Komentari

faraonn.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • mirisdunje

    Tisine su trenuci u koje uvijek bjezimo kad smo povrijedjeni, kad smo puni tuge i bola, kad nas zivot na razmisljanja tjera. A bilo bi bolje kriknuti, pa sav jal iz sebe osloboditi i zivot gledati na neki drugi, veseliji nacin. Ali, nije to odlika emotivaca, oni upravo ovako, kao ti svoj bol boluju i nikome ga ne kazuju. Makar ta bol bila i sasvim mala, sitna i ticala se nekog drugog, ali je ponekad jednako prozivljavamo i dozivljavamo kao da je nasa.Zatvoreni u sebe i svoje vlastito JA, mislimo kako ce onaj netko sto je vjecno uz nas, manje boli dozivjeti, kako cemo ga sacuvati od svojih stresova i problema, a ponekad je efekat sasvim drugaciji, suprotan. I sama sam se pocela uciti da sutim i prepustam se tisini, kad najvise boli. Tisina stvara ponekad daleko vece odjeke. Takav je zivot i na njega se moramo kao takvog nauciti...cas daje, cas uzima, cas je prijatelj, cas neprijatelj.

    "Što je život? Mahnitanje.
    Što je život? Puste sanje.
    Prazna sjena što nas ovi.
    O, malen je dar nam dan,
    jer sav život, to je san,
    a san su i sami snovi."
    (Calderon)

    ali nam ga valja zivjeti, kakav god bio.Mak kaze "Valja nama preko rijeke". Neka ti dan bude lijep i suncan, kao u Sarajevu i neka te sreca prati na tvom zivotnom putu, uz one koje volis i one koji te vole.

    avatar

    16.05.2006. (07:10)    -   -   -   -  

  • još sanjam

    dragi faraonne, zašto se vječno optuživati!? zašto stalno produbljivati ionako duboke rane!? kažeš: za otvaranje moraš dovoljno hrabrosti smoći! da, i ne možeš me uvjeriti da ti tu hrabrost nemaš! a laste odu u jesen, ali zato je proljeće ljepše, jer se vraćaju!!!! : )))*

    avatar

    16.05.2006. (07:39)    -   -   -   -  

  • SLIJEDI TRAG ANĐELA

    mrzim odlazak prijatelja.. ne odlaze na tren...samo se ponekad vraćaju na tren.. pozdraw!

    avatar

    16.05.2006. (08:47)    -   -   -   -  

  • Tanja

    ne mogu reći da nešto mrzim...jer sama pomisao na mržnju truje mi dušu i kida me....tužna ti je pjesma....jer...vrlo je malo pravih i iskrenih prijatelja, život prečesto razočara...ali ne na tvoju ili moju žalost...na njihovu....kada životni put odnese u drugom smjeru pravog prijatelja sa kojim dijeliš ono sve dobro ono sve loše...ostaje velika praznika koju ne može nadopuniti nitko nikada....možda će tu naići netko drugi...neka nova će se priča razviti....a možda je ponekad baš to potrebno...netko ti je potreban u neko vrijeme...i onda ode...dođu drugi...ne znam...razmišljam o tvojim stihovima...tako jednostavno si to napisao a tako duboko...zato ti poklanjam par svojih riječi ne bi tek na tren našao malu utjehu....ugodan ti dan želim...
    "Ljudi, kao i otoci,
    samo naizgled neovisni, sami sebi dovoljni,
    ponekad sretni ponekad tužni,
    a često usamljeni,
    no ipak međusobno ovisni,
    međusobno povezani zajedničkim temeljma u nerazdvojnu cjelinu.
    Temeljima golim okom nevidljivima,
    temeljima što se kriju ispod površine materijalne stvarnosti, materijalnog očitovanja.

    I kad je netko sretan i smije se
    i kad je netko tužan i plače,
    njegovi osjećaji vibriraju eterom i djeluju na sve ljude širom planeta,
    djeluju na cijeli svemir.

    Iz tih golim okom nevidljivih temelja do nas neprekidno dopiru vibracije ljubavi
    koje nas pozivaju na prijateljstvo, na razumjevanje, na suradnju.
    Dopire zov da zaronimo u dubinu svog vlastitog bitka
    i potrebu da sa drugima podijelimo svoja vlastita iskustva, svoje viđenje svijeta, svoju spoznaju o svijetu,
    kao i da saslušamo druge i njihova vlastita iskustva."

