koan

srijeda, 28.02.2007.

there is no sufi except Allah!

This Sufi saying wants to create the third type of man, the real man:
who knows how to do and who knows how not to do; who can be a doer when needed, can say "Yes!" and who can be passive when needed and can say "No"--who is utterly wakeful in the day and utterly asleep in the night; who knows how to inhale and how to exhale; who knows the balance of life.

"Trust in Allah but tether your camel first."

This saying comes from a small story. A master was traveling with one of his disciples. The disciple was in charge of taking care of the camel. They came in the night, tired, to a caravanserai. It was the disciple's duty to tether the camel; he didn't bother about it, he left the camel outside. Instead of that he simply prayed. He said to God, "Take care of the camel," and fell asleep.

In the morning the camel was gone--stolen or moved away, or whatsoever happened. The master asked, "What happened to the camel? Where is the camel?" And the disciple said, "I don't know. You ask God, because I had told Allah to take care of the camel, and I was too tired, so I don't know. And I am not responsible either, because I had told Him, and very clearly! There was no missing the point. Not only once in fact, I told Him thrice. And you go on teaching 'Trust Allah,' so I trusted. Now don't look at me with anger."

The master said, "Trust in Allah but tether your camel first--because Allah has no other hands than yours." If He wants to tether the camel He will have to use somebody's hands; He has no other hands. And it is your camel! The best way and the easiest and the shortest way is to use your hands. Trust Allah--don't trust only your hands, otherwise you will become tense. Tether the camel and then trust Allah."

You will ask, "Then why trust Allah if you are tethering the camel?"--because a tethered camel can also be stolen. You do whatsoever you can do: that does not make the result certain, there is no guarantee. So you do whatsoever you can, and then whatsoever happens, accept it.

This is the meaning of tether the camel: do whatever is possible for you to do, don't shirk your responsibility, and then if nothing happens or something goes wrong, trust Allah. Then He knows best. Then maybe it is right for us to travel without the camel. It is very easy to trust Allah and be lazy. It is very easy not to trust Allah and be a doer. The third type of man is difficult--to trust Allah and yet
remain a doer. But now you are only instrumental; God is the real doer, you are just instruments in His hands.

28.02.2007. u 15:28 • 0 KomentaraPrint#

žena sa sjemenkama senfa i mrtvim djetetom

žena došla do bude sa svojim jedinim mrtvim djetetom:
kaže: "ti si prosvjetljen, dozovi ga iz mrtvih! imaj milosti nadamnom!"
buda kaže: -može, ali postoji uvjet.
žena kaže: "ispunit ću bilo koji uvjet!"
uvjet je, doda buda: -donesi mi iz kuće u kojoj nitko nije umro nekoliko goruščicinih sjemenki.
žena nije razumjela strategiju, ali je tražila i tražila od kuće do kuće.
svaka kuća je imala goruščicino sjemenje, ali nisu mogli zadovoljiti uvjet.
do večeri žena je razumijela da svi koji su rođeni moraju umrijeti, stoga, koja je poanta da se dijete vrati i umre opet jednog dana?
bolje je tragati za vječnim, što ne umire niti stari.
i stoga se vratila budi praznih ruku.
buda pita: -gdje su moja goruščicina sjemenja?
ona se nasmije. prevario si me. svi koji su rođeni će umrijeti.
nema obitelji u cijelom svijetu u kojem bar netko nije umro. zaboravi na dijete.
iniciraj me u umjetnost meditacije tako da mogu otići u prostor besmrtnosti, gdje rođenje i smrt se nikada nisu desile.

