Koliko danas ljudi želi srce dječaka? Nisu krivi... mnogi nisu krivi... ali dobro je željeti ...natrag... srce djeteta... mi smo rođeni... da bi se učili rasti...u dijete...
03.06.2006. (13:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je u stvari jednostavan, sami si ga iskompliciramo..Djeca me često podsjete na to..I njihova bezuvjetna ljubav..I čisto srce..Teško je vratiti srce djeteta u ovakvim okolnostima..Samo nam ON može pomoći..
03.06.2006. (14:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
shmrc ;)... ovo je zaista ... a što kada netko ne želi tvoje srce natrag ... :(
p.s. ne znam jel' nisi vidio sve komentare na post od 29.5. ili samo nisi želio dati do znanja da si ih pročitao ... btw, podsjetio me ovaj tvoj današnji post na jednu krasnu priču o starcu, mladiću te ožiljcima i komadićima srca ...
03.06.2006. (16:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Puno puta nakon truda rasta u vjeri i preispitivanja shvatio sam da dijete nije biti lako jel dijete ne poznaje grijeh. Što god čovjek radi pita se koliko je zaista iskren, ma makar i dobro radio jel lako je činiti dobro kada znamo da to donosi dobro. Odrastao ili star čovjek bi trebao biti to što jest ali onaj koji zadrži dječju iskrenost, upornost i želju, osmjeh, taj pobjeđuje sve. Tada on nije infantilan. Tada je on još uvijek odrastao i star ali njegov duh ne stari. Tijelo je vremensko, raspadljivo, duša, ona je vječna i zbog čega da stari kad je vječna, zašto da se mijenja kada je rođenjem i krštenjem dobila sve ? Život ju smo može pokvariti. Kada je čovjek u srcu i duši dijete, on još uvijek vjeruje i kada ga gaze. Sve loše u životu smatra lošim snom iz kojega se upravo probudio i kreće veselo naprijed. Zaigrano. Sve ono što od čovjeka i svijeta ga može pokvariti i uništiti mu vjeru u dobro to dragi Bog može poništiti i pogladiti ga kao svoje dijete.
Lee loo i lonestar, skužio sam da nije ista osoba ali sam možda pomiješao postove, morati ću ponovno sve pročitati ;) Inače sve čitam ali ne komentiram, svakako obje pišete lijepo i čemu da to kvarim ?!
03.06.2006. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lonestar
hej, hej :) sad ste vas dvoje- Lee Loo i Merkate- zbunili mene :) Lee, baš sam ti htjela reći kako su mi lijepi tvoji postovi... moji vjeroj. jesu zbunjujući, jer pišem kako mi dolazi...
što se tiče one priče o starcu i komadićima srca, misliš li na ovu:
Savršeno srce
Jednoga dana mladić je stajao u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijeloj dolini. Prošla je velika povorka i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice ni zareza u njemu. Da, svi su se oni uistinu složili da je njegovo srce najljepše koje su ikad vidjeli. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, jedan stari čovjek pojavio se ispred povorke i rekao: "Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?" Povorka i mladić pogledali su u to starčevo srce. Udaralo je snažno, ali prepuno ožiljaka, bilo je mjesta gdje su komadići bili premješteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali i bilo je nekoliko oštećenih strana(ivica). Ustvari, bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Narod je započeo - kako može reći da mu je srce ljepše nego što on misli? Mladić je pogledao u starčevo srce i vidio njegovo stanje, i nasmijao se. "Mora da se šališ, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno a tvoje je prepuno ožiljaka i suza.
"Da, rekao je starac, tvoje izgleda savršeno ali nikad se ne bih natjecao s tobom. Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadić srca i dam je toj osobi, i često mi ta osoba uzvrati dio od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih završetaka koje dijelim, jer me podsjećaju na ljubav koju dijelimo. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ti prazni dijelovi-davanje ljubavi je riskiranje. Ovi ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju imam za ljude također, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje čekam.
Merkate, lijepa ti je priča o srcu... mislim da je naše srce uvijek ukradeno :) , jer svaka osoba u našem životu ima bar komadić našeg srca... a imati srce djeteta= najveći Blagoslov...
Bog sa vama
03.06.2006. (18:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
Lonestar, upravo sam na tu priču mislila ... oprosti što sam te zbunila ... no, čitajući onaj duuuuugački post (tj. tvoj komentar od 29.5.) osjećala sam se kao da čitam samu sebe ... unutra su čak i neke rečenice koje sam jednom davno napisala jednoj dragoj osobi, (koja će zauvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu), - a što ti naravno nisi mogla znati ... LS, hm, da nis' ti kakav haker koji radi inventuru po mom kompu ;) - šaaaaaala mala zato sam merkatu napisala da LL i LS nisu ista osoba ;)
merkat, oprosti što ti zašprehavam blog ;) čudni su putevi od srca do srca ... ponekad zaista damo dijelove srca, a ne dobijemo ništa za uzvrat ... ili taman počnemo dobivati, a onda taj drugi jednostavno nestane ... i ti ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećaju na ljubav koju smo davali ... ali, također, kao što veli i priča - nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje čekamo ...
