Komentari

leilla.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • if i were invisible

    sad kad sam pročitala što si napisala, još sam tužnija... nije problem u tebi. nije, nije, nije. nemam odgovor, samo -eto - par riječi... da znaš da nisi jedina koja se osjeća tako večeras...

    avatar

    12.11.2005. (21:21)    -   -   -   -  

  • Ludorije nesuđene rockerice pod tužnom zvijezdom..

    Hvala... Eh, da je to barem samo večeras... Nemoj biti tužna radi mene, samo sam jedna u moru takvih....

    avatar

    12.11.2005. (21:28)    -   -   -   -  

  • if i were invisible

    znam... i skupa sa mnom si u tom moru.;) :( ali nemojmo biti tužne i osjećati se nesretno... ne znam, možda je to odluka..

    avatar

    12.11.2005. (21:41)    -   -   -   -  

  • Ludorije nesuđene rockerice pod tužnom zvijezdom..

    Shvaćam, ali prije nije bilo tako... Nije da sam cijelo vrijeme u bedu, ali ponekad me ljudi tako strefe u živac...

    avatar

    12.11.2005. (22:03)    -   -   -   -  

  • *Mala_Chi*

    nisi sama u ovakvim razmišljanjima, i nitko nema pravo kada kaže da je to samo takva dan, može i biti, a može i biti tjedan, mjesec, godina, to sve ovisi o tebi i tvom životu, ništa nije tako crno kao što se čini, to je tvoj život i tvoj način ponašanja, tvoja pamet, tvoja ljepota, tvoje odluke i tvoja muzika, kako ju sviraš, tvoja je odluka, drugi će ju čuti...a oni, koji ju nečuju, oni koji ju ne smatraju lijepom, to su ljudi bez sluha...i nisu vrijedni da za njih sviraš :-) budi svoja, budi tužna ili vesela, nije bitno, samo budi svjesna da si to TI i da drugačije ne da nemora, nego ne može biti...

    avatar

    12.11.2005. (22:23)    -   -   -   -  

  • Ludorije nesuđene rockerice pod tužnom zvijezdom..

    hvala, chi. To mi kažu i drugi, ali ja ih ne slušam... kažem, izgubljena sam. Lijepa usporedba sa glazbom.

    avatar

    12.11.2005. (22:34)    -   -   -   -  

  • ljetopisac

    eh da... rock je način zivota. život je to u kojem smo svi mi pomalo tragični likovi u svojim vlastitim očima, jer potajno vjerujemo da umjetnici moraju patiti. a svaki roker je u duši umjetnik i pušta da ga kroz život nose tematske glazbe koje odgovaraju osjećaju trenutka. s vremenom shvatiš da imaš nekoliko oružja (ili alata) na raspolaganju: izraziti svoje osjećaje glazbom, pisanjem, blogom, bilo kakvom vrstom umjetnosti jer neke stvari su jednostavno prevelike a da bi stale u ovu malu dušu; naviknuti se na to da je život niz rastanaka i da treba biti sretan to smo barem dio puta prošli zajedno, a nadati se velikom i sretnom okupljanju na kraju života (da, tu spada i religija); i recimo naučiti prepoznavati oko sebe ljude koji će te razumjeti, a koji kao i ti imaju problem s prepoznavanjem upravo takvih... jer ih ima puno i posvuda, i jer je ovaj život na kraju krajeva ipak najbolje što ti se može dogoditi. ne daj se, floki!

    avatar

    13.11.2005. (12:52)    -   -   -   -  

  • Ludorije nesuđene rockerice pod tužnom zvijezdom..

    Wow, totalno sam se pronašla u tvojim riječima! Imaš pravo, sve ovo što si naveo, točno tako se i osjećam u ovom trenutku, samo što nisam uvidjela do sada... Nadam se da se nećeš ljutiti ako ove tvoje riječi stavim kao temu u sljedećem postu... I imaš zbilja pravo, volim pisati blog, a danas sam napisala i dvije pjesme...

    avatar

    13.11.2005. (19:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...