dvazajedan http://blog.dnevnik.hr/kodpereidjure

srijeda, 30.04.2008.

Đuro u neprilici ...

Đuro se jučer popeo na mlado stablo trešnje u susjednom vrtu.
A onda je ustanovio da se boji sići jer je krošnja visoka a deblo glatko.


Photobucket

Počeo je zvati upomoć.

Photobucket

A tko će prvi pritrčati upomoć ako ne brat?
Pero se uspeo uz deblo i hrabrio i uvjeravao Đuru da siđe
.


Photobucket

Nakon dosta vremena Đuro se ipak odvažio.
.


Photobucket

Nije to bio baš jako 'elegantan' spust, no bitno je da je uz Perinu pomoć ipak uspio sići.

Photobucket

30.04.2008. u 00:01 • 10 KomentaraPrint#^

utorak, 29.04.2008.

mišolovci ...



Photobucket

Photobucket

Photobucket

29.04.2008. u 00:01 • 8 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 28.04.2008.

naše igre i igračke ...


Pero: ... kad pada kiša ...

Đuro: ... ... i kad se ne može van, u vrt ...

Pero: ... il' kad je Rusalka nečim drugim jako zaokupljena ...

Đuro i Pero: mi već nađemo sebi neku zanimaciju !


Photobucket

... al' ne zadugo.... hiihi
Rusalka


28.04.2008. u 00:01 • 7 KomentaraPrint#^

nedjelja, 27.04.2008.

danas nam se drijema ...

Photobucket




27.04.2008. u 00:01 • 12 KomentaraPrint#^

subota, 26.04.2008.

o Luckyu ...

Photobucket

Pero: Rusalka nam je ispričala sve o Luckyu ...

Đuro: Kao što je Ančica nas othranila na dudu, tako je Rusalka othranila Luckya.

Pero: Luckyeva mama Topsy ostala je bez mlijeka, pa je Rusalka kupila bočicu za mačiće ...

Đuro: ... istu onu iz koje smo i mi dudali kad smo bili mali ...

Pero: ... i tako je Lucky rastao i narastao u veeelikog mačka. Svi su mu se divili kad je sjedio na vrtnoj ogradici.

Đuro: Rusalka kaže da ga još i sad vidi kako na ogradici sjedi ...

Pero: Lucky je poživio 5 sretnih godina u Rusalkinu vrtu ... a onda je nastradao pod autom ...

Đuro: ... i sad spava na onom skrivenom mjestašcu, gdje se volio skrivati ...

Pero: ... a Rusalka kaže da on sigurno sjedi na klupici nekog velikog vrta, tamo gore ... u oblacima ...

Đuro: Kad je Lucky nastradao, Rusalka je rekla da više nikada neće uzeti ni jednu macu ...

Pero: Bilo je to u travnju prošle godine ...

Đuro: ... a početkom svibnja Ančica je nas našla na smetlištu.

Pero: Kad nas je prvi put vidjela, Rusalki su došle suzice na oči ... i rekla je, uzevši me u naručje: kako liči na Luckya ...

Đuro: ... a onda je pogledala svoju seku Ančicu i rekla: a ne, ne ... ni slučajno ...

Pero: No, Ančica je znala bolje od Rusalke ...
U Rusalkinom srcu ima puno svakakvih mjestašca, vidljivih i skrovitih
.

Đuro: I mi smo tu našli svoje mjestašce ...




Rusalka: Lucky.

Photobucket

Dragi moj crno-bijeli debeljko. Drag i dobroćudan.
Uvijek će u mojem srcu imati svoje mjestašce koje neće zauzeti nitko drugi. I uvijek ću ga vidjeti kako sjedi na vrtnoj ogradici, kad na ogradicu padne zračak sunca.

Veliki pozdrav dragoj Ignis
koja je Luckya voljela kao da je njezin.

Znam da i u njezinom srdašcu, zračkom sunca obasjani, i dalje sjede macani koje je voljela. Njih i ja još uvijek vidim, Zeku naročito.
Zeku u Đurinu pogledu, a Luckya u Perinom.

Znam, Ignis, da ti je teško. Izgubila si toliko dragih stvorenja ... u samo jednoj godini.

Ako i pomisliš, kao i Rusalka - ne, ne ... nikad više, ni slučajno - Rusalka će znati bolje, kao što je znala i Ančica. Ako si jednom voljela, ne možeš više živjeti bez ljubavi.

