kad KOKICA pukne

srijeda, 20.12.2006.

Volim kako izgovaraš moje ime

What's in a rose,
by any other name would smell as sweet.


Kad sam imala 13 godina na zidu na koji gleda moj prozor osvanuo je grafit: KOKICA volim te.
I znala sam tog jutra da je namijenjen meni, jer nije bilo niti jedne djevojčice u dvorištu koja se isto tako zvala.
I, uz dozu srama, bila sam sretna. Jer moje ime bilo napisano na neboder i moje postojanje je bilo zauvijek zapečaćeno.
Oh da, tada me najviše brinula misao o postojanju i smislu svega.
O osobi koja je to napisala nisam niti razmišljala.

Toliko rijetko razmišljamo o našem imenu i koliko nas ono definira.

Čudo jedno čudno.
Do neke 15. godine nisam znala niti jednu djevojčicu koja se zove kao ja.
A ime mi nije rijetko, dapače, svi ga znaju. 6 slova.

Što je u imenu? Koliko se poistovjećujemo s našim imenom?
Bismo li bili potpuno drugačiji ljudi da se zovemo drugačije?

Obožavam svoje ime. Jer s njim sam rasla, s njim sam se stvarala.
On je raslo u meni koliko sam ja rasla u visinu.
I sad sam narasla do optimalne veličine. Više neću rasti.
Ali moje ime svako malo dobiva novu dimenziju.
Ovisno o tome tko ga izgovara.

Iskreno, tek kada sam prvi put iskreno i ozbiljno čula: KOKICA, volim te. shvatila sam svu tajnu svog imena.
Ona se krije u drugima.

Moje ime je meni lijepo ali ljepota mog imena se krije u osobi koja ga izgovara.





20.12.2006. u 14:06 • 7 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (2)
Listopad 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

bla bla bla tra la la la
kokica je pukla

Zašto je kokica pukla?

Jer joj je dosta svega.
Onako, za pravo, baš dosta.

Tko je kokica?

Prvenstveno, ona je žensko.
Ne žena, ne cura,
ŽENSKO.
Biće.
Katkad žali što nije rođena onog drugog spola.
Misli da bi joj bilo puno lakše.
Misli, ali ne zna.

Napunila je 24 godine.
Smatra se istovremeno mladom i starom.

Voli lisnato od sira, samo bez sira.

Voli tratimčice i ljubičice.

Roza je njena boja, a nije Barbie.

Studira i radi.

Kasno je počela sa studiranjem,
ali i drugi na njenom faksu pa se ne osjeća kao izvanzemaljac.

Rano je počela s radom pa se tu i tamo osjeća kao izvanzemaljac.

Voli svoj posao.
Vole ga i drugi.

Ima mamu, tatu i sestru.
I nećaka najljepšeg na svijetu.
Nećak je još skroz zelen pa ju samo gleda. I plaće.
I boji se njenih naočala.
Pa kad ga ide njihati, kokica stavlja leće.
I pjeva mu Que sera, sera.
Baš kao prava Doris Day.

Kokica voli citate.
I knjige.
I pjesnike s pjesmama.
Voli smijeh.
Voli suze.
Ponekad voli kišu, ali više voli sunce.
Ne voli da je prevruće, niti prehladno.
Voli da je, onako, taman.

Voli more.
Voli pecati.
Voli i kad ju se upeca.
Onako kako treba.

Voli ljude.
Mrzi ljudi.

Tipična je.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se