28.02.2007. u 15:11 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.02.2007.

zmije i žabe

U gustom šipražju pored male bare, živjela je jedna žablja obitelj.
- Nebo postoji zbog žaba, i zemlja postoji zbog žaba, da bismo imali gdje živjeti.
- Jupi! Jupi, jupi!
- Voda postoji zbog žaba, i zrak postoji zbog žaba.
- Jupi! Jupi, jupi!
- njam - na to će zmija i pojede jednu žabu.
- Strašno, jadnik. - Pojela zmija jednu žabicu.
žabe nastavile filozofirati o svojoj superiornosti:
- Onda jesu li zmije tu radi žaba?
- Naravno i zmije su tu radi nas!
- Kada nebi bilo zmija da nas jedu, tada bi bilo previše žaba i onda nebi bilo mjesta za sve nas.
- Ima smisla.

22.02.2007. u 02:52 • 0 KomentaraPrint#

2 zmije

U srcu šume živjela je jedna zmija i provodila je sretan i bezbrižan život.
- Hej, zmijska glavo! Zašto ti uvijek vodiš a ja te moram slijediti -to nije fer! Ali jednog dana...
- Gospodine zmijski repu, ja vodim zato što imam oči, kako bi ti mogao vidjeti?
- Da nije mojih pokreta kako bi ti mogla ići naprijed?
- U redu, sada pokušaj ići dalje. - Omota se rep oko drveta.
- Uf! Uf! Nitkove jedan! Potegnut ću pa makar pukla.
- uff.. ne mogu.
- U redu, pobijedio si. Ne želim se više boriti s tobom. Idi naprijed i vodi.
- I tako je zmijski rep ponosno izbio na čelo i oholo preuzeo vođenje, ali još uvijek nije imao očiju...
- prešavši rub provalije, zmija se survala na dno u svoju smrt.

22.02.2007. u 02:50 • 1 KomentaraPrint#

sve je sad

Jedan je učenik upravo odlazio od redovnika Niao Woa.
- Puno vam hvala na svemu: sada odlazim.
- A gdje kaniš otići?
- Putovat ću zemljom proučavajući Buda-dharmu.
- Što se tiče Buda-dharme, nešto od nje imam upravo ovdje!
- Gdje to?
(Na to Niao Wo izvuče jednu nit iz svog rukava.)
- Nije li ovo također Buda-dharma?

Istina stvari ne leži na nekom dalekom nedostupnom, udaljenom mjestu; ona je sad ovdje.

22.02.2007. u 02:43 • 0 KomentaraPrint#

ni živ ni mrtav!

Chien-yuan i njegov majstor Tao-wu došli su izraziti svoju sućut obitelji jednog pokojnika.
- Je li on živ ili mrtav?
- Ne može se reći ni da je živ, ni da je mrtav.
- Zašto se ne može reći?
- Ako se ne može reći, ne može se reći.
- Bolje ti je da mi kažeš ili ću te...
- Ako me želiš udariti, udari. Svejedno ti neću reći.
- Kakav si ti učitelj? Znaš, a nećeš reći svome učeniku! Ako mi nećeš reći, onda zaboravi.

Nakon nekog vremena Tao-wu ode s ovoga svijeta Chien-yuan dodje do drugog učitelja, Shin-shua-nga, i postavi mu isto pitanje ali ovaj put u vezi svog učitelja Tao-wu-a:
- Ne može se reći ni da je živ, ni da je mrtav.
- Čuvši to, Shien-yuang iznenada doživi prosvetljenje.
- Drugoga dana, zatečen je kako nosi motiku i ide gore-dolje po dvorani hrama.
- Što tražiš?
- Tražim relikvije svoga majstora.
- Izlivene rijeke sežu nadaleko i naširoko: uspjenjeni valovi preplavljuju nebesa. Kakve bi se relikvije tu mogle naći?
- Činim najbolje što mogu. - Ode s motikom.

22.02.2007. u 02:38 • 0 KomentaraPrint#

mutavac i papagaj

Mladi redovnik upita svog učitelja Ts'suia:
- Kako biste nazvali onog koji osjeća nešto ali ne može to izraziti riječima?
- Mutavac koji jede med.
- A kako biste nazvali onoga koji ništa ne osjeća ali je ipak vrlo rječit?
- Papagaj koji se oglašava!

