subota, 25.04.2009.

Svitanja

Photobucket

Kad otvorim oči da zaživi moj dan u isti tren otvaram sebe, prostor kroz koji struje obveze, potrebe i guštevi još prije jutarnje kave. Sve to uspijem ugurati u pet minuta i opustiti se nakon mehaničkog robovanja koje bi rado prevarila za meki jastuk i još nekoliko usnulih minuta. Toplina iz koje se budim rasplinjuje se poput maglice i žalim što je ne mogu osjećati s druge strane ključanice.

Redom stepeništa koji je obnovljen hodam neoprezno, a kroz preostale usporavam da izbjegnem okrhnute dijelove. Kao život, zamišljam se, na tren dopušta uspinjati se i spuštati glatko, a zatim tjera na mimoilaženje. I nije li to sasvim idealno stepenište, pred kućnim pragom demonstrira lekciju očitu onima koji su voljni spaziti je.

Ali kad se spusti večer, a sunce obasja dugu polutku svijeta nedostaci se izjednače otežavajući povratak koji oslanjam na pamćenje. Prije nego okrenem ključ i koraknem u toplinu uz pozdrave, pozdravim svitanje dok još drijema iza tmine.

- 23:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.04.2009.

Koordinacija

Photobucket

Problematika održavanja prijateljstava složena je obzirom da moždana aktivnost raspoređivanja volje i obveza mrsi međusobna očekivanja. Ovaj tjedan istospolne prijateljske veze dovele su me do ludila, rastežući moje neurone kao na tjelovježbi na kojoj se radosna i odviše predana trenerica svim silama trudi prenijeti entuzijazam svog znanja na troma učenika.

Trudeći se odaslati udove u zadane smjerove zadobila sam upalu mišića bez drugih rezultata, a ni s naznakama promjene stanja. Svoje vrijeme stoga provodim s vama i likovima iz knjiga da odmorim glavu od sumanuta istezanja srca koje naređuje dok god ima čime argumentirati. Prazna novih ideja, našminkana za izlazak, a nemam kamo s nogama, šećem virtualnim ulicama iz blogerskih adresara. Koliko god mi se tu i tamo učini da se zasitim bezvučnog govora, on predstavlja jedini način kojem ne ponestaje prisutnosti i odgovora. I onda kako se opravdano buniti da nas tehnologija odvaja kad pronalazi puteve utjehe kojima se čovjek ni ne nada?

Pišem li za sebe ili za druge uspjeh trenutne potrebe ne izostaje. Dok me u pozadini zabavljaju note odabrane za priliku koja se našla preuzeti glavnu riječ ispod tjemena, dijagnoza raspoloženja se naočigled mijenja. Znam da će biti repriza, ali čemu se baviti neizbježnim, bolje uživati kad nije sila baviti se nečim drugim.

- 14:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 15.04.2009.

Lijepo iznenađenje

Photobucket

Volim kad me ljudi nenadano obraduju nečime što od njih nisam očekivala, dapače s čim sam se pomirila da je nemoguće ili mi se toga nisam ni dosjetila. Tada pomislim da je sve moguće, što je veća istina od laži kojima si većinom tvrdim da se ovo ili ono ne događa ljudima. Obično zato što mi se trud mnogo puta ne isplati pa krivim sudbinu ili sreću za odbijanje nastojanja kojem sam se posvetila. Ima li to uopće veze sa zaslužnošću, jer granica odobravanja svakome je drugačija, a život je približava i udaljava po nepisanim pravilima. Dok nešto činimo tvrdeći kako je nezadovoljstvo istoga manjak izbora, možda nas usud izaziva da smislimo nešto treće kako bi dokazali da smo vrijedni nagrade za koju se otima naša svakodnevica.

Tko je pametniji, a tko tromiji, umom pa nogama preduhitriti ili dostići spoznaju koja dan proglašava pobjedonosnim naspram gubitka prilike i sna? Svatko od nas ima prekidač odnosno pokretač koji reagira na količinu neželjenoga, ali je ponekad nužno žaliti zbog rijetkosti takvih trenutaka. Opcije donekle stvaramo sami, na odluke nam često utječu drugi, a posljedice snosimo u samoći iako smo odluku podijelili.

