oh, ovakve komentare ti ja dobijem barem tri puta tjedno, i sva sreća da je tako jer da nije to bi značilo da sam digla ruke od sebe kakva želim biti. znam na što je Armin mislio, "priče su jedno, život je drugo". ljudi misle da sam ili naivna ili strahovito glupa. ali to me uopće ne dira. pa naravno da neću vjerovati u bračnu nevjeru, varanje na ispitima, pedofiliju i trgovanje ljudima. znam da postoje, ali ne želim im se prilagođavati. tako da, kad mi netko kaže da sam naivna, s radošću to prihvaćam. to ne znači da ne znam što je život, već sam ponosna na sebe da bez obzira na iskustvo uspijevam u sebi zadržati tu klicu djetinjeg i promatrati svijet jednostavno. a što je za mene život? eh za to bi valjalo napisati esej a ne par rečenica. vodim se za svojom uzrečicom - život je put, a ne odredište. i manje više me to određuje kao osobu. na tom putu trudim se putovati s ljudima koje volim i ubirati lijepe uspomene, a one ružne iskoristiti kao pouku. bilo je trenutaka kad sam mislila da sam na vrhu svijeta, da sam u raju. a onda dođu i trenuci kad si izdan, do korijena tužan. sve to dođe na svoje... uh, podsjetila si me ovim postom koliko VOLIM živjeti. hvala ti :-)
04.09.2005. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga Pegy, postajem glavni junak tvog posta. moram reći da i nisam baš osobito počašćen jer se ne volim eksponirati, dapače rekao bih da sam introvertan i da ne volim izazivati nečiju pažnju. no što je tu je, sam sam krivac za to. ono što sam napisao to sam doista i mislio. kad sam napisao taj komentar pomislio sam da bih trebao napisati još jedan ali onda sam odustao. kao da sam znao da će i na to doći red kad dođe vrijeme. upravo se to i dogodilo. zašto sam to napisao. ono što je latentno u većini tvojih tekstova jesu naučeni obrazci pa čak i isključivosti. što hoće reći da se tvoje slike svijeta temelje ne na tvom iskustvu već na predodžbama koje si stekla a da ih sama nisi proživjela. prvo ću te citirati "Što je život meni? Meni je život hodanje po snijegu i mirisanje zime i borove šume, čitanje knjige u krevetu, šetanje uz more držeći se za ruku s Nekim, vjerovanje u Boga, gledanje u mamu s ljubavi i zahvaljivanje Bogu što ju imam, kao i tatu, brata i mnoge druge, gledanje netrećerazrednog ljubića uz čips od paprike, razmišljanje o osobama koje mi diraju srce, kupovanje naušnica od 20 kuna, vjerovanje da svatko od nas može mijenjati svijet, učenje, raspravljanje o svemu i svačemu, pričanje sa nekom dragom osobom satima, imati djecu i uspjeti ih odgojiti u dobre i poštene ljude...Život mi je i zadržati neke stvari samo za sebe."...
nije samo to život draga pegy, to je tvoja predodžba i želja koja se temelji na slikama i modelima, na arhetipovima, to je idealizirana slika koja nema veze sa stvarnošću i životom...život je ono što nam se događa svaki dan a mi često ne možemo utjecati na to jer smo manje ili više determinirani mnogim odrednicama na koje ne možemo utjecati.
naravno da svi mi imamo svoje predodžbe o tome što je život a one ovise o mnogim faktorima koji na nas utječu tako da stvaraju našu perspektivu i poglede na to što život jest. život je i ono lijepo što nam se događa ali i ono ružno i manje dobro što nam se također događa. život je potencija koja se materijalizira i ne pita da li mi to želimo već se jednostavno ostvaruje. često ne možemo utjecati na naš život zato što postoji i vis maior, neka nepredviđena okolnost i viša sila koju ne možemo racionalno objasniti i to je život pegy a ne samo ono što mi želimo. treba biti svjestan da život nije samo ono što mi želimo već i ono što ne želimo a ipak nam se događa. mogao bih navesti i primjere ali nema potrebe. mislim da su i načelne istine dovoljne.
kada sam napisao da si naivna onda sam pomislio da ti toga nisi svjesna.
04.09.2005. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meni je život nešto kao duhovna škola.. prođemo kroz njega da bismo naučili neke određene lekcije i zatim opet u idući život... sve do savršenstva... a onda? ne znam.. teško ti je to pitanje, mogla bih pisati satima :)
04.09.2005. (19:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja pjesma nije vrisak iznad crnih oblaka,
Niti poljubac nerođenom djetetu.
Moja pjesma nije pusta obala,niti okvir za
isplakani život,biljka bez vode,more bez
valova,sunce bez topline.
Moja pjesma nije crta bojišnice između života i
smrti.
Moja je pjesma nabujala rijeka strasti
izašla iz korita nadahnuća i žestoko
pustoši obale tvoje i moje zrelosti.