Ako prakticiramo Zen moramo biti poput mutavaca, stjećući iskustvo pa ipak osjećajući da nije vrijedno o tome raspravljati s drugima. Najgora stvar koju možemo učiniti jest ponašati se kao papagaj koji trči naokolo i drugima tumači Zen na osnovu svog površnog razumijevanja.

22.02.2007. u 02:25 • 0 KomentaraPrint#

izvođač i pitatelj

muzičar odsvira melodiju.
- Kako ti se čini? - upita slušatelja.
- Možeš li mi reći što znači?

Nato, muzičar odsvira istu pjesmu od početka do kraja.
- Eto! To znači!

Kad god koristimo riječi da nešto objasnimo, to će biti nedostatno, sama stvar o kojoj se pitalo jest najpotpuniji odgovor.

22.02.2007. u 02:17 • 0 KomentaraPrint#

koma!

Jedna žena je pala u komu i najednom začuje glas:
- Ko si ti? - upitao je Glas.
- Ja sam gradonačelnikova žena.
- Ne pitam čija si ti žena, već tko si ti?
- Ja sam majka četvero djece.
- Ne pitam čija si ti majka, već tko si ti?
- Ja sam učiteljica u školi.
- Ne pitam šta radiš, već tko si?
I sve tako. Što god bi rekla, nikako da kaže pravi odgovor.
- Tko si ti?
- Kršćanka!
- Ne pitam koje si vjere već tko si?
- Ja sam ona što je godinama išla u crkvu i pomagala ubogima i sirotima.
- Nisam pitao kakva si bila, već ko si!

Na kraju, pošto nije mogla da odgovori, vraćena je nazad. Kada je ozdravila, riješila je da otkrije tko je i sve se je promijenilo.

Tvoja dužnost je postojanje. Ne da budeš netko, niti da budeš nitko, jer se za to kači pohlepa i ambicija. Nemoj biti ovaj ili onaj, jer tako postaješ uslovljen, treba samo da postojiš i to je sve.

22.02.2007. u 02:12 • 0 KomentaraPrint#

prozivanje mjeseca

Jednog dana redovnica imenom Wu Shin Tsang upita jednog patrijarha Zena po imenu Hui Neng:
- Godinama sam proučavala nirvana-sutru i još uvijek ima nekih mjesta koja ne razumijem sasvim. Što misliš, da li bi mi ih mogao objasniti?
- Žao mi je, ali ja ne znam čitati, ako mi možes pročitati ta mjesta, vidjet ću da li ti mogu pomoći da ih razumiješ.
- Ako ti čak ni pročitati ne znaš te riječi, kako možeš objasniti Istinu skrivenu u njima?
- Istina nije povezana sa riječima, istina se može usporediti s mjesecom.
- A riječi se mogu usporediti s prstom.. - svećenica nadoda.
- Mogu se poslužiti prstom da bih pokazao na mjesec, ali moj prst nije mjesec, i uopće ti ne treba da bi vidjela mjesec.


Jezik je samo sredstvo kojim se ukazuje na istinu,sredstvo koje nam pomaže da stignemo do prosvetljenja. Zamijeniti riječi za Istinu gotovo je jednako smiješno kao zamijeniti prst za mjesec.

22.02.2007. u 02:03 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.02.2007.

posljednji osmijeh

Sve do posljednjeg dana koji je Mokugen proživio na ovom svijetu, nitko nikada nije vidio da se umije nasmiješiti. Kad mu se oglasi posljednje zvono, reče svojim učenicima:
- Svi vi učite kod mene već više od 10 godina.
Pokažite mi sada istinsko tumačenje Zena. Tko se uspije najjasnije izraziti, postat će mojim nasljednikom i dobiti moju odoru i moju zdjelu.
Svi se duboko zagledaše u Mokugenovo lice, no nitko se ne usudi progovoriti.
Naposljetku se Encho, učenik koji uz učitelja bijaše dugo vremena, približi njegovoj postelji te gurne šalicu s lijekom nekoliko centimetara naprijed prema Mokugenu.
- To je sve što si shvatio? - upita Mokugen.
Encho tad ispruži ruku i vrati šalicu na staro mjesto.
Prekrasan osmijeh ozari to Mokugenovo lice. wink

19.02.2007. u 04:17 • 0 KomentaraPrint#

prvo načelo: bez predumišljaja!

