Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • Vladimir Ordanić

    Ne postoji najljepša bajka smrti.
    Ni jedna nije ni blizu njenoj pravoj vjernosti.
    Zapisi iz Začarane Doline su tek slabi pokušaji.
    Hvala što ih prepoznajete kao vrijedne.

    Dirnula me Vaša priča.
    Toliko osjećajnosti i dobrote je skriveno u njoj.

    avatar

    05.07.2006. (22:29)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    Prekrasno napisano,vraće me u doba mog djetinjstva...vraća mi one stare poznate mirise...lijepo je čuvati takve uspomene.Veliki ti pozdrav ostavljam

    avatar

    05.07.2006. (22:38)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Moram ti ispričati nešto smiješno. Čitajući tvoje komentare (uglavnom kod Grofa), stekla sam dojam da si romantična djevojčica začarana Njegovom dolinom. Počela sam ti pisati jer su mi se dopali tvoji postovi, ali osjećaj da se obraćam nježnoj djevojačkoj duši nije jenjao. Večeras naletim na tvoj komentar o kinima u kojima spominješ supruga i djecu... Morala sam se nasmijati sama sebi. Uvijek donosim zaključke na prečac. U svakom slučaju, predivno je sresti osobu koja njeguje dijete u sebi (u najpozitivnijem smislu). Što se tiče pisanja, ne zanemaruj svoj dar. Piši. Ostalo će doći samo po sebi.

    avatar

    06.07.2006. (00:02)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    nekako sam tužan kad vidim kakve su odnose drugi imali sa svojim djedovima. uhh, duga priča...

    avatar

    06.07.2006. (07:09)    -   -   -   -  

  • P A N T E R A

    neću reći ništa....samo ću u miru osjećati sve ono što je ova priča probudila u meni...predivno. hvala ti...

    avatar

    06.07.2006. (10:52)    -   -   -   -  

  • ledenaicy

    Predivno je imati takve lijepe uspomene..ja nažalost nemam na djeda, imam na moju posebnu baku...nikad prežaljenu...

    avatar

    06.07.2006. (22:17)    -   -   -   -  

  • trill

    Jako lijepo napisano :) I ja se često sjetim svog djeda. Bio je šutljiv, velik, svemoguć...dok sam bila mala. Kako sam odrastala, djeda se kao smanjivao. Nije više bio tako velik kao u doba mog djetinjstva. Ali, ljubav je bila i veća :)

    avatar

    06.07.2006. (22:40)    -   -   -   -  

  • moje vijuge

    i mene vežu lijepe uspomene za djeda i baku..puno su mi ljubavi pružili..pozdrav!!

    avatar

    06.07.2006. (22:47)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Ma nije meni rođkas, već mom zakonitom. Trebala sam naglasiti. Ja sam travanjsko dijete, bikić po naravi. Sorry

    avatar

    07.07.2006. (00:50)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Lijepo si ovo napisala,ja sam imala sreću da moji baba i đed s očeve strane dugo žive,dočekali su osmero praunuka,a baba je umrla dva mjeseca prije nego se rodio mali od nepuče,ona bi njemu bila kušumbaba.

    avatar

    07.07.2006. (01:14)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Ima u prosvjeti predivnih i kreativnih ljudi, kakvi bi bili i Vi
    da Vas puste raditi s djecom. Nažalost, oni nisu glasni
    kao vojska prosječnosti koja svugdje nametne svoj obrazac.
    Ja moram ponekad odložiti svoj (kako kažete) poetski
    izričaj. Nekima je ovdje već počeo ići na živce.
    Poželim biti krajnje jednostavan i nesavršen da ne
    misle kako se uhvatih hvalisave oholosti.
    Vi mi odmažete u tome, znate. Kad god poželim
    biti skromniji navučete me na neku raskoš u izrazu.
    Dakle, krivi ste jer ste Nadahnuće.
    Ali, ne strahujte. Neće iz toga nastati ona dječja
    bolest sa zaljubljivim točkicama na licu. Ne smije.