Riječi su to
u svom divljem pulsiranju i lomljavi ekstaze,koja
odjekuje dolinom ćula,
nadiru u srce oluje i svom žestinom užarene lave u
čvrstom zagrljaju,
dotiću tvoj i moj nemir,sve dublje i dalje,do
konaćnog uništenja,do novog rođenja.
Moja pjesma razlijeva se žilama ljubavi
i kao val nad valom
putuje kroz vrijeme
kojeg smo
i jučer
i danas
naše sutra.
Moj život je I JUČER i DANAS i SUTRA
04.09.2005. (19:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hmm, moram duboko udahnuti i smisliti što da kažem! šokirala me iskrenost u postu, a zapravo, uvijek si iskrena i britka, samo valjda nije u prošlom postu bilo te neke tvoje energije ..... enivey, lijepo si opisala život i ja isto mislim da svatko može reći nešto drugo o životu općenito i o svom životu osobno! mislim da je život predivan dar kaosa
04.09.2005. (19:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A sada ću malo lamentirati na ARMINOV komentar.
Armine,dijete,činiš se pametnim momkom i ne sumnjam u to,ali...nemoj nikome i nikada trpati u prste ono što nikada neće napisati.
Nije naivnost voljeti mamu,jesti ćips,ići u kino,blablabla sa frendicama,učiti,raditi,putovati,znati kapitalizirati svoje umijeće,pretvoriti ih u stvarne vrijednosti kojih se neće stidjeti,koji su njen put u život ili jednostavnije...to je njena stvarnost,a nikako naivnost.Uđi u enciklopediju pojmova i pogledaj što znači riječ NAIVNOST.Pegy bi bila naivna ne vjerovati da će na svom postu biti samo hvalospjevi.I ti si njena stvarnost..sumnjam da toga nije svjesna,I NE SAMO ONA:
04.09.2005. (19:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Maja, potpuno mi je jasno o čemu govoriš, jer vrlo slično i ja mislim. Koliko god nekima izljedala naivno i utopistički. Iako daleko sam ja od naivke. :)) Ali nije me taj dio baš inspirirao na post. :) @Dida, sviđa mi se ovo i jučer, i danas i sutra. Da, baš mi se sviđa. :) @Bubice, sviđa mi e dar kaosa, ali vidim da i ti, kao i neki drugi malo škrtare na skidanju. :)) Nema problema, svatko koliko hoće. Bila sam naivna kad sam mislila da će se krenuti u striptiz. :))))
04.09.2005. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Armine, ne bih baš rekla da ne želiš pažnju. Jer da ju ne želiš, zasigurno onda ne bi na takav način komentirao. Ja život živim, volim ga i znam što mi on predstavlja. Rekla sam također da je nešto od toga ono što želim. Osim djece koje nemam i za koju se ovdje zna da ju nemam, sve ostalo netko poput tebe, tko me poznaje samo preko bloga, ne može kategorizirati u «nadu». Mislim, može, imaš pravo pisati što god hoćeš. Samo te usmjeravam da na taj način možeš donositi krive zaključke. Jer, primjetio si da sam rekla da želim nešto ostaviti i za sebe. I ostavljam, čak i na blogu. Ne pišem ovdje sve lijepo, niti pišem sve ružno što mi se događa u životu. Jasno mi je da život nije bajka, daj pa zar ti ja stvarno, nakon toliko mjeseci što pročitaš nešto od onoga što napišem, sličim na nekog takvog? Samo moj se blog zove «Ja u ljubav vjerujem», zove se tako jer ja to uistinu mislim. Svatko ima od svog bloga raditi što hoće, netko može kukati i žaliti, vidjeti sve crno, netko maštariti, netko lebdjeti, netko vjerovati. Jedno je razmatrati stavove, drugo je dirati u nečiju osobnost. I to neargumentirano. Ako nešto hoćeš reći, reci konkretno kao što si rekao sad. Ja misli ne čitam, kao što vidim da ne čitaš ni ti moje. I drago mi je radi toga, jer kako sam rekla, ne skidam se ovdje do kraja. :)) Osim toga, kad si već sve to napisao mogao si biti toliko ekstrovertiran da kažeš što je život tebi ... u onom smislu u kojem je post pisan. :)) I da, život mi je i nada. Jer, moram priznati da svoj bez toga zamisliti ne mogu. Nije valjda da je kod tebe nema? :(
04.09.2005. (20:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..što je život?..pitanje je previše općenito da bi se uopće moglo cjelovito odgovoriti..:))..pitanje života može se promatrati sa različitih aspekata, ovisno o poziciji koju čovjek zauzme kad pita i kad odgovara. Stoga netko može pitati iz jedne pozicije, onaj drugi odgovarati iz sasvim druge pozicije..:))..pa što se onda desi?..desi se nerazumijevanje..jedan pita jedno, drugi odgovara drugo, a misle da govore o istoj stvari...:))..na sreću, to su samo misli, samo što počesto izjednačujemo Biće koje te misli misluje i izriče, sa onim što te misli kazuju...:))..ja osobno nikad ne prosuđujem čovjeka po onom što je izrekao, čovjek je puno više od svojih misli, a procjena čovjeka je samo osobni sud koji čovjek donosi iz svoje pozicije..:))..ja mogu reći, @draga pegy, da mi se tvoje misli sviđaju ili ne sviđaju..da ja mislim slično, isto ili različito od tebe..ali nikad na osnovu toga O TEBI ne mogu suditi..kapiši?..:))..ne postoji "argumentirano" ili "neargumentirano" diranje u nečiju osobnost..:))..argumenti su samo osobno usvojena pravila - što je za nekog argument, za onog drugog - nije..:))..pozdrav*
04.09.2005. (21:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šta je život? ne zamaram se previše, nakon pustih sranja šta sam doživila u životu, sa pitanjima tipa "zašto sam ja na ovome svijetu, koja je moja uloga u njemu". rodimo se, živimo život kakvim ga sami uredimo, i na kraju umiremo. i to je to (ukratko)
04.09.2005. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je znati radovati se malim stvarima, iz svake situacije znati izvući najbolje za sebe, život je umijeće gledanja u ogledalo bez grižnje savjesti, život je razvijati se u skladu sa svojim mogućnostima i uvijek težiti ka boljem, višem... Život je poštovati tuđe stavove, ne suzbijati tuđu indvidualnost, znati birati svoje bitke. To je ono što mi je trenutno palo na pamet, a vjerujem da bih mogla do sutra pisati... Pegy, često se ne slažem s tobom, no ovaj put mislim da je Armin pretjerao i nije mi jasno što je uistinu htio postići s tim. On te percipira kao naivnu i kao osobu koja puno toga nije proživjela. Ok – njegovo pravo. Ti sama najbolje znaš kakva si, ne ulazim u to. No, ono što meni smeta je ton u kojem je napisan komentar. Zvuči kao patroniziranje, a to mi se ne sviđa. Daleko sam ja od idealne osobe, znam da imam još puno, puno toga za popraviti i dodati na svojoj osobnosti i možda nemam pravo, ali pričam o svojoj impresiji njegovog komentara. S druge strane, ne isplati se obraćati preveliku pozornost na ono što bilo tko napiše u komentaru osim ako se ne radi o tvojoj zaista bliskoj osobi. Ne zaboravimo da smo svi mi iza nickova osobe od krvi i mesa, sa svojim osobnostima, strahovima, frustracijama, uspjesima, manama i vrlinama, da se u stvari ne poznajemo osim preko slika koje sami stvaramo o sebi kako god nama odgovara (pustimo sad iskrenost sa strane!) i da svatko od nas nečiji post tumači isključivo kroz svoju prizmu, koliko god se trudili izdignuti iznad toga. Pišeš za sebe, zato što te to čini sretnom ili koji god razlog bio, a to što drugi kažu je manje bitno. Barem meni.
04.09.2005. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja ne volim ljude koji u životu ili od života vide samo ružne stvari i to apsoulutno nema veze s proživljenim, znam iz iskustva. Dosta toga nelijepog sam prošla i unatoč svemu tomu na život gledam kao i ti. Možda ne samo unatoč tome, nego i zbog toga. Nije to naivnost, to je vjera i nada i optimizam i sposobnost nalaženja sreće u malim stvarima i dio karaktera i i i ne znam šta još sve ne. Život je lijep i i i gotovo :)))) Ovo "gotovo" mi dođe kao neki neoborivi argument ;)))
04.09.2005. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrlo lijep post, i zanimljivi komentari koje si njime izazvala. Vidim, armin ti zamjera što se 'tvoje slike svijeta temelje ne na tvom iskustvu već na predodžbama koje si stekla a da ih sama nisi proživjela'. Zaboga, pa ako nešto ne proživiš, onda je 'imati predodžbu' o tome jedini odnos koji možeš imati prema neproživljenome. Meni osobno sviđa se način na koji tumačiš i doživljavaš život. I sama sam na svom blogu pisala o 'malim' stvarima koje ga kreiraju i oplemenjuju. Možda je istina da je 'život ono što nam se događa svaki dan', ali ne događa se taj život mimo nas. Hoću reći, sami odlučujemo o tome što će u tom danu prevagnuti - male stvari kojima smo ga barem donekle uspjeli učiniti 'svojim' ili opća relativnost svega po kojoj se slobodno možemo prepustiti fatalizmu nesudjelovanja. Nije uvijek lako pobijediti tu neumoljivu ravnotežu. Katkad smo samo mala čestica u univerzumu, bespomoćna pred svime što nam život protiv naše volje nameće. Ali isto tako postoje trenuci u kojima se možemo osjećati kao gospodari istog tog univerzuma, pobjeđujući ga 'hodanjem po snijegu i mirisanjem zime i borove šume, čitanjem knjige u krevetu, šetanjem uz more držeći se za ruku s Nekim..' i svime ostalim što si nabrojila. Pa čak i kad drugi takve trenutke smatraju samo fikcijom, treba ustrajati u njihovom traženju. TO je život. Život nije 'negdje drugdje', nego baš u nama, u drugima nedokučivim predjelima naše nutrine koja nas čini tako osobitima. A ti si to u svom postu jako lijepo izrekla onim: 'Zapravo, ako sam u nešto sigurna, onda je to da ZNAM što je život. Da znam što je život MENI. Uvjerena sam da svatko od vas jednako tako zna što je život njemu.'