Neki će mačji sirotan, prije ili kasnije, naći put do Tvojeg srca.

Vidim suzice u Tvojim očima, Ignis, dok ovo čitaš.
Da sam bar bliže, da ih obrišem ...

No, nadam se nekom trenutku, u budućnosti. Kad ćemo se nas dvije sresti. I pustiti da teku suzice, suzice radosnice ...







26.04.2008. u 00:01 • 12 KomentaraPrint#^

petak, 25.04.2008.

skrovito mjestašce u Rusalkinu vrtu ...

Đuro: ... i u Rusalkinu srcu.

Pero: Dok smo vrt istraživali, naišli smo na jedno malo skriveno mjestašce ...


Photobucket

Đuro: Pitali smo Rusalku ... o tom mjestašcu.

Pero: A njoj suzice došle na oči. Nismo je često vidjeli sa suzicama ...

Đuro: Tu moj dragi Lucky spava, rekla je ...

Pero: ... a onda nam je sve o Luckyu ispričala ...

Pero: ... a mi ćemo sve ispričati vama ...
al' ne danas nego sutra
...

Danas nas Rusalka treba, pa nemamo vremena s vama pripovijedati ...

Đuro: Jedva čekamo da se Rusalka opet uspravi pa da se s njom igramo, kao neki dan ...






25.04.2008. u 00:01 • 12 KomentaraPrint#^

četvrtak, 24.04.2008.

Rusalkina klupica ...

Photobucket

Photobucket

Pero: Rusalka jako voli svoju vrtnu klupicu.

Đuro: Voli sjediti na klupici. Ali nema mira, svaki čas ustane pa hoda po vrtu, dodirne koji cvijet, iščupa koju travku, mrežicom izvadi listiće koji su upali u jezerce, gleda oblake i paukovu mrežu ...

Pero: Pa onda uzme puža na dlan ... a nekad i žabu ...

Đuro: I mi volimo Rusalkinu klupicu. Volimo sjediti na toj zelenoj klupici.
A najljepše je kad Rusalka sjedne na klupicu a mi trčimo po vrtu, pa svaki čas dotrčimo do klupice i hop Rusalki u krilo
.

Pero: Nešto mi je čudno ... Rusalka ponekad kaže: Odoh do klupice ...

... al' ne izađe u vrt nego sjedne za onaj stroj što ima tipkice i ploču na kojoj se vide sličice ...
Rusalka sjedne pred tu ploču, pa tipka po tipkicama
...

I ponekad kaže: O, kako je danas klupica puna ... pa se obraduje i kaže: Eto nekoga koga dugo nije bilo na klupici ...

Đuro: Sigurno je ta Rusalkina klupica čarobna, kad istodobno može biti i u vrtu ... i u toj neobičnoj Rusalkinoj kutiji ...

Pero: Rusalka bi mogla i malo manje sjediti pred tom kutijom. Nekad tamo sjedi cijelu noć ...

Đuro: Nek se Rusalka pripazi ... inače ćemo je tužiti Ančici ...
i Onome koji je Rusalki drag
...




24.04.2008. u 07:58 • 11 KomentaraPrint#^

srijeda, 23.04.2008.

... i nama nedostaje ...


Photobucket

Photobucket


Đuro: Kad ga nema i nama nedostaje ...

Photobucket

Pero: Al' nije ni to loše ... jer onda Rusalka mazi samo nas ...




23.04.2008. u 00:01 • 27 KomentaraPrint#^

utorak, 22.04.2008.

prvi put u Rusalkinu vrtu ...

Pero: Dok smo još bili sasvim mali, i dok je još i Ćiro bio s nama, Ančica nas je jednoga dana strpala u putnu košaru ...

Đuro: ... i odnijela nas da prvi puta vidimo Rusalkin vrt!


Pero: Sve je u Rusalkinu vrtu izgledalo tako veeeliko i neobično ...

Đuro: ... pa nas je malo bilo i strah ...


Photobucket

Photobucket

Pero: Rusalka nas je dozivala i uzela u naručje ... pa je strah brzo prošao.

Đuro
: Počeli smo otkrivati tajne Rusalkina vrta ...

Pero: ... a sad je Rusalkin vrt i naš vrt ...


Prvi put u Rusalkinu vrtu ...





