ponedjeljak, 14.05.2007.

Also sprach Zaratustra

15:47. Počeo sam pisati. Ajde pa da vidim koliko će mi trebati ovaj put. Već u drugoj rečenici ispravljam ajd u ajde i kolko u koliko, jer sam u trenutku izgubio volju da mi to bude tako (zanemarite cijelu misao iza riječi volju – jer sam tu ionako napravio pauzu i stao razmišljati što sam uopće time htio napisati). Kako se prošla bljuvotina gotovo skorila na blogu (kome je upitnik nad glavom, neka si lijepo skrola dolje i malo pogleda jedan komentar pri kraju prošlog posta, hvala) vrijeme je za novu! Hihi. Događa se gro stvari, ali nije ovo moje igralište pa da samo kopam rupe i radim blato, već treba kanticu i lopaticu podijeliti s ostalim kokošima. Koje, istina, isto nisu dugo kljucale, ali to je izvan mojih ovlasti. Dosta sad.

Ne znam što da prije opisujem. Subotu navečer i KIČ-PARTY na kojem su se ove kokoši okupile ili nedjelju koju sam jedva izdržao i proveo se izvan svakog očekivanja! Hehe. Na vaše razočaranje, o kiču neću, već ću o Roču. Hahaahaha – a sad tri puta brzo ponovi: o kiču neću, već ću o Roču, o kiču neću, već ću o Roču, o kiču neću, već ću o Roču!! Jer je to trebalo doživjeti i vidjeti (oooo, da) i tu riječi ne pomažu! Ali Roč! Pa to je famozno! Nemaš ga što vidjeti. Preslatko mjesto s ispod 200 duša koje je organiziralo harmonikaški festival i napravilo dernek i pol! Totalni šušur s tisućama posjetitelja i apsolutni kaos na uličicama! Na svakom punktu neki happening – harmonika tu, pa iza ugla, pa iza drugog ugla, pa na trgiću, pa u kavani – ma dosta više harmonika! Pa folklor – na trgiću i na ljetnoj pozornici - a to je bilo mrak! Kako ti mladi ljudi divno plešu i pjevaju! A još su i svjetski prvaci! Hihi (bravo za nas). Nego, dočekali su nas s hranom i cugom, ispratili s hranom i cugom. Sunce piči, a sve samo dobra zajebancija, a što drugo! Uputili se mi i za Hum na izlet. Je, kako da ne. Iz Roča samo izlazili ko iz Pariza. Satima! Ma dobro ajde, ne baš kao iz Pariza i ne baš satima, ali jedno 45 minuta! Svuda parkirani auti i toliko ljudi da sam ja siguran da su oni nešto tamo dijelili! Hum – nula bodova! Čekaju nas u Višnjanu! Kadli, dobar dan, dobar dan – Slovenija!? Da pripremimo kakve putovnice!? Tukaj e Dežela!? Ajmo okret za PI i laganica što dalje od kepeca. I gle, opet prolazimo kroz Buzet. Hm… Škicnuli tako mi i Motovun i one divne vinograde i polja (neki ozbiljni radnici ovi Istrijani). Ko prizna pola mu se prašta: bijah tu prvi puta i ludilo brale!!

Prva destinacija: Tičan. Šuma. Crkvica. Opservatorij! Vau! Sretan se lupam nogama u guzicu i ko prokleti turist fotkam zvjezdarnicu u svim položajima. (dakle, zvjezdarnica se zapraf ne miče, ne - ona je u jednom položaju – ja sam taj koji skače okolo i kleči i fućka joj i slika en face, profil, daj sad malo drugi, izvrsno, bravo, tako raspusti kosu, ooodlično, daj sad malo leđa, to, sagni se - tako, samo prirodno…) Malo čudo! Nije to samo srebrna kupola, već je napravljena da odgovara lokalnoj arhitekturi i da se prirodno uklopi. Kraj nje rekonstrukcija obližnjeg najistočnijeg keltskog kamenog kružoka – ili naš Stonehenge. Fali mu kamenje sa sjeverne strane, jer koji bi k* naš svit podiza tu te tonske stine, kad Sunce ionako nikad ne dolazi sa sjevera! (pa ti reci: pametni il lijeni). I ja mislim! I sasvim logično, tamo se jednom godišnje održava new age/mjuza/buka/neki shit/trans/palimo krijesove/ima nas gro/čeka se zora/Also sprach Zaratustra (tum-tum, tum-tum) event! Naravno! Kad to krene s radom bit ćemo još veće face u astronomskim krugovima!

Druga destinacija: Višnjan. Nije šuma. Nije crkvica. Opservatorij je! Vau! Sretan se lupam nogama u guzicu i ko prokleti turist fot – a ne, to sam već napisao! Ulazimo u Općinu (gdje se na tavanu nalazi teleskop-logično!) i čeka nas predavanje o radu zvjezdarnice i osnove zbivanja u Sunčevom sustavu! Kao što vic treba dobro znati ispričati, tako treba i dobro ispredavati nešto profilu ljudi koji za to baš i nisu (ajde ne svi i izuzev moi, bien sur!). A frajer je genijalac! Osim što je Višnjan drugi na svijetu po astronomskim otkrićima (iza Amera, a ispred Čeha i Japanaca) to pravo malo čudo od zvjezdarnice je proglašeno i NAJmalom zvjezdarnicom u svijetu! Doznali smo pravu istinu o nedavnim napisima o skorom udaru meteora u Westin! A ta glasi, mojim riječima: urednik je senzacionalističko smeće koji iskorištava uspjeh hrvatskih srednjoškolaca-astronoma i priču o izgaranju par-sto grama leda kroz atmosferu koristi kao reklamu za hotel (jer očito Rudarsko geološko naftni faks s njim nema deal – jer je to mjesto udara, ako već želimo ekstrapolirati putanju), umjesto da na naslovnicu stavi otkriće tih ljudi. A samo predavanje je bilo užasno zanimljivo. Ukratko: jednostavno i znanstveno-popularno, transparentno i bez senzacija, saznali smo da smo i ti i mi i vi i ja, skupa sa mnom – najebali! Kabum! I ode Zemlja u sudaru s asteroidom! Al ne moramo se brinuti – još – to će se dogoditi između 2029 i 2036. Pa tko živ, tko mrtav. A tko umirući u vrisku! (btw., ovo nije bila zajebancija… ali kao utjehu nam je rekao da ovo tek 15 po redu problem za Zemlju… al me utješio!)

Nakon kataklizmičkog predavanja svi u znoju javljamo roditeljima da napuštamo škole i faks jer je sve to ionako za k* i odlazimo u obližnju tavernu krkat i cugat! (Zaratustra nas je pratio do dugo u noć, tum-tum, tum-tum, tum-tum, tuuuum…)

I bi krkanje i cuganje!


Also sprach Bleki!

- 17:47 - Kokokokokodaaaak (27) - Snesi na papir - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.