petak, 29.09.2006.

Jedan dan u životu gradonačelnika

Sramite se, oj, Vi, koji napadate našeg gradonačelnika! Vi koji ne vidite dalje od svoga palca! Jer on nije obični gradonačelnik, o neee! Ispod tog skromnog čovjeka skriva se super junak – Super Bandi!



5:00 – šetnja psa uz džoging. ideja o besplatnom džogiranju za invalide, slijepe i slabovidne te starije od 65

6:00 – zajutrak. čita novine. pogled u daljinu dok misli o nepravdi u svijetu i porezu na stanove

7:00 – preodijeva se u SUPER BANDIJA! Zagreb čeka. ideja o sanaciji HNK. Postavlja spomenik u zlatu "Bandi na zdencu života"

8:00 – otvara rekonstruiranu Bandijevu ulicu. škare mu se pozlatile. ideja o preimenovanju svih ulica u Bandijevu

9:00 – otvara radove na željeznici. spašava staricu iz gorećeg vlaka. zacjeljuje rane. Postavlja spomenik u zlatu "Bandi spašava zmaja"

10:00 – daje savjete na Plavom telefonu. Zelenom telefonu. Žutom telefonu. Crvenom telefonu. sviđa mu se crveni telefon. ideja o besplatnim šarenim telefonima

11:00 – šetnja po špici. pije kavicu s nogu. čavrljanje s podanicima. traži kakvu kameru. postavlja spomenik u zlatu "Bandi pije vodu iz Manduševca"

12:00 – sjednica poglavarstva. svi ga vole. svima je duhovit. čekaju u redu da ga upoznaju. svi trče da im pauk ne odnese auto

14:00 – u puš/piš pauzi postavlja spomenik u zlatu "Bandi za pisoarom u javnom veceju"

16:00 – dodjela ključeva gradskog stana gluhoslijepim supružnicima. Pjeva im i pleše. raspituje se za porez na stan

17:00 – Crveni spust. ručno kosi travu. kosa mu se pozlatila. postavlja spomenik "Bandi – snježna kraljica". sviđa mu se crveni spust

19:00 – osniva novi ogranak fan kluba Super Bandi u Sesvetama. pije kavicu s nogu. ideja o šeterotračnom tunelu Dugo Selo–Sesvete s lakom željeznicom, pješačkom i biciklističkom trakom

20:30 – središnja proslava Dana policije u Lisinskom. izbor heroja godine. prima odličje. odličje mu se pozlatilo

22:00 – noćna šetnja prema Savi. postavlja spomenik u zlatu "Bandi grli kolegu Holjevca"

23:00 – noćna patrola gradom. pregled svih klizišta


stan – 500 000 eura

javni WC – 1 milijun eura

stadion – 100 milijuna eura

obilaznica – 400 milijuna eura

pronaći tiskovinu u kojoj ga nema – neprocjenjivo!


Bleki

srijeda, 27.09.2006.

staaaari frendovi

Specijalno za Blekija:

Pričamo jučer Lulu i ja i skužimo da se poznamo već 21 godinu! Ok, znamo se fakat od najranijeg djetinjstva, ali to je na naše (relativno) mlade godine sasvim impresivno. Nismo se nikad družile tak intenzivno ko zadnjih godina (sad smo valjda zrele za isti odjel u Vrapču), no kak god okreneš, još smo frendice. Potcrtavam da se radi o dve babe i da se onda puno lakše posvađati oko trivijalnih stvari (tipa frajeri, ukus itd.) zbog kojih se poslije ne razgovarate mjesecima.
Međutim, na današnji post me inspirirao razgovor s "frendicom od frendice" i još nekim ljudima koji su na ovu temu u meni našli idealnog sugovornika.
U mom stanu, na gredi iznad vrata od dnevnog boravka (ona o koju su svi koji su ikad bili kod mene barem jednom lupili glavom) stoji jedna od onih uokvirenih izreka u kojoj La Rochefoucauld (larošfuko za nefrankofone pogane) kaže: "Koliko god da je rijetka istinska ljubav, još je mnogo rjeđe istinsko prijateljstvo." A moj tadašnji i dan danas najbolji frend na pozadini je napisao: "Mi ga imamo!". Frendovi smo si od osnovne škole i to se nikad nije promijenilo. Po stažu ga mogu zvati starim frendom, ali sam od ovog ljeta ustanovila da mi se od tog koncepta već polagano bljuje.
Naime, ja sam carica onih glupih sentimentalaca od ljudi koji njeguju neka već davno uvenula prijateljstva u ime toga što su mi to "stari frendovi". No, ovo ljeto me smrad truleži tih prijateljstava prenuo iz moje životne fiksacije. Znate ono kad klinke idealiziraju ljubav? Tak sam ja idealizirala prijateljstvo i onda kad su ta gubava ljudska bića od mojih frendova pokazivala svoje nedostatke to me izbacivalo iz takta (naravno, ja sam prema njima smjela biti đubre koje su oni morali prihvaćati sa svim svojim manama). Ali sam prelazila preko toga (razmažena jesam, ali glupa ipak nisam) jer "istinsko prijateljstvo mora prebroditi sve zapreke". Toliko sam bila uvjerena u tu krajnju savršenost međuljudskih odnosa da sam se na kraju našla u dvadesetpetoj godini sa hrpom ljudi koje sam pokupila negdje tijekom života i dodijelila im funkcije "Najbolja frendica", "Najbolja frendica iz osnovne", "Najbolja frendica iz srednje", " Jedina osoba na koju mogu u potpunosti računati" i sl., titule ostale bez značenja u ono malo nekvalitetnog vremena što smo zadnjih godina provodile zajedno. A kad su nastupili prvi razgovori u kojima mi je jedna tzv. stara frendica počela nabijati na nos kako je ona ipak uspješnija u životu (nakon što joj je tata našao posao, a ona diplomirala prva u svojoj obitelji ikad, dok ja radim otpočetka studija, a ne moram i moji grandparents svi imaju VSS), ja sam s užasom vidjela sliku svoje mame koja u pedesetoj još uvijek sluša takve spike od svoje "Najbolje prijateljice iz osnovne" (koja je kućanica s jednim djetetom štreberom, dok moja mama uspješno vodi vlastiti posao i ima dvoje djece s interesima). Onda je tu bila i stara frendica "Od 100% povjerenja" koja je (da, s 25 g.!!!) otišla mojoj mami tužiti me da sam drugoj frendici otela dečka (kao, ovaj postojeći mi je premalo!) itd. itd.
I tako sam ja ovo ljeto, u miru alpskog zelenila, shvatila da:

1) vrijeme sve mijenja, pogotovo ljude: ti se mijenjaš, drugi se mijenjaju; postaneš neka sasvim druga osoba u roku par godina...

2) prijateljstva su baš poput ljubavnih veza: nekad su gotova iako ti još voliš...

3) kad je prijateljstvo uistinu pravo neke se stvari nikad neće dovoditi u pitanje i ti o tom prijateljstvu nećeš morati razmišljati, nego ćeš ga živjeti sa svim usponima i padovima...

I tako sam ja napokon doktorirala svoju životnu tezu.

Sara

utorak, 26.09.2006.

Dnevni utisak

Predivan sunčan dan. Sunčam se na terasi, ispijam lagano kavicu, uživam u mjesečnici veze (PUSA, DRAGA!), mozak mi radi sto na sat dok radim na jednoj priči (uskoro postiram). Prije nego nastavim pisati, odem pročitati novine. Kosa mi se digne na glavi i počinjem pizditi. Kad me to počelo toliko dirati? Par kratkih komentara:

Beneditkt XVI. krenuo u protunapad – od naslova do situacije, koji se vrag uvukao u taj vjerski svijet!? Zar nam stvarno trebaju suvremeni Križarski ratovi? Riješite to na nebu (il pod zemljom, meni je svejedno), a služenje svog "životnog roka" na Zemlji iskoristite za pametnije stvari – il se odmah lansirajte u svemir!

Poginula dan uoči upisa na 3. godinu – ljudi moji pa što se ovo događa!? DVADESET godina!? Zašto je pobogu išla pretrčavati tu cestu? Gdje se toliko žurila? Ništa nije bilo vrijedno toga! NIŠTA! I meni se čude kad 2 i više puta gledam lijevo-desno i to dok sam i na pješačkom! A onom idiotu (22 god) bi trebalo otkinuti jaja!

I ZAŠTO OPET IMA SAMO JEDNA STRANICA KULTURE?! GAMAD!

Zagreb dobiva tri nova mosta: Bundek, Jarun i vjerojatno Črnomerec – ajde, vijest koja me veseli. Nek se razvija! Zagreb je na Savi praktično mrtav! Samo da im netko prišapne da bi trebalo ubaciti i isključivo pješačke mostove, dodati još koji sadržaj uz rijeku, urediti šetnice i tako malo… da se lakše diše!

Seksualno zlostavljanje u BB kući? – nažalost i ja moram napisati red o BB. Kunem se, prvi i zadnji! Nikša i Danijel drže Anu u krevetu i pokušavaju je poljubiti…Ane, dođi da ti stavim k**** u usta – jesu oni normalni!? Nikšu bi očito trebalo poslati malo u pravu BIG BROTHER kuću – u Remetincu!!! Pa će on dobit i više nego u usta!!

"Nakon što je učenicu (11 g.) brutalno pretukao učitelj ju je mrtvu bacio s četvrtog kata. Lupao joj je glavom svom snagom o stol i potom je izgazio nakon što je pala na pod. Potom je dohvatio željeznu šipku kako bi je zatukao do kraja." – prenijele su KINESKE novine. – no comment, zanijemio sam!


Idem lupat malo glavom o zid!


Bleki

ponedjeljak, 25.09.2006.