Koga put nanese do hrama Obaku u Kyotu, vidjet će na vratima uklesane riječi "Prvo načelo". Slova su izuzetno krupna, a oni koji znaju cijeniti kaligrafiju, redovito im se dive kao vrhunskom umijeću. Iscrtao ih je Kosun, ima tome već 200 godina.
Učitelj ih je nacrtao na papiru, a radnici su zatim u uvećanom obliku prema njima izradili drvorez. Dok je
Kosen crtao slova, s njime bijaše neki drznoviti učenik koji je za kaligrafski posao pripremio popriličan broj galona tinte i nije se ni najmanje ustručavao sipati kritike na djelo njegovog učitelja.
- Neće ići - reče nakon prvoga pokušaja.
- A ovako, kako bi išlo?
- Ružno. Gore od onog prvog - presudi naduto učenik.
Strpljivo je Kosen ispunjavao listove, dok se nije nagomilalo 84 "Prvih Načela", a da nije naišao na odobravanje učenika.
Zatim, kad je momčić izašao na nekoliko minuta, Kosun pomisli: " Sad mi se pruža prilika da izbjegnem njegovu oštru oku!", te na brzinu, oslobođena svih drugih misli doda: 'Prvo načelo'.
- Vrhunsko djelo! - presudi učenik.

19.02.2007. u 04:05 • 0 KomentaraPrint#

gotovo buda

Jednom zgodom posjeti Gasana neki student sa sveučilista te ga upita:
- Jesi li ikada čitao kršćansku Bibliju?
- Nisam, pročitaj mi ti štogod iz nje - odgovori Gasan.
Student otvori Bibliju i počne čitati iz Svetog Mateja:
- "A zbog čega se brineš oko odijela? Pogledaj kako rastu ljiljani u polju: oni ne rade i ne tkaju, a ja kažem da ni sam Šalomon u svoj svojoj slavi nije bio odjeven kao ni jedan od njih... Zato ne stvaraj sebi brige zbog onog što donosi sutra, jer o tim ćeš stvarima misliti sutra..."
Gasan primjeti:
- Tko god da je ovo izrekao, meni se čini da je prosvetljen čovjek.
Student nastavi čitati:
- "Zamoliš li dat će ti se, traži i naći ćeš, kucaj i bit će ti otvoreno. Jer onaj tko zamoli dobiva, onaj tko traži nađe, a onome tko kuca biti će otvoreno!"
Gasan prokomentira:
- Tko god to rekao, taj je gotovo Buddha.

19.02.2007. u 04:00 • 2 KomentaraPrint#

pahuljica snijega što se rastopi na čistome zraku

Jednom od svojih učenika, koji bijaše na samrti, Bassui napisa ovakvo pismo: "Bit tvojega duha nije rođena, zato nikada neće ni umrijeti. Ona nije postojanje, koje je kratkoga vijeka. Nije praznina, koja je puka ispraznjenost. Nema ni boju ni oblik. Ne uživa ni u kakvu zadovoljstvu i ne trpi nikakve boli. Znam da si ozbiljno bolestan. Kao valjani učenik Zena, hrabro se suočavaš sa svojom bolešću. Možda i ne znaš točno tko je onaj koji pati, ali upitaj se: Što je bit ovoga duha? Misli samo na to. Neće ti biti potrebno ništa drugo. Ne žudi za ičim. Tvoj kraj, koji je bez kraja, nalik je pahuljici snijega što se rastopi na čistome zraku.

