Komentari

rockroll.blog.hr

Dodaj komentar (62)

Marketing

  • espadrila

    ti 'znanje' prikazujes kao baratanje dokazima da Bog zaista postoji, neosporivim cinjenicama. A ja vjerujem, pa samim time i znam da postoji. Osjecam. Kroz način na koji mi se sve zlo vrati, kroz način na koji za svako dobro budem nagrađena. Može zvučati glupo, ali ja osjećam svakodnevno da netko gore prati što radim i pazi na mene. Pozdrav:)

    avatar

    21.09.2005. (02:13)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    @espadrila - Ja osobno vrlo čvrsto vjerujem u postojanje Boga. A zašto je ovo ovako koncipirano vidjet ćeš kad se pojave neki koji vrlo čvrsto ne vjeruju. Zato pričam o dokazima, tj. o nepostojanju istih.

    avatar

    21.09.2005. (02:19)    -   -   -   -  

  • amy damon

    kao sto ljudi jednostavno vjeruju, tako ja jednostavno ne vjerujem. i ne ulazim u diskusije bez kraja i konca jer mi samo dizu tlak, a ne volim kad mi stvari dizu tlak, koliko god on koji dan bio nizak.

    avatar

    21.09.2005. (02:46)    -   -   -   -  

  • M i c h i

    eno moj einstein u boxu hehe... sutra radim prezentaciju na faksu o Einsteinu... nagledala sam se njegovih slika, nacitala biografija i quotes ko icega eheh... pusa

    avatar

    21.09.2005. (06:13)    -   -   -   -  

  • trill

    A opet, lako je vjerovati u nešto za što imamo opipljive dokaze. Bit vjerovanja u Boga je u samoj vjeri, koja ne zahtjeva nikakve materijalne ili vizualne potvrde. S vremena na vrijeme pojavljuju se kojekakva ukazanja ili "čuda" i opet oni koji ne vjeruju ne vjeruju i dalje. Takva događanja ni Crkva ne priznaje lako upravo zbog čina same vjere. Onima koji ne vjeruju ni takvi dokazi nisu dovoljni, dok onima koji vjeruju nisu ni potrebni za potvrdu vjere. Ne znam kako će dalje ići tvoje obrazlaganje vjerovanja u Boga, ali vjerujem da nećeš zaboraviti one ljudi u sredini. Niti ateiste, niti vjernike. Koji kao vjeruju, ali nisu baš sigurni da je to Bog u pitanju. Misle da postoji Nešto, kako god se to zvalo. Mislim da je takvih jako puno. A možda su to samo vjernici koji nisu sigurni u svoju vjeru...ne, onda ne bi bili vjernici. I opet zbog čina vjere...

    avatar

    21.09.2005. (07:25)    -   -   -   -  

  • uspomena

    Vjera je za mene uvijek bila nešto vrlo, vrlo intimno. Spremnije sam razgovarala i raspravljala o nekim temama koje se smatraju toliko osobnima da su prerasle u tabue, nego o vjeri. Što se mene tiče, nema osobnijeg pitanja od onoga vjerujem li u Boga. Pretpostavljam da je to zbog toga što sam odrastala u sredini u kojoj se Njegovo postojanje negiralo pa je intuitivno vjerovanje u Njegovu prisutnost graničilo s osjećajem stida i spremalo u najdublju intimu. Ni danas ne volim govoriti o tome, ali mi je uvijk nekako drago kad drugi o tome govore. I pišu. :-)))

    avatar

    21.09.2005. (07:56)    -   -   -   -  

  • pegy

    Jako mi se sviđa post. :) Ne znam da li mogu što dodati, možda samo da mi se događalo da me pitaju „kako to da vjeruješ u Boga, a matematičar si i više znanstveni tip, a oni uvijek traže neke dokaze“. Nikad nisam uspjela dokučiti kakve veze matematika ima s tim. :) Vjerovati u Boga može jednako i umjetnik i pjesnik i fizičar. Ne znam zašto se tako nešto puno lakše pripisuje nekima, dok se kod drugih gleda sa čuđenjem. Ako vjeruješ, kako si rekao, vjeruješ. A i prirodne znanosti su jednako kompatibilne sa „teorijom“ da Bog postoji, kao što su i sve ostale. Vjerujem da je Bog bio velikodušan kad nam je dao um da spoznamo, među ostalim, i ljepotu matematike. :)

