ponedjeljak, 26.11.2007.
Recept za ponedjeljak
- buđenje (komada jedan) u zadnji čas iliti kako bi narod rekao 5 do 12…
- tata u kupaoni (komada jedan)
- neoprana kosa (komada jedan) jer je kupaona zauzeta
- omanji pljusak (komada jedan)
- kolege (5 i pol) koji smatraju da je jako smiješno u 8 ujutro ponavljat «Idemo dalje» svakih par minuta (ono pol znači da smo jednog ušutkali…zauvijek)
- žgaravica (komada jedan) od kave iz automata
- padanje (komada po procjeni/potebi) svih stvari iz ruku
- otpao gumb (komada jedan) sa traperica (da stvar bude još bolja praktički sam ga sama iščupala)
- priklještenje vratima tramvaja (komada jedan) pri ulazu u prije spomenuti
- pad (komada jedan) na stepenice ispred faksa (posljedice:bolni dlanovi i zmazana koljena)
- par popikavanja
- prijatelji (komada dva) koji umiru od smijeha cijeli dan tvojim nezgodama
- nula pretjerivanja (časna kokošja riječ)
četvrtak, 22.11.2007.
RE: Fwd:Fwd:Fwd:Fw:Fwd:
OK, sad mi je dosta! Ajmo ovo riješiti jednom zauvijek!
Blagdansko doba ne služi za hrpu glupih, glupih, glupih mailova!!!!!
Za sve one koji mi šalju šugave mailove i misle da pomažu ljudima, a meni nabijaju osjećaj krivnje i misle da sam govno jer ih ne forvardiram…
poručujem: ja sam chain-breaker!!!
(i sad si svi misle: Ha? Šta je ona?)
Pa prevela bih ja to, al mi prekidač lanaca ne zvuči bas poetski…možda rušitelj? zaustavljač?
Ha! Imam vlastito natjecanje za novi hrvatski izraz, pobjednik dobiva godišnju pretplatu na Metro express novine …ajmo ljudi…
Dajte ljudi (sad ozbiljno), pa služite se googlom, jer kad se upišu ključne riječi iz tih mailova sazna se ovo:
NITKO…ama baš NITKO s današnjom tehnologijom..sutrašnjom možda i da… (osim možda CIA i sličnih službi..oni to možda imaju i danas…ako mailate teroristički priručnik recimo, al normalno da to neće priznat) NE MOŽE pratit koliko ste vi mailova poslali i kome na način na koji to tvrde u tim mailovima, to ne može niti AOL, niti ZDNET niti YAHOO, a još manje Caritas ili takva nekva institucija.
I nikakvo dijete neće dobiti nikakve novce proporcionalne broju proslijeđenih e-mail poruka jer (ajmo sad svi) nitko ne može pratiti put tog e-maila!!!!
Da, super je mislit kako ti radiš divno djelo, božićna čuda i slično bez praktički ikakvog truda iz svog stolca pred kompjutorom, ali zapravo samo radiš pizdarije.
Jedini mailovi koji mogu koristiti su oni u kojim je napisan broj žiro računa na koji možeš uplatit pomoć (ali vjerovatno bi i to prije toga trebalo googlat i provjeriti da ne bi ispalo na primjer da sponzoriraš nepotrebnu botox operaciju čimpanzi Shelly….jer, svi znamo da Shelly stvarno dobro izgled i bez toga...) ili nekakva web stranica koja može pratiti broj posjeta, ali nisam jos čula da su za to davali pare…eventualno ako klikneš na sponzora…ali nebitno…shvatili ste poantu…valjda…
Vlada Južnoafričke Republike ne planira zatvoriti Organizaciju za zaštitu djece, pa nije potreban peticija. A i da je potrebna, postoje brojne organizacije i mediji koji su za to zaduženi i oni sigurno ne traže da se potpišem na dno maila te skup s ostalih parsto tisuća ljudi bombardiram UN kojem će se zbog toga nakon par dana srušit sustav, pa će popizdit i više štete nego koristi (osim ako naravno pišete peticiju za srušit sustav UN-u…onda je peticija pravi uspjeh...)
Ozbiljne peticije imaju web adrese gdje postoje linkovi na kojima se potpisuješ i rok do kojeg skupljaju potpise ili željeni broj potpisa koji žele dostići. A uostalom ja mislim da peticije ionak u vecini slučaja ne pale…pitajte Bandića…
Bill Gates ti za poslane e-mailove neće pokloniti 1000 dolara jer bi bankrotirao, a i vjerovatno ti neće pokloniti instalacijski CD s Windowsima 98 jer su prastari!