19.02.2007. u 03:54 • 0 KomentaraPrint#

prisiljen izaći

Savjete i pripomoć učitelji Zena daju svojim učenicima
u odvojenoj sobi. Kad su učitelj i učenik zajedno unutra, nitko u nju ne ulazi. Mokurao, učitelj Zena u hramu Kenin u Kyotu, volio je čavrljati ne samo s vlastitim učenicima, nego isto tako i s trgovcima i zanatlijama. Našao se tako među svim tim ljudima i neki izrađivač vedara koji bijaše gotovo nepismen. Postavljao bi Mokuraiu budalasta pitanja, ispijao svoju šalicu čaja i zatim odlazio. Jednoga dana, za vrijeme jedne od njegovih posjeta, Mokurai osjeti želju da porazgovara s jedim svojim učenikom, te izrađivača vedara zamoli neka pričeka u drugoj prostoriji.
- Koliko sam ja shvatio, ti si živi Buda. A ni one Bude od kamena, tamo u hramu, nikad ne odbijaju nikoga od sve one gomile ljudi koja se skuplja ispred njih. Pa prema tome, zbog čega bih baš ja morao biti isključen?
Tako Mokurai, da bi se vidio sa svojim učenikom, bijaše prisiljen izaći.

19.02.2007. u 03:39 • 0 KomentaraPrint#

ništa ne postoji..osim gnjeva:)

Dok je još bio mladi učenik zena, Yamaoka Tesshu neprekidno je obilazio jednog za drugim sve moguće učitelje. Tako bijaše posjetio i Dokuona iz Shokokua.
U želji da pokaže koliko je dobro potkovan, reče:
- Duh, Buda i osjetilna bića, naposljetku, zapravo ne postoje. Prava priroda svih pojava je praznina. Ne postoji nikakva jasna spoznaja, nikakva zabluda, nikakav mudrac, nikakva prosječnost. Nema nikoga koji daje, niti ičega što bi se moglo primiti.
Dukuon, koji je u tišini pušio, ne izusti nikakve primjedbe. Iznenada, međutim, udari on Yamaoku svojom lulom od bambusove trske. Mladića obuzme silan gnjev.
- Ako ništa ne postoji - upita Dukuon - otkuda onda taj silan bijes?

19.02.2007. u 03:30 • 1 KomentaraPrint#

naći ćemo već nekog

Gasan je prosjedio pokraj Tekisuijeva uzglavlja 3 dana prije nego što je učitelj preminuo. Tekisui ga je već bio izabrao za svojega nasljednika.
Nešto ranije jedan je hram bio izgorio i Gasan bijaše uposlen oko obnavljanja zdanja. stari Tekisui ga upita:
- Što ćete učiniti kada hram bude ponovno sagrađen?
- Kada se oporaviš, želimo da dođeš onamo i održiš govor-reče Gasan.
- A ako ne poživim do tada?
- Onda ćemo dovesti nekog drugog - odvrati Gasan.
- A ako ne nađete nikoga? - nastavi Tekisui.
- Ne postavljaj tako glupa pitanja. Spavaj i gotovo.

19.02.2007. u 03:25 • 0 KomentaraPrint#

svi su u duhu

Hogen, kineski učitelj Zena, živio je posve sam u jednome malom hramu, daleko u pustopoljini. Jednoga dana naiđu onamo 4 lutajuća redovnika te ga upitaše bi li mogli u njegovu dvorištu upaliti vatru da se ugriju.
Dok su pripremali drvlje, Hogen ih začuje kako raspravljaju o subjektivnosti i objektivnosti.
Priđe im i reče:
- Evo ovdje jednog velikog kamena. Po vašem sudu, je li on u vašem duhu ili izvan njega?
Jedan od redovnika odgovori.
- S budističkog gledišta, sve je u našemu duhu, sve je objektivizacija duha, stoga bih rekao da taj kamen je u mojemu duhu.
- Zacijelo imaš osječaj da ti je glava vrlo teška ako ideš uokolo noseći posvuda u duhu jedan ovakav kamen.

