Događala se prošli vikend u Mariboru (petak, subota, nedjelja), a ja sam bil kao član žonglersko-akrobatske skupine Ateš (kaj na turskom znači - Vatra).
Mariborčani imaju kulturni centar zvan Pekarna, koji je nekad bil vojna pekarna, pa su zato zadržali taj naziv. Uglavnom, volonteri iz Francuske, Austrije, i drugih zemalja žive u potkrovlju jedne od zgrada nekoliko tjedana/mjeseci i preuređuju Pekarnu u kulturni centar, farbaju zidove, sade biljke i drveće...
U potkrovlju smo spavali i mi, sedamdesetak sudionika Konvencije. Na tom mestu nam je neko ukral kameru.
Na Konvenciji je bilo brdo radionica žongliranja sa svime i svačim, a jedan Francuz je na večernjem programu čak žongliral s - nebute vjerovali - zidarskim tačkama! Teško je to za opisati, ali lik ih je stvarno bacal po zraku i okretal ko da su čunjevi.
Evo par slikica s Konvencije:
Dok sam ja brijal po različitim žonglerskim rekvizitima (po čunjevima, lopticama i kuglom) Češo se celo vreme bavil sa svojim najdražim rekvizitom - diabolom.
Ovaj lik je rastural s tri diabola. Radil je stvari koje si nebrete ni zamisliti da se mogu raditi s diabolima.
Dok je vidla kak drugi žongleri rade čuda sa svojim rekvizitima, Mariča se odala padu samopouzdanja, tugi i alkoholu.
Ali čim je noć pala, naše su cure zavrtele svoje vatre (a kasnije i neke dečke oko malih prstiju).
Taša je na radionici s kuglom pokušavala skužiti na koji način se kuglica može kak zalepljena kotrljati čoveku od dlana do ramena.
Sigurno niste znali da se može žonglirati i s loptama za pilates. Princip je isti kak i s malim lopticama, samo kaj za ove lopte trebaju dva čoveka. Svaki ima funkciju jedne ruke.
Flourescentni nastup svemirca žonglera.
Posljednji pogled na Mariborske nedjeljne krovove preko štrika babe Špele...
... pa nizvodno Dravom prema doma (Taše nema na slici zato jer nas fotografira, Marti sveti sunce v lice, Češo se smije Mariči koja mu je htela staviti roge iza glave, a ja tražim di bi razmazal zelenu šmrklju, jer nemam maramice).