Vinogradske kronike

Je berba? Bome je! Sunce od rana jutra opizdilo i mi (ma, ta, pes i ja) se uputismo na berbu kumovima u njihovu klet u Hampovicu! Da, Hampovicu! Kreneš autoputom do Vrbovca, prođeš kroz Haganj, zadnje mjesto u Zagrebačkoj županiji, smucaš se kroz Koprivničko-Križevačku kroz X, Y i Z sela. Nastaviš brzom cestom prema Bjelovaru i obilaznicom prođeš prema Đurđevcu. (Ako ikad tamo poželite tulumariti imate i gdje jer odmah poslije izlaza iz Bjelovara u Kupinovcu ponosito stoji Night club/caffe bar "KAJA"! Have fun!) Put vodi kroz Rakitnicu ravno do Hampovice. Tamo odmah, kak prođete kumovu kuću, skrenete lijevo prema kleti! Nemrete fulat. Prolazimo kroz vododerinu, kanjon - ludo izgleda! I napokon – klet!

Prvo – hrana. Pršut, sir, domaća pogača, kolači – tim redom! Ekipa je lagano kapala i skupila se beračka repka. Kako ipak treba i radit, nisam se puno švercao i, ne bilo mi teško, škare u ruke i obarat grozdje. Fala bogu, Kum ima vinograd na kosini od dobrih 30 posto! Kak god staneš nije dobro i tako gore-dolje brstit čokote. Kako nije pametno nečim se bavit, a da o tom nemaš pojma, tražim Kumicu dva komada papira i zamjenjujem škare za pisalicu:

Na hektar stane +/- 7000 čokota. Kum ima cca. četvrtinu jutra (jutro je malo više od pola hektara) i oko 450 čokota (jer je svaki drugi red zapravo maknuo zbog bolje prohodnosti). Kaže, ovisno o godini, dâ se napraviti oko 400 litara bijelog i 50-60 litara crnog vina (iako se popit može i više). Pitam Kumicu kaj si ona o tome misli pa prvo popljuje muževu prognozu za ovu godinu, pak si malo promisli i odluči mu ipak držat štangu. Bijelo je Štajerska Belina (žućkasti grozd, rastresit, tanke kožice) i Graševina (zbijeni, gust grozd, zrno na zrno), a crno Istarski Merlot i Kavčina. Ima i puna dva trsa jedne autohtone hrvatske sorte – Škrleta iz Moslavine.

Uz štednjak - ženski razgovori: o novokupljenim kuharicama (što znači i autorici i njenom podrijetlu i životu), o patki, mlincima, bućnici, hladetini, kokošjim nogicama i još sto recepata – kak to već ide. Za stolom - raspašoj. Priče o alatima za berbu, biljkama, koliko sad stoji kilo čelika. Jedan lik, nazovimo ga Mato, svako malo lupa svoje. Mudre izreke. I uvijek okreće na neke svoje priče… On tu dole u kući kod sebe stavio gvožđe u podrum kak bi ulovil štakora i ode mu sin u podrum i on si misli kak je mrak i da se ne uhvati u zamku i ode za njim: "A tamo uhvaćena zmija, žuta, otrovnica, od metra i pol, ŽIVA ISTINA, koja je lovila štakora, pak su se oboje uhvatili!"

"Jedna žena nepunih šest mjeseci ležala nepokretna, u koritu, i jedan joj pčelar rekao da nek ju 40 pčela ubode u leđa i, ŽIVA ISTINA, ona je prohodala."

Onda se degustirao mošt. I ozbiljno se ocjenjivao postotak šećera. "Sigurno ima 18 %! A, ne, to je 15,5%" - do toga da se Kum zakleo da od ovog mošta neće biti trčkalice! Mato se obavezno očešao o socijalnu politiku u gradu Bjelovaru i došao do zaključka da: "Tko plaća porez – ne pije vodu!". Pak su gospođe (i jedan gospodin) krenule u rasprave o malo aktualnijim stvarima. Pa opalili po lošim i neobrazovanim voditeljima, dikciji, akcentima i izgledu ("Bitno da sve imaju velke dude…") A onda neobilazno, ali silazno o Big Brotheru: "Jeste li ikada vidli da neko od njih posadi paradajz!? U kući leže ko krave!" (koji naravno božemesačuvaj NITKO ne gleda). Pa je i zagrebačka Tkalča došla na tapet: "Mladi idu gore-dole, gore-dole – a zašto? Da se gledaju?!" I nabace uspomene na riječki Korzo i bivšu ZG šetnicu Prašku: "Gledalo se i promatralo, al to nije bilo isto!" O, ne – to su bila druga vremena!
"Nema više ni dobrog starog hvatanja guzica – a sad muški muške love!"
"Kad ste vidli da krava na kravu skoči!?"
"Bik na bika, ajde…"
Mato: "Ima vremena, ima. I za ženit se i pokajat!"

Dolazak sina u klet.
A sad posebno izdvajam dirljivu priču Kumića koji se, samo kako on zna, uputio u svoju klet:

8:15 - polazak iz kuće. Na Heinzelovoj skreće desno i dolazi na veliku cestu. Primjećuje znak Osijek/Sl. Brod - ravno i Bjelovar/Varaždin - ravno. NE primjećuje: da je zapravo put za Bjelovar desno skretanje pa onda ravno – i produžuje za Osijek. Zbunjen naplatnim kućicama u Ivanja Reci, dovitljivo se okreće i vraća prema natrag (jer ovaj put neće pogriješiti i završiti u Rijeci kao što mu se jednoć dogodilo). Pri povratku, cesta ga baca na obilaznicu preko zračne luke Pleso te dolazi u 9:10 opet pred svoju kuću! Ha! ALI, od tud znaaa opet prema kud ide. Dolazi do kobnog znaka OS/SB, BJ/VŽ i – pravilno skreće desno! Ali! Ne uočava više table za smjer Bjelovar, što mu postaje vrlo sumnjivo, i skreće s autoputa kako bi izašao negdje između Sesveta i Dugog Sela. Da ne završi u Varaždinu. Tako nastavlja put starom cestom.
Prepoznaje svoju klet i, napokon nakon 3 sata, stiže na cilj u 11 sati!

"I tako jedni prijatelji iznajmili sobu jednom bračnom paru i vraćaju se oni jednu večer i da ih ne bude, budu se ujutro javili. Ujutro, u 9h, auto još stoji, oni spavaju – tak i u podne i bome u 14h. I oni da vide kaj je i našli ih zgrčene na krevetu. ŽIVA ISTINA, on s 11, ona s 9 ugriza zmije otrovnice koja ima se izlegla u kauču!"

Vrijeme ručka - otišao sam jesti s mlađarijom i izgubio dragocjeni materijal "ručkovnih" rasprava odraslih. Skupio sam dodatno samo par korisnih informacija:
1. Najbrže rodi breskva. Vinogradarska breska. Za 3 godine već dâ plod
2. Veli se da susjedu vino prestigava iz berbe u berbu – što će reći da ostaje vina od prošlih berbi, što će pak reći da gazda malo toči! Podravski škrtac!
3. Mleden si – kad si umoran i bezvoljan i fjakast
4. I da nije točno ono za breskvu, jer svaka voćka može dat plod već treću godinu. A već u drugoj one dvogodišnje (ma ko bi reko)

Još jedna zanimljivost: psa smo naravno doveli na klet. Prvi put tamo, uz 100 nepoznatih ljudi koji su dolazili, odlazili - ona laje na susjedove berače na međi parcela. Nek mi to netko objasni.

Mato: "U zdravlje potrošio što si danas brao!"

Mato: "Jednom se umire, jednom se rađa"
Z: "Ma da! Pa ja sam u prošlom životu živjela u San Francisku!"

Mato:"Gospođo, de me se projdi, dragoga Boge!"

Kumica: "A kaj ti pišeš?"
Kum: "Pa ima svoj blog!"
Kumica: "Ma ima MOJ blok! Tražil me dva papira pa sam mu dala moj blok!"


Sunce zalazi. Osvježilo. Društvo se rasipa. Odustalo se od kestenja. Šteta. Dobro bi sjeli nakon patke s mlincima, kotlovine s krumpirima i kolača s makom! A onda je i Mato otišao. Sumrak se nadvio nad moju inspiraciju. Kokošje sljepilo se aktiviralo i ostadoh u mraku.


Bleki

nedjelja, 24.09.2006.

Big Brother

Ako se namjeravate prijavit za sljedeci Big brother a niste sigurni da li bi trebali- evo nekih smjernica:

Svakako se prijavite:
- ako nemate apsolutno nikakvog talenta
- ako zelite postati voditeljica ili glumica a imate govornu manu
- ako mozete nakon 5 dana spoznati sebe, svoje slabosti, ili imate potresnu pricu iz proslosti zbog koje se zelite rasplakat pred cijelim pucanstvom
- ako pripadate nacionalnoj manjini ili ste na bilo koji nacin egzoticni, ili vam barem roditelji imaju strano podrijetlo
- ako ste homoseksualno orijentirani, vasa okolina sumnja da jeste li barem imate "bliske prijatelje koji ce tvrditi da jeste
- ako imate zenu, djecu, bolesnu baku, ili barem vjernog psa o cemu imate neodoljivu potrebu pricati non-stop
- ako ste gasterbajter koji se vratio u domovinu jer je veca vjerovatnost da ce ovdje postati poznat
- ako vam ime, prezime ili barem ime kucnog ljubimca odgovara zastitnoj boji show-a
- ako zelite da vam cura zavrsi na naslovnici Klika
- ako zelite sami zavrsiti na naslovnici Klika
- ako zelite dobiti besplatne karte i vip mjesto na dinamovoj utakmici (samo sto cete za to morat skakati preko zidova)
- ako ste kuhar ili frizer (samim time ste neophodni za populaciju BB kuce) vlasnik kafica ili samo radite u nekom
- ako niste sigurni jeste li zavrsili srednju skolu, ili ste ponosni sto sa 20 god. jos idete u istu
- ako u slobodno vrijeme, nicim izazvani vidite svemirske brodove
- ako vasi roditelji (ili drugi srodnici kojima je stalo do obiteljskog imena) ne posjeduju TV, ne kupuju novine (i ne uzimaju besplatne novine) ne posjeduju telefon, radio, nemaju prijatelje, ne izlaze iz kuce...