03.06.2006. (20:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo nema šta. Najteže je kad nekoga nema, tko je otišao zauvijek pa taj komadić čekaš dugo-dugo. Ali barem možeš pogledti u tu rupu i živjeti u uspomenama. Najromantičnija priča o srcu mi je bila kada je u jednom filmu o ljudima iz prošlosti, kada je ljubav bila čista još i na cijeni. Lik kaže djevojci da mu vrati srce. Ona odbije a on tada uzvrati da ga onda zadrži zauvijek. Tako ju je zaprosio.
03.06.2006. (21:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
uvijek mi je najteže bilo ostati bez nekoga tko mi silno znači, nekoga koga trebam - ko što Oliver pjeva: kao kruh, kao sol, kao vino, bilo zbog moje, bilo zbog njegove tvrdoglavosti i uvjerenosti kako postupamo ispravno, da je druga strana baš to zaslužila ... kad je bilo šanse - ne za život u rupi s uspomenama - već za povratak i kretanje ispočetka, na krhotinama čiji su nas komadićci ranili, ali i krhotinama koje su davale nadu da postoji praštanje, da je moguće prijeći preko sebe samih i vlastite povrijeđenosti, jer u konačnici - sve je u ljubavi prema Gospodinu ... ne ogleda li se ljubav prema Njemu upravo u našoj ljubavi prema drugima? sad sam se zapetljala i više ne znam što sam zapravo htjela reć ...
03.06.2006. (21:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro si rekla iako mislim da čovjek nikako nebi trebao propadati nego život kakav god bio iskoristiti. Ne za sebe nego za život. A život su svi koji žive. Najbolje bi bilo osluhnuti volju Božju i osloniti se na providnost. Što traži tamo krenut, bez suvišnih pitanja.
03.06.2006. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
ne radi se tu o propadanju, life goes on, no jednostavno dođu neki trenuci kad nas neka pjesma, stih, pročitane rečenice vrate malo unatrag i tjeraju na promišljanje, htjeli mi to ili ne ... i ne pomaže tada baš puno spoznaja da svaka bol je povlašteni trenutak Njegove blizine ... pitamo se je li moralo biti tako kako je završilo ... kad ostaje samo šutnja puna prijekora prema nebu jer nas je napustio prijatelj ... kad se poput feniksa smrviš, ali i izdigneš iz pepela, potpuno izmijenjen svime što te do mrvljenja dovelo ... kad umreš sebi, kad se vratiš drugačiji, bolji, doslovno potpuno promijenjen, iz ljubavi prema Njemu, zahvaljujući Njegovoj Krvi koja pere to tvoje nečisto i siromašno srce ... a druga strana to ne želi vidjeti, ne želi prihvatiti, ne želi vjerovati ... ne treba te u svom životu, a ti ga trebaš - kao pjesnik svoju bol ...
03.06.2006. (22:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oprosti, ne pročitah post, al, da te pitam, misliš li kao i ja da smo bolji od braće poljaka, te da ćemo dobiti brazilske mađioničare? iako sam ajdukovac, volio bih da brani butina. ako ni zbog čeg, zato što uvik ima ruku na srcu i od srca piva himnu? dovoljan razlog, zar ne? inače, ova generacija nije lošija od šukerove.ima i tu fantazista, poprilično. samo što je danas teško prodat se u bolji klub, pa je dojam o svima skromniji.ne bi ni prosinečki danas moga igrat u barceloni, već možda u malagi... modrić i kranjčar nisu lošiji od njega i asanovića, kao što ni cico nije lošiji od ćire.živ bio!
03.06.2006. (22:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
e, nikodem, jes' ti partibrejker ;)))))))))))))))))))))))))))) taman sam kanila nastavit di sam stala i onda ti uletiš s nogometom ...
šala mala, samo testiram merkatovo strpljenje, a i usput mu povećavam broj komentara na blogu ... ;)
04.06.2006. (01:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragi merkati....najljepše je ostati djete u duši... gdej nestanu sva ta djeca....??? kad nestanu????
kad čuju one glupe izjave..daj se ponašaj kao odrastao čovjek...pa šta to znači...???? biti miran,ozbiljan,namrgođen je pohvalno, čekati da nekom smjestiš kajlu ili da vrlo mudro izbjegneđš tebi postavljenu...
gdje je nevinost Istine.... gdje je ono povjerenje u Oca da će sve biti ok...
gdje su ta djeca u nama...????
jesu li još u nama i čuče....ili ih zaista nema??