AOL i ne znam tam tko se nisu spojili u jednu firmu i ne testiraju novi program za pratiti mailove, između ostalog bi se već digla velika buka oko privatnosti korisnika i slično da je to istina.
Ericsson vam neće pokloniti laptop Ericsson T18 ili Ericsson R320, između ostalog zato što su to MOBITELI!!!!! I da, pogađate – više se ne proizvode jer su prastari!
Anna Swelund ne radi za Ericsson, a i ako je radila jadna žena je vjerovatno dobila otkaz, što vjerovatno ionako nije bilo bitno jer vjerovatno nije više mogla radit jer se vjerovatno već srušio njezin server od slinih e-mailova, pa je ionako morala promjenit ime, pa ju je ostavio muž, pa sad postoji novi mail koji skuplja novce za njezinu rehabilitaciju…
Normalno da ti komp više ne funkcionira jer si sam-samcat obrisao sistemsku datoteku (iz straha od virusa koji ce ti srušit komp da bi stvar bila ironicnija…)
Novi, najrazorniji virus se ne pojavljuje svakih par tjedana, a i da se pojavi sigurno bi čuli za njega prije glupe e-mail poruke. I tko ide brisat datoteke u vlastitom računalu jer mu to naredi netko iz e-maila?!? Šta je najbolje virusu se najčešće i šire e-mailovima koji "upozoravaju" na viruse, tako da ja samo updejtam antivirusni program i nadam se da oni znaju za virus prije nekog tamo i njegovog prijatelja koji forvardira mail od njegovog prijatelja koji ga je dobio od mesara…
Nećeš saznat kraj vica o staroj bakici, niti svoju pravu ljubav ako pritisnes ALT 8 nakon što si poslao mail 10 osoba zato što (ajmo svi zajedno još jednom) u e-mailu ne postoji sistem za praćenje koliko si ga puta proslijedio! Dapače na nekim mjestima na internetu piše da bi mogao pobrati virus zbog toga ALT8 pa si ti misli jer taj vic stvarno vrijedan toga…
(btw. kraj vica je: «Mogu li sad dobiti toaletni papir?» za one koji ne znaju početak, znači da nemaju ni prijatelje koji im šalju ovakve mailove pa ne znam zašto ovo uopće čitaju…)
I najbolja kategorija ikad! Prijatelji koji ti šalju mail koji ako ne pošalješ bi mogao završiti kao neki tamo tip kojem je poginula zaručnica jer ga nije poslao dalje.
Prijatelji? To su ti prijatelji? Oni očito vjeruju u to, inače zašto to šalju dalje, znači drugim riječima: «Želim ti lijep dan i nadam se da te ne smeta što sam ti poslao smrtnu kletvu mailom…»
A tek oni koji upleću religiju u to, oni zaslužuju svoj krug u paklu ili Hadu, ili nekom drugom ekvivalentu pakla u bilo kojoj vjeri! Daaaa, vidiš kako tebe Bog voli jer ti imaš hranu i vodu za razliku od djece u Africi. Pa da, imate pravo, djecu u Africi Bog ne voli, vjerovatno zato što nemaju pristup internetu i nisu proslijedili taj mail… to bi bilo sasvim logično…
I ako vam već sve ovo nije uopće bitno, molim vas, ustvari preklinjem vas, sljedeći put kad šaljete neku forvardušu, izbrišite barem one silne FW iz naslova i onih 15 tisuća imena iz maila , to su doslovno dva klika mišem… barem to…ako vec nećete googlat navodno istinite tvrdnje iz maila…mali koraci…mali koraci…
(napomena: ja ne dobivam postotak od reklamiranja googla, iako s obzirom koliko ga spominjem u postovima smatram da bi trebala…pa bi bilo lijepo da napišete -dajmo joj postotak od googla- peticiju i forvardirate je svima koje znate…hvala)
Maja
petak, 16.11.2007.
Kako do miša u kući u tri koraka
Evo malog zadatka za tebe dragi čitatelju. Dvije su ti riječi na raspolaganju: Miš Mouse. Kuća House. Upotrijebi ih u rečenici.