Nikako se nemojte prijavljivat ako:
- imate neodoljivu potrebu porazbijati sva ogledala u svojoj neposrednoj blizini
- imate neodoljivu potrebu razbiti Renatu Sopek u svojoj neposrednoj blizini
- imate fobiju od kamera, fotoaparata, mikrofona, ili opcenito bilo kakvog aparata u kojeg idu baterije
- ne mozete izdrzati dulji period bez citanja knjige...tj. ako uopce imate naviku citanja knjiga..ma, ako uopce imate naviku citanja
- znate sto znaci rijec hedonizam ili bilo koja druga rijec dulja od 5 slova ili cak koja rijec latinskog ili grckog podrijetla
- ako nemate nikakvih poroka te nikakvih tendencija za ovisnickim krizama
- nikako niste normalni i imate problema sa gledanjem necije intime i cinjenice da bi oni gledali vasu
- vas slucajno smeta to sto bi se vase plesanje labudjeg jezera nazivalo reality show-om a vama nikad u zivotu nije palo na pamet plesati gore navedeno
- imate problema sa tim da grlite, mazite i ljubite apsolutne strance te im govorite da ih "jaaaako volite" i da su "baaaaas super i geeeeenijalni"
- ako ste sigurni da bi nakon tjedan dana pokusali izgrepsti svoj put van iz kuce da bi se docepali dovoljnih kolicina dinamita za "spektakularni vatromet za kraj"

Maja

subota, 23.09.2006.

Evolucija humora

Mailom kruži tekst na koji sam odvalio. U naslovu pravo ime i percepcija humora ti se mijenja! Otkačio sam i totalno vidio njegovo lice, način pričanja, stav, izraze – ma sve. I mislim si: "Pa to može samo Monty Python!" Čovjek je legenda i skidam mu kapu. Ali onda mi Maja sa strane iskopa neki link i posrami me. Niti je to Cleese, niti bi on takvo što napisao. E pa jebemu – radije zadržim prvi dojam, ali eto malo i priče oko te famozne poruke:


Message from John Cleese to the citizens of the United States of America:

In light of your failure to elect a competent President of the USA and thus to govern yourselves, we hereby give notice of the revocation of your independence, effective immediately. Her Sovereign Majesty Queen Elizabeth II will resume monarchical duties over all states, commonwealths and other territories (excepting Kansas, which she does not fancy). Your new prime minister, Tony Blair, will appoint a governor for America without the need for further elections. Congress and the Senate will be disbanded. A questionnaire may be circulated next year to determine whether any of you noticed.

To aid in the transition to a British Crown Dependency, the following rules are introduced with immediate effect:

1. You should look up "revocation" in the Oxford English Dictionary. Then look up "aluminium," and check the pronunciation guide. You will be amazed at just how wrongly you have been pronouncing it. The letter 'U' will be reinstated in words such as 'favour' and 'neighbour.' Likewise, you will learn to spell 'doughnut' without skipping half the letters, and the suffix "ize" will be replaced by the suffix "ise." You will learn that the suffix 'burgh' is pronounced 'burra'; you may elect to respell Pittsburgh as 'Pittsberg' if you find you simply can't cope with correct pronunciation. Generally, you will be expected to raise your vocabulary to acceptable levels. (look up "vocabulary"). Using the same twenty-seven words interspersed with filler noises such as "like" and "you know" is an unacceptable and inefficient form of communication.

2. There is no such thing as "US English." We will let Microsoft know on your behalf. The Microsoft spell-checker will be adjusted to take account of the reinstated letter 'u' and the elimination of "-ize."

3. You will relearn your original national anthem, "God Save The Queen", but only after fully carrying out Task #1 (see above).

4. July 4th will no longer be celebrated as a holiday. November 2nd will be a new national holiday, but to be celebrated only in England. It will be called "Come-Uppance Day."

5. You will learn to resolve personal issues without using guns, lawyers or therapists. The fact that you need so many lawyers and therapists shows that you're not adult enough to be independent. Guns should only be handled by adults. If you're not adult enough to sort things out without suing someone or speaking to a therapist then you're not grown up enough to handle a gun. Therefore, you will no longer be allowed to own or carry anything more dangerous than a vegetable peeler. A permit will be required if you wish to carry a vegetable peeler in public.

6. All American cars are hereby banned. They are crap and this is for your own good. When we show you German cars, you will understand what we mean. All intersections will be replaced with roundabouts, and you will start driving on the left with immediate effect. At the same time, you will go metric with immediate effect and without the benefit of conversion tables. Both roundabouts and metrication will help you understand the British sense of humour.

7. The Former USA will adopt UK prices on petrol (which you have been calling "gasoline")-roughly $6/US gallon. Get used to it.

8. You will learn to make real chips. Those things you call French fries are not real chips, and those things you insist on calling potato chips are properly called "crisps." Real chips are thick cut, fried in animal fat, and dressed not with catsup but with vinegar.

9. Waiters and waitresses will be trained to be more aggressive with customers.

10. The cold tasteless stuff you insist on calling beer is not actually beer at all. Henceforth, only proper British Bitter will be referred to as "beer," and European brews of known and accepted provenance will be referred to as "Lager." American brands will be referred to as "Near-Frozen Gnat's Urine," so that all can be sold without risk of further confusion.

11. Hollywood will be required occasionally to cast English actors as good guys. Hollywood will also be required to cast English actors to play English characters. Watching Andie MacDowell attempt English dialogue in "Four Weddings and a Funeral" was an experience akin to having one's ears removed with a cheese grater.

12. You will cease playing American "football." There is only one kind of proper football; you call it "soccer." Those of you brave enough will, in time, be allowed to play rugby (which has some similarities to American "football", but does not involve stopping for a rest every twenty seconds or wearing full kevlar body armour like a bunch of nancies). Further, you will stop playing baseball. It is not reasonable to host an event called the "World Series" for a game which is not played outside of America. Since only 2.1% of you are aware that there is a world beyond your borders, your error is understandable.

13. You must tell us who killed JFK. It's been driving us mad.

14. An internal revenue agent (i.e. tax collector) from Her Majesty's Government will be with you shortly to ensure the acquisition of all monies due (backdated to 1776).

Thank you for your co-operation.


A sad sprint i lupi na http://www.snopes.com/politics/satire/revocation.asp da saznaš kako je sve to krenulo!

copy/paste by Bleki

petak, 22.09.2006.

Malo humora za Saru i Blekija (op.a.- pogledati prijasnje postove)

Crtice o obrazovanju i znanju

Uhvatila me tolika muka kada sam poželio napisati nešto o obrazovnom sustavu i (ne)znanju i (ne)pismenosti u ljepa naša hrvacko školsvto! Jer znam da bih mogao provesti nekoliko dana bez jela i pića pišući samo o nekim aspektima sustava obrazovanja i tekućim, krutim i plinovitim problemima istog! Prisiljavam se smanjiti tok misli kad već nemam super moći tako brzog pisanja. Uostalom, sada moram paziti da ne napravim puno pogrešaka. Ili je to možda mnogo pogrješaka? Kako god, usudit ću se pisati kako sam naučen i u svojem stilu…

Redom bi trebalo početi s kućnim odgojem i predškolskim "kućnim sustavom obrazovanja". Daleko od toga da se tijekom redovnog školovanja ne može sve naučiti, ali zgodno je imati na umu kakvo je djetetovo polazište. To je esej za sebe i ostavio bih to za druge zgode. I već dolazim na problem osnovne škole i trenutnog popularnog HNOS-a. U izradi je nacionalni program sa stručnjacima iz svih predmeta, psiholozima, savjetnicima i akademicima! I našli se ljudi i časkali i shvatili da je sustav u banani i da treba pod hitno mijenjati programe, rasteretiti učenike, izbaciti viškove, uglancati cipele, počešljati se i oprati zube! Ma dajte molim vas! Pa to nije ništa novo! Jasno da sve treba, ali to se mora napraviti kako valja!! A to je ono što ne ide jer su oni proizašli iz istog starog sustava i tako se vrtimo u krug! I još k tome, u javnost puste par primjera i naprave par poteza, takvih, da sami sebi skoče u usta. Izdvajam: smanjenje broja sati hrvatskog jezika, izbacivanje dijela gradiva matematike petih razreda jer je preapstraktno i izdavanje petog udžbenika desetih autora koji bi trebali biti na izbor profesorima. Oprostite, meni je sve ovo apsurdno i loše! Alternativni udžbenik je sasvim dobra stvar, ali to znači da ih je ukupno DVA. Jer nema više od jedne alternative! Ostali su suvišni! Shvatite to! Ionako su djeci pune torbe! Super je to što će izbaciti dijelove povijesnih zbivanja i smanjiti broj godina koje treba zapamtiti. I neka se slobodno inzistira jače na nacionalnoj povijesti, ali onda, recimo, kresat materinji jezik…? To mi ne ide u glavu. Ionako već puno ljudi ne zna koristiti vlastiti jezik. Niti se pisano izraziti. Sve više je nepismenih! Onda imaš one koji "argumentiraju": "Pa stvarno ima previše lektire!", "A što će njima morfem, grafem i ostali –femi!". Pa da, prestanimo ih učiti da čitaju, to ionako ničemu ne služi! Ne daj bože da se nekome već u osnovnoj školi proširi vokabular i da se zna služiti i složenim rečenicama – jer ga onda ne bismo mogli razumjeti! Uuuu, a što treba tek raditi sa zločestom matematikom. To je valjda najveće zlo obrazovnog sustava (kasnije to preuzima fizika). Ako su alfa i beta suplementi, a beta je dvostruki alfa, koliki je alfa? Ma! Nerješivo! Ja vam kažem! Ne znamo riješiti jer ne razumijemo što piše! Jer je u nastavnom programu previše da pokušamo razumjeti riječ suplement. Ok. Radi se o sukutima (hrvatski izraz). Je**te! Što su sukuti? Ma i to je teško. Nisu petaši sposobni. Ajmo sve to izbaciti! HEJ! Radi se o osnovnom obrazovanju! Što je ono jače i kvalitetnije automatski "proizvodite" generacije učenika naučenih učiti i razmišljati već s 14 godina!