22.04.2008. u 00:01 • 11 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 21.04.2008.

putna košara i vikendi u Erdutu ...

Pero: Rasli smo, kod Rusalkine sestrice Ančice, sretni, maženi i paženi ...

Đuro
: Ančica je uvijek bila tu, s punom bočicom. A onda smo već počeli jesti i iz zdjelice ...

Photobucket

Pero: Kad bi preko tjedna Ančica i Miroslav otišli na posao, a Sanja na faks, nas bi čuvao naš dragi Jacky..

Photobucket

Đuro: A u subotu Ančica bi sve spakirala, pa i nas dvojicu ... i pravac erdutska vikendica ...

Pero: Rusalka je donijela pravi mačji putni kovčežić, da putujemo udobnije. .


Photobucket

Đuro: Ančica uvijek spakira i ponese u vikendicu i naše igračke i zelenu košaricu u kojoj volimo spavati ...

Photobucket

Pero: U erdutskoj vikendici i oko nje jako je zanimljivo. Tu smo naučili penjati se na drvo, trčati po travi i hvatati leptire. Baš volimo kad i nas povedu u vikendicu.

Photobucket

Photobucket

Đuro: A Rusalka kaže kako je Dunav najljepša rijeka na svijetu. Kad odemo u vikendicu ona uvijek u Dunav gleda i neke stope u pijesku pominje ...

Ne znam o kakvim je stopama riječ ... al' znam za što pijesak služi ... hihihi ...

Photobucket

Pero: I sad, kad smo već veliki, Rusalka, kad je Ančica i Miroslav pozovu u vikendicu, i nas strpa u putnu košaru .


U erdutskoj vikendici, photo by Rusalka i Sanja, Rusalkina nećakinja





21.04.2008. u 00:01 • 14 KomentaraPrint#^

nedjelja, 20.04.2008.

Ančica, Rusalkina sestrica ... i naša prva 'mama'

Photobucket

P&Đ: Ančica, Rusalkina sestrica, spasila nas je sa smetlišta. Ona se o nama brinula dok smo bili bebe, hranila nas na dudu, svaka 3 sata, noću i danju ...

Pero : I guze nam je prala, dok taj važni posao nije preuzeo Jacky, Ančicin ljubimac pinčer ...
A najviše je posla imao s tobom, Đuro. Ti si bio najveći posranac ... hihihi


Photobucket

Đuro: Sva sreća da je Ančica imala pomoćnike. Jackya i Sanju, i Sanjinog tatu Miroslava ...

Sanja je Rusalkina nećakinja, ako niste znali. Ona je naša kumica, ona nas je nazvala Pero, Đuro i Ćiro. I ona je Ćiru udomila kod svojih prijatelja ...


Pero: A Miroslav je Sanjin i Jelenin tata i muž je našoj 'mami' Ančici ...
Pa onda i nama dođe pomalo kao 'tata' ... hihihih


Photobucket

Photobucket

Pero: Ančica kaže da sam ja prvi progledao i prvi ispuzao iz kutije ... i prvi se popeo na njezinu masažnu fotelju ...

Photobucket

Photobucket

Đuro: Što se praviš važan? Ja sam možda kasnio, al' poslije sam te u nečemu i prestigao. Sad se verem na kajsiju brže od tebe ...

Pero: Samo se ti hvališi ...Al' nemoj zaboraviti ispričati kako si se u Erdutu popeo na šljivu, pa se nisi usudio sići ... hihihi ... Ja sam te hrabrio, no ti si od straha pištao tako da se čulo do Dunava.
Pa se onda, na kraju, Onaj koji je Rusalki drag morao penjati na šljivu da te skine
...

Đuro: Znao je On da će tako Rusalki postati još draži ...

Pero: Kad nazove Rusalku, On uvijek pita: Je li to kuća Perine i Đurine gazdarice ... Valjda je zaboravan, kad uvijek isto pita ... Al' mu se onda Rusalka smije ...

Đuro: A onda on pita Rusalku hoće li ga primiti da bude Ćiro ... a Rusalka mu kaže da će razmisliti ... pa se onda smiju oboje, premda baš ne znam što je tu smiješno ...

A kada On dođe k nama u goste, uvijek nam dopusti da mu razvezujemo vezice na cipelama ... i igra se s nama ...


Photobucket

Pero : I tako smo mi bili kod Ančice dok nismo progledali, prohodali, naučili ići u kutiju s pijeskom ...
A onda je Ćiro otišao u svoj novi dom, a mi smo se preselili Rusalki ...


