Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

petak, 23.03.2007.

Noć za pamćenje

2:55. Ne mogu spavati. Nije pun mjesec. Svejedno, ne mogu. Bok. Leđa. Drugi. Trbuh. Roštiljam već satima. 5:23. Jastuk mi je mokar. Lice isto. Mora da sam plakao. Ne sjećam se. Mučim se, tko zna zašto. Jebote, utrnula mi je desna ruka. Mrzim taj osjećaj. Pokušavam ju probuditi. Ma da ti jebem sve! Grč! Desna noga. Koji mi je večeras!? Lijeva strana mozga štrajka? Nestašica kisika? Moram prestat duvat! Ustajem jer mi je dopizdilo glumit gljivu. Nabacim sto sklekova da krv prokola. Koja forma! Jebote, moram prestat računat u binarnom sustavu. Au! Brijem da je nešto kvrcnulo u zglobu šake. Desne, naravno. Krasno. Baš mi treba da se sjebem do daske. I to sad pred…AUU! Da ti j* sve u p* m*, u k*, jebemu!! U mraku sam naletio na dasku od polurastavljene police, da joj j* m* glupu! I to ravno u mali prst, u k*, i to desni, u p* m*! Moram prestat prostačit! Ma moram zaspat!! Odšepam do vecea; možda je u tome problem. Da ću upalit svjetlo, a ono žarulja grune. Userem se od straha i prestane mi se pišat. A jebemu, ionako bih sve zapišao u mraku…

Već je 6:00. A, jebiga sad, onda ni neću natrag (ne)spavat. Odluka je pala i ja se odlučim megalomanski protegnuti i s obje raširene ruke u zraku se istežem i zijevaa-aaauuuu!! Pa nemoj me je*! Opalio sam rukom u luster! Fu! Glavno da je sve u redu s – i tad se srušio…naravno…NE, stvarno NEMAM riječi… Mutavo klimam glavom lijevo-desno. Preskakujem staklo i razne dijelove, srećom nisam bos, dočepam se sobe kako bih se obukao. Nije me previše začudilo kad sam skužio da sam majicu obukao s krive strane, ali to što sam uspio stati na jednu od nogavica i pasti na dupe – to je već van svake pameti! Ali to je valjda tako kad te krene…

Totalna magla! S nasipa se ne vidi ni Sava, ni most, ni da je ikakvo naselje u blizini! Ali barem sam izašao iz one ludnice. Gladan. Jer, aha, to sam zaboravio spomenuti, jer sinoć očito nisam dodatno tuknuo vrata od frižidera i sve se pokvarilo. Rado bih i kavicu neku popio; slučajno sam ostao bez, m-da… Pičim ja tako maglovitim bespućima, al brijem da bi mi ionako bilo sve mutnjikavo jer su mi oči totalka krvave i na pola koplja. Malo me hvata paranoja… s jedne strane mi se pričinjavaju zvukovi, a s druge ko da sam Pale sam na svijetu – ni psa na nasipu! Okrenem se da ću nazad – jebat ga!!! – naleti na mene neki prokleti biciklist! He! Izmaknem se ja – ali zajeb – na krivu stranu i strmopizdim se niz nasip po mokroj travi. Okej, sve mi je promočilo do jaja, malo sam blatnjav. I malo san maka! Iz sebe izbacim bujicu prikladnih pojmova i radnji dotičnom seronji na bicu! Olakšavši dušu krenuo sam se ustati i u jednom trenutku osjetio neopisivu toplinu u desnom dlanu – okej, očito JE bilo pasa na nasipu! Velikih… S totalnom nevjericom brišem ruku o travu, mutavo klimam glavom lijevo-desno, i pokušavam se sjetiti kojem božanstvu sam se zamjerio u zadnje vrijeme. Ali svaku ideju mi blokira činjenica da sam u govnima. Doslovno. Totalno u tom trenutku vidim Allanis Morisette kako se kraj mene dere Isn't it ironic!? Moram prestat duvat!

Iz drugog pokušaja sam se popeo natrag na nasip i sa spakiranim kovčegom – iliti, bio mi je pun kufer! – krenuo doma. Bio sam spreman na sve: bicikliste, pomahnitale džogere, neuračunljive majke s kolicima, na vanzemaljce, ALI - ne i na napaljene džukele... Dakle, s leđa mi došnjofa neki dodž i zabije mi nos u dupe, ja se stepem, jebote, prepao me (to što sam zacvilio od straha hvala bogu nitko nije čuo) i mislim si: da nisi ti taj seronja, jebo ti pas mater! Ajde Pas, Bleki, Rista, Max, Jura, Grga…ma baš si mi cukini, ajd sad štura, šic, proć, kaj me pratiš, kae, kaaeee!? Postavim se totalno ko faca i dominantno, što sam si ja vjerojatno zabrijao, nego što je to tako i njemu izgledalo, jer mi se učini na trenutak da mi se podsmjehnuo i isplazio jezik. Zbunjen, spustim gard i u trenutku nepažnje frajer mi gurne njušku u jaja! Wooowoowhooo!! Čekaj malo, jesi zgodan, al nisam ti ja jutarnji tip! Brijem da nije skužio foru jer mi je mahnito počeo hampat nogu! Guram ga (hump), pikam u oči (humphump), navlačim (humphumphump), skinem ga na sekundu, on se zakači (u-hump-a-hump-yeah…), jak momak, nema što! Stvarno više dosta, jebemu! Pa nisam ja ničija kuja! I zapamti: ne znači ne!! Ma…k*…nemam se snage borit protiv psa u apstinencijskoj krizi. Odoh ja doma povlačeći psa koji mi pari desnu jebenu nogu!