19.02.2007. u 03:15 • 1 KomentaraPrint#

nečija prava priroda

Jedan učenik Zena dođe jednom Bankeiu te mu izloži svoj problem:
- Učitelju, ja patim od nekakvih neobuzdanih napada gnjeva. Kako bih se od toga mogao izliječiti?
- To od čega ti patiš doista je vrlo neobično za tebe- reče Bankei. Pokaži mi, dakle, da vidim o čemu se radi.
- Pa, ovaj, ne mogu ti to ovako odjednom pokazati.
- A kad mi to možeš pokazati? - upita Bankei.
- To izbije iznenada, kad se najmanje nadam - odgovori učenik.
- Onda - zaključi Bankei - to zacijelo nije tvoja prava priroda.
Kad bi bila, mogao bi mi to pokazati u bilo kojem trenutku. Kad si se rodio, nisi to imao, a nisu ti to dali niti tvoji roditelji. Razmisli malo o tome.

19.02.2007. u 03:12 • 0 KomentaraPrint#

4 prijatelja

Učenici Tendai škole izučavali su meditaciju. Četvorica njih, koji bijahu bliski prijatelji, obećaše jedni drugima da sedam dana neće izustiti niti jedne jedine riječi.
Prvog dana sva su se četvorica držali šutnje. Njihova je meditacija započela s dobrim izgledima u uspjeh; no kad se spustila noć i uljane svjetiljke stale tinjati blijedom svjetlošću, a nitko nije intervenirao, jedan od učenika zapovijedi jednom slugi:
- Namjesti tu svjetiljku!
Drugi se učenik zapanji začuvši kako prvi govori:
- Ne bismo smjeli izgovoriti niti jedne jedine riječi!
- Vi ste dva glupana. Zašto ste govorili? - na to će treći.
- Ja sam jedini koji nije progovorio - zaključi četvrti.

19.02.2007. u 02:59 • 0 KomentaraPrint#

grešku treba progutati!

Jednog se dana dogodi da se zbog raznih nepredvidivih okolnosti kasnilo s pripremama ručka za Fugaia, učitelja Soto-Zena, i njegove učenike.
Kuhar tako, sav u žurbi, odjuri u vrt i svojim krivim nožem posječe vrhove kojekakve zeleni, svojski ih sitno isjecka te od svega skuha juhu, ne opazivši pritom da je u brzini zajedno s povrćem nasjeckao i komad zmije.
Fugaijevim učenicima juha se činila najboljom koju su ikad ukusili! No kad učitelj u vlastitome tanjuru pronađe zmijsku glavu, dozove on kuhara.
- A što je ovo? - upita ga, držeći zmijsku glavu u ruci
- Oh, hvala najljepša, učitelju! - usklikne kuhar, uzme zmijsku glavu i pojede.

19.02.2007. u 02:52 • 0 KomentaraPrint#

planinske staze se nikad ne mijenjaju!

Bio jednom neki general koji je vodio ratove s krajnjom smijelošću i junaštvom.Kad je postao stariji, mučila ga je stalna promjena u svijetu, i tako se okrenuo budizmu. Nakon što je proveo neko vrijeme u učenju, ljudi bi ga često pitali zašto se stvari mijenjaju? a on bi odgovorio...:
- Planine i planinske staze se nikada ne mijenjaju. Ono što se mijenja je naš um.

Savršen um je poput ogledala - ne uzima niti prima, ne odgovara niti ne pohranjuje. Dakle kad je vrijeme za biti general budite general, a kad je vrijeme za biti redovnik budite redovnik!

19.02.2007. u 02:46 • 0 KomentaraPrint#

a možda su u šumi!

Što je nakon svega duboki smisao Zena?
- Konfucije je rekao: "ništa ne krijem od tebe." Isto tako ni Zen ništa ne krije od tebe.
- Još uvijek mi izmiče.
- Pođi samnom na drugu stranu planine.
- Osjećaš li miris cvijeća?
- da?
- Vidiš, ni ja ništa ne krijem od tebe!
- ?

Uhvatite trenutak; iskusite sada; ne dopustite da vam nešto drugo promakne.