04.09.2005. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Komunicirajući na ovaj način često se mogu steći pogrešni dojmovi. Što se tiče mog iskustva npr. dok nisam imala djecu, mislila sam da je to vozanje djece u kolicima, gugutanje, ponekad temperatura i to je sve. Međutim, kada sam ih rodila, nisam mogla ni zamisliti koje su to sve obveze i život u jednoj novoj dimenziji. Pričali su mi i čitala sam, ali zamisliti je teško dok to ne kušaš. Zamišljati i proučavajući nešto je drugačije od probanja na svojoj koži. Mislim da ti je armin o tome pisao...međutim, grubo je zazvučalo. Tu bih spomenula prednosti bloga, ako mi se nešto ne sviđa, kliknem! Pozdrav!
04.09.2005. (21:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Franka
Život
U zagrljaju strasnom,
ne nužno i slasnom,
rađa se on –
život!
U prašnjavoj klupi,
i pametni i glupi.
uči se on –
život!
U drhtaju ptice,
u zagrljaju ulice,
živi se on –
život!
U tmini sobe.
I zvuku noći,
gasi se on –
život!
04.09.2005. (22:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pegy,vec sam stekla dojam kako razmisljas trezvenije,zrelije od mene,usprkos mojoj 'zrelosti',a Tvojoj mladosti:)
Stoga,podpisujem svaku Tvoju rijec,sto znaci citav post,defininiciju zivota od mene ces tesko dobiti,uvijek se sudaram s istim,bez ikakve sanse za prilagodjavanjem:))
Imas pusu i pozdrav.
05.09.2005. (07:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kak sam raspoložena, slažem se s komentarom No 1.
05.09.2005. (07:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Plejadablue, slažem se, čovjek nije samo ono što kaže. Poistovjetiti čovjeka i riječ nije dobro, kao što nije dobro poistovjetiti ni čovjeka i (ne)djelo. Međutim, mi ipak na osnovu nečega stvaramo slike, jer bi li moglo bez stvaranja slika? Misli su ipak drugo, misli mogu biti i drugačije od onoga što se govori, kao i od onoga što se radi. Bitno je i KAKO se nešto govori ili radi. Ali ako i riječ, i djelo, i misao potpuno odvojimo od čovjeka, što nam ostane? Drugim riječima, na temelju čega bi trebali stvarati sliku? Ili ju ne bi trebalo ni stvarati? Ne znam, samo znam da je teško ne stvarati ju. Jer, čitajući vaše postove i komentare, dakle vaše riječi, a vjerujem i misli, ja ipak stvaram slike. Ne od jednog komentara, ne od jednog posta, nego od na neki način blog-življenja (ne shvaćaj doslovno) kroz tjedne i mjesece. To NE znači da itko ikome sudi. Jer, pravno znamo tko sudi, a u drugom smislu, vjerujem samo Bog.
05.09.2005. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Friva, naravno da nam misli o nečemu što nismo proživjeli mogu biti daleko od realnosti. Kad spominješ djecu, ne mogu znati kako je imati ih 24 sata na dan, ali znam da i par sati dnevno NIJE lako. To sam ipak probala. No to me ne spriječava da i dalje to želim. Izabrala sam taj primjer, jer si ti spomenula, ali mogla bih uzeti i bilo koji drugi. Imati i ljubav na kraju krajeva nije med i mlijeko, no svejedno SVI njoj težimo ili ju tražimo. Tko o čemu piše, i što je mislio reći, možda ne shvatimo uvijek kako treba, ali jako dobro znamo što sami želimo. I u čemu nam je ljepota življenja. Ako ju netko nije otkrio, meni je žao. Ali ne znači da radi toga ostali u njemu ne uživaju. Čak i u njegovim nesavršenstvima.
05.09.2005. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šteta što nisam neki američki scenarist pa onako iz par banalnih riječi i situacija izvučem pametnu definiciju svog života :-)) za mene je život kad odem s dragim ljudima na ručak, popijemo koju, zapalimo i onako sretno nakon svega legnem u krevet. svjestan sam da postoje i loše stavri, ali ka što ti kažeš, 'želim virovati u dobro'. nadam se samo da nije previše isklišejiziran komentar :-))
05.09.2005. (09:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog of a down
Za mene se život sastoji od jebanja u zdrav mozak i kratkih predaha od tog.