Đuro: Rusalka kaže da Ančica ima dobro srce ...

Pero: Al' ipak je zove - sestrica vještica. Jer, Ančica odmah vidi kad nešto nije u redu, pa onda grdi Rusalku. Ančica je dobra ali stroga, kod nje nema mrdanja, sve mora biti 'pod konac' ...
Kad dođe, uvijek pogleda jesu li nam čiste uši ... hihihi
A Rusalka brzo skloni sav nered, kad zna da će doći Ančica ...


Đuro: Volimo kad Ančica dođe k nama. Odmah joj potrčimo u krilo. A ona kaže: Deeeečki, kako ste opet narasli!

Pero: Da nije bilo Ančice, ne bi ni nas bilo ... I zato mi volimo Ančicu, ona je naša prva 'mama' ...

A Rusalka ... ona nije stroga kao mama ... nekako je zvrkasta, k'o i nas dvojica ... pa mi mislimo da je i ona jedna velika mačka ...
A i voli se maziti. Pitajte Onoga koji joj je drag, ako meni ne vjerujete ...


Đuro: Rusalka kaže da je Ančica njezino sidro ... Baš mi i nije jasno što time misli ...
Al' jasno mi je da Rusalka jako voli Ančicu ...
I da Ančica voli Rusalku.
A nas dvojicu vole i Rusalka i Ančica ...

Pa tko nas ne bi volio, kad smo tako dobri ... hihihi


Pero i Đuro u Ančicinom naručju ...




Rusalka: Lajavci jedni mali ... što ste sve uspjeli izbrbljati ...
U samo jednom postu.

Morat ću zabraviti tipkovnicu računala ... hihihih


Photobucket

20.04.2008. u 00:01 • 17 KomentaraPrint#^

subota, 19.04.2008.

Naš prijatelj Jacky ...

Pero: Kad nas je Rusalkina sestrica Ančica pronašla na smetlištu kraj svoje erdutske vikendice i donijela kući, njezin pinčer Jacky odmah nas je usvojio.

Svi kažu da pinčeri nisu veliki psi, no nama se Jacky učinio velikim poput diva.


Photobucket

Đuro: Valjda smo mu se smilili, jer smo bili tako mali. Jacky nas je odmah usvojio, postao je naša dadilja. Preuzeo je odgovornost za našu toaletu, umivao nas i prao svojim velikim ružičastim jezikom.

Photobucket

Pero: Bdio je nad svakim našim korakom, pažljivo promatrao kako nas Ančica hrani na dudu. A kad bi nas stavila u naš krevetić i pokrila ručnikom, Jacky bi sjeo kraj krevetića i čuvao nas dok spavamo.
I ni jednom nije zarežao kad bismo brljali po njegovim zdjelicama i piškili u njegovu kutiju s pijeskom.


Đuro: I nikada nije bio ljubomoran kad nas je Ančica hranila i mazila, iako je on velika Ančicina maza i baš ne voli kad se netko suviše mota oko Ančice.



Pero: I kad smo se preselili Rusalki, Jacky nas nije zaboravio. Kad god nam sa Ančicom dođe u goste opet se lijepo družimo i igramo zajedno.

Photobucket


19.04.2008. u 00:01 • 19 KomentaraPrint#^

petak, 18.04.2008.

obećali smo, ali ...

Pero: Obećali smo ispričati vam sve o Jackyu, našem prijatelju.
Ali ... Rusalka je danas nešto žalosna, moramo je tješiti
.

Photobucket

Đuro: Zato, pogledajte slideshow, a o našoj psećoj dadilji pričat ćemo vam sutra ...


18.04.2008. u 08:42 • 13 KomentaraPrint#^

četvrtak, 17.04.2008.

kad smo bili mali, mali ...

Kad nas je Rusalkina sestrica Ančica pronašla na erdutskom smetlištu, bili smo majušni, tek rođeni, potpuno bespomoćni. Bio je svibanj i još uvijek je bilo prilično hladno, a mi promrzli.

Photobucket

Ančica nas je unijela u kućicu, poslije smo naučili da se takva kućica zove - vikendica. Stavila nas je u kutiju, a onda je zagrijavala ručnike i pokrivala nas. Oh, kako je toplina godila.
Ančica je nazvala Rusalku, da je pita kako da pripremi papicu za nas.
A Rusalka je to znala, jer je ona na dudu othranila jednog macana koji se zvao Lucky. I sad još Rusalka čuva njegovu sliku ...