19.02.2007. u 02:36 • 0 KomentaraPrint#

subota, 17.02.2007.

zlatno tele

Bio jednom neki seljak koji je u šumi na brdu pronašao dragocjeni kip jednog od budističkih Arhata(svetaca).
- Hej! Zlatni arhat! Tu će bit jedno sto funti čistog zlata!
- Ha-ha imat ćemo zauvijek dovoljno za jesti i piti!
Seljakova obitelj i prijatelji bili su izvan sebe od radosti. Ali seljak se osjećao potištenim i samo bi sjedio za stolom zabrinutog izraza lica...
- Ti si bogat čovjek, zbog čega si tako zabrinut?
- Zbog čega? Pa nikako mi nije jasno gdje su drugih sedamnaest Arhata!

To jesmo li bogati ili siromašni, ne ovisi o količini novca kojeg imamo,već o tom jesmo li ili nismo zadovoljni sa onim što imamo.

17.02.2007. u 05:21 • 0 KomentaraPrint#

nebo i zemlja

Jedan stari redovnik sušio je povrće po uzavrelom suncu...
- Koliko ti je godina?
- 68.
- Zašto još uvijek tako teško radiš ovdje?
- Zato što sam ovdje.
- Ali zašto radiš po ovakvom suncu?
- Zato što je sunce tamo.

Ako radimo naporno i ne žalimo se na teškoće, koje su se desile, možemo postati jedno sa nebom i sa zemljom.

17.02.2007. u 05:16 • 0 KomentaraPrint#

koji komad je bolji?

Jednoga dana, šečući se ulicom, redovnik Pan Shan začuo je neke ljude kako kupuju meso divlje svinje:
- Ja bih kilo najboljeg dijela.
mesar:
- Koji komad ovog odojka nije najbolji?

Kad je Pan Shan čuo riječi mesara, konačno je dosegao prosvetljenje.

17.02.2007. u 05:13 • 0 KomentaraPrint#

pauk i redovnik

Bio jednom redovnik kojeg bi kad god bi pokušavao meditirati, ometao nekakav veliki pauk.
- Svaki put kad meditiram pojavi se taj golemi pauk i što god da učinim, ne mogu ga se riješiti.
- Hm...
- Slijedeći put kad budeš meditirao, uzmi kist i ako se taj pauk opet pojavi, nacrtaj mu krug na trbuh, tako ćeš vidjeti što je zapravo to čudovište!
- U redu!
Redovnik je poslušao savjet svog učitelja, i čim je na paukovom trbuhu nacrtao krug, ovoga je nestalo i redovnik je mogao mirno nastaviti s meditacijom. Kad je završio s meditacijom, prvo što je vidio bio je veliki krug na vlastitom trbuhu.

Svi mi nailazimo na brige i probleme, ali izgleda da nam najveći problemi dolaze od nas samih.

17.02.2007. u 05:07 • 0 KomentaraPrint#

zvuk jedne ruke

Kad je Mamiya, koji je kasnije postao glasovitim propovjednikom, otišao jednome učitelju kako bi ga zamolio za izobrazbu, on zatraži da mu on objasni zvuk jedne ruke.
Mamiya je dugo i usrdno razmišljao koji bi to mogao biti zvuk jedne ruke.
- Ne trudiš se dovoljno - reče mu učitelj.
- Previše si vezan uz hranu, za bogatstvo, za stvari i njihove zvukove. Bilo bi ti bolje kad bi umro. To bi riješilo problem.
Kad se Mamiya slijedećeg puta pojavio pred učiteljem, ovaj ga ponovno upita što mu ima reći u vezi sa zvukom jedne ruke. Istoga trena Mamiya se skljoka na zemlju kao da je mrtav.
- Stvarno si mrtav, vidim - primjeti to učitelj.
- Ali što ćeš mi reći o onom zvuku?
- To još nisam riješio - odgovori Mamiya podigavši pogled.
- Mrtvaci ne govore - izjavi učitelj. - Odlazi.

