petak, 22.02.2008.

Casanova

Photobucket

Jer nekako je velik. – Nick komentira gledajući u Indiin madež ispod obrve.

I tvoja su usta, ali još uvijek voliš cure. – vrati mu i zagrize krastavac u restoranu .

Sranje! – nasmije se – Šta ću ja bez tebe?

Odlaziš.

Da, dobio sam prolaz. – Nick uozbilji lice.

Dobro. – India kaže odlučno iako se osjeti nekako neobično u ovom trenutku – Natrag u školu. I ostani tamo.

Da. – on kaže nesigurno i počne nabadati po tanjuru.

Jer ću te izlemati ako te opet vidim ovdje. – zaprijeti dobronamjerno.

Ne znam. – Nick će potiho.

Ne znaš što? – odmah uhvati India – Da to više nikada nisi ponovio u životu. Moraš znati. Uvijek. – kaže čvrsto – Nikada ne prepuštaj životne odluke drugima i ne razmišljaj o povratku zbog društva, postat ćeš novi projektil za Mars.

I ti se meni sviđaš Nick, nedostajat ćeš mi. – oponaša što je htio čuti.

India je loša u ovim stvarima. Daj joj da se popne na neku planinu, golim će ju rukama savladati, ali emocionalne situacije, David i Golijat.

Znaš da ja nisam takva. – obrani se svisoka.

Onda se promijeni. – Nick je pogleda ponosno – Ja jesam za tebe.

Nick ustane i ode od stola ostavljajući Indiu nepomičnom. Ovo nije vidjela ni izdaleka. Nick da nju ostavi bez teksta? Pa čovjek svašta doživi, a iznenađenjima u Veritasu nije ni približno kraj. Ne podnoseći pogreške India je ovu krenula ispraviti odmah. Popevši se na drugi kat pokucala je na Nickova vrata, ali bez odgovora. Dok se odmicala od sobe da ga potraži vani iznutra začuje prigušen zvuk. India se vrati, otvori vrata i ugleda Nicka kako okrenut leđima leži na krevetu.

Hej. – kaže meko.

Odlazi. – Nick će inatljivo.

Daj, šta se ljutiš na mene?

Nick ne odgovori.

Nick. – India dođe do kreveta – To nisi ti.

Ti misliš da sam ja zafrkancija. – kaže zureći u zid ispred sebe.

Kad sam to rekla?

Svaki dan.

Lažljivče. – kaže mirno – Nisam nikada. Da to mislim ne bi s tobom provodila vrijeme.

Onda me žališ.

Opet krivo. – India sjedne na rub kreveta – Otkad ja žalim ljude? Nick. – uhvati ga kako briše oko – Ja imam 26 godina.

Ja ću navršiti 18 za mjesec dana.

Žena koja je provela gotovo polovicu svog života po mentalnim bolnicama nije netko koga trebaš idealizirati.

Nisam ja klinac.

Naravno da jesi, ali nije stvar u tome.

Nego u čemu? – Nick se okrene staklenih očiju.

Imaš život za živjeti i stvari za napraviti dok si mlad. Ja sam preskočila taj dio života, a on se nikada ne vraća natrag.

Klasične gluposti.

Mali, daj nemoj me živcirati.

Evo i opet me zoveš mali. – naljuti se i okrene joj leđa.

Da, zovem te mali jer se ponašaš kao mali. Hoćeš biti odrastao? Trpjeti sranja za odrasle? Da te drugi šopaju glupostima i brišu noge u tebe?

Šta pričaš? – Nick se okrene natrag prema njoj.

Misliš da je to uživancija? Biti odrastao. I mene su nekad te stvari bile dosadne, grozno glupe i općenito su me iscrpljivale. Dok nisam saznala da su bolesno istinite pa sad imam ostatak života da si o tome mislim. Ne budi glup. Samo nikada ne budi glup. – kaže energično – Ti si previše povodljiv. Kamo drugi tud i ti. Moraš imati svoje ja. Ono je u svima nama. Neki ne znaju što bi sa svojim, pa kopiraju tuđe jer misle da žive u krivoj priči. Zabluda da je drugima puno bolje. Nije Nick. Svi imaju svoje probleme. Mladi i stari, bogati i siromašni. Život nikoga ne mazi, to je najveća pravda. Neki kažu da je to samo smrt. Ali nije. Ono što drugima ne vidimo izvana ne znači da nije tu. Znaš razlikovati dobro i loše, to je najbolje što si dobio. Zapamti to za sva vremena. A kad naučiš slušati što ti taj instinkt kaže i još važnije, ako ga uvijek poslušaš, nema ti ravne. Nećeš se nikada bojati ni sebe ni drugih, ni života. Uvijek će biti stvari koje ja znam, a ti nikada nećeš, ali također i stvari koje ćeš ti znati, a ja ne. Moraš ganjati cure, upadati na partye i upisati fakultet. Imaš posla.

Fakultet? Nisam ja za to.

Jesi. Ali to je ta jedna od stvari koje ja znam, a ti ne znaš.

Znači sviđam ti se?

Ne planiram si to istetovirati na dupe. – nasmiješi se njegovom pohlepnom pitanju.

Nick sjedne i zagrli zatečenu Indiu, a zatim puštajući je, zastane i pokuša je poljubiti.

India stavi ruku na njegova prsa zaustavljajući ga – Šta radiš?

Šta? – nježno se nasmiješi – Mogu te poljubiti, pa nismo stranci.

India se nasmije u nevjerici – Nema šanse!

Zašto? – on je pogleda zavodnički.

Jer smo prijatelji. – zgraža se zabavljena – Natrag gospon!

Ona i dalje neće posustati. – kaže nasmiješeni Nick i malo popusti, ali se ne odmakne jer još nije gotov sa udvaranjem.

India ga dlanovima udari po ramenima – Puštaj! – nasmije se glasno, čudeći se kako ima jak stisak.

Ostali su u njegovoj sobi razgovarajući, ustvari više diskutirajući, ali u svom uobičajenom tonu. India je bila ponosna na sebe što je tu tešku emocionalnu situaciju dobro riješila, u isto vrijeme računajući Nickove sljedeće poteze u pokušaju da je poljubi. Shvaćajući da je podcjenila njegovu odvažnost i hrabrost zapitala se je li još čije namjere pod-procijenila?

- 22:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.