti korisno........
Baš sam se "raspričala", opet, a moji frendovi bi se sada od srca nasmijali jer me stalno zezaju da puno pričam.........što ćeš kad volim to..............bokić i sretno!!!!!!!!!!!!!!
13.07.2006. (09:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slonic
nastavak II
o Bože, ja sam se i ponavljala.....j.... ova mala slova, sva se izgubim i onda bla bla bla pa puta dva......sorry......
13.07.2006. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sori što se ne javih. Evo se pakujem na more-ipak sam se odlučila-i ne mogu vjerovati da sam uopće razmišljala. Možda povedem sa sobom frendicu, ako bude htjela. Viktor je to prihvatio bez problema-a dobro, malo se trzao,haha,al je prihvatio. Neće me biti da ti probleme tovarim, pa ti sad želim da se i ti lijepo od svega odmoriš. Vidiš, kao pjesmica je. Pozdrav iz Vk...
17.07.2006. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sannela
Evo plačem. Pukla sam kad sam pročitala tvoj komentar i post.Nisi pogriješila što si joj rekla neke stvari, vjeruj mi zvonilo joj je to u ušima-a možda izazvalo i krajnju reakciju. Ja sam danas ostala bez ijedne prijateljice, a sve su mi govorile da ga ostavim, zbog čega sam ih samo lagano odstranila. Ali sam razmišljala u sebi o onome što su govorile i na kraju sam shvatila da su u pravu. I danas ja znam tko je osoba koja mi je pod cjenu prijateljstva htijela pomoći. Sada imam samo Mikija koji nikada nije rekao ni riječi protiv mog bivšeg, a kada sam ga sama odlučila ostaviti onda je (ne čak ni meni, već Viktoru) rekao samo :"pazi na nju, imala je dečka kretena". To je čitavo vrijeme mislio,a nije mi htio reći. Pouka tvoje priče je da budeš podrška i to sve, ma da postupiš baš kao što si ti i napravila.Sestra i ja zbog njega ne razgovaramo, ona kaže da sam ja obični slabić.Kad me jednom udario i kad se nisam javila na mob, zvao je nju i rekao joj što je napravio. A ja još poslije toga dvije godine s njim. Možeš misliti što ti to napravi s odnosima u obitelji. Mama se trudila maknuti ga od mene, a uspjela je samo napraviti obrnuto. Svaki njen komentar protiv njega sam ja shvaćala potpuno krivo. Jadna mama, mogu misliti kako joj je bilo.Ja ništa nisam govorila,apsolutno ništa-ni dodaj mi sol..Bila sam samo u sobi kad bi me on dovezao kući. Mislila sam da me nitko više ne voli..Sada ja pokušavam popraviti, već vidim da je sretna, da više razgovaramo o svemu...Evo ga, opet cmizdrim. Jebemu!!!Pretjerala sam, neću više pisati.Hvala ti Lidač!
11.07.2006. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sannela
Imaš pravo, lakše mi je kada plačem, ali čitav se dan ne mogu zaustaviti, ne znam-sama sam sebi smješna. Ne bih trebala stvarati dramu, gotovo je s tim, a možda bi baš trebala za promjenu histerizirati, malo plačem malo se smijem-kao pravi pravcati luđak. Ti ne znaš koliko si mi pomogla. Ovdje sam ti rekla nešto što nitko ne zna. Misliš da imam s kim pričati o takvim stvarima, bilo bi me previše stid reći ljudima koje znam što sam zapravo ja. Luda kukavica. A s druge strane s tobom mogu i o nečemu lijepom-Viktoru. Evo treba upravo stići iz Zagreba, jedva čekam da ga vidim. Premda sam razmišljala o tome da mu kažem da se sutra vidimo jer će vidjeti da sam cmizdrila, pa će možda pomisliti da je to zbog njega, a nije...Kako da ja njemu kažem da...ma...