    avatar

    21.09.2005. (08:21)    -   -   -   -  

  • beštijica

    Dokazi za postojanje Boga nisu potrebni jer to nije smisao vjere. Ili vjeruješ, ili ne vjeruješ, ne možeš biti između... Za mene je sasvim nebitno zoveš li to u što vjeruješ Bog, To ili Nešto Gore, bitna je vjera... Što se slobodne volje tiče, o tome bi se dalo razglabati satima... Si siguran da naš put nije unaprijed determiniram i da smo u stanju izabrati samo manja skretanja, ili možda čak ni to? Ili misliš da sve, ali baš sve u životu biramo sami? Previše pitanja mi se otvara ovim postom, odoh utonut u kontemplaciju... :)

    avatar

    21.09.2005. (08:41)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    ljudi u boga vjeruju djelomično i zato da ne budu sami, da ih netko voli unatoč svemu, da netko pazi na njih, da ih nagradi za dobro i kazni za zlo. potreba je to, za smislom i ljubavlju, barem tako ja mislim.

    avatar

    21.09.2005. (08:47)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    hm, da dodam, mislim da prelazim u agnostike, pomalo, polako. ne sviđa mi se to ali nemoćna sam. otkud ti ova tema? :)))

    avatar

    21.09.2005. (09:04)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    hm, da dodam, mislim da prelazim u agnostike, pomalo, polako. ne sviđa mi se to ali nemoćna sam. otkud ti ova tema? :)))

    avatar

    21.09.2005. (09:05)    -   -   -   -  

  • tita

    zanimljiva teorija :) vjerujem u postojanje inteligentne sile ili energije, ne vjerujem u boga opisanog u bibliji ili negdje drugdje, nekoga tko će kažnjavati ili nagrađivati...nego u nešto što je u svima nama i samo ovisi o razvoju čovjeka da li će to pronaći u sebi ili neće :)) i sad ti je puno ljepši blog s novim dizajnom, ove boje ne odvlače pažnju od čitanja dugih tekstova ;))

    avatar

    21.09.2005. (09:18)    -   -   -   -  

  • brandnewgirl

    Da, ovo je jedna od najširih tema za diskusiju. I taman kad sam htela da kažem da je ovo što si napisao, samo jedan mali deo, uvod, ili pogled na stvari, onda vidim da si iskusno stavio - prvi deo. Ja bih ovde ipak, na samom početku napravila razliku između Boga i crkve, mada preptostavljam da je to svima, ili većini koji se ovde javljaju savršeno jasno. No, nije zgoreg pomenuti. Dakle, Bog da, crkva (bar ne ovakve, kakve su danas) ne! Težnja za verovanjem u "nešto" "nekoga" postoji od kada postoje i ljudi. Ranije, kad medicina i ostale nauke nisu umele da objasne gomilu stvari, narod je sve te "pojave" pripisivao višim silama, ili najsavršenijem od nas. Danas, vera u tom smislu, gubi na značaju jer se sve pojave vrlo lako mogu na naučnoj osnovi objasniti. Sa druge strane, oduvek je postojala potreba da se ljudi na nekakakav način drže pod kontrolom. Ti govoriš o posledicima koje bi se desile kad bi smo nedvosmisleno znali da bog postoji. Hajde da okrenemo stvari. Šta bi se desilo kad bi smo nedvosmisleno znali da bog ne postoji? Nastao bi potpuni haos. Ovako se donekle stvari drže pod kontrolom. No ja ne verujem (u boga ili nekoga drugog, "nešto", da ne ulazim u raspravu), da bih dobila nekakvu nagradu, već iz nekakve iskonske (rekla bih možda i roditeljske) potrebe da znam da postoji neko ko brine o meni, u najsavršenijem obliku. Bez konkretnih mera upućenih ka mojoj zaštiti, već prosto kao nekakva energija koja me prati. Prosto želja za osećajem, da nikada nisam sama. Bez obzira da li mi se dešavaju lepe ili ružne stvari.