04.06.2006. (03:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rekao si:Ovako namjerno ne krpam rupe kroz koje želim da dođu svi, makar i zli jel moja vjera je tolika da sam spreman na sve, čak i s tim krnjim Isusom. Radi njih.
svaka ti čast...to je vrlo hrabro i plemenito od tebe...no samo jeno upozorenje...čuvaj se...loši ulaze ko žohari i rade gnjezda na najskrovitijim mjestima duše...a onda ih istjerat skoro da nemožeš...zazivam Boga da ti pomogne u tvojim putevima i da ti snage i za takve ljude
04.06.2006. (03:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
razmišljam o ovome što je andjel napisala ... je li Isus u svoje srce puštao samo one dobre? je li Njegova žrtva na križu bila samo zbog dobrih? može izgledati da je uspoređivanje Isusa i nas oličenje oholosti, no nismi li pozvani biti što sličniji Njemu, ne traži li to On sam od nas? Bog nam nikoga ne stavlja na put bez razloga ... pa tako i te loše ... i oni su tu s nekom svrhom i razlogom ... kada bismo svakoga tko nam oduzima previše vremena, živaca, energije, koji nije po našim mjerilima - jednostavno naglavačke izbacili iz svog života, bismo li imali pravo tvrditi da smo Njegovi učenici? jer, On je u svakom čovjeku koji nam je darovan u život ... život je kušnja, i na kraju ćemo svi morati svladati još jedan ispit ... no, neizmjerna Božja ljubav već je rekla čovjeku kakva će biti pitanja: ispitno gradivo biti će djela milosrđa, djela po kojima Bog vidi jesmo li uistinu ljubili služeći bratu ... tijekom dana imamo izravnu ili neizravnu priliku da "gladnima" dademo "jesti", poučimo one koji su u neznanju, podnosimo dosadne osobe, dozvoljavamo i onima lošima da budu dijelovi naših života ... nova nakana za svaki naš čin u korist bližnjega, tkogod on bio, svakoga će nam dana služiti za prikupljanje dobara koja moljac ne nagriza, a priprava su za vječni dan ... naravno da ćemo reći: teško je to i koja je uopće svrha tomu ... a tek otići na Križ ... za tebe ... za mene ...
04.06.2006. (10:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikodem, mislim da je ovo bilo s pola snage protiv poljeske. Ne treba previše otkrivati kao što nit drugi. Svi kalkuliraju i ne idu punom snagom da se i ne ozlijede. Čak i bez trojice ponajboljih smo bolji od poljaka koji nisu uopće loši. Bit će bolje kad krene, nadam se ;) !
Andjel, svakako se treba paziti na ličinke ali samo ako ih mi oplodimo. Zato je važno jačati svoju vjeru da svako gnijezdo zla istrune. Nikako bježati od grešnika ( mislim svi smo grešnici veći ili manji ) već ih mijenjati a ne da oni mijenjaju nas. Pomažući. To je snaga koja mijenja. Vjera u Boga ali i u ljude, da se mogu mijenjati. Tako će i oni pozitivno i nas promijeniti.
04.06.2006. (18:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lonestar
Lee Loo: "Lonestar, upravo sam na tu priču mislila ... oprosti što sam te zbunila ... no, čitajući onaj duuuuugački post (tj. tvoj komentar od 29.5.) osjećala sam se kao da čitam samu sebe ... unutra su čak i neke rečenice koje sam jednom davno napisala jednoj dragoj osobi, (koja će zauvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu), - a što ti naravno nisi mogla znati ... "
hej :) može biti da jednostavno Gospodin na čudesne načine poveže ljude... možda su nas neke različite životne situacije (a možda u svojoj biti slične) i dovele do sličnog razmišljanja :) i eto- istih rečenica... jer, hmmm... ipak nisam hakerica ;) neka te Gospodin čuva (mislim da će nam Merkat sam otvorit blog :)
Merkat: "Najteže je kad nekoga nema, tko je otišao zauvijek pa taj komadić čekaš dugo-dugo. Ali barem možeš pogledati u tu rupu i živjeti u uspomenama."