Jedan mali miš uspio je ući, ne mogu mu niš, šeće mi po kući!
Bravo, još ti i rima štima!
One little mouse hiding from the winter breeze got in to my house looking for some cheese.
Oho… Dobro si se snašao još si i rimu našao! Umjetnička duša neka. Nije sve u rimi – da vidim kako ćeš se snaći ako ti zadam kraći sastavak na tu temu od 200 riječi. Naslov je zadan:
Kako do miša u kući u tri koraka
Zazimilo u posljednje vrijeme. Ne otvaramo prozore više toliko često iz jednostavnog razloga – smrzne nam se dupe! I tako jednog dana tata kaže da je vidio malog miša kako šeće uz prozor oko grickalica za psa na vanjskom ormariću. (1. korak) A, mišek! Počinje mu zima i sad traži hranu i toplinu… Srećom vrata od vrta više nisu širom otvorena. Navečer ih otvaramo i dalje da uđe zrak, ali roleta je do kraja spuštena. Pa nije on komarac da se kroz rupice progura! I tako jednog dana tata kaže da je vidio malog miša kako šeće po stanu. (2. korak) Molim!? Pa učinilo mu se da je vidio neku sjenku kako je protrčala kroz hodnik u kuhinju. Hop na noge mama i ja i u kuhinju na pod. Gledamo ispod elemenata – niš – pa di je taj miš!? Ma mora da mu se učinilo! Kak je mogao miš ući kad je sve zatvoreno! I tako jednog dana gledam ja u fotelji TV kadli mišek mali protrči iz kuhinje uza zid do pesje kućice. (3. korak) 1:30 ujutro. Starci hrču. Pas hrče. Kućica ispred mene i ja u akciji! Nisam ga našao! Mišek i dalje luta bespućima moga stana! Što ćemo dalje?
Odlično! Točno 200 riječi! Jednostavno. Otvoreni kraj… Sve zajedno je zbog kratke forme ipak nekako šturo, bez šuga. Sljedeći korak je začiniti to malo. Sad mi lijepo iz toga napravi post za blog – u punoj slobodnoj formi! A ja za to vrijeme idem nešto prigrist!
Kako do miša u kući u tri koraka
Zazimilo u posljednje vrijeme. Bome. Ne otvaramo prozore više toliko često iz jednostavnog razloga – smrzne nam se dupe! Dobro, stara zapravo koristi svaku priliku da se prolufta jer joj toplo, ne, vruče, ne, hladno, ne, toplo, ne… aaaaaaaa!!! Onda bi ona i stari zvan Tajo pljugali pa se odu vani smrzavati jer sam u kući zabranio pušenje! I tako jednog dana tata zvan Tajo kaže da je vidio malog miša kako šeće uz prozor oko grickalica koje stoje za Kujupsa na vanjskom ormariću koji je aman taman u visini prozora. (1. korak) Sad, jel se to sve dogodilo dok je on bio na kompu pa zamišljeno gledao vani i vidio miša (ne zanemarujem činjenicu da je to i bijeli miš mogao biti – ipak je bilo Martinje) il su pljugali i promatrali malog stvora kako njuška i piči po našem vrtu… A, mišek! Počinje mu zima i sad traži hranu i toplinu… Uglavnom, ta me anegdotica dočekala neki dan kad sam doma došao. Srećom da vrata od vrta više nisu širom otvorena. Pothlađenost je out! Navečer ih otvaramo i dalje da uđe zrak, ali roleta je do kraja spuštena. Pa nije on komarac da se kroz rupice progura! E, sad, nije rijetkost da se dogodi i sljedeća priča: Tajo ostaje zadnji. Tko je zadnji, zna se, spušta rolete i otvara vrata i prozore. Dakle: Tajo spušta roletu i otvara vrata. Činjenica: Tajo je zmotan! Posljedica: Tajo ne spušta roletu do kraja i ostavlja prolaz za "zrak". I tako jednog dana tata zvan Tajo kaže da je vidio malog miša kako šeće po stanu. (2. korak) Molim!? Pa učinilo mu se da je vidio neku sjenku kako je protrčala kroz hodnik u kuhinju. Pa kako je ušao!? Hop na noge mama i ja i u kuhinju na pod. Gledamo ispod elemenata – niš – pa di je taj miš!? Ma mora da mu se učinilo! Ali vidim staroj u očima kako vrti film miša pred prozorom. Kak je mogao miš ući kad je sve zatvoreno!? (hm…element Tajo postaje sve sumnjiviji)