Htjela bi ja zagrliti mamu i sestru, ali to kod nas nije baš običaj, one su hladne-ili nisu, samo ja to ne znam. Al znaš kako su mi falile. Nemoj nikada dopustiti da se takvo stvorenje uvuče između tebe i "malog crnjaka". Koristi kakvu god taktiku ako dođe do toga...
11.07.2006. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slonic
ZA SANELU********
Sorry ako su te komentari uznemirili i stvorili ti probleme na tvom blogu, jer vidim da razmišljaš da ga zatvoriš.
Vidim da si zdrmana osjećajima i svemu što ti se događa, i to je normalno, ne trebaš se stidjeti toga. To shvati kao završnu fazu, što na neki način i je. Zamisli da sada pospremaš sobu i da razvrstavaš stvari po ladicama. Sve to smjesti u jednu ladicu koja je negdje na dnu i zatvori ju.................možda da prije toga uzmeš, za stvarno jastuk, i dobro ga izudaraj i izbaci sav bjes koji je u tebi, izgovori mu sve što ga ide (naravno ne jastuka!!), onda si pusti neku dobru mjuzu, veselu, tj. onu koja ti podiže raspoloženje, grleno pjevaj i pleši i reci si "zaslužujem najbolje i prihvaćam to sada" i misli pozitivno.....bolje češ se osjećati.....Isto tako pogledaj što ti se sada dešava i koje su tvoje trenutne obveze i primi se posla, što će više raditi nešto, dali korisno ili samo kreativno, učini neko dobro djelo, pomozi mami u nečemu, preuredi malo svoju sobu, unesi žutu ili naranđastu boju, one unose sunce u naš dom...to su samo prijedlozi, ti izaberi što češ, ali u svakom slučaju manje češ imati vremena razmišljati o bedu i biti češ zadovljna sobom jer si korisna......posao, druženje s pozitivnim ljudima, s onima koji te ne opterećuju i koji te opuštaju, sve to čini čuda. U stvari, mi sami činimo čuda......Shvati, ti si jača od njega, on je kompleksaš koji te je pokušao vezati na način da te zastraši, to u stvari rade kukavice i jadnici.....nije da te nije volio, ali je bio previše posesivan, a to je jedna od loših osobina i teško je zadovoljiti takve osobe...uvijek će opterećivati i time zagorčavati drugome život, za njih tolerancija ne postoji, osim naravno s druge strane.....zamisli ga kao nekog malog ružnog kukca, žabu ili bilo koju malu životinju (koje ti nisu lijepe) i osjeti koliko si ti iznad njega.....Takvih osoba se kloni i u prijateljstvu, vrše jednaki pritisak i opterećuju.....u stvari oni su za žaljenje, jadnici koji na žalost neće nikada biti sretni.....jer, kao takvi, kod koga će naići na bezgraničnu ljubav i čiste osjećaje????
A koliko takvih ima oko nas!!!!!!!!!!! I ja imam traume i još uvijek se borim s duhovima prošlosti, a i nekima iz sadašnjosti....no, shvatila sam (tek eto u ovim godinama) da, kada otvoriš oči, vidiš da imaš toliko dobrih stvari oko sebe.....na prvom mjestu su mi dijete i muž, oni su mi glavni oslonac i uz njim sam kompletna, problema ima uvijek i ne možeš očekivati da će sve biti savršeno, ali kada shvatiš da svaka stvar, bilo dobra ili loša, ima razlog zbog koje se dešava...tada ih lakše prihvaćaš-
Naravno da bih htjela da moje dijete nikada ne naiđe na nekoga tko će ju toliko opteretiti, zbog kojeg će biti u stanju zanemariti sebe i druge, ali na žalost to ja neću moći odlučivati....Nas dvije znamo otići u grad, kao ono "u ženski šoping", odemo u slastičarnu na sladoled, nešto i kupimo, ali meni najvažnije, tada razgovaramo o svemu....kroz njenu priču, između redova, saznam što se dešava, pokušam ju savjetovati, pričam o svojoj mladosti i na koji način sam ja naučila neke stvari, te indirektno pokušavam "uliti" joj da u životu prvenstveno poštuje sebe, da ne čini stvari koje drugi žele, da se neda nagovoriti na nešto loše i da se neda maltertirati, da cijeni dobrotu, jednostavnost, prijateljstvo......i da uvijek, ali baš uvijek zna da u tati i meni ima najveću podršku i da nas uvijek, ali baš uvijek može pitati što ju zanima, tražiti pomoć...bilo kakvu....mi jesmo roditelji, ali ništa od toga što prolazi nije nam strano, i mi smo bili mladi....znam i da djetetu nije lako prihvatiti da je roditelj i "normalno" biće, već da je tu da bude strog, određuje duljinu izlaska, kritizira, daje obveze, i stalno podsjeća da treba učiti i biti odgovoran....no, koliko god to izgledalo kao naučna fantastika, mi možemo najbolje i najiskrenije pomoći jer je naša ljubav prema djetetu najiskrenija, a ipak imamo i više iskustva, koje se stiće godinama i još uvijek učimo o životu, samo smo u "naprednoj" grupi...............