evo... baš sam jučer jednom prijatelju poslala nešto što me muči već duže vrijeme, a opet je vezano uz gubitak dragih osoba... zanima me kako ti na to gledaš? Dakle: jedan prekrasan razgovor mi je posvijestio nešto sa čime se borim već duže vrijeme- kako tražiti sigurnost samo u Bogu, i da je On zaista na prvom mjestu u našem životu… jer svi mi kažemo- je, Bog mi je prvi, ali da li je zaista tako?! Primijetila sam da sam počela tražiti sigurnost u ljudima, a to ne ide tako… najprije sigurnost u svojim roditeljima… a onda i u svima dragim ljudima koje mi je Bog stavio na put… i tu negdje se javio jedan moj duboki strah… taj strah sam otkrila čitajući neku malu knjižicu koju sam kupila sestrični-zove se- kako vjerom nadvladati strah? - od Mije Nikića. I prvo što se traži je - da uopće otkrijemo čega se to bojimo, makar možda u početku mislili da nemamo nikakvih strahova… i tako- eto- moj najveći strah je strah od gubitka roditelja… i evo- sad imam materijal za molitvu... Jednostavno- strah od gubitka sigurnosti koju mi oni daju- pogotovo mama… i eto tu je zamka- sigurnost bi trebala biti u Bogu… eh, kako je to teško da zaista bude tako.. A iza tog straha i te sigurnosti- sigurno stoji i sebičnost- ne ljubav… I onda opet dolazimo do toga da je rješenje- ljubav…
I evo ovako razmišljajući, sjetim se jedne prijateljice koja je nedavno izgubila mamu i mnogih koji su bez roditelja.. i sve se više pitam- kako uopće uspijevaju dalje živjeti?! Svaka im čast! Jer, nigdje nitko nije napisao nikakvu riječ o tome i vrlo se malo o tome govori- kako se nositi sa tako velikim gubitkom?! Kakvo je ono prvo jutro poslije?! Kako uopće nastaviti disati, nastaviti biti , nastaviti funkcionirati?! I ono najbolnije što mi je samoj sebi tako teško priznati- u konačnici si sam… ti i Bog… I ne možeš računati na to da će u tim trenucima itko biti uz tebe, bit ćeš sam… i moći shvatiti da ćeš biti sam i moći u najvećoj slobodi sve to predati Bogu i reći- «nema veze, i da budem čitav život sam, opet si Ti tu i nije me strah! I da niti u jednom čovjeku ne nađem utjehu, opet si Ti tu i drugo mi nije potrebno» - i moći to reći iskreno i od srca (iako u sebi želiš imati utjehu i podršku ljudi oko sebe) - e, onda se to zove- ljubim Te Gospodine svime što imam!
Ma zapravo što je?! Većina nas (a sad možda i ja među njima) želi posjedovati ljude oko sebe, želi ih zadržati, jer su toliko veliko blago i Blagoslov, želi ih spremiti na sigurno kao najfinije kolačiće i zatim imati uvijek tu i kada je potrebno i kada je u pitanju zaista ljubav, a ne sebičnost… I tako je neki puta teško u svoj ljubavi preći sa te niže grane na višu i jednostavno šireći ruke prema Bogu reći- « nisu moji, nikada neće niti biti, Tvoji su i Ti si mi ih dao i zato ih vraćam Tebi -da budem slobodan samo za Tebe … « spremiti ih na sigurno- ali, ovaj puta ne u svoje, nego u Gospodinovo srce- to je onda prava, slobodna ljubav, ljubav za vječnost!
eh... a baš ovaj dio koji si spomenuo- sa uspomenama... - možda se jednostavno dogodi da nam te "rupe" nadoknade neke nove osobe , ali opet onaj komadić koji je ukraden- jednostavno odnesu ti neki "kradljivci" zauvijek... zato i zovem neke osobe u svom životu kradljivcima... i jedino što znam - da u ovoj svjetovnoj , propadljivoj ljubavi- ono što nikada neće propasti jesu naše molitve, žrtve , post... koje činimo za drage nam osobe- tu naša ljubav jedino postaje ljubav za vječnost, i puni nam kalež u Nebu... i tu nekako shvaćamo što znači biti radostan iako te boli...
fra Anđeo Cvitanović u svojoj knjizi "Vjeruj u ljubav" piše ovako:
Djevica Marija govori samo sedam puta u Sv.Pismu. Ovih sedam riječi rasvijetlit će ovdje sedam zakona ljubavi:
1. Ljubav je izbor. 2. Izbor se završava sa poistovjećivanjem sa ljubljenim. 3. Ljubav traži stalno zaboravljanje sebe. 4. Ljubav je neodvojiva od radosti. 5. Ljubav je neodvojiva od boli. 6. Svaka ljubav, prije nego se podigne na viši plan, mora umrijeti na nižemu. 7. Cilj svake ljudske ljubavi je uzvišavati volju Božju.
09.06.2006. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lonestar
valjda nije stao kraj mog dugog gornjeg izlaganja ...
pa samo za kraj:
sorry... znam da sam se previše raspisala...
Blagoslovljena vam svima ova noć +
09.06.2006. (23:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
očima vjere 07
Koliko danas ljudi želi srce dječaka?
Nisu krivi... mnogi nisu krivi... ali dobro je željeti ...natrag... srce djeteta...
mi smo rođeni... da bi se učili rasti...u dijete...