04.09.2005. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maja
oh, ovakve komentare ti ja dobijem barem tri puta tjedno, i sva sreća da je tako jer da nije to bi značilo da sam digla ruke od sebe kakva želim biti. znam na što je Armin mislio, "priče su jedno, život je drugo". ljudi misle da sam ili naivna ili strahovito glupa. ali to me uopće ne dira. pa naravno da neću vjerovati u bračnu nevjeru, varanje na ispitima, pedofiliju i trgovanje ljudima. znam da postoje, ali ne želim im se prilagođavati. tako da, kad mi netko kaže da sam naivna, s radošću to prihvaćam. to ne znači da ne znam što je život, već sam ponosna na sebe da bez obzira na iskustvo uspijevam u sebi zadržati tu klicu djetinjeg i promatrati svijet jednostavno. a što je za mene život? eh za to bi valjalo napisati esej a ne par rečenica. vodim se za svojom uzrečicom - život je put, a ne odredište. i manje više me to određuje kao osobu. na tom putu trudim se putovati s ljudima koje volim i ubirati lijepe uspomene, a one ružne iskoristiti kao pouku. bilo je trenutaka kad sam mislila da sam na vrhu svijeta, da sam u raju. a onda dođu i trenuci kad si izdan, do korijena tužan. sve to dođe na svoje... uh, podsjetila si me ovim postom koliko VOLIM živjeti. hvala ti :-)
04.09.2005. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
armin
draga Pegy, postajem glavni junak tvog posta. moram reći da i nisam baš osobito počašćen jer se ne volim eksponirati, dapače rekao bih da sam introvertan i da ne volim izazivati nečiju pažnju. no što je tu je, sam sam krivac za to. ono što sam napisao to sam doista i mislio. kad sam napisao taj komentar pomislio sam da bih trebao napisati još jedan ali onda sam odustao. kao da sam znao da će i na to doći red kad dođe vrijeme. upravo se to i dogodilo. zašto sam to napisao. ono što je latentno u većini tvojih tekstova jesu naučeni obrazci pa čak i isključivosti. što hoće reći da se tvoje slike svijeta temelje ne na tvom iskustvu već na predodžbama koje si stekla a da ih sama nisi proživjela. prvo ću te citirati "Što je život meni? Meni je život hodanje po snijegu i mirisanje zime i borove šume, čitanje knjige u krevetu, šetanje uz more držeći se za ruku s Nekim, vjerovanje u Boga, gledanje u mamu s ljubavi i zahvaljivanje Bogu što ju imam, kao i tatu, brata i mnoge druge, gledanje netrećerazrednog ljubića uz čips od paprike, razmišljanje o osobama koje mi diraju srce, kupovanje naušnica od 20 kuna, vjerovanje da svatko od nas može mijenjati svijet, učenje, raspravljanje o svemu i svačemu, pričanje sa nekom dragom osobom satima, imati djecu i uspjeti ih odgojiti u dobre i poštene ljude...Život mi je i zadržati neke stvari samo za sebe."... nije samo to život draga pegy, to je tvoja predodžba i želja koja se temelji na slikama i modelima, na arhetipovima, to je idealizirana slika koja nema veze sa stvarnošću i životom...život je ono što nam se događa svaki dan a mi često ne možemo utjecati na to jer smo manje ili više determinirani mnogim odrednicama na koje ne možemo utjecati. naravno da svi mi imamo svoje predodžbe o tome što je život a one ovise o mnogim faktorima koji na nas utječu tako da stvaraju našu perspektivu i poglede na to što život jest. život je i ono lijepo što nam se događa ali i ono ružno i manje dobro što nam se također događa. život je potencija koja se materijalizira i ne pita da li mi to želimo već se jednostavno ostvaruje. često ne možemo utjecati na naš život zato što postoji i vis maior, neka nepredviđena okolnost i viša sila koju ne možemo racionalno objasniti i to je život pegy a ne samo ono što mi želimo. treba biti svjestan da život nije samo ono što mi želimo već i ono što ne želimo a ipak nam se događa. mogao bih navesti i primjere ali nema potrebe. mislim da su i načelne istine dovoljne. kada sam napisao da si naivna onda sam pomislio da ti toga nisi svjesna.