A od sada ćemo samo o lijepim stvarima...OK??????
12.07.2006. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sannela
Stvarno ne znam što bi mogla reći da ti dočaram svoje iznenađenje kad sam otvorila tvoj blog. U biti me zdrmalo to što si točno skužila što me pati i što si se tako nesebično dala u spašavanje...To dugo nisam doživjela od nikoga, pogotovo ne od nekoga koga ne znam. Više me razumiješ ti od moje vlastite mame. Maloprije mi je stvarno nešto ružno izvalila. Ponaša se kao da sam još djevojčica. Želi me poslati na more s bakom, djedom i ujakom, što sam ja odbila jer kome bi se to dalo, iskreno govoreći. Njen kometar na moje odbijanje je bio :"A dobro molim te, hoćeš ti meni ljepo reći što tebe toliko veže za Vk da ne možeš otići na 10 dana?". Znala sam na što se to odnosi, misli da ne želim ići (ne vjeruje mi da se radi o običnoj dosadi) zato jer želim njega vidjeti. I onda sav taj moj napor da ga zaboravim pada u vodu kad me vlastita majka ne razumije. Želi mi pomoći, ali na nekakav odbojan način. A ja nemam više snage za bilo kakve komentare, a pogotovo tako sarkastično-ironične. Znam da sam ja kriva što sam toliko dugo bila u takvoj vezi i znam da ne mogu očekivati da su svi odmah super samnom, ali neka mi tako ne pokušava pomoći. Od onih tvojih komentara mi se zapravo samo plače. Prije bih mamu nakon tako nečega samo pogledala ispod oka i pokupila se u sobu. Ne bi ni suze pustila, uvijek me držala pomisao da imam dečka koji će me tobože spasiti od moje obitelji, a ustvari sam trebala obrnutu situaciju. Sada, kada me netko uvrijedi zbog njega, plačem kao nespašena. Znaš ono kad si mali pa recimo padneš s bicikla. Kad te nitko ne gleda, ustaneš, otreseš se i nastaviš, ali ako te slučajno mama vidjela-opališ plakati kao kišna godina. Ne znam zašto je tako, ali tako je meni bilo s tobom. Prvi put kad sam pričala o tome i kad sam skužila da me kužiš, to je bilo to-ja gotova. I vidim da nema šanse da se i ti nisi srela s takvom situacijom, ili u svom životu ili u životima ljudi koji su oko nas. Dobar si slušač, (čitaj:čitač) , a takvih koji imaju volje nekoga slušati, i nedaj bože udjeliti savjet je strašno malo, u mom životu ih ni nema. A pogotovo sada ih trebam. Blago tvojoj kćeri, ti s njom normalno razgovaraš. Ja bih htjela biti takva sa svojom djecom. Da ne podcjenjujem, da ih doživljavam kao osobe sa svojim stavovima. Pa dogodi se da zastraniš, ali i vratiš se. Kao ja. Dugo mi je trebalo da povežem, ali bitno je da jesam. Htjela bi da ih ne pustim same kroz probleme, da skužim kad trebaju moju pomoć, a kada ne-ma da ih naučim da je od mene mogu zatražiti. Vidiš, ti imaš muža i djete, i vjerovatno si sretna (problemi ili ne-imaš obitelj), mene sada plaši da ja ne znam vidjeti da je dečko loš...Da se tu zaustavim sa svojim dramama, SADA ĆEMO SAMO O LIJEPIM STVARIMA.