03.06.2006. (13:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moje vijuge
Život je u stvari jednostavan, sami si ga iskompliciramo..Djeca me često podsjete na to..I njihova bezuvjetna ljubav..I čisto srce..Teško je vratiti srce djeteta u ovakvim okolnostima..Samo nam ON može pomoći..
03.06.2006. (14:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
shmrc ;)... ovo je zaista ...
a što kada netko ne želi tvoje srce natrag ... :(
p.s. ne znam jel' nisi vidio sve komentare na post od 29.5.
ili samo nisi želio dati do znanja da si ih pročitao ...
btw, podsjetio me ovaj tvoj današnji post na jednu krasnu
priču o starcu, mladiću te ožiljcima i komadićima srca ...
03.06.2006. (16:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubljena u ....
imaš baš ljepe postove..........
03.06.2006. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Puno puta nakon truda rasta u vjeri i preispitivanja shvatio sam da dijete nije biti lako jel dijete ne poznaje grijeh. Što god čovjek radi pita se koliko je zaista iskren, ma makar i dobro radio jel lako je činiti dobro kada znamo da to donosi dobro.
Odrastao ili star čovjek bi trebao biti to što jest ali onaj koji zadrži dječju iskrenost, upornost i želju, osmjeh, taj pobjeđuje sve. Tada on nije infantilan. Tada je on još uvijek odrastao i star ali njegov duh ne stari. Tijelo je vremensko, raspadljivo, duša, ona je vječna i zbog čega da stari kad je vječna, zašto da se mijenja kada je rođenjem i krštenjem dobila sve ?
Život ju smo može pokvariti.
Kada je čovjek u srcu i duši dijete, on još uvijek vjeruje i kada ga gaze.
Sve loše u životu smatra lošim snom iz kojega se upravo probudio i kreće veselo naprijed.
Zaigrano.
Sve ono što od čovjeka i svijeta ga može pokvariti i uništiti mu vjeru u dobro to dragi Bog može poništiti i pogladiti ga kao svoje dijete.
Lee loo i lonestar, skužio sam da nije ista osoba ali sam možda pomiješao postove, morati ću ponovno sve pročitati ;)
Inače sve čitam ali ne komentiram, svakako obje pišete lijepo i čemu da to kvarim ?!
03.06.2006. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lonestar
hej, hej :) sad ste vas dvoje- Lee Loo i Merkate- zbunili mene :)
Lee, baš sam ti htjela reći kako su mi lijepi tvoji postovi...
moji vjeroj. jesu zbunjujući, jer pišem kako mi dolazi...
što se tiče one priče o starcu i komadićima srca, misliš li na ovu:
Savršeno srce
Jednoga dana mladić je stajao u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijeloj dolini. Prošla je velika povorka i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice ni zareza u njemu. Da, svi su se oni uistinu složili da je njegovo srce najljepše koje su ikad vidjeli.
Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, jedan stari čovjek pojavio se ispred povorke i rekao: "Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?" Povorka i mladić pogledali su u to starčevo srce. Udaralo je snažno, ali prepuno ožiljaka, bilo je mjesta gdje su komadići bili premješteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali i bilo je nekoliko oštećenih strana(ivica). Ustvari, bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Narod je započeo - kako može reći da mu je srce ljepše nego što on misli? Mladić je pogledao u starčevo srce i vidio njegovo stanje, i nasmijao se. "Mora da se šališ, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno a tvoje je prepuno ožiljaka i suza.
"Da, rekao je starac, tvoje izgleda savršeno ali nikad se ne bih natjecao s tobom. Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadić srca i dam je toj osobi, i često mi ta osoba uzvrati dio od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih završetaka koje dijelim, jer me podsjećaju na ljubav koju dijelimo. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ti prazni dijelovi-davanje ljubavi je riskiranje. Ovi ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju imam za ljude također, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje čekam.
Merkate, lijepa ti je priča o srcu...
mislim da je naše srce uvijek ukradeno :) , jer svaka osoba u našem
životu ima bar komadić našeg srca...
a imati srce djeteta= najveći Blagoslov...
Bog sa vama
03.06.2006. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
Lonestar, upravo sam na tu priču mislila ...
oprosti što sam te zbunila ...
no, čitajući onaj duuuuugački post (tj. tvoj komentar od 29.5.)
osjećala sam se kao da čitam samu sebe ...
unutra su čak i neke rečenice koje sam jednom davno
napisala jednoj dragoj osobi,
(koja će zauvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu),
- a što ti naravno nisi mogla znati ...
LS, hm, da nis' ti kakav haker koji radi inventuru po mom kompu ;)
- šaaaaaala mala
zato sam merkatu napisala da LL i LS nisu ista osoba ;)
merkat, oprosti što ti zašprehavam blog ;)
čudni su putevi od srca do srca ...
ponekad zaista damo dijelove srca, a ne dobijemo ništa za uzvrat ...
ili taman počnemo dobivati, a onda taj drugi jednostavno nestane ...
i ti ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećaju na ljubav koju smo davali ...
ali, također, kao što veli i priča - nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana
i popuniti prazne prostore na koje čekamo ...