04.09.2005. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inner smile
meni je život nešto kao duhovna škola.. prođemo kroz njega da bismo naučili neke određene lekcije i zatim opet u idući život... sve do savršenstva... a onda? ne znam.. teško ti je to pitanje, mogla bih pisati satima :)
04.09.2005. (19:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Raskopčana Mjesečina
Moja pjesma nije vrisak iznad crnih oblaka, Niti poljubac nerođenom djetetu. Moja pjesma nije pusta obala,niti okvir za isplakani život,biljka bez vode,more bez valova,sunce bez topline. Moja pjesma nije crta bojišnice između života i smrti. Moja je pjesma nabujala rijeka strasti izašla iz korita nadahnuća i žestoko pustoši obale tvoje i moje zrelosti. Riječi su to u svom divljem pulsiranju i lomljavi ekstaze,koja odjekuje dolinom ćula, nadiru u srce oluje i svom žestinom užarene lave u čvrstom zagrljaju, dotiću tvoj i moj nemir,sve dublje i dalje,do konaćnog uništenja,do novog rođenja. Moja pjesma razlijeva se žilama ljubavi i kao val nad valom putuje kroz vrijeme kojeg smo i jučer i danas naše sutra. Moj život je I JUČER i DANAS i SUTRA
04.09.2005. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buba mara
hmm, moram duboko udahnuti i smisliti što da kažem! šokirala me iskrenost u postu, a zapravo, uvijek si iskrena i britka, samo valjda nije u prošlom postu bilo te neke tvoje energije ..... enivey, lijepo si opisala život i ja isto mislim da svatko može reći nešto drugo o životu općenito i o svom životu osobno! mislim da je život predivan dar kaosa
04.09.2005. (19:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Raskopčana Mjesečina
A sada ću malo lamentirati na ARMINOV komentar. Armine,dijete,činiš se pametnim momkom i ne sumnjam u to,ali...nemoj nikome i nikada trpati u prste ono što nikada neće napisati. Nije naivnost voljeti mamu,jesti ćips,ići u kino,blablabla sa frendicama,učiti,raditi,putovati,znati kapitalizirati svoje umijeće,pretvoriti ih u stvarne vrijednosti kojih se neće stidjeti,koji su njen put u život ili jednostavnije...to je njena stvarnost,a nikako naivnost.Uđi u enciklopediju pojmova i pogledaj što znači riječ NAIVNOST.Pegy bi bila naivna ne vjerovati da će na svom postu biti samo hvalospjevi.I ti si njena stvarnost..sumnjam da toga nije svjesna,I NE SAMO ONA:
04.09.2005. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
@Maja, potpuno mi je jasno o čemu govoriš, jer vrlo slično i ja mislim. Koliko god nekima izljedala naivno i utopistički. Iako daleko sam ja od naivke. :)) Ali nije me taj dio baš inspirirao na post. :) @Dida, sviđa mi se ovo i jučer, i danas i sutra. Da, baš mi se sviđa. :) @Bubice, sviđa mi e dar kaosa, ali vidim da i ti, kao i neki drugi malo škrtare na skidanju. :)) Nema problema, svatko koliko hoće. Bila sam naivna kad sam mislila da će se krenuti u striptiz. :))))
04.09.2005. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
@Armine, ne bih baš rekla da ne želiš pažnju. Jer da ju ne želiš, zasigurno onda ne bi na takav način komentirao. Ja život živim, volim ga i znam što mi on predstavlja. Rekla sam također da je nešto od toga ono što želim. Osim djece koje nemam i za koju se ovdje zna da ju nemam, sve ostalo netko poput tebe, tko me poznaje samo preko bloga, ne može kategorizirati u «nadu». Mislim, može, imaš pravo pisati što god hoćeš. Samo te usmjeravam da na taj način možeš donositi krive zaključke. Jer, primjetio si da sam rekla da želim nešto ostaviti i za sebe. I ostavljam, čak i na blogu. Ne pišem ovdje sve lijepo, niti pišem sve ružno što mi se događa u životu. Jasno mi je da život nije bajka, daj pa zar ti ja stvarno, nakon toliko mjeseci što pročitaš nešto od onoga što napišem, sličim na nekog takvog? Samo moj se blog zove «Ja u ljubav vjerujem», zove se tako jer ja to uistinu mislim. Svatko ima od svog bloga raditi što hoće, netko može kukati i žaliti, vidjeti sve crno, netko maštariti, netko lebdjeti, netko vjerovati. Jedno je razmatrati stavove, drugo je dirati u nečiju osobnost. I to neargumentirano. Ako nešto hoćeš reći, reci konkretno kao što si rekao sad. Ja misli ne čitam, kao što vidim da ne čitaš ni ti moje. I drago mi je radi toga, jer kako sam rekla, ne skidam se ovdje do kraja. :)) Osim toga, kad si već sve to napisao mogao si biti toliko ekstrovertiran da kažeš što je život tebi ... u onom smislu u kojem je post pisan. :)) I da, život mi je i nada. Jer, moram priznati da svoj bez toga zamisliti ne mogu. Nije valjda da je kod tebe nema? :(
04.09.2005. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jagode
život je kod ljudi otkucaj srca; kada prestane kucati prestajemo živjeti na ovom svijetu... pozdrav:-)
04.09.2005. (21:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plejadablue
