Komentari

ljeskanje.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • nema me

    čitajući tebe zadivljen sam kako dobro slažeš dugačke rečenice, a da se ne uspijem izgubiti u njima. imaš latinoamerički štih u svom pisanju. osim toga ova priča mi je baš cukrena. mala i slatka.

    avatar

    26.09.2005. (20:55)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    ... rech je o emotivnoj inteligenciji, koja ima na raspolaganju chulne znake koji mobilishu ono chuveno nehotimichno pamcenje, pamcenje daleko uzvishenije od onog hotimichnog, chesto osudjenog na patetichne neuspehe (recimo,kada nechega ne mozemo da se setimo). hotimichno pamcenje je istina ispisana pomocu slika. divne vode u koje treba uvek zaroniti.chak iako su severne i hladne.

    avatar

    26.09.2005. (21:04)    -   -   -   -  

  • viviana

    Joj, hvala vam... još sam pri editu.. ali ako vam se i ovako sviđa to mi je i više nego što može stati u jedno, hvala vam...

    avatar

    26.09.2005. (21:19)    -   -   -   -  

  • viviana

    @ igra, jako mi se sviđa tvoje razmišljanje a osobito ova rečenica da je hotimično pamćenje istina ispisana pomoću slika... sviđa mi se zamisliti sebe kao vodu. :)

    avatar

    27.09.2005. (17:48)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    ... zahvaljujem, viviana. no, iako ti se rechenica dopada, moracu da je izmenim i posvetim te u greshku koja mi se potkrala u njoj. naime, u toj rechenici sam napisao "hotimichno", a mislio sam na nehotomichno secanje (pamcenje). zapravo, da li je secanje ujedno i pamcenje ? da li je pamcenje secanje ? hm...

    avatar

    27.09.2005. (18:08)    -   -   -   -  

  • viviana

    :)) pa priznajem da sam nekoliko puta pročitala i da mi je izgledalo da bi to ipak trebalo biti nehotimično kao uzvišenije pamćenje ali onda sam napisala onako kako si i ti... i eto hvala ti na ispravci. :) a da li je pamćenje sjećanje? pa nije možda. :) a možda i jest. :) ali kad želim reći npr. da su sjećanja pohranjena svuda po našem tijelu, nekako mi je to ljepše nego reći pamćenja su pohranjena... a takva sjećanja jesu pamćenja.

    avatar

    27.09.2005. (19:10)    -   -   -   -  

  • plejadablue

    ..eh, sad moj racio radi..:))..ne zbog ovog predivnog teksta na čijim sam riječima jednostavno otplovila...prepustila se i nisam baš ništa(ili skoro ništa) promišljala...samo sam osjećala...nešto..:))..ali komentari su uključili moju dugu polovicu mozga..:)))..pa eto - mislim da se radi o tome da li su u sjećanje uključeni samo racionalni dio uma, samo emotivni ili i jedan i drugi ..:))..jedan od njih se "sjeti" (emocionalni vjerojatno nehotice "prepozna" situaciju, izaziva reakcije na koži (ili u utrobi)..uključi se racio koji "priča priču" dalje...prisjeća se i tumači..objašnjava,...:))..ponekad (bar kod mene) racio ne može i ne zna protumačiti emocionalno sjećanje...to su npr. trenuci u kojima samo bljesne neka slika izazvana npr. nekim mirisom, nekom rječju..olala...raspisah se svašta, a komentari tako teško rade...možda će sve ovo biti izbrisano i ostati samo - sjećanje..:))..moj racio će teško upamtiti što je pjesnik ovdje htio reći..:)))

    avatar

    27.09.2005. (23:08)    -   -   -   -  

  • Mare Ibrium

    Jako lijepo napisan post :) A sto se tice pamcenja i sjecanja... uglavnom se slazem sa pleajdablue. Vjerujem da se dogadjaji i osjecaju pohranjuju u sjecanje i zajedno ih vezu tanane veze koje nam sluze kao vremenski portali, jer Bergson je rekao: "Vrijeme nije jednodimenzionalno i nepovrativo". A sto to znaci? Znaci da ako recimo cujes pjesmu: "Runaway Train" osjetit ces tugu, a zatim ces se sjetiti da si u tom trenutku pred 14 godina citao kraj knjige "Sadako hoce zivjeti"... Pjesma je u ovom slucaju posluzila kao kljuc i vrata tog portala u proslost...

    avatar

    28.09.2005. (06:31)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    ...pamcenje je policija, sredstvo potrage. secanje, naprotiv, sveti duh odredjen zaboravom. skrecem vam paznju na prousta, na njegove madlenice i plochnike, koje iniciraju, pa chak i otelovljavaju sushtine "potrage za izgubljenim (ishchezlim) vremenom".citiram prousta, koji je ovom rechenicom vrlo dobro opisao blagodeti istinskih secanja: "Ukus madlenica podsetio me je na Kombre. Ali zashto su mi slike Kombrea i Venecije, i u onome i ovom trenutku, pruzile jednu radost slichnu nekakvoj izvesnosti i dovoljnu da mi, bez drugih dokaza, smrt postane ravnodushna?" (nadjeno vreme, marcel proust 1922, paris, gallimard)

    avatar

    28.09.2005. (09:56)    -   -   -   -  

  • viviana

    prekrasni komentari na kojima vam zahvaljujem... istodobno, sjetila sam se @ igra, romana Put k Svenu ( nažalost ne sjećam se i imena autora ) koji počinje sjećanjem njegovog glavnog lika na sve ono što će potom postati roman a potaknuto mirisom jedne šalice čaja s kojom priča započinje... tako da je i ovo što je napisala @ plejadablue... baš takav jedan put: najprije emocija koja prepozna situaciju a potom racio ( i emocija ) koji priča priču dalje... slično kako je to napisao i @ Dust o vremenskim portalima kroz čija vrata dospijevamo do nekih zaboravljenih događaja i osjećanja... Prekrasan citat Prousta. Nije li onda taj trenutak prepoznavanja ( ukus madlenica ) nešto što ne samo da evocira zaboravljene uspomene, nego postaje i najbliskijim susretom s našim bićem kojeg je nemoguće imenovati... ali ga prepoznajemo, a to je predivno opisao Proust.

    avatar

    28.09.2005. (14:33)    -   -   -   -  

  • armin

    da i ovo je jako dobro...sad sam bio cod creative i pomislio kako čovjek kvalitetno pripovjeda i dođem kod tebe, opet isto...ovo je jako dobro i ima onu osobenost koja se prepoznaje kod onih koji vrijede...jako dobro...

    avatar

    29.09.2005. (12:19)    -   -   -   -  

  • viviana

    hvala armin, ovo sve u velikoj mjeri otapa onog vječnog sumnjivca u meni ali isto tako je i onaj fini feedback koji mi je važan kako bih znala da je i vama ovdje ugodno s nama u društvu. :)

    avatar

    02.10.2005. (21:31)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...