Onda ih dio završi po raznim srednjim školama i gimnazijama. Dakako da je u redu da nisu svi 5.0 prosjek ili materijal za daljnje više obrazovanje. Jako je bitno da imamo polaznike i strukovnih škola. Ne može se društvo razvijati samo filozofiranjem i umovanjem. Trebamo sve profile ljudi. Ali barem možemo stremiti ideji kvalitetnog i jakog obrazovanja jer se sljedeći korak u razvoju dogodi kao posljedica visokog postotka visoko obrazovanih ljudi. Ljudi moji, u Hrvatskoj ima svega 7 % (slovima: SEDAM POSTO!) visoko obrazovanih ljudi. Potop! Zapeli smo sada na srednjoj školi. Tu već počinje izbor: matematička, jezična, opća, ekonomska, itd. I svatko svojim putem. Programi škola su raznoliki i još nije počelo pravo usklađivanje nastavnih programa. Ali uvijek isti problemi. Opet se tamo jadna djeca muče, imaju 15 i više obaveznih predmeta, od njih se traži da znaju više i bolje. Zamislite to. Traži se znanje! I to široko. Pa oni su u pubertetu – ne treba njima škola! Zbog toga što se profili škola uvelike razlikuju teško mi je sada govoriti općenito. Ali inzistiram na tome da razmislite što bi trebalo biti u temelju svih programa? Hrvatski jezik i matematika? Ma bravo, bit će nešto i od vas! Evo jedno bravo i za državu jer uvodi (probne) nacionalne ispite iz ovih predmeta (uz nezaobilazni strani jezik, koji do sad niti ne spominjem jer ne bih mogao prestati pisati o važnosti znanja drugih jezika). Moramo biti sposobni valjano komunicirati i znati se služiti svojim jezikom (u govoru i pismu). Totalno mi se čini nepotrebnim obrazlagati zašto, ali to izgleda nije dovoljno naglašeno u sustavu obrazovanja. Pismenost je izuzetno bitna u daljnjem visokom obrazovanju, nadasve olakšava i pospješuje budući rad i komunikaciju, kako u poslovnom tako i u privatnom životu. Jednostavno, vlastiti jezik moramo znati! A tu je i dalje ta prokleta matematika. Ne otvara vam ona samo mogućnost rješavanja matematičkih jednadžbi, integrala (ako se do njih stigne) i snalaženje u tim pustim brojevima. Može vas naučiti apstraktno i analitički razmišljati, postaviti i rješavati i nematematičke probleme, razviti prostornu percepciju (geometrija!) i višestruko spojiti te vaše "moždane vijuge". Možda i uspijete razumjeti poreznu prijavu! A kad kasnije tek shvatiš koliko je bila korisna i ona psihologija, sociologija ili filozofija. I to sve upotpuniš sa znanjem zemljopisa, povijesti, stranih jezika… Cijeli svijet ti se otvara na pladnju!

Usuđujem se napisati i sljedeću tvrdnju: s prirodnim znanostima se otvaraju i sva vrata "podprostora" i "nadprostora" i stječeš dublji uvid u svijet u kojem živiš i van ljudske interakcije. Recimo, umjesto da fizika bude bauk, trebala bi biti pokretač ljudske znatiželje koja dalje goni i kopka i postavlja ono najgore od svih pitanja. "Zašto?" I onda male sive počnu raditi, stvarati ideje i teorije te tjerati na razmišljanje! I tu sam vas uhvatio! Razmišljanje! To je ono što treba utjerati u kosti đaka! Treba ih tjerati da razmišljaju svojom glavom, da nauče misliti! Nisu krivi teška matematika i fizika, niti dosadni hrvatski i problem čitanja, niti informacije koje se dobiju na svim tim pustim satovima. To je ono na čemu se i dalje treba inzistirati, ali treba promijeniti metode rada i obrazovati taj kadar profesora koji će predmete učiniti zanimljivima i djecu naučiti misliti i učiti. Ako to uspijemo zagarantirali smo si dobru budućnost!

Izvucite iz ovih crtica neku ideju, poantu – razmislite malo! Pročitajte koju knjigu – živite na rubu i uhvatite se popularno znanstvenih štiva. Upišite strani jezik. Zaželite se znanja!


Bleki

P.S.
alfa = 60°

četvrtak, 21.09.2006.

Crtica iz života jedne plavuše

Skoro pa mi je neugodno napisat ovaj post, al mislim si stvarno je smješno i moram to podijelit s vama.. Priča počinje: zamoli mene moja majčica jučer da joj skoknem do dućana po tri jogurta i dosjeti se da pogledam u kiosku dal ima plina za punit upaljač. Mislim si ja, dobro, zadatak ko i svaki drugi. Dođem lijepo na kiosk, pitam tetu jel ima plina, kaže ona ima. Kažem ja njoj, dobro, dajte mi i molim vas tri jogurta!!!!
Mislim, Filip me je malo utješio, neki njegov frend je na kiosku tražil kavu s mlijekom..
eto, šta da vam drugopričam, nije meni lako samoj sa sobom..
Plava Kate

srijeda, 20.09.2006.

Letu Štuke

Dakle, za početak, skupilo se dosta raje.. Una, Hansova prijateljica iz Splita i ja smo nadobudno dosle u Aquarius tam iza 9 (poučeni iskustvom sa Ede koji je bio počeo u minut točno) al od koncerta naravno nis do 10.. I još su se njih dvije zapricale i popušile mjesto u prvim redovima.. Moram priznati da do jučerašnjeg koncerta nisam ni čula sve njihove pjesme već par nekih koje se vrte po našim radio stanicama, al jučer su me ugodno iznenadili!
Za neznalice, Sarajevska grupa 'Letu štuke' nastala je još tam 1986. godine kad su se četiri sarajevska srednjoškolca dosjetila nešto pjevušit valjda po podrumima. Od prve postave ostao je samo Dino Šaran, autor svih tekstova na albumu i većine muzike. Inače, Dino je napisao par albuma za Crvenu jabuku, neke pjesme za Karana i malog Nižetića i pjesmu za našu Sevku nacionale! Pa si sad vi mislite kak Letu Štuke zapravo zvuče.. Nekak mi se čini da malo bacaju na punk malo na rock a nađe se i etna (i to poprilično).
Tekstovi su pak posebna priča. Skoro pa su im sve pjesme ljubavne (il ih bar možete tak shvatit). Imaju i čak cijeli priručnik za zavođenje skriven u nekoliko pjesama, npr. «što na kavu zoveš mene kada nemaš samljevene» vam očito poručuje da sameljete kavu prije nego smsnete significant othera jer inače nebu dobro, zatim o odredištu vašeg daita Štuke preporučuju: «mjesto gdje samo ljubav miriše u zraku» a kad dođe do najbitijeg dijela izlaska tj. večere, bitan nutricionistički savjet koji vam Štuke daju free of charge je «proteini, ugljikohidrati nikako zajedno».. A ako tu zeznete i vaš other vas bešćutno ostavi jer niste upoznati sa osnovnim dijetološkim pravilom, uvijek možete u disco jer tamo «curice skaču i žvakaće žvaču» pa zavođenje ispočetka!
Uglavno, dečki su si dali truda, otprašili sve pjesme (mislim, nije to ni baš neki problem kad imaš 14 pjesama) i meni izgledali iznenađeno činjenicom da je koncert rasprodan! Goste su stvarno dobro izabrali, Alen Marin je bio poprilično dobar a Edo Maajka je definitivno uzavreo atmosferu (ali njemu pišemo mali minus, jer kadga je Šaran zvao na bis, nije ga bilo, valjda je otišo u napravit obračun u novootvorenu birtiju).
Sve što još mogu reći je ako vam padne pod ruku cd, preslušajte ga, iskreni su, svidjet će vam se! Ja već šetam sa svojim u discmannu..
Katarina

Pasji drek

Samo bih ukratko poželjela baciti fetvu na svu onu moroničnu gamad koja hoda Zrinjevcem baš kad i ja, a puni su nekakvih usranih komentara na račun pasa i životinja općenito. Da, PSI SERU I PIŠAJU!!! Kaj ovakvim kenjcima smeta u njihovom hodanju po cesti činjenica da neki pas piša 5m od njih, u prostoru predviđenom za pasje pišanje?
Jutros sam naletila na jednog takvog pametnjakovića nakon što sam 15 min ribala 2 kg proljeva s asfalta, dvije ulice dalje. Tko to još radi? I onda mi jedan takav dođe i komentira kaj mi se pas čučnuo jer piša (u šljunčani dio koji i služi tome!!) i da kaj ja ne skupljam govno za svojim pesom kad već tu sere i da bogda mi došla kazna... Dakle, rezimirano - još jednom bih, putem interneta, zaželjela vječno prokletsvo tima i takvima....

