|
Bok. – Nick pozdravi Indiu u parku.
Ej, što radiš? – upita ga vidjevši da želi sjesti do nje.
Šta? – on je zbunjeno pogleda.
Samo V.I.P. – našali se India.
A jel? A što je s njim? – Nick pokaže na Paula koji sjedi na klupi do njene.
Ja sam njen tjelohranitelj. – javi se Paul – Whitney dušo da li ga poznaješ?
India kratko uzdahne i umišljeno kaže – Nažalost.
Ma daj me nemoj zaj… – Nick ju pogleda.
Što to šuška? – India se odjednom okrene – Molim te idi provjeri da nije kakav manijak.
Paul se smjesta digne i popravi remen hlača – Ako je tu ja ću ga pronaći majku mu…
Gledajući kako Paul odlazi, Nick sjeda do Indie – Kakav luđak.
On živi u svijetu koji ti ne možeš razumijeti.
Onda se treba preseliti. – dobaci Nick.
Nikada ne budi ograničen. Nauči razumijeti ljude koji te okružuju.
Razumijeti? – posprdno će – Oni su nakaze.
Još uvijek ne hodamo, je li? – pogleda ga malo prijeko – Stojiš na jednom mjestu kao da su ti noge zabetonirane.
Jer mi se ne sviđa P.S.? – naruga se Paulovim incijalima.
Jer se ne sviđaš sam sebi. – analizira ga – Pripadaš primitivnošću zaraženoj masi onih koji hodaju po ovom svijetu ne voleći sve koji su drugačiji od njih.
Pa neka se sredi. – argumentira Nick – Ako je prije bio normalan može biti i sada.
Tu ga nema! – Paul dovikne Indii – Idem provjeriti okolicu! Napraviti ću rutu i vratim se za 10 minuta!
Nema problema! – ona mu odgovori i nastavi Nicku – Ne voliš ga jer te on oslabljuje. Podsjeća te na to kako život može različito tretirati ljude, a ti ne znaš zašto. Ne razumiješ ga pa je stoga nakaza, a to te smeta jer u tebi budi osjećaj bespomoćnosti. Ne možeš ga ispraviti. Resetirati čip u njegovoj glavi da radi pravilno. Da bude više kao ti.
Nick se ne osjeća dovoljno jakim da proturiječi. India mu uvijek presiječe put kamo god krene. Mislio je da su nakaze zabavne za ismijavanje i oponašanje, a sada mu je pokvarila gušt.
Nick nagne podlaktice na koljena i spusti pogled – Kako si ti izdržala okružena njima?
Znala sam samo za lijepo u životu i uvjerila sam se da sam i ja takva. Ali što sam ljepša bila izvana to sam ružnija bila iznutra. – kaže zavidno racionalno – Ako si ne dopustiš da vidiš život u cijelosti uvijek ćeš biti pola. Nečega. Nikada nećeš biti dovršen ako se bojiš pogledati drugu polovicu.– ona prošara pogledom po krajoliku – Ovo je bila moja.
Kasnije tog dana India je krenula do Samuelovog ureda, i popevši se na prvi kat začuje:
Ne brinite gospođo McKenzie, sjednite si vi sad ću ga ja potražiti! – začuje glas Samuelove tajnice dok se približila vratima ureda.
India prođe pored ureda i nastavi hodati dalje. Iza leđa začuje otvaranje i zatvaranje vrata, te zvuk potpetica što se brzo udaljavaju.
Gospođa McKenzie? – India prošapće u sebi vraćajući se do uredskih vrata – Po šta je ona došla? Rastavljeni su. A ona zadržala prezime. – ne mogavši izdržati, otvori vrata i uđe u prazno predsoblje te se približi vratima Samuelovog ureda – Lukava je. Sad kad mu je ime stalno u novinama dovukla se natrag po još, je li? Sponzoruša!
India približi uho Samuelovim vratima ne bi li čula štogod unutra. Pogled joj se zaustavi na otvorenoj torbici tajnice, gospođe Jody što stoji na drvenom stoliću pokraj radnog stola. Unutra vidi mobitel. Bez mnogo dvojbe zgrabi telefon i izađe van u hodnik.