..što je život?..pitanje je previše općenito da bi se uopće moglo cjelovito odgovoriti..:))..pitanje života može se promatrati sa različitih aspekata, ovisno o poziciji koju čovjek zauzme kad pita i kad odgovara. Stoga netko može pitati iz jedne pozicije, onaj drugi odgovarati iz sasvim druge pozicije..:))..pa što se onda desi?..desi se nerazumijevanje..jedan pita jedno, drugi odgovara drugo, a misle da govore o istoj stvari...:))..na sreću, to su samo misli, samo što počesto izjednačujemo Biće koje te misli misluje i izriče, sa onim što te misli kazuju...:))..ja osobno nikad ne prosuđujem čovjeka po onom što je izrekao, čovjek je puno više od svojih misli, a procjena čovjeka je samo osobni sud koji čovjek donosi iz svoje pozicije..:))..ja mogu reći, @draga pegy, da mi se tvoje misli sviđaju ili ne sviđaju..da ja mislim slično, isto ili različito od tebe..ali nikad na osnovu toga O TEBI ne mogu suditi..kapiši?..:))..ne postoji "argumentirano" ili "neargumentirano" diranje u nečiju osobnost..:))..argumenti su samo osobno usvojena pravila - što je za nekog argument, za onog drugog - nije..:))..pozdrav*
04.09.2005. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sama, pa šta
šta je život? ne zamaram se previše, nakon pustih sranja šta sam doživila u životu, sa pitanjima tipa "zašto sam ja na ovome svijetu, koja je moja uloga u njemu". rodimo se, živimo život kakvim ga sami uredimo, i na kraju umiremo. i to je to (ukratko)
04.09.2005. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
beštijica
Život je znati radovati se malim stvarima, iz svake situacije znati izvući najbolje za sebe, život je umijeće gledanja u ogledalo bez grižnje savjesti, život je razvijati se u skladu sa svojim mogućnostima i uvijek težiti ka boljem, višem... Život je poštovati tuđe stavove, ne suzbijati tuđu indvidualnost, znati birati svoje bitke. To je ono što mi je trenutno palo na pamet, a vjerujem da bih mogla do sutra pisati... Pegy, često se ne slažem s tobom, no ovaj put mislim da je Armin pretjerao i nije mi jasno što je uistinu htio postići s tim. On te percipira kao naivnu i kao osobu koja puno toga nije proživjela. Ok – njegovo pravo. Ti sama najbolje znaš kakva si, ne ulazim u to. No, ono što meni smeta je ton u kojem je napisan komentar. Zvuči kao patroniziranje, a to mi se ne sviđa. Daleko sam ja od idealne osobe, znam da imam još puno, puno toga za popraviti i dodati na svojoj osobnosti i možda nemam pravo, ali pričam o svojoj impresiji njegovog komentara. S druge strane, ne isplati se obraćati preveliku pozornost na ono što bilo tko napiše u komentaru osim ako se ne radi o tvojoj zaista bliskoj osobi. Ne zaboravimo da smo svi mi iza nickova osobe od krvi i mesa, sa svojim osobnostima, strahovima, frustracijama, uspjesima, manama i vrlinama, da se u stvari ne poznajemo osim preko slika koje sami stvaramo o sebi kako god nama odgovara (pustimo sad iskrenost sa strane!) i da svatko od nas nečiji post tumači isključivo kroz svoju prizmu, koliko god se trudili izdignuti iznad toga. Pišeš za sebe, zato što te to čini sretnom ili koji god razlog bio, a to što drugi kažu je manje bitno. Barem meni.
04.09.2005. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
Ja ne volim ljude koji u životu ili od života vide samo ružne stvari i to apsoulutno nema veze s proživljenim, znam iz iskustva. Dosta toga nelijepog sam prošla i unatoč svemu tomu na život gledam kao i ti. Možda ne samo unatoč tome, nego i zbog toga. Nije to naivnost, to je vjera i nada i optimizam i sposobnost nalaženja sreće u malim stvarima i dio karaktera i i i ne znam šta još sve ne. Život je lijep i i i gotovo :)))) Ovo "gotovo" mi dođe kao neki neoborivi argument ;)))
04.09.2005. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uspomena
Vrlo lijep post, i zanimljivi komentari koje si njime izazvala. Vidim, armin ti zamjera što se 'tvoje slike svijeta temelje ne na tvom iskustvu već na predodžbama koje si stekla a da ih sama nisi proživjela'. Zaboga, pa ako nešto ne proživiš, onda je 'imati predodžbu' o tome jedini odnos koji možeš imati prema neproživljenome. Meni osobno sviđa se način na koji tumačiš i doživljavaš život. I sama sam na svom blogu pisala o 'malim' stvarima koje ga kreiraju i oplemenjuju. Možda je istina da je 'život ono što nam se događa svaki dan', ali ne događa se taj život mimo nas. Hoću reći, sami odlučujemo o tome što će u tom danu prevagnuti - male stvari kojima smo ga barem donekle uspjeli učiniti 'svojim' ili opća relativnost svega po kojoj se slobodno možemo prepustiti fatalizmu nesudjelovanja. Nije uvijek lako pobijediti tu neumoljivu ravnotežu. Katkad smo samo mala čestica u univerzumu, bespomoćna pred svime što nam život protiv naše volje nameće. Ali isto tako postoje trenuci u kojima se možemo osjećati kao gospodari istog tog univerzuma, pobjeđujući ga 'hodanjem po snijegu i mirisanjem zime i borove šume, čitanjem knjige u krevetu, šetanjem uz more držeći se za ruku s Nekim..' i svime ostalim što si nabrojila. Pa čak i kad drugi takve trenutke smatraju samo fikcijom, treba ustrajati u njihovom traženju. TO je život. Život nije 'negdje drugdje', nego baš u nama, u drugima nedokučivim predjelima naše nutrine koja nas čini tako osobitima. A ti si to u svom postu jako lijepo izrekla onim: 'Zapravo, ako sam u nešto sigurna, onda je to da ZNAM što je život. Da znam što je život MENI. Uvjerena sam da svatko od vas jednako tako zna što je život njemu.'