03.06.2006. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Lijepo nema šta.
Najteže je kad nekoga nema, tko je otišao zauvijek pa taj komadić čekaš dugo-dugo. Ali barem možeš pogledti u tu rupu i živjeti u uspomenama.
Najromantičnija priča o srcu mi je bila kada je u jednom filmu o ljudima iz prošlosti, kada je ljubav bila čista još i na cijeni.
Lik kaže djevojci da mu vrati srce. Ona odbije a on tada uzvrati da ga onda zadrži zauvijek.
Tako ju je zaprosio.
03.06.2006. (21:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
uvijek mi je najteže bilo ostati bez nekoga tko mi silno znači,
nekoga koga trebam - ko što Oliver pjeva: kao kruh, kao sol, kao vino,
bilo zbog moje, bilo zbog njegove tvrdoglavosti i uvjerenosti
kako postupamo ispravno, da je druga strana baš to zaslužila ...
kad je bilo šanse - ne za život u rupi s uspomenama - već za povratak
i kretanje ispočetka, na krhotinama čiji su nas komadićci ranili,
ali i krhotinama koje su davale nadu da postoji praštanje,
da je moguće prijeći preko sebe samih i vlastite povrijeđenosti,
jer u konačnici - sve je u ljubavi prema Gospodinu ...
ne ogleda li se ljubav prema Njemu upravo u našoj ljubavi prema drugima?
sad sam se zapetljala i više ne znam što sam zapravo htjela reć ...
03.06.2006. (21:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Dobro si rekla iako mislim da čovjek nikako nebi trebao propadati nego život kakav god bio iskoristiti. Ne za sebe nego za život. A život su svi koji žive.
Najbolje bi bilo osluhnuti volju Božju i osloniti se na providnost.
Što traži tamo krenut, bez suvišnih pitanja.
03.06.2006. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
ne radi se tu o propadanju, life goes on,
no jednostavno dođu neki trenuci kad nas neka pjesma, stih, pročitane rečenice
vrate malo unatrag i tjeraju na promišljanje, htjeli mi to ili ne ...
i ne pomaže tada baš puno spoznaja da
svaka bol je povlašteni trenutak Njegove blizine ...
pitamo se je li moralo biti tako kako je završilo ...
kad ostaje samo šutnja puna prijekora prema nebu
jer nas je napustio prijatelj ...
kad se poput feniksa smrviš, ali i izdigneš iz pepela,
potpuno izmijenjen svime što te do mrvljenja dovelo ...
kad umreš sebi, kad se vratiš drugačiji, bolji,
doslovno potpuno promijenjen, iz ljubavi prema Njemu,
zahvaljujući Njegovoj Krvi koja pere to tvoje nečisto i siromašno srce ...
a druga strana to ne želi vidjeti, ne želi prihvatiti, ne želi vjerovati ...
ne treba te u svom životu, a ti ga trebaš - kao pjesnik svoju bol ...
03.06.2006. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
klaun
oprosti, ne pročitah post, al, da te pitam, misliš li kao i ja da smo bolji od braće poljaka, te da ćemo dobiti brazilske mađioničare? iako sam ajdukovac, volio bih da brani butina. ako ni zbog čeg, zato što uvik ima ruku na srcu i od srca piva himnu? dovoljan razlog, zar ne? inače, ova generacija nije lošija od šukerove.ima i tu fantazista, poprilično. samo što je danas teško prodat se u bolji klub, pa je dojam o svima skromniji.ne bi ni prosinečki danas moga igrat u barceloni, već možda u malagi...
modrić i kranjčar nisu lošiji od njega i asanovića, kao što ni cico nije lošiji od ćire.živ bio!
03.06.2006. (22:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
e, nikodem, jes' ti partibrejker ;))))))))))))))))))))))))))))
taman sam kanila nastavit di sam stala
i onda ti uletiš s nogometom ...
šala mala,
samo testiram merkatovo strpljenje,
a i usput mu povećavam broj komentara na blogu ... ;)
04.06.2006. (01:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andjel
dragi merkati....najljepše je ostati djete u duši...
gdej nestanu sva ta djeca....???
kad nestanu????
kad čuju one glupe izjave..daj se ponašaj kao odrastao čovjek...pa šta to znači...????
biti miran,ozbiljan,namrgođen je pohvalno, čekati da nekom smjestiš kajlu ili da vrlo mudro izbjegneđš tebi postavljenu...
gdje je nevinost Istine....
gdje je ono povjerenje u Oca da će sve biti ok...
gdje su ta djeca u nama...????
jesu li još u nama i čuče....ili ih zaista nema??