    avatar

    21.09.2005. (09:47)    -   -   -   -  

  • ....Demjan

    Jao, kako si ti pametan! Slažem se s tobom, jer vjerujem, ali da sam ateist sigurno bih imala štošta za reći. S obzirom da vjerujem, u procjeni kako ću živjeti osnovna zvijezda vodilja je moja osjetljivost na moral, ono osnovno razlučivanje dobra od zla. Mislim da svi to imamo u sebi, makar to ljudi mogu svijesno negirati. Svi smo mi baždareni, ali nam je slobodno da možemo samo odrediti granicu, kako si i sam rekao. Definitivno je to čar, makar, ima trenutaka kad ja sama pomislim koliko bi mi bilo lakše u životu da ne vjerujem u ništa nego srljam kako god poželim bez da mi onaj lik sa mog ramena kaže: e sad je dosta. Smatram da je ateistima puno lakše, jer su uskraćeni za onoga koji donosi viši sud i ne moraju se pred nikim pravdati kao ni dokazivati. A s druge strane, ja "imam" budućnost, a oni? Teško pitanje. Zato se i religija zove vjerom, a ne činjenicom.

    avatar

    21.09.2005. (09:57)    -   -   -   -  

  • freestyler

    vjerojatno razlozi odbijanja vjerovanja u postojanje Boga, Stvoritelja, Svemira ili kako Ga god tko zvao, leže u tome da Ga ljudi pokušavaju osjetiti, uvjeriti se u njegovo postojanje kroz ograničenost pet osjetila koje imamo, pokušavajući ga omirisati, čuti mu glas, vidjeti ga, dodirnuti, okustiti, što je vrlo vjerojatno nemoguće kao što je nemoguće bilokojim našim osjetilom osjetiti naprimjer jedan atom, recimo atom kisika. no u postojanje atoma vjeruju i oni koji ne vjeruju u postojanje Boga iako su i jedno i drugo našim osjetilima nepoznati. osobno mislim da je jedan od razloga zašto neki ne vjeruju u Njegovo postojanje leži u tome što su razne religije i vjeroispovjesti uzele sebi za pravo da ga zbog svojih interesa i lakše manipulacije ljudima svojataju i prikazuju isključivo kao nešto što je isključivo dostupno samo pravovjernima, no On je daleko više od bilo koje religije i ako nas nije načinio takvima da Ga možemo vidjeti, okusiti, čuti, mirisati, dodirnuti, načinio nas je takvima da možemo voljeti, dao nam je ljubav, ljubav kao dokaz postojanja našeg i Njegovog..... (ajme koliko sam napisao, puno, puno za nekoga tko nije upisan u niti jedno drušvo onih koji brinu o ispravnoj vjeri u Boga, pa zato molim one koji vjeruju po pravilima društava za vjeru, da mi ne zamjere puno zbog mog načina vjerovanja u Njega) ... rock uživaj ...:))))

    avatar

    21.09.2005. (10:07)    -   -   -   -  

  • T

    "Vjerujem u Boga kao što slijepac vjeruje u sunce. Ne zato što ga vidi, već zato što ga osjeća" P. Bosmans

    avatar

    21.09.2005. (10:12)    -   -   -   -  

  • Šatro Cosmo girl

    Slažem se da postojanje opipljivih razloga, samo po sebi ukida potrebu za glagolom vjerovati. Kad bi oni postojali, i kad bi Bog posvuda otvoreno manifestirao svoju volju, mi bi živjeli u nekoj vrsti finog totalitarizma... Umjesto toga postoji Božija providnost, koju često zovu sudbinom... Vjerujem da ne moraš reći vjerujem ili ne vjerujem, ići u crkvu ili ne, dovoljno je da osjećaš prisustvo i da pozitivno reagiraš na sitne instrukcije odnekud gore... To te već čini vjernikom. P.S. Iznenadila me tvoja definicija cilja života... Hrabro

    avatar

    21.09.2005. (10:15)    -   -   -   -  

  • Um

    Vjerujem. Bog je u meni. U sebe ne moram vjerovati, ja jesam.

    avatar

    21.09.2005. (10:31)    -   -   -   -  

  • od sexa do lokomotive

    Mogu reći na tvoju priču samo - amen.

