|
Koliko je god u ljudskoj prirodi da sumnja, prigovara, negoduje, proturječi i svojata praktičnost sigurnosti nepoduzimanja radnji potrebnih za ostvarivanje boljeg osjećanja života u ime rizika, ona to ipak čini.
Strah i želja. Dvije su osnovne pokretačke i zaustavljačke sile čovjekovog mentalnog sklopa i njegovog kontradiktornog partnera, srca. Oni zamjenjuju mjesta ovisno o debatiranoj temi i području nadležnosti. Moji se ponekad toliko posvade da ne razgovaraju danima. Onda ja, kao sudac arbitraže, a zapravo u sastavu porote članova gornjeg i donjeg doma, donosim odluku tko će se prvi ispričati. Volim suradnju i pravednost. Ali rijetko je dobivam. Zato se moram igrati zločeste vještice koja metlom tjera djecu iz čokoladne kućice uskračujući im topli krevet i večeru sve dok se ne pomire kako god znaju.
I onda sve po starom. Dobri su neko vrijeme a zatim krećemo ispočetka. To me umara. Kao majku koja ne zna kako ostvariti mir nad najdražim derištima. A onda opet pomislim, da toga nema, bilo bi mi smrtno dosadno. Buditi se u tišini, jesti u monotoniji, raditi bez izazova, spavati bez prekida. Utapljala bi svog unutarnjeg genija u pilećim juhama, gušila između jastučnice i pokrivača, uskraćivala potrebe čula u beskraju pustinjskog muka s mislima lakim kao zrnca što čine krajolik.
Zaista, svaka prepreka, svaka nevolja, zapravo je Bogom dana. Dar koji ne shvaćamo, ljepota koju ne vidimo, glas koji ne čujemo u košmaru vlastitih misli, suočeni s golemim popločenim zidom volje. Je li ta volja naša, odlučuje strah. Ili želja? Tko pobjeđuje u arenama bitaka za život jedinke zvane čovjek? Ovisi o čovjeku. Svaki će zid biti prijeđen, svaki strah pokoren. Pitanje je tek, da li od nas, ili nekoga hrabrijeg. Nekoga tko se ne boji pada, modrica i tuđeg upiranja prstom. Smijeha i podrugivanja. Tko zna da ljudska zloba leži u krevetu sa strahom. A on, strah poznaje, ali ga ne pušta u svoju postelju. Ne služi ga za stolom, ne kupuje mu odjeću i ne ogleda se u zrcalu da vidi koliko mu dobro stoji.
Strah je moćan alat. Kao čekić ili kliješta, nadasve jednostavan a učinkovit. Ali hladan. Želja je topla. Grije to bezdušno željezo i kuje ga kako odlučimo. Daje mu novi oblik i novu svrhu. Svaki se neprijatelj može pretvoriti u saveznika.
U tome mi pomažu moji najbolji prijatelji, metla i kućica od čokolade.
|