Lijep pozdrav
Sara

Sara, Lulu i ja smo bile danas u Sheratonu na modnoj reviji "Zlatna nit" A posto su sad te anoreksicne... ovaj, pardon- cure koje jednostavno prirodno imaju premalo kilograma, jako in (tj.jako out- zavisi kako se uzme) moram i ja malo pisat o tome.

Ja vam isreno ne znam kakva je bila revija, meni je bila ok, nije bilo onih nekih sumanutih stvari koje sam vidjala na TV-u, ovo su sve bile stvari koje bi se dale nosit, iako Lulu kaze da nije vidla skoro nista sta bi nosila, al ko da je to relevantna cinjenica.

A sad najbitnij dio: Manekenke ... (i ne, decki, nemam slika...) koje smo naravno mi cure toliko detaljno izanalizirale da su sve dobile nadimke: gdica.Paradni-konj, gdjica.Metla-u-guzici, gdjica.Sva-sam-si-bitna, gdjica.Okrugla i dr.

Ako mene pitate ja mislim da je to definitivno bolno zanimanje, njihovo hodanje npr.(ono nekakvo mrdanjem bokovima + jos ona njihova mrsavost mislis da ce im zdjelica iskocit,nisam bas sigurna da bi to bilo moguce, al to sigurno ne bi bio lijep prizor...) a i neke definitivno imaju kosti (za koje vjerovatno vecina pucanstva ne zna ni da postoji) koje toliko strse da su morali pomaknut prvi red stolaca par metara unazad...
A prosirene vene tek, a mogucnost iscasnjenja gleznja, dobivanja konjuktivitisa,legionarske bolesti, zatvaranje pora sa prevelikom sminkom i sl...

Pa mislim,pa jadne cure, uz sve te probleme sad im jos i rade neke tam prosvjede pa ce ostat bez posla... a one su samo prirodno mrsave... jel se Bandic vec oglasio po tom pitanju?

Maja

utorak, 19.09.2006.

Što je humanost?

Otkrio sam ovo davno. Shvatio zapravo. Koliko god smo pojedinci i neke stvari moramo rješavati isključivo sami sa sobom, toliko smo ovisni o drugom ljudskom biću. Društvo. Prijatelj. Kao za vrijeme najgore suše, držim ih kao malo vode na dlanu. Nisam zato slabiji, niti što kompenziram, već jednostavno uživam. Upijam njihove trenutke dok kroz smijeh frcaju suze. To je prva sila koja drži na okupu. Smijeh. Bolno zarazan i jak, koji ne pušta danima i zbog kojeg katkad i ne spavam. Misli se same vraćaju na nedjeljne večeri i hvatanje daha do zore. Dobro, ili do prvog noćnog tramvaja, kad se pretvaram u bundevu, ali vrijeme nije bitno, nego osjećaj. Pa nedjelje postaju svakodnevne i od totalnog ludila počinju se osnivati zadruge za druženje.

Ali nije sve uvijek tako lijepo i patetično. Uspinješ se samo do prvog maksimuma i onda je zagarantiran pad. Samo se nadaj da nije oštar i dubok. I da ćeš preživjeti do sljedećeg uspona. U toj rupi se prijatelji gube, bijede, analiziraju, seciraju, pretaču u sve manje i nevažnije bočice i potiskuju u najmračnije kutove. Dobiješ amorfnu masu koju si nekad zvao prijateljem - a sad? I tako to ide u ciklusima. Nekad s povratnim efektom, a nekad i ne. Pa si kupiš novog prijatelja.

Prijatelj je najčešće i najbolje i najgore što ti se moglo dogoditi u životu. Bez njih se pretvaraš u samotnog stvora koji ne može preživjeti bez osnovne ljudske interakcije. Što si onda? Gdje pripadaš? Zato natrpaj oko sebe gro prijatelja i onda izgledaš kao čovjek, zvučiš kao čovjek – pa mora da si patka! Ponekad se iskrenost kojom te opale zabada poput noža u leđa, ali hej, upravo je ta ista osoba kraj tebe da te pridigne, još koji put popikne, ali, ostane kraj tebe dok se ti opet ne skockaš.

Dakle. Imajte puno prijatelja. Jer što više jezika pričaš to više vrijediš. (hm…kako je to dospjelo tu?) Prijatelje za ruku i smijat se do preksutra! I nikada se nećete morati pitati "Što je humanost?", a imat ćete odgovor na to što je prijateljstvo!


Bleki

ponedjeljak, 18.09.2006.

dok čekam dostavu...

Eto ljudi moji tako ja sjedim u svom kontejneru na kat na gradilištu i nadobudno se jadna gladna odlučim naručit neku dostavu, i tak nazovem ja njih jer su kao blizu, BRZI i dobri i jos uvijek čamim čekajuć. Glad me ubija pa kao kratim vrijeme na blogu. Uglavnom sta mislite kolko nekom tko je 5 min autom odavde može trebat da skuha tijesto, zalije ga bolonjezom, doda sir i gljive na to onda to stavi u pećnicu da se zapeče. ja bi počela bacat oklade, al jbga sama sam u svom kontejneju pa ni to nemrem. Uglavnom tak ću ja vama malo pisat i kukak oko svoje hrane pa mozda i dođe, al polako gubim živce najme to mi je još jedino ostalo jer sam sve staro kaj je bilo pod noktima pojela, upravo sam pojela i nokat na palcu pa mogu reć da više ni noktiju nemam u principu pojela sam sve kaj se moglo pojest. Joj sad si već razmišljam da se prebacim na kosu, al bojim se da će mi se to zaplest u crijeva ak dobro ne prožvačem, a žvakanje troši jako puno energije pa bum ipak još malo provjerila dal je kaj ostalo pod ostacima noktiju.


Uglavnom da dok ja ovo pišem kužim da sam postala totalno disgrafična opće ne kužim koji mi je vrag. Dobro nisam nikad bila neki ultra majstor stenografije il neš slično, al ovo je fakat preludo. No možda je moguće da su mi od gladi već počele neke psihosomatske smetnje, moguće da ruke više ne slušaju mozak i da su počele pisat neke razne inačice prehrambenih proizvoda.

Uglavnom znam da meni nebu niš ak sad neš ne pojedem i da ja u svom organizmu imam zalihe za još n dana i da bi trebala razmišljat kak je svim jadnim ljudima u svijetu koji gladuju i umiru od gladi ne zato kaj im kasni dostava neg zato kaj zbilja nemaju šta za jest, al nekak mi je jako teško sad na to mislit jer znate kak se veli svakom su njegovi problemi najveći tj svak se sam o svojoj riti brine.

Nego znate vi kaj Maja i ja već tjednima (pod utjecajem genijalnih i obožavanih Gilmoreica o kojima ću drugi put) razmišljamo di u Zagrebu čovjek može nać nešto ala američke zalogajnice di možeš u ugodnoj atmosferi, za ne preveć love sjedeći pojest neku tak brzu klopu (ona se specijalno napikla na hamburger i pomfri), al imaju oni tam i one svoje mesne štruce i krumpire i omlete razne i svašta neš takvog. Svi koji sad razmišljaju o McDonaldsu nek se gone jer to je plastika živa, ja pričam o malom brzinskom hedonističkom doživljaju na tanjuru. Pa kaj to nije čudno mi koji bi i drek uvezli u Hrvatsku, ak bi nam rekli da je zapadni il američki nismo uvezli ovak nekaj, al da pa kaj je meni, pa naravno da mi nikad ne uvezemo ono kaj nam treba (mislim zbilja pričamo o državi koja s ovolkim morem ribu uvozi iz BiH).

Uglavnom sad je vrijeme da ja odem jest da da jest. Nećete vjerovat, al meni se dostava ipak pojavila da s onom jednom jadnom malom zapečenom tjesteninom s početka teksta. I sam da vam kažem i ja i ja koje smo se kladile jedna protiv druge smo izgubile jer se ja2 kladila na sat i pol, al ne morala je ipak bit njihova pobjeda gamad smrdljiva naime došli su nakon 1h i 45min (sat i četrdeset pet minuta).

No ajde sad kad jedem mogu reć da nije loše, al definitivno ne vrijedi sat i četrspet čekanja.

Pozdrav
Lulu

nedjelja, 17.09.2006.

Shopping trip

Kada se moja malenkost odluci odreci svog iznimno nuznog beauty sleep-a i ustati se u 5 ujutro postoje samo dvije opcije:
-tjeranje ovaca
-putovanje

Razlog je ovaj put bilo jednodnevno putovanje u simpatican gradic- drugi po velicini u Austriji uz kojeg se obicno vezu razne skracenice od kojih se deckima dize kosa na glavi kad ih spominju njihove ljepse polovice...da, pogadjate, Lulu i ja smo obavile nuzan predzimski shopping u Grazu.

Prvo smo dobro pokisle jer smo trcakarale po ducanima u centru grada, Lulu mi je obecala neki ludo fini sladoled, al naravno kad je spazila siiiiiilne ducane da je odjednom bilo prehladno za sladoled..pih!
Ja osobno sam se svako malo nicim izazvana nasla na muskom odjelu, djecjem odjelu, odjelu za trudnice i sl. isprva me to moje neuspjesno snalazenje u prostoru malcice zabrinulo al onda me ipak vise zabrinulo to da sama cinjenica da stojite usred hrpe raznih ruzicastih majici i kosuljica na volancice, nuzno ne znaci da stojite na zenskom odjelu ?!?
Mislila sam malo cekat da naidje kakav Neven Ciganovic i proba koju rozu kosuljicu da se mogu smijuljit, al po ducanu su bili samo pitomi decki koji su cuvali stvari na sigurnoj udaljenosti od odjela sa donjim vesom i na sigurnoj udaljenosti od svojih (i tudjih) inace tako ljupkih djevojaka koje trenutno sve redom izgledaju kao da su spremne tuc, grepst, grist i udarat za kabinu, kosaricu, robu il sta god treba.

