nedjelja, 22.04.2007.
Šest banana
Ova priča je u potpunosti temeljena na istinitim događajima.
Razgovor, tri djevojke (jako mršave), stol do mene:
«Kužiš, ono, ona je od svog stana do kioska pojela 6 banana, ono, šest, mislim, pa jel ona zna koliko to ima kalorija, pa, ono, banana je najkaloričnije voće koje postoji, kužiš…»
«…I tak si ja kupim vrećicu forneta, i kažem ja njoj, pa, mislim jesi ti svjesna da ova vrećica ima manje kalorija nego te banane koje si ti upravo pojela…»
I sad si ja sva preneražena razmišljam do kud je došao ovaj svijet kad se iz čista mira voću broje kalorije, kad si prijateljice jedna drugoj broje kalorije, kad su tako mlade cure obuzete sa kalorijama banana…
-Prepričavanje razgovora prvi put-
« -…i ova jedna počne pričat kak je ta neka cura od svoje kuće do kioska pojela 6 banana, a kak joj je to najkaloričnije voć…»
« - ŠEST BANANA! Ona je pojela ŠEST BANANA?!?»
« -…ma da…al nije to, mislim...pa nije poanta..»
« - Pa kak netko pojede ŠEST banana odjednom, pa to je cijeli bunt!?»
« -...ma da, mislim, možda su male banane…pa ne znam...al nisam to htjela…»
« - Ja mislim da ja ne bi mogla pojesti 6 banana odjednom.»
« -…ma dobro, mislim ne znamo mi kolko je od njezine kuće do kioska...al nisam ja zato to počela…»
« - Al ŠEST banana! »
« -…al nisam misla, nije to poanta...ma nema veze…»
-drugi put-
« -...i ova jedna počne pričat kak je ta neka cura od svoje kuće do kioska pojela 6 banana, a kak joj je to najkaloričnije voće koje…»
« - Čekaj malo, ona je pojela 6 banana?»
« - Ma je, da, al...»
« - Ona je fakat pojela ŠEST BANANA?! Pa mislim to je stvarno puno banana…»
« - Ma dobro, je, al nisam to htjela…»
« - Pa kroz cijeli dan bi mogla pojest, al odjednom šest banana?»
« - Al nije poanta u 6 banana! One broje kalorije!»
« - Ma da,da, ali ko može pojest 6 banana?»
« - NIJE POANTA U ŠEST BANANA!»
-treći put-
« -...i ova jedna počne pričat kak je ta neka cura od svoje kuće do kioska pojela 2 banane, a kak joj je to najkaloričnije voće koje post…»
« - …2 banane? Pa to uopće nije puno.»
« -…ma da, al nije…»
« - Pa mislim, kaj je tu čudno? Ja uvijek pojedem dvije banane...»
« - Ma dobro, al nije poanta u količini…kužiš, one broje kalor...»
« - Dvije banane, pogotovo ako su male, pa to je OK količina…»
« -…ma...nisam…ma…OK…možda je rekla 6 banana, al…»
« - ŠEST BANANA?!?»
-Argh…-
« - I tak ova jedna ima vrećicu fornetta, i kaže drugoj, mislim jesi ti svjesna da ova vrećica ima manje kalorija nego…recimo da si pojela 6 banana…»
« - Pa ko bi pojeo 6 banana?!? Šest banana?!?»
-Aaaaaaaaaaaaa…-« - I tak ova jedna ima vrećicu fornetta, i kaže drugoj, mislim jesi ti svjesna da ova vrećica ima manje kalorija nego…recimo da si pojela bananu…»
« - Ma da, to nema smisla, pa nema banana toliko kalorija.»
« - Pa da, al one broje kalorije jedna drugoj, kužiš? Broje kalorije voću!»
« - Pa ak broje kalorije onda znaju kolko ima jedna banana kalorija, a sigurno ima manje od vrećice…»
« - Ma da, al…»
« - Pa morao bi pojesti više banana»
« -…mrgnjz…grrrmm…d a… š e s t…»
« - ŠEST BANANA?!?»