04.06.2006. (03:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andjel
rekao si:Ovako namjerno ne krpam rupe kroz koje želim da dođu svi, makar i zli jel moja vjera je tolika da sam spreman na sve, čak i s tim krnjim Isusom.
Radi njih.
svaka ti čast...to je vrlo hrabro i plemenito od tebe...no samo jeno upozorenje...čuvaj se...loši ulaze ko žohari i rade gnjezda na najskrovitijim mjestima duše...a onda ih istjerat skoro da nemožeš...zazivam Boga da ti pomogne u tvojim putevima i da ti snage i za takve ljude
04.06.2006. (03:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lee Loo
razmišljam o ovome što je andjel napisala ...
je li Isus u svoje srce puštao samo one dobre?
je li Njegova žrtva na križu bila samo zbog dobrih?
može izgledati da je uspoređivanje Isusa i nas oličenje oholosti,
no nismi li pozvani biti što sličniji Njemu, ne traži li to On sam od nas?
Bog nam nikoga ne stavlja na put bez razloga ...
pa tako i te loše ... i oni su tu s nekom svrhom i razlogom ...
kada bismo svakoga tko nam oduzima previše vremena, živaca, energije,
koji nije po našim mjerilima - jednostavno naglavačke izbacili iz svog života,
bismo li imali pravo tvrditi da smo Njegovi učenici?
jer, On je u svakom čovjeku koji nam je darovan u život ...
život je kušnja, i na kraju ćemo svi morati svladati još jedan ispit ...
no, neizmjerna Božja ljubav već je rekla čovjeku kakva će biti pitanja:
ispitno gradivo biti će djela milosrđa,
djela po kojima Bog vidi jesmo li uistinu ljubili služeći bratu ...
tijekom dana imamo izravnu ili neizravnu priliku da "gladnima" dademo "jesti",
poučimo one koji su u neznanju, podnosimo dosadne osobe,
dozvoljavamo i onima lošima da budu dijelovi naših života ...
nova nakana za svaki naš čin u korist bližnjega, tkogod on bio,
svakoga će nam dana služiti za prikupljanje dobara koja moljac ne nagriza,
a priprava su za vječni dan ...
naravno da ćemo reći: teško je to i koja je uopće svrha tomu ...
a tek otići na Križ ... za tebe ... za mene ...
04.06.2006. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Nikodem, mislim da je ovo bilo s pola snage protiv poljeske. Ne treba previše otkrivati kao što nit drugi. Svi kalkuliraju i ne idu punom snagom da se i ne ozlijede. Čak i bez trojice ponajboljih smo bolji od poljaka koji nisu uopće loši.
Bit će bolje kad krene, nadam se ;) !
Andjel, svakako se treba paziti na ličinke ali samo ako ih mi oplodimo. Zato je važno jačati svoju vjeru da svako gnijezdo zla istrune.
Nikako bježati od grešnika ( mislim svi smo grešnici veći ili manji ) već ih mijenjati a ne da oni mijenjaju nas. Pomažući. To je snaga koja mijenja. Vjera u Boga ali i u ljude, da se mogu mijenjati. Tako će i oni pozitivno i nas promijeniti.
04.06.2006. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lonestar
Lee Loo:
"Lonestar, upravo sam na tu priču mislila ...
oprosti što sam te zbunila ...
no, čitajući onaj duuuuugački post (tj. tvoj komentar od 29.5.)
osjećala sam se kao da čitam samu sebe ...
unutra su čak i neke rečenice koje sam jednom davno
napisala jednoj dragoj osobi,
(koja će zauvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu),
- a što ti naravno nisi mogla znati ... "
hej :)
može biti da jednostavno Gospodin na čudesne načine poveže ljude...
možda su nas neke različite životne situacije (a možda u svojoj biti slične) i dovele do sličnog razmišljanja :) i eto- istih rečenica...
jer, hmmm... ipak nisam hakerica ;)
neka te Gospodin čuva
(mislim da će nam Merkat sam otvorit blog :)
Merkat:
"Najteže je kad nekoga nema, tko je otišao zauvijek pa taj komadić čekaš dugo-dugo. Ali barem možeš pogledati u tu rupu i živjeti u uspomenama."
evo... baš sam jučer jednom prijatelju poslala nešto što me muči već duže vrijeme,
a opet je vezano uz gubitak dragih osoba...
zanima me kako ti na to gledaš?
Dakle:
jedan prekrasan razgovor mi je posvijestio nešto sa čime se borim već duže vrijeme-
kako tražiti sigurnost samo u Bogu,
i da je On zaista na prvom mjestu u našem životu…
jer svi mi kažemo- je, Bog mi je prvi, ali da li je zaista tako?!
