petak, 29.02.2008.
Svake prijestupne!
"Idiii, leđaa mii okreeeniiii…"
DA, znam… tako smo počeli pisati…u skladu s naslovom - ali nije do nas nego do…nego do… zvjezdane konstalacije!! Maji je prošao rođendan. Tko se od vas sjetio!? Nitko… Meeeni je prošao rođendan. Tko se od vas sjetio!? Niiitko! (Pa dobro – ni od njih – hihii – ma, šaaliim se !) Michelle je imala rođendan! Tko se o… dobro dosta! Shvatili ste! Hehe! Jooj, ma nije uopće stvar rođendana (iako, istina, čovjek već počinje zapadati u depresije s povećanjem tih brojčica)! U – u – u ! Kad smo već kod toga:
Maja, Bleki i Michelle imaju godina kao tri uzasupna cijela broja. Sljedećeg 29. veljače će zajedno imati točno 90! Koliko svaka kokoš ima godina?! hihihi
Sram me što sam dao ovaaakooo pljuga zadatak. Ali ajde, može se reći da sam u bunilu! Da, tako je… buncek! Mislim, buncam! Kurim! Ko počena kokoš! Preko 39! I molim istu zvjezdanu konstalaciju za oprost "Čeeemuuu sam oovoo zalužiooo!?"
"Idiii, leđaa mii okreeeniiii…"
Stvarno u najgorem trenutku sam onesposobljen i nikako da izbacim iz glave onaj voodoo od prošle godine – mora da je to to… no ne dam se ja! Sutra je tulum za naše rođendane pa makar kokošju juhicu od mene napravili! Bit će zgodno, tematski: Gripa patry! Dotad samo treba preživjeti ptičju gripu! (A vani piči suuncee, a mene svrbi i naradije bih opizdio vani i trčao livadom za frizbijem! - !? – zanemarite zadnju nemisao!)
Ali totalno sam nakon Nove i one preedivne niske zemlje bio marljiv i vredan i dao ispite razne i, i ,i – niš – sad i dalje ne znam jesu li mi produžili prava – pih! A ja sve ostavio – ženu, decu, hrčka i učio! Ta žašta sam se mučijo! Joj mene joj!
"Idiii, leđaa mii okreeeniiii…"
I nakon takvog poduhvata na faksu, totalno sam se raspištoljio i vratio svoj društveni život na noge, kupio nove prijatelje i nastavio planirati svoju svijetlu budućnost!
Nije prošlo ni d od dugo eto mene opet na putu – hehe – Češka je opet pala! Totalni dernek! Ta, ljudi moji, jel to moguće!? Tamo ću uskoro doma biti – živjele Česke Budejovice! hehe! I opet na putu stali u Česki Krumlov (pod zaštitom UNESCO-a) – ma ljudi ljudski koja je to divota! Al najveća fora je da sam totalno pare spičko na cugu (naravno!) i na - pogodite! Kurve? ma nee… Suvenire? Jok, ma radije ću onda na kurve… - NA SHOPPING! hehe – nema već smijurije nega kad vam objavim da se oblačim po zadnjoj češkoj modi i to u Češkim Buđovicama! HAAHAHA :)))))
Totalno sam in! (hihihi) Jooj, ta Češka divan… a tek onaj disko… jooj, priča za sebe!
"Idiii, leđaa mii okreeeniiii…"
Nego, cugali mi tako u hotelu i ludovali, i napokon se oslobodio komp da malo pogledam novosti – kadli, javlja se Maja – ihihi – da što smo propustili (drvlje, šiblje i kamenje)- pa bile su polufinalne večeri DORE! Šok i nevjerica – zar!? i šalje ona link i snimku s youtube-a.
Zvučnici na maksimum, a ostalo je ušlo u legendu:
Martina: "Idiii, leđaa mii okreeeniiii… nevjeeraaaan buuudi nekoooj drugoj žeeeniii…"
I naravno da to više nikad neće izaći iz moje glave – ostalo je duboko urezano! Ali ništa zato – imamo hit za sutrašnji tulum! hehe… dakle, bit će totalno dernek. (Kokoši se zabavljaju i žderu, a ja u šlafroku smrdim u kutu i curim na sve strane i povremeno mi se netko obrati s: Daj prekini kašljat prema nama! Ko je njega zvao?!) …hehe…
I da, naravno da to nije sve – u sljedeću nedjelju idem malo u London! Dugo nigdje nisam bio… buhahaaa!
"Idiii, leđaa mii okreeeniiii…"
Bleki
utorak, 05.02.2008.
This one goes to the ones I love...
Upravo sam provela još jednu krajnje poučnu večer u mom životu. Kao rezultat toga željela bih zahvaliti mojim roditeljima na uspješnom odgoju koji se očitovao na ova dva načina:
1. Moji roditelji NIKADA nisu lječili vlastite komplekse na bratu i meni;
2. U našoj obitelji svatko može biti upravo ono što jest, ma koliko to druge
ponekad živciralo.
Rezultat ovih dviju smjernica je taj da smo brat i ja izrasli u
SVOJE i SRETNE OSOBE!
Vjerujem da je to najviše što roditelji mogu učiniti za vas, ostalo ipak uvelike ovisi i o vlastitom trudu (snimite kako se Bleki uguzio da stalno negdje putuje).
Pišem ovo potaknuta s nekoliko glupavih rečenica koje je izgovorila jedna poznanica.
Radi se o mladoj, lijepoj, uspješnoj ženi, u sretnoj vezi, iz bogate obitelji koja joj je omogućila putovanja i školovanje u inozemstvu, a zatim i kupila veliki stan u centru Zagreba. Ona je one cure koje vam je mama uvijek nabijala na nos kad niste bile dovoljno dobre.
Jer nju su roditelji SAVRŠENO odgojili: dali su joj ama baš SVE, osim one dvije sitnice koje su meni dali moji. Pa sada njezini roditelji imaju savršenu kćer, a mi, ostatak svijeta, imamo još jednu osobu koja nema svoje ja, koja sebe određuje prema tuđim standardima i koja ne uspjeva uspostaviti nikakve dublje i značajnije odnose. Ne može. Previše je zauzeta traženjem tatičine potvrde. Jer tatica je Bog i batina. Jer tatici nitko nije dovoljno dobar, pa čak ni njegova savršena kćerkica...
I zato još jednom zahvaljujem mojem tati koji nipošto nije najpametniji, kojem njegova obitelj nije predebela, koji svojoj ženi ne poklanja pretplatu na fitness za rođendan ("jer bi se ona ipak trebala baviti sportom" i "jer on voli žene s pločicama na trbuhu" i "jer je on jednostavno takav") i pred kojim moj dečko ne mora skrivati svoj izgovor ("jer bi ga kaj mogao uvrijediti") i jer UOPĆE NIJE SAVRŠEN i s time nas nimalo ne opterećuje!!!
I čestitam svim onim roditeljima koji su se othrvali potrebi da izrade svoje male, blijede kopije, nego su podigli SVOJE, POSEBNE, DIVNE LJUDE!
Hvala vam na takvim ljudima!
Sara