-Grrrr…-
« - I tak ova jedna ima vrećicu fornetta, i kaže drugoj, mislim jesi ti svjesna da ova vrećica ima manje kalorija nego ono voće koje ti nisi pojela …»
« - Al to uopće nema smisla...»
« - Argh…PA IMA VIŠE SMISLA NEGO POJEST ŠEST BANANA!»
…
« ŠEST BANANA?!?»
maja
četvrtak, 19.04.2007.
Proljeće
Znate ono: proljeće, hormoni (Luka Nižetić) pčelice i to…
Dakle, baš sam nedavno (vrijeme je u mojoj glavi vrlo relativan pojam) odgovorno tvrdila kako je to sve izmišljotina i kako ne vidim nikakvu povezanost u glupavom ponašanju, zaljubljivanju i godišnjim dobima…khm..khm…
I tako počne meni ovo proljeće sa tipičnim studentskim stvarima: predavanja, pa kave, pa čekanje predavanja na kavama, pa markiranje predavanja zbog kava, pa učenje na kavama, pa opuštanje od učenja na kavama, pa kave, pa čir na zelucu, pa kave u bolnici… šalim se…
I tak, usput, sasvim slučajno, ničim izazvan na jednoj od tih beskonačnih kava pojavio se u mom vidokrugu jedan objekt zanimacije, što samo po sebi nije ništa čudno, i nije ni najmanje povezano sa godišnjim dobom, slažemo se, ali što zbog dosade, što zbog zabave, što zbog viška kofeina u organizmu, one thing leads to another (neeeeescafe…open up, open up) taj objek zanimacije se s vremenom počno pojavljivati kao jedna od glavnih (i vrlo neozbiljnih) tema razgovora i zajebavanja, ali inače ništa zabrinjavajuće ili opasno. Do neki dan… 
Ja mrzim nove tramvaje,čim uđe troje ljudi u tramvaj nastaje ogromna gužva, i na nekim mjestima se uopće ne možeš primiti, što redovito rezultira time da ja, miroljubivo biće kakvo jesam po prirodi, uvijek ostanem izgurana na nekakvoj sredini tramvaja gdje se čovjek nema za šta primit! I tako je bilo i danas, stojim ja, sa rukama u džepovima (vježbam svoje održavanje ravnoteže) slušam svoj mp3 player kad mi dolazi poruka…u ovom trenutku u priči je potrebno vrlo životopisno vizualizirati/zamisliti slijed događaja…znači, stojim u tramvaju i dolazi mi SMS o gore spominjanom objektu zanimacije, ja izgubim ravnotežu i skoro se raskeljim po podu ko zrela kruška (jer naravno da su se sve one divne bakice koje se inače bacaju po meni kad padaju, sad razmakle da ja njih slučajno ne dotaknem) i cijeli tramvaj me blijedo pogleda, ja stojim sva zbunjena, pogledavam glupavo u mobitel, pogledavam glupavo oko sebe, shvatim koliko sam zapravo glupava i počnem se (doslovno) trest od smijeha, sad me tek počinju pogledavat svi u tramvaju kao krajnje nestabilnu osobu (u kojem god smislu uzmete) a ja se i dalje ne mogu prestat smijat: sebi, poruci, glupim tramvajima, proljeću…
I sad vi meni recite da cijelo to proljeće, hormoni, pčelice, glupavo ponašanje i to, nije istina…
maja
srijeda, 04.04.2007.
Istina o kokošima i pilićima!
Predsjednik udruge Prijatelji životinja Luka Oman sutra će se u 12 sati na Trgu bana J. Jelačića zatvoriti u kavez iz kojeg će izaći 6. travnja, odnosno nakon 24 sata, kako bi ukazao na stravičnu istinu o postupanju prema kokošima te o ubijanju pilića. Time Udruga želi potaknuti građane da razmisle o kokošima koje čitav svoj život provedu u kavezu na prostoru veličine A4 papira i pozvati ih da se odreknu jedenja mesa i jaja.