Primijetila sam da sam počela tražiti sigurnost u ljudima, a to ne ide tako…
najprije sigurnost u svojim roditeljima… a onda i u svima dragim ljudima koje mi je Bog stavio na put…
i tu negdje se javio jedan moj duboki strah…
taj strah sam otkrila čitajući neku malu knjižicu koju sam kupila sestrični-zove se- kako vjerom nadvladati strah? - od Mije Nikića.
I prvo što se traži je - da uopće otkrijemo čega se to bojimo, makar možda u početku mislili da nemamo nikakvih strahova… i tako- eto- moj najveći strah je strah od gubitka roditelja…
i evo- sad imam materijal za molitvu...
Jednostavno- strah od gubitka sigurnosti koju mi oni daju- pogotovo mama… i eto tu je zamka- sigurnost bi trebala biti u Bogu…
eh, kako je to teško da zaista bude tako..
A iza tog straha i te sigurnosti- sigurno stoji i sebičnost- ne ljubav…
I onda opet dolazimo do toga da je rješenje- ljubav…
I evo ovako razmišljajući, sjetim se jedne prijateljice koja je nedavno izgubila mamu i mnogih koji su bez roditelja.. i sve se više pitam- kako uopće uspijevaju dalje živjeti?!
Svaka im čast!
Jer, nigdje nitko nije napisao nikakvu riječ o tome i vrlo se malo o tome govori- kako se nositi sa tako velikim gubitkom?! Kakvo je ono prvo jutro poslije?! Kako uopće nastaviti disati, nastaviti biti , nastaviti funkcionirati?!
I ono najbolnije što mi je samoj sebi tako teško priznati- u konačnici si sam… ti i Bog…
I ne možeš računati na to da će u tim trenucima itko biti uz tebe, bit ćeš sam…
i moći shvatiti da ćeš biti sam i moći u najvećoj slobodi sve to predati Bogu i reći- «nema veze, i da budem čitav život sam, opet si Ti tu i nije me strah! I da niti u jednom čovjeku ne nađem utjehu, opet si Ti tu i drugo mi nije potrebno» - i moći to reći iskreno i od srca (iako u sebi želiš imati utjehu i podršku ljudi oko sebe) - e, onda se to zove- ljubim Te Gospodine svime što imam!
Ma zapravo što je?!
Većina nas (a sad možda i ja među njima) želi posjedovati ljude oko sebe, želi ih zadržati, jer su toliko veliko blago i Blagoslov, želi ih spremiti na sigurno kao najfinije kolačiće i zatim imati uvijek tu i kada je potrebno i kada je u pitanju zaista ljubav, a ne sebičnost…
I tako je neki puta teško u svoj ljubavi preći sa te niže grane na višu i jednostavno šireći ruke prema Bogu reći- « nisu moji, nikada neće niti biti, Tvoji su i Ti si mi ih dao i zato ih vraćam Tebi -da budem slobodan samo za Tebe … «
spremiti ih na sigurno- ali, ovaj puta ne u svoje, nego u Gospodinovo srce- to je onda prava, slobodna ljubav, ljubav za vječnost!
eh...
a baš ovaj dio koji si spomenuo- sa uspomenama... - možda se jednostavno
dogodi da nam te "rupe" nadoknade neke nove osobe , ali opet onaj komadić koji je
ukraden- jednostavno odnesu ti neki "kradljivci" zauvijek...
zato i zovem neke osobe u svom životu kradljivcima...
i jedino što znam - da u ovoj svjetovnoj , propadljivoj ljubavi- ono što nikada neće
propasti jesu naše molitve, žrtve , post... koje činimo za drage nam osobe- tu naša ljubav
jedino postaje ljubav za vječnost, i puni nam kalež u Nebu... i tu nekako shvaćamo što znači biti radostan iako te boli...
fra Anđeo Cvitanović u svojoj knjizi "Vjeruj u ljubav" piše ovako:
Djevica Marija govori samo sedam puta u Sv.Pismu.
Ovih sedam riječi rasvijetlit će ovdje sedam zakona ljubavi:
1. Ljubav je izbor.
2. Izbor se završava sa poistovjećivanjem sa ljubljenim.
3. Ljubav traži stalno zaboravljanje sebe.
4. Ljubav je neodvojiva od radosti.
5. Ljubav je neodvojiva od boli.
6. Svaka ljubav, prije nego se podigne na viši plan, mora
umrijeti na nižemu.
7. Cilj svake ljudske ljubavi je uzvišavati volju Božju.
09.06.2006. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lonestar
valjda nije stao kraj mog dugog gornjeg izlaganja ...
pa samo za kraj:
sorry... znam da sam se previše raspisala...
Blagoslovljena vam svima ova noć +
09.06.2006. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Lijepo, kaj da drugo velim ?
19.06.2006. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...