Priču sam pročitao - te ti mogu reći da unatoč tome što nikad nisam vidio duha nikad nebi kupio niti živio u nekoj kući di su se dogodila ovakva stravična ubojstva... Pored toga mislin kako su ameri ipak malo napuhali cijelu priču (oni su uvijek skloni tomu)... nego, nisi me još uvjerila :D hehe
12.01.2006. (09:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidiš, sad kad razmislin o svom komentaru - zašto ne bi nikad živio u nekoj takvoj kući?! hm... to mi je ili dokaz da ne mislim kako duhovi i sablasti ne postoje - ili mi je jednostavno odbojna ta činjenica da živim na mjestu na kojem se dogodio stravičan zločin... ili oboje :)
12.01.2006. (09:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goyakla
e prva liga blog ti novi:)9 ovo san gleda i na tv i virujen da je istina jer kako kažu indijanci ˝svaki komad zemlje je svet mom narodu˝ te se nemože kupiti ni prodati nebo i toplina zemlje!!! welcome to the spiritual world:)
12.01.2006. (13:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goyakla - interesting nick - šta znači? enivej drago mi da ima istomišljenika ;) and dispet možda te nisan uvjerila ali kako bi reka jovi - we're on half way there ;)
12.01.2006. (17:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zanimljiva prica...hmmm i prije sam bio dosta upucen Amityville-u...ipak nismo sami...
28.01.2006. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kiowa
istina ovo što si reko/la goyakla
mislim da indijanski duhovni svijet još uvijek je dovoljno velik i jak samo je negdje čeka svoj povratak. nije nasilan kao bjelački, ne nameće se, sjedi i čeka da ga sami otkrijemo i prihvatimo...
28.03.2006. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se s tvojim mišljenjem - drigi oblik života, ja bih još rekla slijedeći tj. ono posle...
Moje lično iskustvo nije bilo strašno, samo iznenađenje i zapanjenost.Bilo je danju i u prisustvu još tri osobe i to za vreme slučajnog razgovora o dragom pokojniku.Svi smo imali istu viziju i istovremeno smo svako za sebe iznenađeno pošli da je sledimo samo sa mišlju da bolje vidimo:sedeli smo za kuhinjskim stolom i razgovarali uz kafu evocirajući uspomene - videli smo svako za sebe viziju nalakćenu na otvorenom kuhinjskom prozoru sa osmjehom na licu koja se udaljila prema dvorištu ,kao da se udaljila upravo zato što smo svi odjednom uprli zapanjene poglede u prozor, a zatim svi mahinalno i bez riječi pojurili da gledamo kroz prozor preko dvorišta ,a zatim iz kuhinje kroz hodik napolje na verandu da bi bolje videli . Prizor sa verande je bio sasvim drugačiji- duh je lebdeo preko dvorišta "drugačije odeven" tj. onako kako je nekada poslovala po dvorištu,potpuno nezainteresovan za nas okrenut u pravcu seoskog groblja ,lebdeo je iz pravca jedne gospodarske zgrade prema nama nekoliko metara i nestao ,a mi smo se zgledajući se i snebivajući se kako jedni drugima da počnemo da objašnjavamo ovakvo iznenadno naše ponašanje vratili u kuhinju i počeli da se preispitujemo međusobno.
Drugi slučaj:nakon smrti mog oca imali smo (svi ukućani) dugo osjećaj prisustva kao strujanje vazduha i blag dodir, a mogli smo i čuti zvukove kretanja kroz kuću, otvaranje vrta i ormana, ali niko nije osjećao strah pa ni nelagodnost, čak ni djeca.
Izgleda da spadamo u one ljude koji mogu da percepiraju više od drugih jer ovakva iskustva nisu rijetkost u našoj užoj i široj porodici.Odavno međusobno o njima otvoreno razgovaramo, a to je bio slučaj i sa starijim generacujama.R.
10.04.2006. (14:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisam čula ze te priče, ali znam da je o obitelji DeFeo snimljen film. Gledala sam ga i super je. Pogledaj
16.08.2006. (21:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo ja...
sinoć sam gledala taj film...šta reći nisam mogla do 4 ujutro zaspat...nije tolko strašan taj film neg činjenica da je cijela priča istinita.zar to sve postoji?ne vjerujem u duhove i take stvari,vjerujem sam u Boga i to...gledala sam i poltergiesta.sve u svemu,jezivo,ne strašno nego jezivo...