    Što se Istre tiče, postoji Drevna Istra o čijim je
    tajnama poetski pisao Nazor. Stara Istra u čijem
    srcu blista Ljubav. Puno su toga učinili danas
    da nam prodaju Istru budućnosti. Ja uvijek biram
    Onu iz Davnina.

    avatar

    07.07.2006. (08:35)    -   -   -   -  

  • ŠKORPION12

    ..narodna nošnja je umjetnost...

    avatar

    07.07.2006. (09:37)    -   -   -   -  

  • sirotinja

    Jednog djeda nisam ni upoznala jer je umro prije nego što sam se ja rodila, a drugi je umro kada sam bila beba, tako da ja nemam ovakve uspomene, ali mi je baka živjela na selu i sjećam se praznika kod nje... Bilo je prekrasno! Pasle smo kravicu, navečer pile toplo mlekeco... Pozdrav!

    avatar

    07.07.2006. (10:20)    -   -   -   -  

  • serafina

    Joj kako mi je poznat taj mješani osjećaj ponosa i sigurnosti u blizini naših dragih i voljenih, samo sam ja to imala sa bakom. I uvik me čudila ta isprepletenost i povezanost, ta žrtva na koju su spremni samo zbog nas. Nas koji smo njihovi igrom slučajam, a oni nas zavole istog trena kad na nas polože svoje oči.Zavole za cijeli život,odmah još ni zasluženo. Lijepo si to opisala.

    avatar

    07.07.2006. (11:12)    -   -   -   -  

  • izvornade

    Draga aquaria, hvala ti jer si potakla lijepa sječanja na mog djeda. Čitavši tvoj lijepi post potekle su mi suze i radostan osmijeh u srcu. Zvučat će umišljeno i prepotentno ovo što ću reći. U mojoj obitelji, u susjedstvu i oni ljudi koji su ga poznavali pod njegovim imenom i likom podrazumjevali su poštenje, rad i predanost obitelji u svakom trenutku. Drago mi je da je i tvoj djed legenda. Još jednom hvala ti za ovaj lijepi post!

    avatar

    07.07.2006. (11:44)    -   -   -   -  

  • portretsnova1

    Lijepe i nježne uspomene. Krasan post. :-)

    avatar

    07.07.2006. (13:14)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Hvala

    avatar

    08.07.2006. (00:38)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Licka kapa? Moja mate' kupila neku slicnu u Drnisu.

    avatar

    08.07.2006. (00:49)    -   -   -   -  

  • oceana

    Mogla bih potpisati komentar Izvoranade. I za mene je moj djed bio nadčovjek...divno si to ispričala, aquaria :- )

    avatar

    08.07.2006. (09:56)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Teško je šaptati mrtvima. Riječ koja prestiže trenutak prekasno, kad starica daljina
    razmata tijesto djetinjstva na sunčanom stolnjaku s mrvicama ptičjeg leta. Teško se dozivati
    kroz tunele načinjene da vode samo u jednom smjeru. Toliko toga u mojim nastojanjima je samo nesavršen pjesnički pokušaj. Namjerena ljepota i nedosegnut zanos. Vi razumijete, moja oklijevanja i nevjericu bića spokojnijeg među zvijerima nego među ljudima.
    Danas ću Vam kazati: VAMA VJERUJEM.

    Zaviriti i zakoračiti u svijet? To napisah onoga jutra kada pronađoh tragove u svojoj dolini. Netko me slijedio. Treperio da me sretne. Drhtao s tišinama srpanjskog jutra. Snivao kakav ću naići. Netko mi je ostavio pisamce i ja sam mu odgovorio. Ništa više nisam smio.

    avatar

    08.07.2006. (13:33)    -   -   -   -  

  • pegy

    Sretna si što si imala priliku upoznati djeda i što ste ipak uspjeli razmjeniti i riječi i misli. Ja nažalost nisam, jer jedan je umro davno prije nego sam rođena, a drugog ne pamtim s obzirom da je umro na moj 3. rođendan. :(( Baš mi nekad, i sad kao odrasloj, fale sve te priče.

    avatar

    08.07.2006. (17:33)    -   -   -   -  

  • MaSanYa

    Na ovaj tekst mogu se samo osmjehivati i odlutati u mislima do svojih baka... teta i tetaka... stričeva i strina... jer djedovi nisu bili živi kad sam se ja rodila.

    avatar

    08.07.2006. (18:32)    -   -   -   -  

  • u ime...

    gdje god bila, s kim god se dijelila...ljubav uvijek ostavlja trag. pusa i pozdrav

    avatar

    08.07.2006. (18:42)    -   -   -   -  

  • jedna mala tipkovnica

    Očevi su roditelji umrli prije mog rođenja,a mamini roditelji su mi ostali u lijepoj uspomeni ...
    I danas kad gledam svoje klince u odnosu sa mojim roditeljima , prisjećam se svoga djeda i bake ,i uvijek pomalo tužna što nisam upoznala i drugog djeda i baku.A onda,opet,čini mi se da ih poznajem kroz svoga oca i kao da su živi.

    avatar

    09.07.2006. (00:56)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Hvala svima na prekrasnim toplim komentarima! :))))))

    avatar

    09.07.2006. (16:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...