ponedjeljak, 09.10.2006.
II. dio:
Uvijek nekom svane kad drugom zađe
Prolazili su tako dani i noći, noći i dani, dani i dani, noći i noći. Jedne večeri dok je sjedila kraj plota, grickala vršak celera, štucala i osluškivala noćne vapaje poštara Joška, kojega su ovih dana tragično napustila oba brata dok su pijani stajali na pruzi i nadolazećem vlaku tepali "mic,mic", učinilo joj se da je zemlja pod njom ovlažila i da se približava zima. No u stvarnosti, ona bješe u trudovima i vodenjak joj je već puknuo. Shvativši to ispustila je izuzetan vrisak što je sva bića trgnuo iz sna. Fra Drago se hitro spustio u vrt i shvatio da mu iza ograde draga suseda Magdalena proživljava trenutke najveće ljudske sreće. Potrčao je po kanticu i grabljice, vrtne škare i rukavice, iz bazenčića zagrabio vode, usput nabrao celera te sretan i uzbuđen stigao pred Magdalenu. Raširivši joj noge, navukao je rukavice, pograbljao zemljicu ispred nje, posložio postelju od celera i prekrižio se kako bi započeo sveti čin poroda. Jer fra Drago je bio i mjesna babica zaokruživši time svoj posao trenucima rođenja i smrti. Porod bješe težak i mukotrpan, ali se Magdalena na mahove smirivala grickajući celer iz posteljice za dijete. I tada, točno kad se kazaljke poklopiše na dvanaest, točno u ponoć, izviri glavica mala čupava sluzava te u čudu pogleda ravno u oči fra Drage. Nit vrisne, nit kme ispusti, već se pri rođenju podrigne na celer. I tako šest puta. Ali svaki podrig što je Magdalena čula bio je zapravo iz šest različitih usta, a što se njoj učini deja vu bile su zapravo njezine predivne šestorke.
Čudo je to, mislio je fra Drago. Čudo je to, mislila je Magdalena. Čudo i je bilo. Ne jedno, ne dvoje, već šestero mališana! Skoro koliko i veličanstvenih. Pa samuraja. Te sekretara SKOJ-a. A i patuljaka u vrtu fra Drage. Skoro. Spretno ih u celer postavio, vodom isprao, škarama pupčane vrpce prekinuo te u znoju duboko uzdahnuo, fra Drago, koji je uz Magdalenu proživljavao vrhunac svojeg ovozemaljskog bivstvovanja. Od uzbuđenja i radosti Magdalena nije niti primijetila da uz nju nije bio njezin Miodrag te mu se neprestano obraćala i pozivala ga k sebi. Govorila mu je kako nikada nije bila ovako sretna, kako će kroz par godina posao ići još bolje sad kad su dobili buduće male radnike, kako će moći otvoriti i spalionicu, kako će moći otići na tečaj balzamiranja, da kako divno mirišu na celer i kako će sigurno imati nevjerojatno lijepe desni na oca. Fra Drago se dobrano zapitao kako to da nema Miodraga te je ostavio Magdalenu u zanosu razgovora i otišao potražiti svoga prijatelja. Obišavši sve prostorije u kući, našao ga je kako sjedi na WC školjki i spava. Ali naprotiv, Miodrag bješe mrtav. Sudbina je htjela da se baš u trenutku vriska nalazio u toj poziciji, jako tiskajući zbog uzapćenosti, te od kombinacije naprezanja i prestrašenosti zadobio kobni srčani udar. Fra Drago se brzo prekriži i pomoli te zauvijek spusti kapke na prijateljevim očima. Istina je da se bio uznemirio zbog prizora koji je zatekao, ali fra Drago je shvaćao da su rađanje i umiranje dio ciklusa života i da uvijek nekom svane kad drugom zađe. Računao je Drago kako je uz Joškovih četvero Miodrag peti slučaj, a da su se rodile šestorke i da mu manjka jedan mrtvac. Prvi puta se tada zabrine za svoj život i pomisli da samo još on nedostaje. Ali dugo će još živjeti fra Drago kako bi se mogao brinuti za svoje mještane, a računica je popravljena kada se otkrilo da je te večeri tragično umro i Joškov sin jedinac, iskrvarivši zbog odrezivanja penisa od strane svog "bliskog prijatelja", ali ljubomornog "cimera" u studentskom domu.
"… ispraćamo našeg dragog brata Miodraga, koji za sobom ostavlja mladu ženu, šestoricu muškića, častan posao i sjećanje na nevjerojatno lijepe desni kojih ćemo se rado spominjati. Pokoj mu duši i vječni mir. Amen." Amen. Amen. Amen. Odzvanjale su riječi u Magdaleninoj glavi dok je dojila naizmjence šest pridošlica. Već je 2 mjeseca prošlo od ukopa i poroda, a Magdalenu su mučile tri stvari: što nije izučila vještinu balzamiranja na vrijeme kako bi ispunila Miodragovu želju za slučaj smrti, što su momčići grubo sisali i boljele su je obje cice, a i to što već neko vrijeme nije okusila celer! Baš se spremala po prvi puta opsovati Boga u trenutku kada je u sobu ušao fra Drago. Donio joj je celer, cedulju s kontaktom surogat dojilje i priručnik o balzamiranju koji mu je poštar Duško dostavio. Naime, Joško si je pokušao oduzeti život, ali je grana popustila jer je bila trula pa je samo slomio obje noge. Magdaleni se učini prevelikom slučajnosti kako je fra Drago riješio sve njezine probleme i nikada više nije ni pomislila psovati Boga. Drago joj je donio i sjeme celera koje je Magdalena mogla uzgajati i u svojoj kući, preporuku za kvalitetnu ispomoć oko djece i način na koji će se iskupiti Miodragu. Magdalena je ispustila uzdah olakšanja. Bila je sretna.
Bleki