12.07.2006. (19:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slonic
ZA SANELU********************
Još si mlada i imati ćeš ti priliku biti roditelj, i onda češ shvatiti sve ovo. Tada češ shvatiti i svoju majku. I njoj treba vremena da ponovno stekne "povjerenje", sve što radi, radi iz straha za tebe. Dugo je trajala tvoja veza i smiriti će se tek onda kada upozna tvog novog dečka s kojim ćeš imati ponovno ozbiljnu vezu, ali neki crvić će uvijek raditi, sve dok ga vrijeme ne izbriše. Nije ona mislila ništa loše kada je predložila da ideš na more....Ja to gledam ovako: nezna da ti imaš novu simpatiju i misli da bi možda bilo dobro da se makneš iz Vk i da se malo opustiš. Kada odeš malo iz mjesta iz kojeg živiš, odmoriš se onda od svega. Ja jako volim more, dovoljno mi je da se ujutro probudim, prošećem do plaže dok još nema nikog, uzmem dobru knjigu i uživam u miru, mirisu mora, samo pokoji zvuk galeba i sitnih valića po šljunku......Mama misli da bi ti dobro došlo malo mira, odmora od faksa, svih događanja, da bi ti dobro došlo drugačije okruženje. Ona nezna za novog, pa se nada da ćeš možda na moru doživjeti neku avanturu koja će ti pomoći da zaboraviš prvog...Problem je još i življenja u malom gradu, svi sve vide i svi sve znaju, a onda se i svi previše trude sakriti sve što je loše....Tko zna koliko joj je ljudi pričalo i stalno ispitivalo "pa što je tvojoj kćeri" a ona se u svemu tome osjećala bespomoćna i povrijeđena što ti je netko bio važniji od nje, od vaše obitelji, tvojih prijatelja...znala je da je sve loše, a nije više znala kako da ti pomogne, a to ju je sve frustriralo.....a onda se više ne biraju riječi i način...izlazi bijes....to ti je sve normalno, ništa neuobičajeno.... Ja sam se sa svojim tatom jako svađala i bio je jako strog, i uvijek sam mislila da ja nikada neću biti takva...no, u nekim slučajevima sam i prema vlastitom djetetu bila stroga i ulovila se da govorim njegove rečenice...ali tek tada sam shvatila što je htio reći...nije da me nije volio, volio me je i previše, ali nije to znao pokazati, uvijek je smatrao da se ta ljubav podrazumijeva....mama je bila blaga i to sve kompenzirala, naplakala se do bola nakon mojih svađa s tatom....Koliko god da izgleda da se ja savršeno slažem sa svojim djetetom, katkad i ja progriješim i napravim krivi korak...ne namjerno.....a djete pamti.....no, kada god mogu i to jako često, nastojim djetetu reći koliko je volim.....htjeli mi priznati ili ne, svi najviše volimo čuti da nas neko voli, a često to ne kažemo jer mislimo da se podrazumijeva, naravno da je najvažnije to i dokazati....i ti bi htjela čuti od svoje majke da te voli, da zna da ti nisi loša i da ti nju voliš bez obzira koliko si bila katkad gruba u obrani svoje veze, polako....korak po korak....ali, ako možeš, katkad njezinu rečenicu sagledaj s njezine strane...možda ćeš lakše shvatiti što kaže...ti se trenutno osjećaš krivom i očekuješ, nesvjesno, samo pokude, pa onda i čuješ samo pokude, a da se malo opustiš, možda bi vidjela polako da ima tu i puno drugih stvari...OPET, DA SE NE BEDIRAŠ, SVE JE TO NORMALNO......za 10 godina češ tu priču pričati s one smješne strane i sve će biti tako daleko, daleko........bitno je da si nešto naučila, onda nije ništa izgubljeno............i normalno je da ćeš meni, koja te ne poznam osobno, lakše reći sve što ti je na duši, baš zato što ne očekuješ ništa....to ti je sada kao psihoterapija.....i zato je meni drago da se negdje ispušeš........ja ću biti tu..............jedino što sljedeći tjedan idem na godišnji, pa me nema nekih 3 tjedna.......
