ponedjeljak, 30.10.2006.
Pašteta
|
Ako volite paštetu, ali ste skeptik u kvalitetu prilikom kupnje, došli ste na pravo mjesto. Koja samoreklama! Volim i kupljenju paštetu, ali kada pomislim što sve ima u njoj, najčešće me prođe volja. Pa kada imam vremena i volje napravim je solo. U stvari, kada mi se da otići do mesnice po jetru :-). Luk se nareže i preprži, doda se teleća (može i neka druga) jetra narezana na kockice, začini (npr. papar, lovor, ružmarin) i peče. Kada je sve pečeno, izmiksa se u multipraktiku (ili kroz flajšmašinu) skupa s tvrdo kuhanim jajima i kiselim krastavcima. Ostavite da se ohladi i izmješajte s podosta svinjske masti da se dobije fina smjesa. U frižider i gotovo. Savjetujem vam da kad radite paštetu, napravite veće količine pa dio stavite u zamrzivač. Pažljiviji čitatelj može uočiti da ovdje nema napisanih mjera tipa 1kg jetre, 2 glavice luka... Na ovom blogu mi nije cilj stavljati recepte pa da dovučete računalo skupa s internetom u kuhinju i zurite u ekran dok kuhate. Veća mi je želja da se s vremenom skupi neka lista jela pa listajući dobijete ideju što napraviti. Ne može se kuhati po šabloni. A količine... ako želite paštetu koja se lakše maže stavite više masti, a ako želite s manje kolesterola, stavite manje masti ;). Ionako svi imamo različite ukuse. Pozdrav i dobar tek. |
utorak, 24.10.2006.
Vrganji
|
Kao klinac išao sam koji puta u berbu gljiva. To je bio izlet u šumu, svježi zrak i neki cilj zašto se šeće. Na žalost tu aktivnost sam zadnji puta prakticirao prije 7-8 godina. Kotlić na otvorenoj vatri s gljivama je bio izvanredan doživljaj. Ali iz tog razdoblja pamtim i vrganje s jajima za večeru koji mi nikada nisu pasali. Štoviše godinama nisam jeo vrganje. Nekako su mi se usjekli kao nešto ljigavo bez posebnog okusa. No prošle godine sam dobio za poklon s jednog putovanja iz Italije sušene vrganje. To je bila čista suprotnost onome što sam jeo s jajima. Izuzetno mirisna namjernica, fenomenalna za pripremu. Nisam mogao vjerovati da se radi o istoj stvari. Kroz glavu mi je prolazilo pitanje da li je razlika u sušenima ili su slučajno talijanski vrganji bolji od naših. Trebalo je eksperimentalno naći odgovor. Prošli tjedan sam kupio svježe vrganje i počeo s njihovom transformacijom prema suhom stanju. Tri dana u otvorenoj pećnici na niskoj temperaturi (cca 30) položenih u protvanu na gazi. Za vikend su bili spremni za upotrebu. I dalje mi je nevjerojatna preobrazba. Nekako mi je logično da se sušenjem miris izgubi, ali kod vrganja je obrnuto. Crtice: - koristiti u kuhinji OBAVEZNO - od 1kg svježih se dobije 10 dkg suhih - 1 kg svježih = 70 kn, 10 dkg suhih = 70 kn => ne isplati se kupovati za sušenje, jedino ako se ide u berbu - sušene vrganje prije upotrebe izlomiti na komadiće i namočiti u vodi nekoliko minuta. Na kraju sam za ručak napravio jednostavno jelo: Kotleti u bijelom umaku od vrganja sa tjesteninom. Na tavu sam stavio kotlete. Kada su bili pečeni do pola dodao sam isjeckani luk (nisam stavio prije da ne izgori, a kotlete nisam dinstao nego pekao). Nakon što je luk požutio, dodao vrhnje za kuhanje, mlijeko i vrganje. Od začina stavio malo papra, tek toliko da naglasi okus gljiva. Pustio sve poklopljeno na laganoj vatri 15-tak minuta da se napravi umak i da kotleti omekšaju i upiju miris vrganja. Poslužio s tjesteninom. |
ponedjeljak, 16.10.2006.
Vajnšato
|
Treba napisati nešto o hrani kako stoji u opisu bloga. Tu i tamo mislim opisati neke recepte koje radim, možda me angažiraju za TV ili barem za neku djevojačku večer. Ovo ljeto sam često prakticirao vajnšato (vinska pjena, wine cream...). Izrada nije nešto komplicirana: n žumanjaka se pomješa s n žlica šečera, zmiksa, doda n/2 deci bjelog vina i kuha na pari uz mješanje. (Da, da, matematičar sam :)). Sada kada imate finu kremu možete je staviti na palačinke punjene orasima, što je najklasičinji recept koji ćete dobiti u restoranu. Ovo savjetujem za zimu. Za ljeto (prakticirao više puta) bolje je palačinke puniti s kockicama zrelih breskvi. Savršeno osvježavajuće. Za fensi upotrebu: prepecite bademe, prepolovite bobice grožđa pa sve u jednu čašu s vajnšatoom. Joke za kraj Istiniti dijalog nakon što sam s ponosom napravio prvi vajnšato i hvalio se frendici: - E, savršeno je ispao morati ćeš doći jednom kod mene na palačinke - Čuj, kad god me neki dečko pozvao na palačinke, ja ih nisam ni vidjela |