I tako jednog dana gledam ja u fotelji TV kadli mišek mali protrči iz kuhinje uza zid do kućice Kujepsa. (3. korak) 1:30 ujutro. Starci hrču. Kujapas hrče (između njih na krevetu, umjesto u svojoj kućici, naravno!) Na katu zvučna kulisa: trojno sinkrono hrkanje! Dolje, oči u oči - kućica i ja! Gledam ja nju, gleda ona mene! Trznem ja – ona ništa! Pogled ne skidam, tražim neku anti-miš napravu… Pri ruci je krpa za brisanje Kujepsa. Oružje sam našao. Pravovremeno ću to baciti na njega i uhvatiti ga u svoju mrežu! Hrabrost je davno pobjegla i ostao sam sâm suočen s Miškom. Kućica ispred mene i ja u akciji! Pozatvarao sam sva okolna vrata da smanjim šansu za bijeg. Može il na mene il po skalama na kat! Trenutak se bližio. Mišjim koracima sam se približavao kućici. BU! Ništa. Šutnem ju nogom. Ništa. Zašutam kućicu preko nekoliko puta, podvrgnem nemilosrdnoj rotaciji i vrijeđanju. Ništa. Podignem ju i napokon vidim – da ga tu uopće nema!! Nisam ga našao! Miš Hudini!! Krasno, baš mi je takav trebao. Prekopam kućicu i spužvu i lažno dno u kojem Kujepsa drži drogu – ništa! Izgleda da Hudini i dalje luta bespućima moga stana! Što ćemo dalje?
Jebote, pala mi je na pamet misao: pa moj ljubimac si je nabavio ljubimca! Kujapas si je dovela miša s kojim će se igrat i kojeg će natjeravat! Ona voli te skviki krznate igračkice! Prošvercala ga je s nasipa u loptici koju je tamo našla, koju nije puštala iz usta. Pa to je divno, draga moja, al Hudinija!? Bog te zgromio ak si nabavila Hudinicu! Recimo, koja se sprema izbaciti na tržište hrpu malih Hudinića! Proč od mene prokleta misao!! Držmo se radije priče… Otišao Hudini iza kućice i od tad nije viđen… Na pamet mi je pala i ona vijest o supermiševima! Zatim je neizbježna bila pomisao na malog Njuška Grizovića, iako ga je Propheta poslao u Vječna Grizišta (odnosno bijelom mišu) – ali ipak: što ako su mu koeficijenti bili baš takvi da se tu vrati – kod mene – ko Hudini!?
Ne prolazi ni minuta da ne gledam kroz hodnik, uz rubove, da se ne pitam jel se mogao popeti na kat… da me nešto ne zaškaklja usred noći po tabanima ili dok tvrdo spavam ne pređe preko face, recimo… Imali smo mi posla na moru s Hudinijevim rođacima. Ista stvar – u tri koraka. Prvo mama veli da joj se učini miš. Ispreskakali je mi da je popizdila… Onda baba veli jok jedan, ja vidla dva… Jes, babo tri su, a ti si ta treća slijepa ko miš! Smijemo se mi tako, ali činjenica ostaje da smo u elementima našli piljevine… Dok tako jednog dana gledam ja nešto po kuhinji kadli protrči mišek iza frižidera! Eto i ispade kad ja nešto potvrdim da ipak mater možda nije luda! Tri dan i tri noći smo čekali – kupili lijepilo i sve to (to je kao najhumanije – da se ne bi oglasile one udrugovine za zaštitnjaču živina glodavih i to). Stavio ja mišu dve vrste slanine i tri vrste sira pa nek bira mališa. Nije beg cicija! Uvatili mi na kraju – ne jednog, ne dva – već tri miša! Miša mu pira, baba bila u pravu!
Evo čim stignemo idemo i tu naći ljepilo za miše. Pa da vidim Hudinija na djelu! Ovaj put nudim četiri vrste sira, jednu miješanu i bome kapričozu! Pa tko voli nek izvoli!
Hudinija čeka velika odluka: sir – slanina? sir - slanina?
Bleki
ponedjeljak, 12.11.2007.
TOOO!
Pogađate...
Volim Božić...
i zimu...
i snijeg...
i Garfielda...
i razne zimske radosti...
i zimsku obleku...
i zimske ukrase...
i poklone...
i snijeg...
i snijeg...
i snijeg...
i snijeg...
