ponedjeljak, 11.02.2008.
koza i buda. Gdje počinje koza a gdje završava Buda?
bio sam na moru i vidio neku kozu kako gleda stablo šljive
i ona bi šljivu ali je visoko.
i odem ja prema tamo, a moja stara mi nabija paranoje sleđa:
"nemoj! ugrist će te!" 
ali ja ipak odem jer najvjerovatnije nisam nikada vidio kozu.
sjećam se tih stepenica kojima sam se penjao širokih, dugih,
i dođem do koze koja bleji u šljivu
i skinem joj ja šljivu i dam joj
koza trzne vratom da zgrabi iz moje ruke, a meni od straha padne šljiva (zbog onih paranoja) koja se otkotrlja.
no koza spremno uhvati šljivu na podu i pojede.
ja gledam, promatram kako je zadovoljna. 
-a ona me pogleda!
tada se dogodilo nešto čudno, odnosno nije se desilo nego obrnuto-
streslo me neko narančasto svjetlo iz njezinih oči. te oči nisu bile kozje nego su bile u najmanju ruku megakozje.
pogledala me sa potpunim prodorom-taj čas sam nešto vidio što sam kasnije potpuno zaboravio jer sam se vratio u ovaj linearni život.
ušao sam sa starom u fiću i otputovao za zagreb. (koji auto!)
tek 18godina kasnije sam shvatio što sam vidio kada me koza pogledala u tome narančastom svjetlu.
nije koza niš rekla, to je bio Bodhidharma.
tada sam skužio i magiju.
koza je bila među prvim utjelovljenjima budhe Gauthame.
stoga se uvijek Buddha može pojaviti u kozi.
jer mu je srodna, a ovo je pojavni svijet.
ja sam bio kineski warlord-general koji je došao sa svojom vojskom, a on je tamo sjedio-šuma oko njega je bila kao švicarska šuma; rijetka sa mahovinom, veliko drveće masivno, bez puno grmlja; on je bio mali debeljuco koji nije debeo u narančastom suknu polugol- oko njega učenici ili štoveć-patrijarsi zena;
a moji ljudi kažu: "ubij ga!"
a ja: "ne! pusti luđaka."
i zajašem ja na konja kada sam ga fino zaštitio (da Zen može u japan!) i odem sa vojskom. isto mi se dogodilo sa fićom zapravo-nisam mogao ostati sa kozom. i stoga sam bio prisiljen opet ga susresti jer otada je bio prisutan i u meni.