U "novom" trgovačkom centru Shoppingcity Seiersberg (stari, dobri Shopping Center West navodno vise nema nis-osim Ikee...smrch) smo nakon rucka u McDonaldsu ponovile proceduru svrljanja po ducanima sa krpicama (naravno apsolutno istim) u kojim nismo nis previse kupile al nam je preostalo premalo vremena za speceraj (citaj hrpe cokolade), tehniku, parfeme i sl. gluposti...mislim, mozda mi i ne treba tako jako post-it 'Hello Kitty' al ipak to malo isfrustrira covjeka...pogotovo kad nakon toga ceka na granici sat vremena iz cistog mira...
No dobro, sve u svemu ugodan glavno-da-nam-guzica-vidi-puta-i-soping put i bitno da smo se mi sad vratile jos zgodnije nego prije

maja

subota, 16.09.2006.

Pjesmom nas je kupio

Ne znam, upravo sam stigla doma s Gibonnijevog koncerta i ne mogu reci da sam bez teksta, a zapravo ne znam što bi vam napisala.. K'o što mu pjesma kaže (a i moj naslov) dao nam je verse i note! Bilo je predivno, visoko energetski nabijeno i mene je definitivno napunilo nekom cudnom toplinom.. Gibini koncerti su mi uvijek nešto posebno, tako su topli, ljudski, dirnu me tamo gdje najviše boli i najviše treba. Takav je bio i ovaj danas, imam osjećaj da je on nesebično izvukao maksimum iz sebe da podijeli sa hrpom raje koja se njega radi tamo okupila (dobro, neki su možda došli i Vatru slušat) i za to dala ne baš male novce (ali ono što dobiješ je ionako nemjerljivo novcem, a ne vrijedi ni mastercard) ono najbolje što je stvorio. I sva ta razmjena emocija i pozitivne energije je protekla u tako nekom intimnom raspoloženju kao da se radi o privatnom koncertu u nečijem dvorišću a ne o krcatoj dvorani Doma Sportova. Gibo je bio drugaciji nego inace, puno je pričao, vidjelo se da upija svaki dijelić sekunde..
Napišem vam nešto više sutra, moram sad prespavat (a i noge bole, budući da je koncert trajao nešto više od 3 sata, pa ti stoj onda).. Samo ne znam kako ću zaspat jer pozitiva koja me na koncertu bezdušno napala me tjera da razmišljam kako da pošaljem sutrašnji ručak djeci u Afriku..
Pusa koke moje drage,
Gibina štovateljica,
Katarina

petak, 15.09.2006.

Blogbuster!

Kako danas stvari stoje iskreno ne mogu reći živimo li u boljem ili gorem svijetu nego prije: ne znam – 10? 20? 50? godina? Je li čovječanstvo napredovalo? U znanosti i skupljanju znanja – da! U komunikaciji, ajde da. Tehnološki svakako. U međuljudskim odnosima? E, to je otvoreno za raspravu! Komunikacija tome pridonosi, ali kvaliteta iste je upitna. Koliko smo napredovali toliko smo i nazadovali. Evo, Premijer objavio izdatak od milijardu kuna za socijalu. Bravo za njega, ali politika je kurva, a on ju vješto jaše. Ali narod ne da guze! Neka prestane trokeljati i počne nešto i provoditi! Kao gospon Gradonačelnik. On se reklo bi se dobro uguzio. Gura i tura, a politika mu daje (kurva!). I mi svi pušimo. Seksa ko u priči, a znamo da se od seksa samo najebe! Svakom dođe svoje. I u koga da se mladost ugleda? Možda na babu koja je čekićem slučajno 37 puta u glavu zatukla drugu babu. Ajde, ne treba pretjerivati, ali činjenica je da ako s 25 godina iz strojnice, iz čista mira, pobiješ studente, nešto ipak ne štima! Nije sve tako crno. Radije ću pisati o sportskim uspjesima, kulturnim dostignućima i "razmišljati ružičasto". Ajmo se boriti protiv nepravde i za bolji svijet. Za našu budućnost! Trebamo, na primjer, podržati dva aktivista za prava životinja koja su protestirala protiv okrutnosti slanja svinja u klaonicu u Bonn. Odjednom su se svinje /dvije tisuće njih/ oslobodile iz ograde i u stampedu pregazile dvojicu bespomoćnih aktivista na mrtvo.

Kad su idioti! Ko ih je**! Podrkali su im se prioriteti. E, ekipa, ali Kokošje sljepilo savršeno opisuje društvo u kojem se nalazimo! Bravo! Super post! Čitamo se!

A kako se i ne bi čitali kad je ovo još jedan dobar način komuniciranja i učenja. Jer ja ipak pripadam onoj maloj skupini obrazovanih ljudi koji su zapravo intelektualni i kulturni snobovi. Čitaju jer to žele, putuju jer mogu, idu u kazalište jer to vole, uče jer su sposobni i željni znanja. A pritom nisu izolirani, izlaze, luduju, ali stalno napreduju, sposobni za komuniciranje i otvorenih stavova spram svega što život tutne pred tebe.

Ma čovjek može biti ne znam kakav talent, ali "ježi" sve to ako nije dobro upakiran i prezentiran današnjoj publici. Ipak dosta je bitan i upečatljivi dizajn. Sve je stvar prave percepcije. Kad smo kod percepcije nevjerojatno je kako je jedna žena stigla kući i našla muža u kuhinji kako se nekontrolirano trese, držeći u ruci nešto što je ličilo na žicu koja se pružala od njegovog pojasa do električnog lonca za kavu. U namjeri da ga odvoji od strujnog kruga maznula ga je drvenim štapom kojeg je našla kraj vrata, slomivši mu pritom ruku na dva mjesta. A sve do tada čovjek je sretno slušao svoj walkman. (to je život, jbga, pa ti budi u braku)

Ljudi moji, sjećate li se vi walkmana? U par godina od hi tech-a postao je zaboravljen i pregažen. Kazete su kao ugrožena vrsta – lagano nestaju, preživljavajući tamo gdje čovjek još nije naprednijom tehnologijom utro put. Recimo, u Hong Kongu sam si ovo ljeto kupio novi mp3. (kazete se tamo mogu vidjeti u muzejima). Dobar dizajn, lagan, dosta memorije. Ali i platio sam ga. Nije ni Kina što je nekad bila. Sad sve košta. Uostalom, jeste li znali da su prosječni troškovi rehabilitacije tuljana nakon izlijevanja ulja na tankeru Exxon Valdez na Aljasci su iznosili 80.000 US dolara. Prilikom svečane ceremonije puštena su dva tuljana čiji su troškovi spašavanja bili najviši. Životinje su puštene nazad u divljinu uz odobravanje i aplauz prisutnih promatrača. Minutu kasnije, na očigled svih, tuljane je pojeo kit ubojica. (peh!)

No ta mjuza zna toliko iznervirati! Uz sve dobre i raspoložive beat-ove na sva zvona se puštaju po Ludnicama i ostalim ludnicama idiotski napjevi koji pod popularnim nazivom turbofolk žare i pale. Tko to sluša, molim vas lijepo? Baš su jadni i glupi! Hej, neću ja sad tupiti da to nikad u životu nisam poslušao jer onda ne bih mogao tvrditi da je to sranje. Istina je da to lako ulazi u uho i da već sada znam čak i neke riječi ("…a ona igra vrti se kao čigra…"), ali zarazno je i zabavno kao i virus! Uđe u sustav i jedno kako ga se možeš riješiti je liječenjem! Zato dragi moji – liječite se!! Potražite psihijatre i psihologe i preklinjite ih da vas prime. Makar, ni s tom vrstom ljudi najčešće nešto nije u redu. Zato su to valjda i išli studirati. Sve su to voajeri ljudske duše i intime! A oni koji studiraju psihologiju morali bi biti upoznati sa slučajem studentice psihologije iz New Yorka koja je iznajmila spavaću sobu viška jednom stolaru s namjerom da mu konstantno zvoca i dosađuje i promatra njegove reakcije. Nakon nekoliko tjedana dodijavanja, čovjek je otkačio i izlemao ju sjekirom nakon čega je trajno ostala mentalno retardirana. (neš ti promjene)

Ali ja nisam jedan od onih koji se boje pokazati svijetu svoje pravo lice. Iako jesam protiv svih turbo i hiper stvari (jer ipak su to krajnosti), ostajem pri tome da sam tolerantan prema svemu. Čak su neki od moji dobrih prijatelja psiholozi. Toleranciju treba "zalijevati" da se razvije i proširiti ju. Istina, to ima svoju granicu, ali težim njezinu pomicanju. Trebali bismo svi. Ostat ću ironičan i ciničan, to je neophodno. Sve u svojim granicama. Promijenio zanimanje ili ne, temelj karaktera se teško mijenja i ti si ti ma koliko svijetu tupio drukčije! Kakav je tvoj stav prema svijetu takav će se i svijet odnositi prema tebi. Najisplativije je danas biti terorist. Tako jedan irački terorist Khay Rahnajet nije platio dovoljno poštarine na pismo bombu. Pismo bomba mu je vraćeno s naznakom "vratite pošiljaocu". Zaboravivši da je to bomba, otvorio je pismo i raznio se u komade. (salam alejkum. alejkum salam)

I koji k***c "takozvanosamoprozvano" uredništvo ne objavljuje ostale moje radove! Pa ovo je demokratska zemlja! Tražit ćete vi još moj talent. U apsolutnom revoltu napuštam ovaj blog i nikad se više neću vratiti! (pih!)


