|
|
Big boi
25.04.2006., utorak
ZA POČETAK...
Evo, nakon dužeg razmisljanja i planiranja napokon sam našao nešto zanimljivo što bi mogao podijeliti sa svima... Možda će vam se naslov moje pričice činiti jadnim i dosadnim ali vjerujte nije tako, pročitajte pričicu do kraja...
Naime, naslov je „Priča o užetu i planinaru“ ...
Pa nakon ovog dosadnog uvoda mogao bi početi i pisati...
Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu... U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema... No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sam. Počeo se penjati. Vrijeme je odmicalo i bližila se večer. Umjesto da pripremi logor za noć, nastavio se penjati sve dok se nije smračilo... Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka sve je bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su gusti oblaci i ništa se nije vidjelo. I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha okliznuo se i počeo padati velikom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga strašno vuče dolje... U tim trenutcima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenutci njegova života... Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan. Tijelo mu je visjelo u zraku... samo ga je uže držalo... U tom je trenutku mogao samo uzviknuti: Bože, pomozi mi!! Iznenada se s neba začu duboki glas: „Što želiš da učinim?“ Na to planinar odgovara: „Spasi me, Bože!“
Duboki glas odgovara: „Doista vjerujes da te ja mogu spasiti?“
Planinar:“ Naravno da vjerujem!“
Duboki glas: TADA PREREŽI UŽE KOJIM SI VEZAN...
Nastupio je trenutak tišine. Čovjek odluči držati se užeta svom snagom.
Spasilačka ekipa priča kako su idućeg dana planinara našli mrtva i smrznuta... Njegovo je tijelo visjelo o užetu za koje se grčevito držao... SAMO DVA METRA OD ZEMLJE...
Na kraju moje pitanje svima vama koji ste pročitali moju priču... Koliko ste vi vezani za svoje uže?? Bi li ga pustili??
|
|
|