    avatar

    21.09.2005. (10:47)    -   -   -   -  

  • Lily

    Interesantna tema. Koliko vidim, ja sam jedan od rijetkih ateista ovdje i ja glasam za onu poznatu Marxovu izreku: 'Vjera je opium naroda'. Olaksava ovozemaljske probleme i teskoce. A i lijepo je vjerovati da ima netko gore tko ce vas paziti i da se s njime ne osjecate samima, tako da mogu razumjeti. Medjutim, pitam se u sta biste vjerovali da ste zivjeli prije pojave krscanstva?

    avatar

    21.09.2005. (12:12)    -   -   -   -  

  • beštijica

    @Lily: da sam živjela prije pojave kršćanstva vjerojatno bih bila neka ropkinja, a faraon bi mi bio božanstvo, pa bih vjerovala da sam u njegovoj milosti i da o njemu ovisim i za života i nakon smrti. Ili bih bila faraon, pa bi svi ostali vjerovali da ja upravljam njihovim životom, smrti i životom poslije smrti, a za sebe bih mislila da sam besmrtna i važna. :)))Da budem direktna, smeta me tvoj stav (malo prepotentan ili mi se samo učinilo?) kojim kao da omalovažavaš ljude koji vjeruju u Nešto, Boga, whatever... Ako to ljudima pomaže, čini ih sretnima, zadovoljnijima, boljima, ako im pruža utjehu... zašto ne? Ako ćeš vjerovati, vjeruj, ako nećeš, nemoj, ali nitko zbog toga nije manje čovjek. :smajlić koji protestira zbog netolerancije:

    avatar

    21.09.2005. (12:29)    -   -   -   -  

  • brandnewgirl

    @Lily, ne znam da li je i Rock to mislio, ali ja kad sam pisala komentar imala sam u glavi verovanje u nešto "više". Uopšte to ne mora biti Bog. Tako da apsolutno nema veze sa hrišćanstvom. Ljudi su i pre hrišćanstva verovali u nekakve više sile, svemoćne likove, bla.. bla... bla.. Vera jeste opijum za narod, kad se bezuslovno predstavlja kao "must", ali ako pojedinac, pritom potpuno rcionalan, dozvoli sebi da veruje u nešto, to prvo nije opijum, a drugo i dalje to verovanje nikako ne olakšava ovozemaljske probleme i teškoće. Radi se samo o činjenici da ljudi koji veruju, ne moraju nužno da se osećaju da su sami na svetu. Verovanje se ne sme ograničiti isključivo na Boga, i opravdanje za nesupehe. Ovo još jednom, podvlačim, iz mog ugla gledanja.

    avatar

    21.09.2005. (12:32)    -   -   -   -  

  • Chilli

    Ah, mene opet muči isti problem, što komentirati kad je već sve rečeno, znam da nemam ništa pametnoga za dodati. Ali evo, ako će doprinijeti raspravi, mogu reći da ja vjerujem u Boga iako nemam točno definirana stajališta u vezi ovoga i onoga, ali da, vjerujem, usprkos tome što se loše stvari događaju dobrim ljudima i znaš već cijelu priču...

    avatar

    21.09.2005. (13:11)    -   -   -   -  

  • Lily

    Nisam imala nikakvu namjeru bilo koga povrijediti ili uvrijediti mojim komentarom. I ne, ne mislim da je netko manje covjek zato sto vjeruje, zasto bih. Samo iznosim drugaciji pogled na materiju. Mozda malo provokativan ali ovo je na kraju krajeva diskusija o temi. Gdje bi stigli kad bi se ama bas u svemu svi slagali. A ako se osvrnemo na doba samog nastanka nama bliske religije , onda mislim da ne mozete poreci da je krscanstvo nastalo kao revolt ondasnjem tlacenju i ugnjetavanju i stoga upotrijebih Marxovu recenicu. I da, definitivno sam nesavrsena, ali daleko sam od netolerantne osobe. Zao mi je sto ostavih takav dojam.

    avatar

    21.09.2005. (13:49)    -   -   -   -  

  • scar

    nezahvalna je to tema pogotovo za blog.ipak svaka cast da is je se primio.vjerovajne je jedno, a crkva, biblija i ostali rituali razliciti za svaku vjeru su opet sruga stvar.ne da mi se ni pocinjat komentirat pa ga odmah zavrsavam.pozdrav:))

    avatar

    21.09.2005. (14:25)    -   -   -   -  

učitavam...