Virgin Suicides by koka
05.10.2004., utorak
igor je našao svoju fotku!
igor mirković je jedan cool tip. nekad novinar, onda malo redatelj, pa opet (veliki comeback!!!) novinar. pa onda, nakon par tjedana rada na ultra cool magazinsko-političkoj emisiji filmskog imena – odlazi na skijanje/zimovanje/odmor. jer je zaslužio. i kaže to krebeljeći se u kameru. znate, idući tjedan nema emisije, moramo se odmoriti. napravili smo par emisija. svaka nam čast. a onda, taj jedan cool tip prije kraja radne sezone završi ciklus svojih emisija. jer sad treba ići na odmor. jer se naradio. jer je zaslužio. al neće se ni vratiti na televiziju, jer izgleda da se konačno odlučio što će biti kad odraste. bit će redatelj! igor mirković snimio je film koji se sad objavio na dvd-u. dokumentarac kao i onaj o vitasoviću, kao i onaj koji je radio sa grlićem. dobro da je to dokumentarac, ta ga forma ipak najbolje veže za njegovu drugu ljubav. novinarstvo. koje je ipak stavio u drugi plan. jer je odlučio (ipak) biti redatelj. dok se ne predomisli. ili dok se ne dogovori s rtl-om. ili novom. uostalom, zašto bi se morao opredijeliti kad može odlično raditi i jedno i drugo. ~~~ sretno dijete - film igora mirkovića ~~~ igor mirković se vozi u automobilu. fin auto, a igor se vozi i lupka prstima po volanu. mora da se to u njemu javlja neki kreativni nerv, ili je samo nervozan. možda je ipak nervozan. kako i ne bi kad je to intro u njegov film. film o muzici koju je slušao kao napredni teenager, i idolima svoje mladosti s kojima se tada kao klinac nije mogao družiti. danas više ne sluša tu muziku, prerastao ju je (sad valjda kao i svi intelektualci i bivši rokeri sluša đibu), a sa svojim negdašnjim idolima i slavnima mu se ne druži, jer je sada i on jedan od njih. postao je u međuvremenu slavan. novinar. redatelj. oboje. tako nešto. igor mirković gleda svoje stare fotografije. gleda onu na kojoj je goluždrav i na kojoj mlitavo drži papir s natpisom MLAD I VJEČAN. pisalo bi na tom papiru i nešto buntovnije, ali teenage angst ne leži mu najbolje. igor je fin dečko. gleda stari igor mladog igora i misli si: bože, što sam imao bezobrazan gard. (?!?!?!?!?!) ma vidi ti mene! ljepota prizora može se i popraviti. zato igor zakelji svoju fotku na televizor na kojem se vrti snimka jedne televizijske emisije. nju vodi igor mirković. dva igora na ekranu, jedan igor ispred ekrana. ukupno, tri igora u kadru. hmmmm, kako ovo dobro izgleda, misli si igor. joj, mogao bih cijeli film ovako... ali, dosta autoerotike. ne treba zaboraviti da je ovo film o muzici koju je prerastao, i idolima koji mu danas ništa ne znače. jer je odrastao, a odrastao čovjek nema idola. pogotovo ako je novinar. redatelj. tako nešto. igor se baca na detektivsku potragu. navodno za likovima iz nekih prošlih vremena. intervjuira jaju, vladu, renata, davorina, gileta... uostalom, taj je pristup najbliži novinarstvu, a on je ipak novinar. doduše bivši, ali kako jadranka kosor reče – jednom novinar, uvijek novinar. čak i kad je redatelj. pogotovo tada! igor snima renata metessija jer je on baš ono što mu treba za film. čovjek koji je bio prisutan kada su se događaji događali. razgovaraju u tvornici, i renato mu priča kako u neka stara vremena uopće nisu razmišljali o politici, nije im to bilo ni na kraj pameti, nikakav tito, nikakvi bakrači. ali čovječe, pa kako to? - pita igor s nevjericom. e, s kim ja pričam, misli si igor koji zna da svatko normalan razmišlja o politici. ali, sad nema povratka nazad. već je snimio renata, i neće valjda bacati to što je snimio. igor sjedi u bircu i gleda kroz prozor. boemski se nalaktio, upija energiju nekih bivših vremena, i zamišlja si tko je sve stajao ispred tog legendarnog birca, točno na tom mjestu, točno u to vrijeme, prije samo nekakvih 20 i kusur godina. tko zna tko je sjedio baš na tom mjestu na kojem igor sada sjedi? ahhh, tko bi to znao? igor je u kadru, na pravom mjestu, doduše u neko krivo vrijeme. kamera snima. igora. melankoličnog. skromnog. da, snima igora. igor putuje u utrecht. s nekim priča na mobitel. navodno je to johnny štulić, ali može biti i igorova mama, a možda igor samo drži slušalicu na uhu i priča sam sa sobom. kaže da priča s johnnyem. odnosno