I to ćete morat trpit još mjesec i pol...
Samo da vas obavijestim... 
Maja
utorak, 06.11.2007.
Maljam po kućama!
Dajem oglas u novine! Prestajem studirati i otvaram biznis. MaleRaj d.o.o. (tko mi ukrade ideju – tužim gada!)
(sveopće blogoteljstvo upućujem na taktove svoje nove himne: A je to! ) Pjevušeći himnu i držeći se za teleskopski štap "onog za maljanje" svečano prisežem:
da ću istinski i iskreno provoditi ideje i znanja struke, bez iole muke
da ću maljati, farbati, piturati i u poslu stoički izdurati
da ću poštovati sve izbore boja, iako ne paše koja
da ću mudro kistom rukovati, kad ne uspije neću psovati
da ću biti točan u sekundu, da se neću odati šundu
da ću marljivo maljati, a ne se po zidu valjati
da ću posao ozbiljno shvatiti da se kasnije ne moram vratiti
da ću dok maljam plafone na podu držati najlone i kartone
da ću na namještaj paziti i da neću u boju zagaziti
da se ovo nikad neće ostvariti – jer ničiji stan ne želim pokvariti!
E. Samo što sam ranije morao doći do tog zaključka! A ne jadnu frendicu (uvedimo je pod nazivom: Vlasnica Crne Kuje) ostaviti u uvjerenju da je pametno što je pozvala ekipu da joj ofarbaju sobu! Draga moja VCK, jadna li ti majka! * (što se na kraju pokazalo i točnim jer joj je u tom trenutku pri polijetanju aviona iz Grčke otpalo krilo aviona pa se vraćala s nekim ljudima koji su im ponudili pomoć - citiram: "oni nas negdje vode, ne znam di smo", nakon čega je završila u Milanu pa tek sutra ujutro sa zakašnjenjem došla u Zagreb kako bi otkrila da joj je kći VCK kupila sebi novi auto i digla kredit i kako je rasturila cijeli stan i krenula u uređenje istog dok se vani radi nova fasada za koju će isto dići kredit kako bi ju financijski pokrila i pritom se riješila desetaka tisuća kuna duga koji su se usputno nakupili poradi povećanog trošenja na nove ormare, robice, putovanja, slatkiše i na Crnu Kuju, ručkove i općenito pizdarije, čega VCK još nije ni svjesna jer o tome još nije razgovara sa svojom psihologicom, a kako su taman došli na temu dotične majke, mislim da će i mama uskoro potražiti psihologa!) Molim čitatelja da u duhu naslova i teme zanemari ovu digresiju. Hvala.
U ovom trenutku (vi to ne može skužiti, osim ako niste neki superheroj, al nećemo opet o Majinim serijama) me prekinuo poziv. Zove VCK da dođemo dovršiti posao. Nisam joj priznao što radim, a sad mi ionako voda kipi za kavu pa moram prekinuti s pisanjem. Vidimo se kasnije…
(totalno vi to ne kužite, ali prošlo je opako puno sati, a ja se moram praviti da sam svjež i odmoran za nastavak pisanja…)
A sad uputa za nastavak čitanja:
1. refresh (osvježi, kužiš!?) stranicu
2. kreni ispočetka čitati post
3. kad stigneš do zvjezdice - stani!
4. pogledom potraži istu takvu zvjezdicu u tekstu ispod i od nje nastavi čitati post
5. nemoj misliti na torticu!
* Time samo hoću reći da je možda morala i razmisliti o svojim odlukama, ali drago mi je ipak što VCK ima viziju prijateljstva (kad već nema viziju na što bi to moglo sličiti).
Tako je posao započeo u subotu navečer kada sam došao u inspekciju pripremnih radova i uvjeta za rad. Brisala se stoljetna prašina, rastavljale police, a napeta se atmosfera mogla rezati i nožem – jer smo na kraju mi buljili u Showtime i pratili ispadanje, a poslije i Ples sa zvijezdama (znam, nemojte ništa reći – natjerali su me!) dok je VCK radila. Tako mi propala večer i nisam stigao napraviti ratni plan za nedjelju!
