|
Dakle, što slijedi nije za svakoga........
Ma nije toliko napeto, ali razlog mog izostanka sa bloga totalni je bed. Znate ono, kad kažu sve loše dolazi u troje, ali meni u zadnje vrijeme u 333-troje. Dan za danom sve je lošija replika prošlog dana. Ovaj mjesec, radila sam besplatno. Odnosno, i usput potrošila Božićnicu prije nego sam je primila tako da ne osjećam baš nikakvu radost niti tenziju oko njene visine.Niti ću (po prvi puta) znati kako je to kad je primiš. Naime, imali smo krađu na poslu i tko će drugi platiti manjak nego zaposlenici...
Lijepo, lijepo, zar ne?
No kako su mi dani krenuli u nepovratnu financijsku krizu ovogodišnje predbožićne sezone, pitam se ja, koliko sam zapravo..........jaka? Iako mi je nemalo puta došlo da se rasplačem od jada, počupam kosu s glave ili se bacim kroz prozor, to je sve na kraju krajeva, životna škola.
Suze više ne pale, kosa mi treba, jedva sam je spasila od frizera koji je žele spržiti svojim hidrogenskim let lampama, a radim u prizemlju pa se ni nemam kamo baciti, mislim si - "Izgledalo bi glupo da se samo bacim na cestu, ne?"
I tako sam odlučila sve nevolje, prošle i nadolazeće, pregrmiti kako se spada. Na poslu sam ispala neučinkovita i nesposobna, još ni brojati do 20 ne znam, pa tko mi je dao diplomu? Tako moja direktorica proziva svoje drage i mile radnice prije svog gestapovskog posjeta odjelu "neznalica". A ja, kako mi se čini, neću šutke trpjeti takav stav prema greškama. Nisam stražar da bdijem nad svime što mi povjeri kao da smo vezani pupčanom vrpcom. I već zamišljam, kad nam se oči sretnu, jao si ga i jednoj i drugoj. Povisi li ton glasa letjeti će tonovi opernih visina. Ja ću, naravno, dobiti otkaz, ali ona će kući sa kojom sijedom vlasi više. Ne podnosim ljude s kojima se ne može razumno i racionalno razgovarati, a imam i malo previše godina da bi dopustila da na mene galame. Jer dok ja razbijam glavu do tri ujutro što i kako se to moglo dogoditi ona, još sumnja na mene. Ne razumije da ju potkradaju ljudi u njenoj vrloj blizini, a ne oni udaljeni kilometrima. Zato mi je posljednjih dana bilo toliko muka ići na posao ili se samo javiti na telefon jer bi svaki puta čula da sam nešto skrivila. Uostalom jesam ili nisam, nije važno, jesam.
Tako to ide u svijetu odraslih, nemilosrdno i britko, sve je to biznis. I krećem dalje čini se, ponovo na www.mojposao.hr
Dragi moji stay tuned, biti će nastavaka....
|