I, onda je Ančica u mlijeko umutila žumanjak, dodala šećera ... i nahranila nas kašičicom. Malo smo se ubrljali, ali trbuščići su bili puni.


Photobucket

Punih trbuščića, zaspali smo. A kad smo se probudili, već smo bili u nekoj drugoj kući. Poslije smo saznali da ljudi nekad imaju jednu kuću za preko tjedna, a jednu manju za subotu i nedjelju ...
Rusalka je odmah donijela dudu, pa je Ančici sad bilo lakše hraniti nas.

Čuli smo kako Rusalka i Ančica razgovaraju. Pominjale su nekakvo udomljavanje ... ni mi tada još ništa nismo razumjeli ...

Photobucket

Photobucket

Kod Ančice smo upoznali Jackya, koji je postao naša dadilja.


Photobucket

Photobucket

Jacky je veeeeliiiikiii. On je pas, kažu da je pinčer. Ima ružičasti jezik i ...

No, o Jackyu ćemo vam ispričati u sljedećem postu ...

17.04.2008. u 11:11 • 6 KomentaraPrint#^

srijeda, 16.04.2008.

dvAzaJedaN

Photobucket

Pero i Đuro:

Rodi me sretna, pa me baci na smetlište!
I bacili su nas, na smetlište, kao bezvrijedne predmete ...
A bili smo tek jedan dan stari, još uvijek slijepi, čak nam ni pupkovina još nije otpala ...

Photobucket

No, Netko nas je pronašao ... i smatrao dragocjenim.
I tako je počela naša prič
a ...

P.S.

Sigurno se pitate: Zašto dva za jedan?

E, bilo je to ovako - Rusalkina je sestrica Ančica na smetlištu našla 3 brata. Uz Peru i Đuru bio je još i Ćiro.

Photobucket

Rusalka je odabrala Peru, Ćiru su uspjeli dobro udomiti.

Đuro: A mene nitko nije htio ... šmrc ...
No, Rusalkina je sestrica smislila 'pakleni plan'. Kad je došlo vrijeme da se Pero preseli Rusalki, ona je u košaru strpala i ... mene.

A Rusalkina je nećakinja Sanja rekla: Hi hi hi, teta, odlično si prošla.
Dobila si 2 za 1 ....


A sad Rusalka voli jednako i Peru i Đuru!


Photobucket




16.04.2008. u 09:32 • 11 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

  travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Kolovoz 2014 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (4)
Siječanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (7)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (8)
Srpanj 2008 (7)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (19)
Travanj 2008 (15)

Avanture Družbe Mokrih Šapica




Photobucket

Copyright © 2008 - 2010. by Rusalka



Photobucket
stazica do naše kumice Necutako


Družba Mokrih Šapica:

Bilbo, sad šeta nebeskim vrtom:

Photobucket

Topsy, najstarija u Družbi:

Photobucket

Pavo, ex komšija-mačak, kratko je bio s nama:

Photobucket


Lucky, sjedi na nebeskoj vrtnoj ogradici:

Photobucket

mali Miško i Ćirica, najmlađi članovi Družbe:

Photobucket


Naše pustolovine:


























Linkovi

Bubilo, Loricin blog

Finicin ježev blog

Fridin kutak

Guinea pig

Jja, macan Lucky


fotoPtičica

2 za1?

Bilo je to ovako: Rusalkina sestrica Ančica našla je na smetlištu 3 mačeta: Peru, Đuru i Ćiru i othranila ih na dudu. No, nije željela da macani odrastaju u stanu na 2. katu, pa ih je riješila udomiti, negdje gdje se mogu igrati, u nekom lijepom vrtu.
Rusalka je rekla da će uzeti Peru, Ćiru lijepo udomiše, a Đuro?
Đuru nitko nije htio ...

Onda je jednoga dana Rusalkina nećakinja Sanja nazvala tetu i rekla joj: Sestrica ti kuje 'paklenski plan', umjesto jednog, dobit ćeš 2za1!
I tako se u Rusalkin vrt doseliše ...

... i Pero i Đuro!

A Pero i Đuro samo su dio mačje družbe nazvane Družba Mokrih Šapica.




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se