Moja kćer ulazi u godine kada će izlaziti više van, i da će biti na mjestima gdje se može svašta dogoditi (to ja znam, ali ona još ne) i Zagreb je veliki grad a onda i opasniji.....često me uhvati panika, ali moj muž je tu puno racionalniji i vrlo realno mi objasni da moram popustiti.....ali ja ko' lavica, samo gledam i vrebam, čuvam i ričem na sve što mislim da bi moglo povrijediti moje dijete.......Moja mama me često sada podsjeti na to "vidiš kako je bilo meni?" i u pravu je..................
Neću ti ništa reći, ali razmisli da možda odeš na par dana, gledaj na to kao odmor od jednog dijela tvog života, uzmi si dobre knjige, šeći se, plivaj, i uživaj u miru i "pospremaj" u svojoj glavi......što se Viktora tiče, ako te nema tih 10 dana, neće se ništa desiti, on te voli i kada stigneš sve će biti još ljepše...zamisli, jako mu nedostaješ, i onda se vratiš predivno preplanula, svježa, odmorna.....čovjeće puknut će....od sreće, naravno.....obasipati će te nježnostima koje su se nakupile u tih 10 dana....ma čovjeće, moglo bi biti super...a ti ćeš biti zadovoljna sa sobom jer ćeš učiniti nešto samo za sebe.....pokazati češ sebi a i drugima da ideš dalje............, što ako se Viktoru pruži mogučnost da nekamo ode, da li bi mu ti zamjerila?....bi, ako si ti ostala zbog njega.....ali on to neće tako gledati....otići će jer u tome ne vidi ništa loše, zna da će te voljeti i kada se vrati...život je da se živi, kako zajedno, tako i svako za sebe katkad....evo, ispada opet da
13.07.2006. (07:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slonic
nastavak.......
te nagovaram,NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE, ti učini kako ti hoćeš, ali probaj razmisliti, da li bi ti to baš odgovaralo? Ako ne, opet je to samo tvoj izbor.....i neka bude samo tvoj izbor.........
a to što kažeš da možeš meni sve reći, pa naravno, baš zato što sam ja neutralna....to ti dođe kao nekakva psihoterapija, što je u biti super i samo ti pričaj, mene ti to neće smetati i ako ti i malo mogu pomoći, to mi je najljepše............volim pomoći, ako mogu pomoći, jer isto tako znam koliko meni znači pomoć.............ljudi se često srame tražiti pomoć misleći da mogu sve sami..ne, mi smo previše subjektivni, a neko drugi je puno objektivniji pa katkad takvo gledište može biti korisno........
Baš sam se "raspričala", opet, a moji frendovi bi se sada od srca nasmijali jer me stalno zezaju da puno pričam.........što ćeš kad volim to..............bokić i sretno!!!!!!!!!!!!!!
13.07.2006. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slonic
nastavak II
o Bože, ja sam se i ponavljala.....j.... ova mala slova, sva se izgubim i onda bla bla bla pa puta dva......sorry......
13.07.2006. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sannela
Sori što se ne javih. Evo se pakujem na more-ipak sam se odlučila-i ne mogu vjerovati da sam uopće razmišljala. Možda povedem sa sobom frendicu, ako bude htjela. Viktor je to prihvatio bez problema-a dobro, malo se trzao,haha,al je prihvatio. Neće me biti da ti probleme tovarim, pa ti sad želim da se i ti lijepo od svega odmoriš. Vidiš, kao pjesmica je. Pozdrav iz Vk...
17.07.2006. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...