Tu zavrzlamu opet će riješiti kakvo lijepo iznenađenje, ako ne od drugih, tada od vlastite potrebe za ispoljavanjem pravde. Što god ona bila, uvijek joj se poželjno vratiti ako uspijeva. I tako se uvijek osjećamo dobrodošli, u kolotečini života kojoj hrlimo kao djeca za kamionom sladoleda.....

- 18:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.04.2009.

Blagoslovljen Uskrs

Photobucket

Svima koji slave uskrsnuće našeg Gospodina Krista, želim mir i blagostanje na dan naše vjere u vječni život.



Stanje



Photobucket

Trezvena stanja čovjeka nisu mu uvijek od koristi. Nije laž da se umjetnost rađa u kreativnom odjeljku mozga koji nerijetko ima veće koristi ako se od stvarnosti odvoji narušenom kemijskom ravnotežom.

Prezirem potpomaganje stvaranja, želju koja se halapljivo namiruje iz hladnjaka prepunog opijatima ili pak halucinogenim travama, ali bez obzira na uzrok poremećaja umnih procesa uviđam izjednačenost u smislu krajnjeg rezultata. Znači li to da oni koji postižu zadovoljavajuću ili nadprosječnu razinu reakcija na svoje radove, a nisu skloni dodatnim resursima inspiracije, umiju rukovoditi svojim sposobnostima genijem što ga zaziva potreba ili propuštaju zaviriti kroz zaključana vrata svijesti? Jesu li zbog toga nedovoljno hrabri ili upravo junaci koji se ne boje sukobiti oprečnosti poradi filozofije prisebnosti?

Jer što čovjek zna o sebi dok ne istraži svekolike mogućnosti svoga ega u potrazi za krajnjim i boljim inovacijama talenta s kojim se budi? Ako ga ne izazove njegove sposobnosti biti će nedorečene, ali kako, pitanje je koje si postavlja svakog dana utirući put težnjama. Do kojih će izbora stići na kraju je pitanje odvažnosti, preferencije ili očaja. Važno je odgovoriti koji je razlog istina i istog će se trena prostrti put jasniji od odluke, ali neizvjesan ishodom jer ih život ne voli predvidljive.

- 14:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.04.2009.

Iz 19. stoljeća u danas

Photobucket

Kad šetam prošlošću kradem nemoguće, u trenutku sadašnjice promolim lice kroz portal vremena i ugledam prizore onih kojima je pripadalo, njihovu odjeću i stas, poneku misao, želju, sljedeći korak ispred sjene. Dajem od sebe škrto i uzimam sve, čeznutljivo se privijam uz doba minulog stoljeća i godine da im okusim narav i misao koje su ih obilježile. Kad ne mogu sama, saznanjima se probijam u redove umova bliskih tvrdnjama o sigurnosti svog izlaganja i dopuštam mašti da me vodi put vrela prošlosti. Ostalo nadoknađujem osjećajima koje skupljam među zidovima, neplaćene suvenire nosim kući, u svijet polica i sjećanja s kojima ću se kasnije poigrati.

Photobucket

Trsatska gradina mjesto je bogate prošlosti, takvom su je učinili ljudi i njihovi postupci. Kao i danas, zaboravljamo da naše odluke znače onima koji će tek doći, ne mareći za sadašnjost koja je korak do budućnosti.

Photobucket

Neću vam reći tko je ovdje živio i što se događalo, jasno je već kroz prizore da je bilo isto, a drugačije. Po čemu se odlikuje ne govore cigle već ostavština. Ona bi nam trebala biti težnja, ne razlog divljenja drugima.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Junaci se uostalom ne rađaju, njih preobrati život ako su dovoljno voljni oduprijeti se strahu.

Photobucket

Pozdravlja vas Rijeka

Photobucket

- 22:31 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.