kad KOKICA pukne

ponedjeljak, 18.06.2007.

pola godine je proslo....

Nije me bilo vise od pola godine. Apsolutno sam sokirana vasim komentarima.
Naravno, pozitivno.
Onako, slatko.
Nisam mislila da ce me itko ikada procitati.
Da ce u moru blogova netko uopce otvoriti moj.
I to sve neke predivne zene.
Ja bih ih linkala ali ne mogu jer mi je komp zatrpan programima protiv virusa i ne da mi pop-upe niti cookiese.
Zato odite na prijasnje komentare i procitajte moje heroine.


Sad pauza.
I druga tema.


Danas sam posebno tuzna.
A to obicno dodje poslije radnih dana.
Na zalost, meni je vikend bio radan.
A to mi se rijetko dogadja, jer jedino sto cijenim vise od svega je moje slobodno vrijeme.
I nikakve pare mi to ne mogu nadomjestiti.
A radila sam da vidim.
Da upijem znanje.
pih.

Ono predivno dizanje u nedjelju, umivanje, pranje zub, odlazak na plac, kupovanje novina,
odlazak na kavu u moj kafic uzdravlje (where everybody knows your name...), citanje novina,
kuhanje rucka (pa makar i za samu sebe - ma k vragu, i to je dogadjaj, zar ne), gledanja gluposti na tv-u,
finog papanja, igranja igrica preko neta, setnje sa psom, 2 case vina...ucenje ako upadne u raspored....
to je meni nedjelja...ja sama sa sobom. najjebeniji dan u tjednu.

Volim svoje "nedjelje".

A tuzna sam zasto?
Kastrirali mi moju predivnu psicu.
I sva je omamljena. I nije se pomakla od kad sam dosla.
A inace je ne mogu maknti od sebe.
Nije ispustila niti jedan zvuk.
I bila je u lokvi vlastitih izlucevina kad sam dosla doma.
A meni nisu rekli da ce ju kastrirat.
Tako da sam prvo pomislila da ju je netko namjerno ozljedio.
Ili ona same sebe.

Imam velikog psa.
I najbolja je na svijetu.
Slusala bi sve.
Prodala dusu vragu za koru kruha.
Volim ju beskrajno.

Danas sam sva miš-maš-
nedorecena.
Sama sebi naporna
nekima dosadna.

ne volim se takvu.

U biti, trenutacno se ne volim nikakvu.

A ne volim kad se ne volim.

18.06.2007. u 18:13 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2007  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (2)
Listopad 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

bla bla bla tra la la la
kokica je pukla

Zašto je kokica pukla?

Jer joj je dosta svega.
Onako, za pravo, baš dosta.

Tko je kokica?

Prvenstveno, ona je žensko.
Ne žena, ne cura,
ŽENSKO.
Biće.
Katkad žali što nije rođena onog drugog spola.
Misli da bi joj bilo puno lakše.
Misli, ali ne zna.

Napunila je 24 godine.
Smatra se istovremeno mladom i starom.

Voli lisnato od sira, samo bez sira.

Voli tratimčice i ljubičice.

Roza je njena boja, a nije Barbie.

Studira i radi.

Kasno je počela sa studiranjem,
ali i drugi na njenom faksu pa se ne osjeća kao izvanzemaljac.

Rano je počela s radom pa se tu i tamo osjeća kao izvanzemaljac.

Voli svoj posao.
Vole ga i drugi.

Ima mamu, tatu i sestru.
I nećaka najljepšeg na svijetu.
Nećak je još skroz zelen pa ju samo gleda. I plaće.
I boji se njenih naočala.
Pa kad ga ide njihati, kokica stavlja leće.
I pjeva mu Que sera, sera.
Baš kao prava Doris Day.

Kokica voli citate.
I knjige.
I pjesnike s pjesmama.
Voli smijeh.
Voli suze.
Ponekad voli kišu, ali više voli sunce.
Ne voli da je prevruće, niti prehladno.
Voli da je, onako, taman.

Voli more.
Voli pecati.
Voli i kad ju se upeca.
Onako kako treba.

Voli ljude.
Mrzi ljudi.

Tipična je.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se