Dobro je. – India provjeri hodnik – Svi su u uredima. A sada da vidimo broj… – u imeniku mobitela počne tražiti broj telefona privatne automatske sekretarice na Samuelovom stolu – Evo ga! – pritisne tipku sa zelenom slušalicom i par trenutaka kasnije javi se sekretarica u uredu, a ona prepotentnim glasom improvizira – Zdravo dragi Celine je. – te se opet okrene oko sebe provjeravajući da je netko ne čuje – Sjetila sam se da sam ostavila tangice u tvom autu. Sinoć si bio zločest, nestrpljivko. – nasmiješi se vragolasto – Zato su nam bolje lisice, znaš da usred svega zaboravim na njih, pa sam stalno bez gaćica. Oh, dostavljač je na vratima. Pripremila sam se za danas. Dat ću ti trag: liže se, a nije slatkiš. Sretna ti godišnjica dragi. Pusa, pusica.
India uđe u ured, vrati mobitel u torbicu prethodno izbrisavši popis poziva i stane pred vrata. Da vidimo na šta liči. Je li lijepa ili daj Bože ružna? Saznati će samo na jedan način. Pokuca na vrata i uđe.
Dobar dan. – mirno pozdravi India.
Oh, dobar dan. – zatečeno će visoka tamnokosa žena u ranim tridesetima – Vi ste India Jamieson.
Da. – ona razvuče – A vi ste?
Mm, Helen Levinson, prijašnja supruga doktora McKenziea. Gospođica, gospođa Jody je otišla po njega. – nasmiješi se – Bila je gospođica kad sam je posljednji puta vidjela.
Dobro, – pomisli India – znači prošlo je dvije godine. A šta sad onda hoćeš?
Pa, – naglas zatomljava nezadovoljni uzdah – onda neću smetati.
Jeste li imali dogovoreno s njim? – upita Helen – Žao mi je ako…
Zapravo, – bezobrazno si dopusti India – biste li pričekali trenutak u uredu gospođe Jody, došla sam po neke svoje crteže, a oni su, – pogleda je kao kakva čudakinja – osobni.
Helen prođu žmarci od Indiinog pogleda i želeći ublažiti nelagodu trenutka pomisli kako je najbolje da izađe – Naravno, biti ću vani. – kiselo se nasmiješi.
Čim je bivša ženica zatvorila vrata India pođe do automatske sekretarice, pritisne gumb za brisanje poruke, uzme nekoliko praznih papira sa printera, pričeka nekoliko trenutaka i izađe van ostavljajući silom nasmiješenu Helen što u blagom grču stišće ručku svoje torbice.
Vidim da ovo nije za tebe cvjetiću. – India zadovoljno pomisli skrećući na stepenište za drugi kat i potom se namršti – Sranje, lijepa je. I sisata. Tako znači, pada na sisate. Pa naravno, muško je. Ali kladim se da nije previše pametna. Pa dobro nije ni glupa ako ju je oženio, ali definitivno nije u mom rangu. Glavno da ima cice. – zaboli je – Nekima je to dovoljan nadomjestak za sve i svašta. Izgleda ne i njemu, zašto bi se inače razveli? Možeš ti imati desetku stara moja, nećeš ga smuljati natrag. Ja sam Helen Levinson… – posprdno ponavlja u sebi – Jaka stvar. Ti bi opet bila McKenzica, ali neće ići koka. A ne.
Cijeli je tjedan razmišljala o tome. Okretala se u krevetu satima bezuspješno pokušavajući zaspati. Vrtila je u glavi sliku lijepe Helen, smeđe kose skupljene u punđu kao udane dame iz pedesetih godina, u tamno zelenoj haljini do koljena i širokim remenom u struku kao da je upravo izišla iz kakvog otmjenog Bentlya sa osobnim vozačem. No ipak ju je najviše smetao broj njenog grudnjaka. Ne samo što je India oduvijek patila na tu vrstu oblina te još kao djevojčica jedva čekala razdoblje svog bujanja i to nikada nije doživjela, nego ju je u tom području pogodila ozbiljna bolest, a ova posljednja operacija nikako nije pomogla njenom samopouzdanju. Sada je još povrh svega toga susrela Samuelovu bivšu obdarenu od glave do pete. Grizla bi se ona i dalje da druge stvari nisu ublažile zavist pomiješanu sa uobičajenom ženskom taštinom prelivene samokritikom i servirane ispod vrućeg tuša Indiine i Verine kupaonice koja se maglila od pare uslijed jednosatnih preispitivanja vlastite pameti...
|