Oblačim ujutro "radno odijelo" i dolazim pun ideja i elana u radni prostor. Pijem kavu! Pa kaj!? To je jako važno za dobar početak! Priznajem, ta bljutava voda mi nije puno pomogla! Pa tko još ne zna kuhat tursku kavu!? (dobro, ajde ko da ja znam maljat pa sam ipak došao) Dolazi Master Maler Dwarf koji predvodi radove i kreće zasukavanje rukava i Ceremonija svečanog otvaranja boje! Jbga, tu sam ja već morao ići jer sam zakazao instrukcije pa šetat Kujupsa. hihi… i tako se vraćam popodne i svjedočim sljedećem stanju stvari:
1. prva bijela boja je bačena jer se čudno ponašala pri dodiru s plafonom i zamijenjena nekom drugom koja je svjetlost dana čekala u šupi
2. plafon je odlučio negodovati zbog uzurpiranja poludjelom bojom bacajući se po podu
3. Master Maler Dworf je doveo brata svoga rođenoga i njih dvojica su špahtlama pikali po stropu izvikujući parole neprijateljske sadržine tjerajući ga da se smiri i prihvati uljepšavanje
4. Crna Kuja je snifala boju
Odmah sam se prihvatio teleskopskog štapa "onog za maljanje" i suvereno krenuo nagovarati plafon da prihvati boju, da je promjena dobra, da će samo profitirati od toga, a on je sve više padao na moje fore i sve je vodilo k jednom očitom rješenju:
PAUZA ZA RUČAK!
"Dva puta janjetina pod pekom, jedan dobro pečeni biftek u umaku od zelenog papra i punjeni lungić, naravno! I dva deci crnog!"
Sat i pol kasnije… nismo bili ništa pametniji…samo tromiji…
Druga ruka nije dobro sjela na tvrdoglavost šugavog plafona koji se stalo trusio i opadao i na kraju sam ga premaljao samo da završimo s tom farsom! Reći ćemo da smo htjeli da ima mjesečev štih! Nek se sad suši tužan i sam – mi smo krenuli na zidove! Crvena! Narančasta? Molim? Ahaaa – meksička crvena! Dobro, možda je VCK mislila na stil "meksički kartel" – al dobila je štih "latinski bordel" – nije ni to loše! Bočni zidovi su s veseljem prihvaćali odabrano osvježenje dok su ih oni farbali – jer sam ja naravno opet morao ići šetati Kuje i doma namještati svoj stan s poludjelom majkom koja je u menopauzi i premješta police i slike!
Sati su prolazili ko minute, a mi smo se opet našli – ponedjeljak popodne! Stan je izgledao ko da su ga manijakalni opsesivno-kompulzivni shizofreničari s Turetovim sindromom farbali pod prisilom svoje druge ličnosti! Iliti – nije bilo ni loše! Malerski tim je bio spreman za nove radne (p)objede! U tom trenutku je uz Master Maler Dworfa umarširala i njegova družica Palčica i iščupala "CSI survivor kit"! "Ovo je strašno! Tu ste započeli, tu je pregusto, pa ste amo tamo radili pa vam je ovdje već ponestalo boje, a niste dovoljno jako upirali, dok je tu previše, pa ste nastavili ovdje laganijim pokreti, niste dobro zamiješali boju, kakvi su ovo rubovi, ovo je krivo, ovo je ružno, a tek plafon…" Postrojila nas tamo po visini, postavila svakog na svoju poziciju, podijelila naputke za rad i stisnula štopericu! Asti miša, kako smo maljali! Ko profi! Začas smo dali drugu ruku na oba zida + još pofarbali dio oko dimnjaka + popravili rubove, a i boja se od straha brzo sušila! Toliko me boljela desna ruka da sam se zabrinuo za svoj ljubavni život večeras!
Taman kad je trebala krenuti Ceremonija svečanog otvaranja žute boje, opet bijah prozvan za zanemarivanje Kujepsa i morao sam se oprostiti od drugara malera i vratiti se svom uobičajenom dosadnom životu.
Epilog:
"Bleki se upravo vozio doma, kada je bacio pogled na desno i u zjenicu oka primio crvenkasto-žutu svjetlost što je dopirala iz određenog stana u prizemlju. Bio je to novotvoreni bordel 'Chez La Chienne Noire'. Crvenkasti i žuti zidovi odavali su toplinu prostora… Malo je usporio i primijetio zadovoljnu Madame kako je zapalila cigaretu… posao je dobro prošao!"
Bleki