    avatar

    16.05.2006. (09:55)    -   -   -   -  

  • ~love your freedom~

    da,teško je naći pravog i iskrenog prijatelja.tko nađe prijatelja našao je blago.najbolji prijatelj upoznaje se u nevolji i on je uvijek uz tebe.i ja sam morla preboljeti rastanak prijatelja,ali oni su mi negdje duboko u srcu zakopani tajnama.još ih uvijek volim , ali mi nedostaju.i mislim da znam cijeniti prave prijatelje isto kao i ti.i kad je tvoj prijatelj nesretan ti pitaš Boga neka ga razveseli,neka nešto stvori što će ga razveseliti.on već ima najveće veselje prijatelja poput tebe.ali život treba gledati nekim drugim uvijek boljim očima.i samo je jedan kutak svemira koji možešđ promijeniti,a to si ti sam.samo ti možeš upravljati sobom.sad te pozdravljm i želim ugodan dan...

    avatar

    16.05.2006. (10:27)    -   -   -   -  

  • Elena... Mama..drži..me

    Poslije tvoje pročitane pjesme kao da me grč u srcu sasijekao..ma ne ne može biti tako nisi sam...tu su tvoji prijatelji,ako smo i virtualni..puni smo duše osjećaja..upoznajemo se preko stihova preko upućenih riječi...upoznajemo si duše pišući...i samo oni iskreni prepoznaju iskrenog dobrog prijatelja...tvoje duša je topla...ne smije biti prostora za bol..ne daj se dragi moj Faraone..pobijedi sve svojom moćnom snagom jer veliki si i jak...mi to znamo...,ali vjerujem da znaš i ti...pozdrav zagrljaj ti šaljem dragi moj prijatelju..

    avatar

    16.05.2006. (11:42)    -   -   -   -  

  • faraonn (1998.)

    Ponesen vasim posjetama i komentarima kao i mojim posjetama pojedinacno;- ne smogoh snage da odgovaram jer sam u nekim unutrasnjim gusenjima i razgovorima gdje ona druga strana iz Crnog kontinenta /pod-svijesti /UVIJEK ME OMETE I ZAUSTAVI ALI DAJEM VAM RIJEC DA CU JE OVIH DANA POBIJEDITI I VAMA DOCI .
    Pozdravljam vas i postujem vas, i volim vas , i mnogo mi znacite i morate mi vjerovati jer sam dio vas , a ako mi ne vjerujete ,- boricu se i dalje da mi povjerujete .... a sad odoh stazama trnja , bosonog i sa vasom u rukama svjetiljkom prema V a m a !

    avatar

    16.05.2006. (15:32)    -   -   -   -  

  • erin

    uh, dragi faraone. Čemu ovako tužan post. slažem se u potpunosti sa mimozinim kometarom.
    A ovaj tvoj komentar pa nisam sigurna da je nas ometa podsvjest, prije bih rekla da se previše pouzdajemo u svoju svjest..(svoj um, razum..) koji se trudi da nam zagorča život, mislim da je to i svrha uma, a podsvijest se trudi da na drugoj višoj razini nam olakša život.. no nju najčešće ne uvažavamo.. I pogledaj ti te staze malo ispred sebe, pogledaj ih očima duše, a ne fizičkim očima.. vidjeti ćeš da je po njima cvijeće ili trava a ne trnje.. vidjeti ćeš da ti miluju stopala a ne ranjavaju.. pozdravljam te dragi faraone..želim ti lijepi dan pun sunca, cvijeća i smjeha.. ;))

    avatar

    16.05.2006. (15:50)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Da, Faraonne, doista, dobro si to u Tvojim stihovima izrazio: otvoriti samoga sebe drugima, čak i voljenima može zahtjevati dosta hrabrosti...
    S druge strane ne kaže se badava "Otvori dušu, lakše će Ti biti!"
    Ali postoji situacije, doživljaje koji su teške, bolne, pretužne, koje u nama ostavljaju svoj trag, krvavu neku ranu, te nam je teško ih podijeliti s drugima jer ih ne želimo opterećivati...
    Srdačni Ti voooZdrić moj! :)))

    avatar

    16.05.2006. (18:38)    -   -   -   -  

  • desiree8

    Ne prestaj te laste voljeti, najranjiviji, najčovječniji od svih vladara nebeskih! Svaka od njih svoj život živi, ali u mislima se od tebe nikada ne opraštaju, već čekaju samo da pružiš ruku i da se vrate, da na nju slete, da svojim pogledom u njihovim očima pročitaš da se od tebe nikada ni rastale nisu...njihov zov u tvojim grudima odaziv traži, treptajem krila rane ti hoće blažiti...Samo ispruži ruku u pravcu svjetiljki koje u njihovim očima prema tebi svijetle! "Otvori sebi prostor..."

    avatar

    16.05.2006. (20:42)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Ono što je napisala Tanja u cjelosti potpisujem.Glavu gore!Svaki odlazak donese neki novi DOLAZAK!A taj trenutak vrijedi čekati i nadati mu se!

    avatar

    16.05.2006. (22:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...