Dragi Luka,
hvala vam na zabrinutosti i na ukazivanju ove strašne istine – mi kokoši vam od srca zahvaljujemo! Sve je istina! Grozni su prema nama! Gotovo većina blogera niti ne zna da postojimo, strašno postupaju prema nama, ne objavljuju naše tekstove, uskraćuju nam komentare, kradu naše piliće i samo žele naša jaja! Ponekad je teško išta poduzeti jer smo ograničeni pisanjem na prostoru veličine A4 papira, što ste izvanredno i vrlo promišljeno uočili! Divna metafora! Naša Zadruga podupire vašu Udrugu! Vratimo dostojanstvo kokošima! Sjetimo se vremena kad su ljudi i kokoši slobodno trkali ulicama grada i bili prijatelji, drugovi. Kada smo zajedno zobali meksičke kukuruze sa čilijem i pokušavali zajedničkim snagama savladati gravitaciju pri hrabrim pokušajima leta! Sjetimo se samo naše nedavne prošlosti i velikana koje smo zajedno slavili: Oskar Kokoška, Kokoš Anel i drugi… No u jednom trenutku ljudi su se uzdigli na dvije noge i postali svinje, počeli se kititi našim perjem, farbati nam oči (i jaja), osvojili nebeska prostranstva, a nas ostavili da kljucamo u mraku. Ubrzo je uslijedio i gallocid i većina nas je preko noći nestala i završila u juhama i tanjurima kao ukusna jela s prilozima: punjena pileća prsa u umaku od šampinjona, coq au vin, pileći filet u tartar sosu s bosiljkom i mirodijskim travama, mladi kopun na brazilski način – da ne nabrajam sad zlohudu sudbinu ostalih kolega!
Ovim putem pridružujemo se vašoj akciji i podržavamo vas u namjeri da se zatvorite u kavez – čak i na više od 24 sata! Dapače, želimo vam da skupite svu snagu i pokažete svijetu ne samo kako mi živimo, nego kako i svršavamo! Budite do kraja primjer i držite se svojih principa – trpajte se danima kuruzom i nek vam za veliko finale odrube glavu!! Obećavamo vam da ćemo, uz svo poštovanje koje zaslužujete kao heroj, od vas učiniti najukusnije jelo i poslužiti ga onima kojima je to najpotrebnije – onima koji nemaju ni za kruh, a kamoli za koku! Ipak, bliži se Uskrs pa ćemo tom prigodom Domu za nezbrinutu djecu pokloniti vaša jaja kako bi ih lijepo ofarbali i uveličali si slavlje uskrsnuća Najvećeg Od Sviju, koji je prinio ultimativnu žrtvu ljudskom (i kokošjem) rodu. No, vaša žrtva neće biti uzaludna. Odmah će se okupiti pisari ljubitelja životinja i početi zapisivati svjedočanstva o vašem životu, uobličiti ih u Kokošja Evanđelja i stvoriti kamen temeljac novom svjetskom poretku i vjeri u bolji život! Nakon objave Kokošjih Zakonitosti čovječanstvo će se s lakoćom odreći mesa i jaja i životinjskih proizvoda i neviđenom evolucijom razviti još dva želuca i enzim za razgradnju celuloze i papke, sjekutiće i očnjake pretvoriti u dodatne parove kutnjaka i napokon početi pasti travu i živjeti u skladu s prirodom i svojim zaboravljenim prijateljima životinja! Do apsolutnog izumiranja zbog preplitanja triju želudaca!! I to razdoblje će svijet poznavati kao Epohu Kokošjeg sljepila! Prema vašem suženom pogledu na svijet! Zato nije ni čudo što se toliko borite za kokoši kad vam je i mozak njihove veličine!
I samo bih vas molio da pri ulasku u kavez ne zaboravite skinuti vaše kožne cipele i kaput te da dobro razmislite o sljedećem projektu: I vlat trave ima osjećaje: pjesmom protiv kravljeg travocida!
Ako ništa drugo, ona stara glasi: kokoš ili jaje – a ne: ni kokoš ni jaje!
Bleki