branimirom, jer kaže: branimire, ja dolazim u utrecht, i bit ću tamo dva dana, i volio bih da se nađemo samo na pola sata. igor, bivši novinar, zna da će žrtvu kasnije lako biti zapričati, samo ga je bitno uhvatiti na prvih 5 minuta ili pola sata. wow, igor priča s johnnyem. ej škvadro! s JOHNNYEM ŠTULIĆEM! znate vi tko je on? johnny je bog. i baš zato što je bog, johnny igoru pokaže srednji prst, ali to ne vidimo jer je on s druge strane tog dokumentarno snimljenog telefonskog razgovora u kojem vidimo igora kako drži slušalicu. i navodno priča s bogom. johnnyem. igor je malo ljut. došao je u utrecht, a johnny s njim neće razgovarati. igor ga neće čekati ispred kuće, neće ga zaskočiti u dućanu dok ovaj kupuje pola kruha i litru mlijeka, jer mu je to onak malo bez veze. to mu je totalno jadno. ono, ko da je on sad neki fan! a ne novinar. redatelj. oboje. aaa ne, jok! ak johnny neće pričat s igorom - neće. ko ga šljivi. igor je za svoj film snimio kvart u kojem mirno poput penzića danas živi johnny. hehe, koji luzer, misli si igor. bio je takva faca, a danas živi s ovim penzićima. seljak. i taj utrecht, koji je to grad uopće? igor je otputovao u new york. razgovarao je sa mirkom ilićem. ilić je, srećom, želio razgovarati sa mirkovićem. da nije, bio bi to još jedan uzaludan put. jer mirković ne bi ganjao ilića. ak oće spikat oće, ak neće - neće. barem će vidjeti new york. koji je puno zanimljiviji od smrdljivog utrechta. u kojem živi johnny. branimir. mirko i igor razgovarali su o coveru omotnice za album bijelog dugmeta. onog sa ženskim sisama. mirko kaže igoru kako su pred zvečkom tražili komada koji bi na trenutak pokazao sise koje bi uslikali. ipak su voljnu damu nekako našli, kliknuli, a ostalo je povijest. upečatljiva omotnica. fine sise. i svi mi u kolektivnoj memoriji imamo sliku tog covera. baš zato što ju imamo pohranjenu u sivim ćelijama, igor nam ju nije želio još jednom pokazati u filmu. ma šta će vam to, sise ko sise. uostalom, tko zna, vlast se promijenila, i možda bi igorovom filmu neka novoosnovana komisija za šund stavila nepoželjnu etiketu, baš kao što je to nekad radila muzici. igoru ni ne pada na pamet razgovarati sa ekipom iz komisije za šund. nije mu to zanimljivo. uostalom, seljaci jedni. kako su se uopće mogli baviti tako odvratnim poslom. slušati ploče i proglašavati ih šundom. tu epizodu treba što prije zaboraviti. pogotovo u dokumentarnom filmu. tu za nju nema mjesta. igor s fedorom kopa po starim brojevima poleta. zna da je u jednom broju, onom u kojem je slika toma gotovca koji se brije, na jednoj fotografiji uslikan i on. igor. ali je s igorovim primjerkom tog starog poleta, još jako davno, netko slučajno obrisao prozore. igora to muči 20 i kusur godina. izgubio je jedini dokument kojim može dokazati da je bio na ulici jednog dana kada se nešto važno događalo. znao je da netko ima te stare polete, ali mu je bilo neugodno samo tako tražiti da si fotokopira i skenira tu stranicu. ili da si napravi fotku iz negativa, ako taj još uvijek postoji. ne, ne, to bi bilo previše bahato, samodopadno i autoerotično, treba smisliti dobar razlog da se domogne te fotografije. zato je igor snimio film. zove se «sretno dijete». detektivska priča. o tome kako je igor tražio i našao fotografiju na kojoj ima 16 godina. tek. igor je snimio film. osim sebe, snimio je još neke ljude. našao je i neke stare dokumentarne snimke. a one su uvijek zanimljive. stavio je i njih u film. našao je fotografiju. igor je zaista sretno dijete. redatelj. novinar. redatelj. novinar. ne zna, nije još odlučio. ima još vremena, razmislit će što će biti kad odraste. igor je zaista sretno dijete. našao je svoju fotku. ispričavam se vjernim čitateljima na ne pisanju. vrijeme sam provodila kao neplaćena belupova degustatorica, ali o tome ćete čitati uskoro. čak prije nego bi se moglo pomisliti. svečano obećajem¨;-) |
- 09:54 - Komentari (39) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga: vidi sliku
 hate mail & love mail Long live the new trash. I am 75% Evil Genius. I am pure evil. I lie awake at night devising schemes of world domination, and I will not rest until all living souls bend to my will. 
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||