Bleki

ponedjeljak, 11.09.2006.

svetlana na report

dragi moji eto da ne bi bilo da se ne interesiram za grupne zanimacije, javljam se na duznost!!! nazalost il nasrecu ne bum se bacila u lamentacije oko hrvatskog pravosudja ili nepismenih novinara al i'm with you guys!!!!! da, bas sam nekak profulala pravi smisao bloga al oprostite mi, ipak je prvi put najgore :-)
kisssss

ubojica, f.

A propos onog "Mrzim novinare", slažem se u potpunosti osim što pola onih imena koje je Filip naveo uopće ne poznajem, ali bih zato imala svoju listu nepismenih i netalentiranih za nadodati.
Unatoč tome, priču koju želim podjeliti s vama znam samo iz novina, ali je ipak krasan primjer kako je Lijepo u Našoj.
Ne znam jeste li čuli za slučaj Ane Magaš? Ukratko, ona je nekakva kozmetičarka iz Zadra koja se udala za Lucijana, potomka nekakve prestižne zadarske familije i nakon nešto godina u braku, ubila ga nožem uslijed bračne svađe. To da je ona njega ubila, ma koji razlog bio, je očito. Da je po toj definiciji ubojica je također očito. Ono što fascinira u cijeloj priči jest da nikoga ne zanima mogućnost da je ona to stvarno napravila u samoobrani. To za zadarski županijski sud nije nikako opcija. Osim što su joj odmah sudili ( Ej, u Hrvatskoj!!!) i proglasili je krivom za ubojstvo s predumišljajem, sada su je u ponovljenom procesu opet proglasili krivom. A znate zašto je i došlo do drugog suđenja? Jer su ustanovili nepravilnosti u prvom suđenju. Te nepravilnosti su, onako pučki rečeno bile: njegova fina familija drži zadarsko sudstvo za jaja. Pa sad vi meni recite kako je drugo suđenje moglo biti pošteno ako je i opet proces vođen u Zadru?
Naravno da možemo shvatiti frustraciju njegove obitelji: njihov predivni sin jedinac odabere neku neprimjerenu pučanku, koja, osim što ga ne usreći, još ga i prikolje. (Tu imamo jednu divnu lekciju o tome kako su naši roditelji uvijek u pravu i kako je ljubav slijepa itd.)
Tko kaže da hrvatsko sudstvo ne funkcionira?
U slučaju da je ON NJU koji put probo nožem, zatim bježao pred policijom, pobio joj još par prijateljica ili sve prisutne u sudnici ono bi reagiralo potpuno jednako. Nema tu spolne diskriminacije!
Ja nisam nipošto feministica i pripadam onom istom građanskom sloju koji nikad neće najebat u nekom sudkom procesu. I moji starci imaju veze, i mog ubojicu bi odmah osudili ma koliko on bio kriv, i bez obzira da li je muško. Ali negdje ipak postoje žene koje nemaju novac i zaleđe koje će ih štiti kad zapadnu u ovakve situacije.
Koristimo istu riječ "ubojica" za muškarca i ženu, pa bi tako trebali i u praksi. Da, ako si ubojica, trebaš u zatvor i to odmah!Nema tu razlika.

Sara

3 gracije

Obožavam moju večernju šetnju s Pesom. U njoj mi sjednu svi dojmovi iz proteklog dana i onda mirno i dobro spavam. Teme koje mi se motaju po glavi kao da se pretvore u nekoliko jednostavnih pitanja koja odlepršaju negdje gdje bi mogli dobiti odgovore.
Danas sam razmišljala o ove 3 gracije:

- o gubitku dragih osoba:
Jedino što uistinu znamo o smrti jest da je ona dio ciklusa života. Oni kojih više nema dali su svoj doprinos, ma koliko velik ili malen, kratak ili dug on bio. Budući da mi ne možemo pojmiti drugu stranu na kojoj se sada nalaze, ostaje nam samo ono što poznajemo, a s vremenom pamtimo samo najbolje trenutke. Ispričajte si jedan takav trenutak...

- o našim roditeljima:
Koliko smo mi njima zapravo zahvalni? Koliko im sličimo? Koliko im ne želimo sličiti? Koliko ih volimo...

- o zadatku:
Sjećate se kokice kad smo ono tražili Kalasancija? Evo vam novi zadatak:

Što je humanost?

N.B.Ljiga i jeftina filozofija su automatically updated poslije 01:00h.

Sara

srijeda, 06.09.2006.

Kvazi filozofska misao jedne koke

Jučer na kavi je netko tak spomenuo (Svetlana il Filip) da je čitao neko istraživanje koje kaže da bi većina muškaraca (slobodnih ak se ne varam) spavalo sa svojom frendicom da mu se ista nudi.. Ja nisam bila prisutna al Maja mi je izložila teoriju navečer na cugi (btw, Filip, Hans se još duri jer si ga pomješao s Majom) i tak mi dala za mislit. Ja skromno mislim da ista priča vrijedi i za cure ak im se frendovi nude. Nije to tak nelogično, očito je da ti se ta osoba ipak sviđa ak ste već frendovi, bit će i da ste si dosta bliski.. I tak se potegla priča o tome i ispalo je da ne bi baš spavali sa svim svojim frendovima, al s nekima bi. Zakaj? Kaj to znači? Da neke volimo više il manje? Jel problem u tome kaj nas ovi neki ne privače (a vjerojatno smo nekad i sretni kaj nas neki frendovi ne privlače)? A kaj onda s ovima koji nas privlače, zakaj ne spavamo s njima? Ono, ionak smo si već dobri a kad ste već oboje solo stvar bi samo mogla bit zabavnija..

I tak si ja nekak mislim (ono, alternativa cijeloj priči je da mislim o ispitnoj literaturi a to nikak nije zabavno) imaju li muško ženska prijateljstva uopće šansu? Ono, ak se netko nekom ponudi moglo bi tu još svega bit.. Il trebamo bit frendovi sam s onima koji nas ne privlače pa smo ziher da nikakav seks neće zezenut stvar?
I zapravo, tko od nas nije kad tad završio s nekim frendom? A kome je stvar upalila? Nikom ak se ne varam.. Šta da kažem, hvala Bogu da se s Hansom nisam prvo sprijateljila, tko zna da bi bili danas..
I da, definitivno mi ideja da spavaš sa dobrim frendom zvuči incestuozno..
Nemam pojma. Nešto mi tu ne štima. Ne valja mi logika al nikak da skužim koji dio..
A da ja možda prestanem učit? Očito da taj proces štetno djeluje na mene..

Katarina (zakuhala mozga)

ponedjeljak, 04.09.2006.

Kokosje sljepilo na Spancirfestu

Vratili smo se zivi i manje-vise zdravi (ozljeda ligamenta, iscaseni glezanj i prosirene vene i nisu tak strasan problem ) pa evo dojmova:

Nasa pustolovina pocela je oko pola dva (pocela bi i ranije da neki nisu kasnili) nakon obilatog ispijanja kave na meeting pointu kod Katarine.
U Varazdin smo stigli oko tri i krenuli po planu (op.a.-pogledati prethodni post).
Prvo na redu je bilo groblje koje je stvarno lijepo i zeleno ali izgleda ko labirint pa smo mi jadni pobrkali strane svijeta i umjesto na spomeniku zrtvama 1 svj. rata zavrsili na spomeniku partizanima, al dobro, nista strasno, uspjeli smo nac izlaz,to je jedino bitno.

Nakon toga smo krenuli u grad nesto njopnuti, naime u skupinu se uvuce odredjena napetost i nemir kada je otprilike 50% ljudi gladno (pogotovo nasa malenkost-zene) a tek kad je guzva i vruce...
No dobro kada je to bilo obavljeno (i nitko nikome vise nije htio odgrist glavu-bar neko vrijeme) krenuli smo u obilazak grada, ljudi koji se spancirali i prije svega u potragu za desertom, naravno uz isprobavanje rakijica...ovaj soka od kruske na standovima Treba preporucit rakiju od 57 vrsta trava (nadam se da ih je bar 75% legalno,i nepopišano), te 8 vrsta voća. Btw,di se nadje 57 vrsta trava?!?

Presli smo sve par puta vrteci se u krug, hvatajuci maskirane tete da se ko pravi mali turistici slikamo s njima, pokusavajuci uhvatiti poklone sponzora koji su frcali na sve strane (skoro nas je toster pogodio u glavu...al nista od toga) sarmirajuci hostese da bi nam poklonile makar karte za belu..al nista ni od toga...


Prosli smo veci dio palaca (nismo se ipak pokusavali potpisat jer su patrolirali policajci na biciklima ) katedralu, stari grad i vidjeli smo bicikle!



Znamenitosti su dakle obavljene mi svi na broju i potpuno bez snage i poleta, pa smo morali uz pomoc kave i cudesnog napitka zvanog pelin povratiti izgubljeni elan nuzno potreban za planirane koncerte.
Problemi su nastali kada u lokalu, koji iako ima dva (2) ženska WC-a, većina dama odlučilo je iskoristiti isti, koji se nalazio iza stanovite atraktivne tete. Naravno, osim što su se zadržavale više nego što je potrebno/pristojno, još su i svoju djecu na prevaru uveli u WC,kao moraju oprat ruke...Možda to sve i nebi bilo tako teško za podnijeti da u kavani osoblje nije nevjerojatno sporo, te da ne poslužuju goste po abecedi,nego po vremenu dolaska...
Izbila je dilema pri odabiru izmedju Letu stuke i Olivera (prijedlog za Mladena Burnaca je nazalost odbijen i prije nego je dosao na dnevni red) pa smo se strateski podijelili; na inspiriranom Letu Stuke je bila "nesto malo" manja guzva nego na Oliveru, publika je bila ok,zastitari su bili ok, tonac nazalost i nije bas... al sve u svemu ok.
Oliver je vec bio druga prica, gomila sponzora, gomila gostiju, gomila ljudi, gomila organizacije...