04.09.2005. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Friva
Komunicirajući na ovaj način često se mogu steći pogrešni dojmovi. Što se tiče mog iskustva npr. dok nisam imala djecu, mislila sam da je to vozanje djece u kolicima, gugutanje, ponekad temperatura i to je sve. Međutim, kada sam ih rodila, nisam mogla ni zamisliti koje su to sve obveze i život u jednoj novoj dimenziji. Pričali su mi i čitala sam, ali zamisliti je teško dok to ne kušaš. Zamišljati i proučavajući nešto je drugačije od probanja na svojoj koži. Mislim da ti je armin o tome pisao...međutim, grubo je zazvučalo. Tu bih spomenula prednosti bloga, ako mi se nešto ne sviđa, kliknem! Pozdrav!
04.09.2005. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Franka
Život U zagrljaju strasnom, ne nužno i slasnom, rađa se on – život! U prašnjavoj klupi, i pametni i glupi. uči se on – život! U drhtaju ptice, u zagrljaju ulice, živi se on – život! U tmini sobe. I zvuku noći, gasi se on – život!
04.09.2005. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
freestyler
život je život, svakodnevno učenje.... ma nemozes nesto to je vjecno, a zivot to je, opisati u par rijeci, zivot je sve.... uzivaj ....:)
04.09.2005. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gardenija
u prirodi je život neprestana borba za hranu i prostor, i normalno je da najjači "vladaju", a zašto bi čovjek bio drukčiji?
04.09.2005. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....Demjan
Svi mi ŽIVIMO svojim životom, svidjeo se taj život drugima ili ne :)
05.09.2005. (07:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Katarina_S
Pegy,vec sam stekla dojam kako razmisljas trezvenije,zrelije od mene,usprkos mojoj 'zrelosti',a Tvojoj mladosti:) Stoga,podpisujem svaku Tvoju rijec,sto znaci citav post,defininiciju zivota od mene ces tesko dobiti,uvijek se sudaram s istim,bez ikakve sanse za prilagodjavanjem:)) Imas pusu i pozdrav.
05.09.2005. (07:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kak sam raspoložena, slažem se s komentarom No 1.
05.09.2005. (07:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
@Plejadablue, slažem se, čovjek nije samo ono što kaže. Poistovjetiti čovjeka i riječ nije dobro, kao što nije dobro poistovjetiti ni čovjeka i (ne)djelo. Međutim, mi ipak na osnovu nečega stvaramo slike, jer bi li moglo bez stvaranja slika? Misli su ipak drugo, misli mogu biti i drugačije od onoga što se govori, kao i od onoga što se radi. Bitno je i KAKO se nešto govori ili radi. Ali ako i riječ, i djelo, i misao potpuno odvojimo od čovjeka, što nam ostane? Drugim riječima, na temelju čega bi trebali stvarati sliku? Ili ju ne bi trebalo ni stvarati? Ne znam, samo znam da je teško ne stvarati ju. Jer, čitajući vaše postove i komentare, dakle vaše riječi, a vjerujem i misli, ja ipak stvaram slike. Ne od jednog komentara, ne od jednog posta, nego od na neki način blog-življenja (ne shvaćaj doslovno) kroz tjedne i mjesece. To NE znači da itko ikome sudi. Jer, pravno znamo tko sudi, a u drugom smislu, vjerujem samo Bog.
05.09.2005. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
@Friva, naravno da nam misli o nečemu što nismo proživjeli mogu biti daleko od realnosti. Kad spominješ djecu, ne mogu znati kako je imati ih 24 sata na dan, ali znam da i par sati dnevno NIJE lako. To sam ipak probala. No to me ne spriječava da i dalje to želim. Izabrala sam taj primjer, jer si ti spomenula, ali mogla bih uzeti i bilo koji drugi. Imati i ljubav na kraju krajeva nije med i mlijeko, no svejedno SVI njoj težimo ili ju tražimo. Tko o čemu piše, i što je mislio reći, možda ne shvatimo uvijek kako treba, ali jako dobro znamo što sami želimo. I u čemu nam je ljepota življenja. Ako ju netko nije otkrio, meni je žao. Ali ne znači da radi toga ostali u njemu ne uživaju. Čak i u njegovim nesavršenstvima.
05.09.2005. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djuro
šteta što nisam neki američki scenarist pa onako iz par banalnih riječi i situacija izvučem pametnu definiciju svog života :-)) za mene je život kad odem s dragim ljudima na ručak, popijemo koju, zapalimo i onako sretno nakon svega legnem u krevet. svjestan sam da postoje i loše stavri, ali ka što ti kažeš, 'želim virovati u dobro'. nadam se samo da nije previše isklišejiziran komentar :-))
05.09.2005. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...