|
Prepuštam se osjećajima. Nježnim tonovima tkanim prozirno i tanko kao veo. Čije note udišem kroz tkaninu što miluje nitima leptira. Nijemost me obavija mekim slojevima. Liježem na jastuke ljubavi i opuštam stegu u kralješcima. Mislima pišem dopusnicu jer ono čemu se predajem ionako nema smisla. Ne tražim pravilnosti i mane, vodim ljubav čulima i zaklapam oči da osjetim čime ih hrane. Širim ruke i primam te u zagrljaj, dodir niz jagodice ostavlja tragove na plahtama. Srca izmjenjuju poljupce. Toplina je slatka, kao sirup voća što klizi niz koru drveta.
Pitam se znaš li koliko te volim. Što znači ova bezuvjetna predaja. Štit i koplje ratnice odloženi pokraj našeg kreveta. Smiješim se poretku svojih pitanja. Tvoji leže s druge strane mirisima presvučenog edena. Grizeš mi kosu kao da želiš okusiti je li stvarna. Guram te namrštena. Tražiš oprost na mojim usnama, obećaješ ispuniti jato snova u gnijezdu noći punog mjeseca. Tada poželim da si je grizao još malo duže. Da se ne budim iz kraljevstva uslišanih molitva. U kojem je jedini izvor pitak i bistar kao osjećaji što ih točiš u moje srce.....
|