Od pustog treskanja putem pripiša mi se i olakšam se u šikari, odmah ono kad se spusti s nasipa, pazeći da izbjegnem kontakt: moje dragocjenosti-ludi ševac. HA! To je bio pun pogodak! Lik se otkvačio i krenuo to njuškat što sam ja iskoristio i ko lud trk doma! Nek sad uživa… I, hvala bogu, izgleda da me nije pratio. Samo bi mi još i to falilo. Napokon pred zgradom! Vadim ključeve. Ključeve. Klju…da ti j* m* da ti j*!! Mora da su ispali dok sam se tamo prevrtao po nasipu! AAAAAA! Vrištim! Majke mi, počet ću plakat ko curica! Lupim nogom u vrata! Šakom! Opet nešto kvrcne. Jebemu, ovaj put sam sigurno nešto slomio! Mutavo klimam glavom lijevo-desno. Prošvikat ću!! Tko zna gdje sam to pao, od magle se k*ca ne vidi. Ništa; idem preko vrta i terase, hvala bogu da sam u prizemlju. Je, samo što sad treba samo savladati tri metra zida. Kakve sam danas sreće ostat ću zakeljen na njemu ko u crtićima! MA, nisam ni došao do trećeg pokušaja , ti-du, murja iza mene. Alo, momak! Ajmo ruke u zrak, uza zid, raširi noge! (gledam previše fimova). Reko, helou, ja živim tu!? Aha da, da…da vidimo osobnu! E nećete vjerovati, ali nemam osobnu, samo sam izašao malo iz kuće, prošetat na nasip jer mi se doma sve raspada i luster i polica i onda sam pao i izgubio ključeve i onda me tamo neki ludi biciklist gurnuo niotkud, nenene, prvo me gurnuo pa sam pao, i onda me počeo ganjat, ne lik nego pas, i rukom sam stao u njegov drek i počeo me parit i nisam ni skužio…. i ….

Ćuza! Telefonski poziv? Korisnik je privremeno nedostupan ili je… Sad mi ostaje još pola-pola i pitaj publiku! Nema ništa ljepše nego nedjeljno jutro provesti u policijskoj postaji! Srećom (?!) od ranije imaju moje otiske i dosje (rekao sam da moram prestat duvat!) i sjetili su se provjeriti da ja ipak živim na dotičnoj adresi. Hvala, hvala, sad mogu ići. Dogegam se do doma, lud, prljav, smrdljiv! Al kako ću sad u st…MOLIM?! Vrata otvorena. Totalna premetačina. Izgleda da nekome nisu trebali ključevi…možda je pas… Halo? Prijavio bih provalu… Sjedam. Mutavo klimam glavom lijevo-desno…


Bleki

- 02:55 - Kokokokokodaaaak (30) - Snesi na papir - #

ponedjeljak, 05.03.2007.

Reklama

reklama

Jel oni to ozbiljno?!? Jel ovo samo meni smiješno?
"Ah, da, pa kad to tako kažete: baš imam kojih osamdesetak-devedesetak tisuća kuna koji mi se motaju tu, a ne znam šta bih s njima, i svaki dan/vikend/mjesec (zaokruži po potrebi naughty) završim sa dečkom na nekoj klupici u parkiću...pa baš bih si mogla kupit auto…pa da, vidiš, dobro su se sjetili…"

Mislim, dobro, nisam ćorava kokoš (hi..hi..hi smijeh) pa da ne vidim da se sve reklamira preko seksa, poznata je činjenica da je jumbo plakat Claudije Shiffer u nekakvim plahtama izazvao lančani sudar, i ona reklama Brooke Shields sa trapericama, i krajnje nehigijenskom izjavom (da, zašto takva pitanja nisam mogla dobit neki dan na našem kokošjem trivial pursuitu…pih!)
Dakle, već mi je praktički normalno da posvuda vise polugole žene u najneobičnijim pozama koje si čovjek može zamisliti. Ali tko smisli ovakvu glupost?

Ja osobno ne pušim te fore da je reklama dobra ako si ju primjetio… dobro, evo, primjetila sam ju…i?…Što sad?
Kao nisam do sad znala da postoje auti?
Kao nisam znala da postoji ta marka auta?
Nije mi nikad prije palo na pamet što bi sve mogla radit u autu?
Ili oni zapravo reklamiraju klupice?

