kojaleti https://blog.dnevnik.hr/kojaleti

ponedjeljak, 19.06.2006.

sve je sve, svagdje je bilogdje, onako od cirke

imam petstotridesetidvanaest radosvrbecih podsjetnika na hangzhouovsko ljeto. plus jos dvadesetak koje cu zaradit pisuci ovo. koristim sve meni poznate tehnike metode sisteme svitke chantove usmjeravanje misli i ulaske u nemisli kako bi zivjela s njima u miru. ma lazem, nisam do sada, bilo me lijeno, ali od danas pocinjem. i ako me nije dugo ovdje bilo, ne znaci da me nema, pitajte njih. slatka mi je krv, topla, tik pred kljucanje. cimer me ovih dana pusta da pizdim, razumije fazu. nije samo moja, to je faza svih koji se nakon sto su otisli od kuce, toj nekoj kuci vracaju.
triba nan se vrnit, a kako judi moji ostavit matrix? pustit u miru sve te dane, sva mjesta i gradove, rijeci, buku, smrad i spavace. pa nudle nudle nudle 123
a malo sam si pocela mislit o svemu i svacemu. nisam vec dugo... znate sta nisam? a nemojte odmah mislit na sporkarije.. nisam peglala masu. nije da sam i prije revno ravnala zguzvano, al ajde nekako mi je to sad milo pomislit. nisam peglala cirka 300 dana. i jos sam ziva, e zene kad bi znale.. mnogo sam naucila ovdje. poslala sam se u svijet po mudrost. i eto ti najvece do sad. ako stvari pustis da vise dovoljno dugo, ne uplicuci se u njihov prirodni ritam bilocega, mozes svu svoju slobodno kreativnu energiju usmjeriti drugdje, recimo u przenje srdelica. to bi uvijek radje izabrala. a fale mi pakleno. (Srdelice Srdelice da li bi tako mirisale da se recimo Ruze zovete?) ovdje srdelica nema, barem se tako ne zovu. a ako se tako ne zovu, nisu srdelice i ja ih nisam jela. al zato sam probala ribu kuhanu u pivi. i kokosje nesto iznutra przeno u necemu. i pekinsku (pekingsku?) patku iako meso ja ne jedem. a ne. i jos nesto sam saznala ovdje. palacinke se ne mogu peci u kuhalu za rizu. jer ako zelite postici temperaturu koja palacinki treba da dobije koricu, kuhalo za rizu prepoznaje prijevaru i jednostavno prestaje s grijanjem. igrali smo se neko vrijeme tih igara, on i ja, ja i on. pa jedan dan mi se bas jede palenta. i dobro ajde, nema srdelica al ima palente. pa pridjem lagano svom monstruoznom kuhalu za rizu i drhtavo uspem kuruznu krupicu u vodu. nije skuzio. ja sretna. jest cu palentu. nakon... cirka 200 dana. a onda je palenta postala prezuta i preteska jer bogami nije riza. on se iskljucio. ok, palenta je bila malo tvrdja al ipak je bila palenta. nakon te male pobjede postala sam hrabrija, sad vec baratam sa svojim kuhalom za rizu ko Gianfranco sa svojom sabljom. treba samo pokazat ko je tu gazda. i to sam naucila. ima kineska poslovica koja kaze nesto kao ucis dok si ziv, a u biti to na kineskom malo drugacije zvuci. (huo dao lao, xue dao lao za jezikoljupce) cisto neznatna razlika.
hui jia
neki dan sam u razredu pjevala nis nima lipjeg od mog zavicaja i tega mesta kade san se rodil od moga krsnega primorskog kraja kade san mici va skolu ja hodil, a onda sam zaboravila kako ide slijedeci stih pa sam preskocila vers (oprostite mi susacani) i zapjevala mili susaku ah ne pozabi me..., pa sam onda i ono dalje zaboravila i zavrsila s na na na nana nanananana naaaaaaaaaa! nisu skuzili da falsiram, kako i bi, u kini koreji i japanu ne znaju za susak. pljuc...
hui jia
a kada sam skuzila da se vracam kuci? to je definitivno bilo neki dan kad sam u petnaest do sest jutarnjeg vremena cekala lift na svom katu. potrajalo je, a ja na tjelodusu idem... a mogla sam i pjeske al ajde rano je, samo je sunce budno i pokoji nudlas, a i noge su mi jos nesigurne. otvorio se lift, a bogami i moja crijeva. bilo ih je unutra cirka dvadeset, a lift je nevelik. recimo stane u njega osam ljudi. ovih je bilo cirka dvadeset plus dva psa koja su bolno licila na gazdaricu. dvadeset njih gledalo je u me kroz krmeljave im oci. ma na trenutak sam razmisljala, hocu li necu li, ne bi mi bilo prvi put, al rano je judi, jos nisam ni jela. ma mozda bi i usla da se nije desilo nesto. ona dva psa, jedan u torbi gazdarice s visokom frizurom, a drugi u narucju susjede koja svira klavir i slusa wagnera u slobodno vrijeme, pogledala su me. i to je bio taj isti pogled. svi stranci ga ovdje znaju, i nikad ne zaborave. cak i kad se vrate svojim kucama i ostave sve lijepo, fantasticno, smijesno, ruzno, privlacno, stupidno, blago, glasno, pokvareno, srdacno, srcedrapateljsko, imitacijsko, zanimljivo, razlicito, iskustveno, mudro, neprofesionalno, ludo, otkaceno, mirno, aproksimativno, raspjevano, kicasto,... sve sto tece ovom zemljom, ne zaboravljaju taj pogled. mona lisa smile. china look.
helou lao wai zai jian zhong guo ren

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

put-opip

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr