|
"Izreka nepobitne istine, da smijeh liječi, ima više značenja od broja riječi, kao zvuk što se prostire daleko od izvora nakon zatišja odjekujući sjećanjima. Nevinost takva pozitivna ishoda krivnju još bliže gura k savjesti, uz bok nemira i odluke od koje je kasno pobjeći.
Ali znao je da to mora otkriti sama, ne želeći narušiti samoću koja će joj pritom biti dragocjena. Ostaveći je na terasi nije mogao naslutiti da za sobom povlači užarenu masu ostataka, kao trag klizanja prije zaustavljanja, od udara u Zemlju dijelova nepoznate planete što pogađa nesretno zaljubljene. Mrveći stijenje u prašne kugle kao da tu nisu bile stoljećima prije njihova iznenadna i nasilna nestanka, stala se mijenjati slika njena svijeta."
|