A dooobro, priznajem da ja možda i nisam ciljana publika (iako mislim da ako spominješ klupice-ciljana publika ti vjerovatno jos nema vozački, a i da ima, nema para za auto, a i da ima, neće si kupit ovaj…) ali jel postoji bilotko kome bi ovako nešto bio razlog za kupit auto?!? Aha, znači moram gledat: da je siguran, da malo troši u gradskoj vožnji, da ga mogu bez problema parkirat, da nije preskup, da je udoban za "romantiku"…
Uostalom, jel to testirano? Mislim kad mi već pokušavaju s tim prodat auto. Kako bi to uopće testirali?
"Dobar dan, jel bi ste se možda htjeli poševit u naša tri prototipa da nam kažete koji vam je najudobniji? Hvala"
Hmmm… vjerovatno ne (al priznajte da bi reklama u tom stilu bila zabavnija od ove...)

No dobro, naravno da uvijek postoji vjerojatnost da je reklama na mene utjecala na nekom podsvjesnom nivou i da ću se sutra vratiti iz dućana sa autom umjesto četkicom za zube (a dobro,onda ću vam barem provjereno znati javiti jel udobniji od klupice wink)

maja

- 14:13 - Kokokokokodaaaak (18) - Snesi na papir - #

subota, 03.03.2007.

Kokoš koja nije znala reći "ne" ili jedna poslovična

Radi se o životnom stilu...
Svi oni ljudi s puno različitih interesa će me sigurno razumijeti. Zapravo, ne tražim razumijevanje, samo se hvalim.

Smatram da je u životu svatko kovač svoje sreće i da se ta sreća može realizirati upravo kroz mnoge prilike koje nam život pruža. Prezirem ljude koji opravdavaju vlastiti neuspjeh kroz priču o baš toj, jednoj jedinoj, propuštenoj prilici. Prilike su iza svakog ugla, samo ih trebate zgrabiti. Naravno, da biste ih uočili trebate gledati oko sebe, a ne samo sebe. To se odnosi na svako područje našega života - ljubav, prijateljstvo, posao... jedino je zdravlje bogomdano, ali i tu možete zgrabiti priliku da spriječite...
Što je uopće "prilika"? Meni je to titraj kroz koji osjećaš strujanje života. Kao u igrama - prilika te vodi na novi nivo. Možda to nije bolji nivo, ali te svakako odvodi na nekakav put. Naravno - dobra prilika je kad te odvede na pravi put prema onome što je tebi uspjeh (koji je individualni doživljaj, a ne moralna vrijednost!)
I zato ja grabim sve prilike jer ne želim propustiti nijedan novi doživljaj. Meni je uspjeh da sam sretna svaki dan, a sretnom me čini raznovrsnost. (Đurek je doduše dovoljno raznovrstan sam po sebi da mi ne trebaju dodatni doživljaji, ali zato u drugim sferama ludujem.)
A ona poslovna me upravo došla glave.
S obzirom da radim, a još uvijek (da, potcrtano s uskličnikomheadbangbang) studiram, shvatila sam da me je moja glad za dobrim prilikama odvela na potpuno pogrešan put. U poslovnom smislu.
Meni je potpuno nejasan koncept "nema posla", jer sam ja uvijek nalazila poslove bez problema. Ok, lako meni "s jezicima" nać posao, ali ispada da se čovjek može naći i u glupoj situaciji u kojoj nisi u stanju reći "ne" iako već imaš posl(ov)a preko glave. Ja jednostavno ne znam reći "ne" ponudi za posao. Nije čak ni zato što smatram da mogu sve, nego zato što mi je sve zanimljivo!Dajte mi prevest tekst o betonskim pumpama - meni je čak i to zanimljivo!
I tako sam se našla u situaciji da sam nauštrb faksa odlučila "stjecati iskustvo u branši" jer je to "tak i tak važnije" u životu.
A onda sam odjednom shvatila da mog "života" više nema jer je on na čekanju dok ne diplomiram, s čime se ne bavim jer radim, a radim posao za koji se trebam duplo angažirati i koji je plaćen toliko da se ti čavli smiju meni umjesto ja njima.
Nema vremena + nema love = nema putovanja (koja su kisik ovom bolesnom umu)
I onda sam napokon rekla "ne" jednoj prilici, prije tjedan dana, a u ponedjeljak ću reći "ne" još jednoj. Osjećam se oslobođeno! Primila sam se studiranja i za mnogo mjeseci, moji će bližnji napokon moći razviti šljokasti natpis "Napokon!!!"

Poanta cijele priče: put do pakla popločan je dobrim namjerama! Ne dajte da vas vaša pozitivna uvjerenja odvedu to the dark side...

Sara

- 00:44 - Kokokokokodaaaak (12) - Snesi na papir - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se