Ima dovoljno iskorištenih fraza. Izlizanih, nepoželjnih, neuvjerljivih, što čovjeku vise s ušiju poput utega. Jeftinih doskočica, nemaštovitih, nelogičnih ili jednostavno zamornih. Mediji koji mu toliko koriste ujedno su i ovisnost njegove svakodnevice, jer čovjeku znaju umoriti oči i misli, pa pored opterećenih ušaka zadaju dodatne brige koje najčešće potrpi i zanemaruje.
Nesvijesnost vlastitih radnji izazvanih utjecajem okoline medija još uvijek nije zločin, iako njihova uloga nije nimalo nevina. Sloboda koju svi jednoglasno promiču njihova je pravda, svijetla budućnost čovjeka koju su utrli borci za ljudska prava. Dužina jezika pritom nije mjerljiva stavka, ali svakako ide u prilog jačim i smjelijim borcima.
Usred kvrčenja svijeta na pojam 'globalnog sela', povezivanje ljudi dovelo je do općeg kraha stanovništva. Kao da je stanovnicima lijepog planeta Zemlje dosadilo biti više od trenutnog sebe, lakomo su prisvojili dugotrajan i mučan trud svojih predaka i odlučili ne mariti za njega do daljnjega. Internet, mobiteli, televizija, novine i radio na programima svog sadržaja nude većinu onoga što nikome ne treba, ali se čita, sluša i gleda mnogo revnije od ostaloga. Tračevi, izrugivanje, nagađanja i provokacije ukorijenile su se između stavki znanosti, jezikoslovlja, umjetnosti, vrednota osobnog intelektualnog stvaralaštva i drugih, za koje se smatra da ih se mora znati iako su veća gnjavaža.
Nedostaje nam junaka, izumitelja, sudaca, liječnika, profesora, arheologa, odvjetnika, tajnica i administratora, onih u stvarnom životu i knjigama, filmovima i pjesmama, ljude čiji duh oživljava druge i daje primjer svojom ustrajnošću, požrtvovnošću i rezultatima. One kojima se današnja mladež zgraža jer nisu zanimljivi i cool, a zapravo svi mi, i stari i mladi umiremo od želje da jedan dan živimo u tuđim očima kao dijelić životne inspiracije za sva vremena. Nepoznatog mladića ili djevojku, ženu ili muškarca, djevojčicu ili dječaka koji će uprti prstom u nas kad se osvrnu na donošenje neke za njih ispravne odluke koja im je promijenila živote. Da li na sat, dan ili kroz godine nije važno, jer kad se jednom čovjek osjeti dobro u stopalima svoje kože, gole i bez primjesa žaljenja i krivnje, ne zaboravi to nikada, kako je dobro pomoći sebi i drugima.
|