To je bilo otprilike to, zao nam je za one clanove koji nisu isli s nama (a i za one koje smo izgubili negdje u Varazdinu...-pokupimo vas sljedece godine)
I molimo cijenjene clanove da se nadovezu sa svojim dojmovima...
Maja i Filip

subota, 02.09.2006.

Špancirat na fest!!

Nasa vesela druzina, u nedjelju ide u Varazdin (oni koji se pobune dobivaju posebno mjesto u gepeku). Dakle, meni je dano u zadatak da proucim znamenitosti grada i napravim plan i program (aha, sad svi zelite ic, priznajte ;))
Ja, temeljita kakva jesam, istrazila sam sve…vezite se, krecemo:

Koh..koh…Varazdin je u (necete vjerovat) Varazdinskoj zupaniji i broj stanovnika prosli put kad su provjerili je bio priblizno 50.000.
Smjesten je na desnoj obali Drave na 174m.n.v.
Nalazi se na 16°20'33" istočne geografske dužine i 46°18'29" sjeverne geografske širine. (ak mislite da to nije bitno idite citat djecu kapetana Granta)
U klimatskom pogledu prevladava tip svježe umjerene klime s kontinentalnim naglaskom. Prosječna godinšnja temperatura je 10°C s količinom padalina 900 mm godišnje. (kak smo vec pametni..jel' da?)

Nedjelja 03.09.2006 -min 13 °C
-max 26 °C
-potrebna oprema: lagana majica, jakna ili deblja majica, kisobrancic i udobna obuca


E sad prelazimo na kao znamenitosti:

Palače i starogradske kuće
Ti varazdinci su ocito proglasili palacom sve zive i nezive zgrade u gradu, pa ih ima ko pljeve usred centra-..bla… 16st...bla… barok…rokoko… klasicizam… bla -to cemo pogledat izvana i malo poslikat, potpisat se tu i tamo sa markerom na koju, i to je to. (Eventualno mozemo prouciti palacu Keglevic, iako sumnjam da ima veze sa alkoholom…)
-potrebna oprema: fotic, marker za sarat po starim zgradama

Crkve
On je satro poznat kao neki grad crkvenih zvonika, al to svaki drugi grad tvrdi za sebe, pa kaj… Mozemo pogledat katedralu ( Pavlinska ulica 6 ) -ajd,kao biskupski grad je.
-potrebna oprema: fotic, marker za sarat po starim zgradama

STARI GRAD
( Šetalište Josipa Jurja Strossmayera 7 ) -to sam stavila samo da ispadnem informirana, sumnjam da ne bi nasli stari grad J
Kao oni sumnjaju da je postojao u 12st, mooooozda i ranije, i pazite sad, samo cetverouglasta kugla je zapravo stara, ovo ostalo su malo dograđivali, preuređivali ili pregrađivali.
I sad je kao gradski muzej :
Stalni postav kulturno-povijesnog odjela
ponedjeljkom zatvoreno
utorak - petak od 10 do 15 sati
subota - nedjelja od 10 - 13 sati
-potrebna oprema: fotic, marker za sarat po starim zgradama, cesnjak, kolac, sveta vodica (nikad nezante sta vreba po tim dvorcima)

GRADSKA VIJEĆNICA
( Trg kralja Tomislava 1 )
-kao tamo jedna od najstarijih vijecnica i to, al isto tak je preuredjivana 100 puta…cista prevara!
-potrebna oprema: fotic, marker za sarat po starim zgradama, majica 'I see dead people' (tam su sigurno vjesali nekad ljude)

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE
( Ulica Augusta Cesarca 1 )
-projektirao Herman Helmer (i zagrebacki isto)– sam je to bitno, vjerujte mi…
-potrebna oprema: fotic, marker za sarat po starim zgradama, demo snimku izvedbe nabucca i labudjeg jezera, baletni kostimic

GRADSKO GROBLJE
( Hallerova aleja )
-E tuuuuuuuuuuu sam vas cekala, naravno da je ovo najbitnije i nezaobilazno
Dakle taj tipus Herman je zakljucio da su groblja nekak tumorna i tmurna i nadasve zalosna i da sve dekoracije samo naglasavaju…mjesto. .jel…posljednjeg. .jel…
Uglavnom onda je on tam pozasadio samo oko 7 000 stabala, kao napravio je nekakve igre svijetlosti- sjene i te fore… I onda kad mu to nije bilo dosta, onda je jos i skroz geometrijski narezuckao nekakvu thuju, tak da covjek nis ne vidi…

Groblje je danas zaštićeni park prirode, a također i spomenik kulture.
Danas na varaždinskom groblju počivaju mnoge poznate ličnosti-Vatroslav Jagić, Tomo Blažek i Miljenko Stančić. (?!?!?)

I obavezno moramo nac-citiram: «U starom se dijelu groblja, zvanom "pekel", mogu pronaći najstariji spomenici, a na spomeniku Johana Galina može se vidjeti "božje oko", ispod kojeg se nalazi mrtvačka lubanja sa dvjema prekriženim kostima. Ovakvi prizori samo produbljuju mističnost ovog mjesta.»
-potrebna oprema: fotic, nesto za skidat uroke, nesto za bacat uroke, majica 'I see dead people' ,cesnjak, kolac, sveta vodica,skare za zivicu

BICIKL- prijevozno sredstvo Varaždinaca
-Ok, rugajte se vi kolko hocete, al to je na njihovim sluzbenim stranicama navedeno pod znamenitost…. opet citiram:
«…Osim po baroku, cvijeću i glazbi, Varaždin je poznat kao grad s najviše bicikala po broju stanovnika u Hrvatskoj…Nekad su horde Varaždinaca svakodnevno jurile gradskim ulicama na svojim napravama s dva, ili čak tri, pa i četiri, kotača….»

-potrebna oprema: bicikl


NARAVNO RASPORED SPANCIRFESTA za nedjelju:

Mjesto održavanja / sat / hour

ulice 10,00 Vanja Lisak, Zagreb, klavirski intermezzo
Stari grad 11,00 Hlapecfest / Childfest
«Pčelica Maja», Čenakolo

Trg kralja Tomislava 11,00 Willy Wonderful, Njemačka ulični
ulice 11,00 «Takve Festivalske», Saltibanco teatar, Slovenija ulični performance

ulice 11,00 Teatrino «Inside – out», Engleska/Italija, lutkarski performance

ulice 11,00 D. Mateša, Karlovac, flašofonist

Trg kralja Tomislava 11,00 Gradska glazba Samobor, puhački orkestar

ulice 15,00 Donna Lee kvartet saksofona, Zagreb, koncert

Trg kralja Tomislava 15,00 Lilo – živa lutka

Trg kralja Tomislava 16,00 Voodoo Lizards, Varaždin, funky duet

Trg kralja Tomislava 17,00 Willy Wonderful, Njemačka, ulični performance

Trg kralja Tomislava 18,00 Nenad Resnik band, Varaždin,

ulice 18,00 Teatrino «Inside – out», Engleska/Italija, lutkarski performance

Trg bana Jelačića 18,30 Walter Neugebauer, The Cadillac, Lutke, Drago Mlinarec,
rock'n roll

Trg kralja Tomislava 19,00 «Tutti frutti», International Walkaround, Slovenija-Austrija, ulični performance /

ulice 19,00 Dobri duhovi, Varaždin, pokretna ulična svirka

Galerija 20,00 «Varaždinske mlade dame», Sofija Cingula, Ivana Godec Vinceković, Lana Kos,

Trg kralja Tomislava 20,00 Firestars & Live Percussions, Varaždin, vatreni show

Trg kralja Tomislava 21,00 Letu štuke, koncert

Stari grad 21,00 Oliver Dragojević, Dupini i Orkestar Alana Bjelinskog,



Ostale mozebitne informacije:

Gradski bazeni-novo u ponudi, vikend cijene, imaju i popust za studente!

I naravno važnije adrese i telefonski brojevi koji bi nam mogli zatrebati :

Dežurna
ljekarna
Zagrabačka 13
212-399

Termoplin
Špinčićeva 78
231-444

Parkovi
Hallerova aleja 8
330-316

Pomoć na cestama
987

Autobusni kolodvor
Zrinskih i Frankopana bb
407-808

Željeznički kolodvor
Kolodvorska 17
9830

Taxi
313-303

Otvoreni telefon Društvo naša djeca
9191
Pomoć djeci od 5 do 15 godina

Putokaz - udruga za pomoć u suzbijanju ovisnosti
091/574-6664

Bračno i obiteljsko savjetovalište varaždinske biskupije
314-165


Udruga prijatelji životinja Varaždin
098/955-7533

Županijsko povjerenstvo za borbu protiv korupcije
0800/390-500

Zeleni telefon varaždinske županije
320-359

Kino "Gaj"
Gajeva 1,
042/ 214-270

autobusni promet
Informacije:
++385 (0) 60 333-55

Maja!

Molim da se uzme u obzir da je gore navedeni teks u potpunosti pisan kao cista zezancija i nije namjenjen kao uvreda gradu, gradjanima i svima koji bi se mogli naci uvrijedjenima. :)

petak, 01.09.2006.

Kae kokice, se ide van veceras? Mislim, Maja si tu da truda, zena otvori blog, ne spava cijelu noc, ganja Mikija i slika ga po otvaranjima da joj da blagoslov, a nitko ni da bi a rekao il post napisao... Ccc.. Nis, vidimo se vani, i ima poslje da citam izvjestaje...
Pusa, Katarina

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.