17.12.2007. (11:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dispet
Priču sam pročitao - te ti mogu reći da unatoč tome što nikad nisam vidio duha nikad nebi kupio niti živio u nekoj kući di su se dogodila ovakva stravična ubojstva... Pored toga mislin kako su ameri ipak malo napuhali cijelu priču (oni su uvijek skloni tomu)... nego, nisi me još uvjerila :D hehe
12.01.2006. (09:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dispet
Vidiš, sad kad razmislin o svom komentaru - zašto ne bi nikad živio u nekoj takvoj kući?! hm... to mi je ili dokaz da ne mislim kako duhovi i sablasti ne postoje - ili mi je jednostavno odbojna ta činjenica da živim na mjestu na kojem se dogodio stravičan zločin... ili oboje :)
12.01.2006. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goyakla
e prva liga blog ti novi:)9 ovo san gleda i na tv i virujen da je istina jer kako kažu indijanci ˝svaki komad zemlje je svet mom narodu˝ te se nemože kupiti ni prodati nebo i toplina zemlje!!! welcome to the spiritual world:)
12.01.2006. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azzul S'phyre
Goyakla - interesting nick - šta znači? enivej drago mi da ima istomišljenika ;) and dispet možda te nisan uvjerila ali kako bi reka jovi - we're on half way there ;)
12.01.2006. (17:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ko je ovdje lud?!?!
zanimljiva prica...hmmm i prije sam bio dosta upucen Amityville-u...ipak nismo sami...
28.01.2006. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kiowa
istina ovo što si reko/la goyakla mislim da indijanski duhovni svijet još uvijek je dovoljno velik i jak samo je negdje čeka svoj povratak. nije nasilan kao bjelački, ne nameće se, sjedi i čeka da ga sami otkrijemo i prihvatimo...
28.03.2006. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se s tvojim mišljenjem - drigi oblik života, ja bih još rekla slijedeći tj. ono posle... Moje lično iskustvo nije bilo strašno, samo iznenađenje i zapanjenost.Bilo je danju i u prisustvu još tri osobe i to za vreme slučajnog razgovora o dragom pokojniku.Svi smo imali istu viziju i istovremeno smo svako za sebe iznenađeno pošli da je sledimo samo sa mišlju da bolje vidimo:sedeli smo za kuhinjskim stolom i razgovarali uz kafu evocirajući uspomene - videli smo svako za sebe viziju nalakćenu na otvorenom kuhinjskom prozoru sa osmjehom na licu koja se udaljila prema dvorištu ,kao da se udaljila upravo zato što smo svi odjednom uprli zapanjene poglede u prozor, a zatim svi mahinalno i bez riječi pojurili da gledamo kroz prozor preko dvorišta ,a zatim iz kuhinje kroz hodik napolje na verandu da bi bolje videli . Prizor sa verande je bio sasvim drugačiji- duh je lebdeo preko dvorišta "drugačije odeven" tj. onako kako je nekada poslovala po dvorištu,potpuno nezainteresovan za nas okrenut u pravcu seoskog groblja ,lebdeo je iz pravca jedne gospodarske zgrade prema nama nekoliko metara i nestao ,a mi smo se zgledajući se i snebivajući se kako jedni drugima da počnemo da objašnjavamo ovakvo iznenadno naše ponašanje vratili u kuhinju i počeli da se preispitujemo međusobno. Drugi slučaj:nakon smrti mog oca imali smo (svi ukućani) dugo osjećaj prisustva kao strujanje vazduha i blag dodir, a mogli smo i čuti zvukove kretanja kroz kuću, otvaranje vrta i ormana, ali niko nije osjećao strah pa ni nelagodnost, čak ni djeca. Izgleda da spadamo u one ljude koji mogu da percepiraju više od drugih jer ovakva iskustva nisu rijetkost u našoj užoj i široj porodici.Odavno međusobno o njima otvoreno razgovaramo, a to je bio slučaj i sa starijim generacujama.R.
10.04.2006. (14:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gluposti iz moje mašte
nisam čula ze te priče, ali znam da je o obitelji DeFeo snimljen film. Gledala sam ga i super je. Pogledaj
16.08.2006. (21:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo ja...
sinoć sam gledala taj film...šta reći nisam mogla do 4 ujutro zaspat...nije tolko strašan taj film neg činjenica da je cijela priča istinita.zar to sve postoji?ne vjerujem u duhove i take stvari,vjerujem sam u Boga i to...gledala sam i poltergiesta.sve u svemu,jezivo,ne strašno nego jezivo...
17.12.2007. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...