17.02.2007. u 05:00 • 0 KomentaraPrint#

proučavati istinu špekulativno

Neki učenik jedne filozofske škole budizma, dođe kao učenik u Gasanov Zen hram.
Nekoliko godina kasnije, kad se spremao otići, Gasan ga upozori:
- Proučavati istinu špekulativnim putem koristan je način prikupljanja građe za propovijedi.
No upamti dobro jedno: ne budeš li meditirao(svjedočio) redovito i ustrajno, tvoja se svjetlost može ugasiti.

17.02.2007. u 04:57 • 0 KomentaraPrint#

put kojeg nema

Neposredno prije nego što je Ninakawa preminuo, dođe mu u posjet učitelj Zena Ikkyu:
- Hoćeš li da te povedem? - upita Ikkyu.
- Došao sam sam i sam ću otići. Kakvu bi mi pomoć mogao pružiti?
- Ako doista vjeruješ da dolaziš i odlaziš, onda si u zabludi. Dopusti mi, pokazat ću ti put po kojem se niti dolazi niti odlazi.
Tim riječima protumači Ikkyu put toliko jasno da se Ninakawa samo nasmiješi i izdahne.

17.02.2007. u 04:53 • 0 KomentaraPrint#

raj i pakao

Neki vojnik po imenu Nobushige uputi se do Hakuina te ga upita:
- Postoje li doista raj i pakao?
- A tko si ti? - htio je znati Hakuin.
- Ja sam samuraj - odgovori ratnik.
- Ti? - uzvikne Hokuin. - Koji bi vladar tebe htio za čuvara? Imaš lice kao u prosjaka.
Nobushige se toliko razljuti da posegne za sabljom, ali Hokuin nastavi:
- Dakle, ti i mač imaš! No, ništa zato, tvoje je oružje zacijelo previše tupo da bi mi odrubio glavu.
dok je Nobushige izvlačio sablju iz korica, Hokuin doda:
- Ovdje se otvaraju vrata pakla!
Na te riječi samuraj, shvativši učiteljevu pouku, vrati sablju u korice i pokloni se.
- Ovdje se otvaraju vrata raja!

17.02.2007. u 04:48 • 0 KomentaraPrint#

protiv ubijanja

Jednoga dana Gasan je ovako podučavao svoje sljedbenike:
- Oni koji govore protiv ubojstava i koji žele poštedjeti život svim svijesnim bićima, svakako imaju pravo. Ispravno je također štititi i životinje i kukce. No, što reći o onim osobama što ubijaju vrijeme, što reći o onima što uništavaju bogatstva i onima što uništavaju narodno gospodarstvo? Ni takve ne bismo smjeli trpjeti. A povrh toga, što je sa onim koji propovijeda, a sam nije prosvetljen? Takav ubija budizam.

17.02.2007. u 04:45 • 0 KomentaraPrint#

pokisli se hvataju za pojam

Dva su učena čovjeka šetala po kiši i jedan se nije smočio. Može li mi netko od vas reći zbog čega?
- Zato što je jedan od njih nosio kišobran.
- Zato što je kiša padala u razmaknutim mlazovima tako da na jednoga nije ništa palo.
- Zato što je jedan od njih išao po sredini ulice, a drugi uz zidove zgrada.
- Vi ste se svi uhvatili fraze "jedan se nije smočio" i tako naravno, nećete nikada otkriti pravu stvarnost.
- Gledajte ako kažem: "jedan se nije smočio", ne znači li to da su se obojica smočili? - pokazuje prstom.

Ako prstom pokazujemo na mjesec, mjesec nije u prstu. Ako riječima ukazujemo na istinu, istina nije u riječi. Ako se hvatamo samo za riječi, riječi će nas zagušiti i nikada nećemo shvatiti istinu.

17.02.2007. u 04:39 • 0 KomentaraPrint#

generalova dragocjenost

Neki se general divio u svome domu izvjesnoj šalici iz starih vremena vrlo dragocjenoj.. i jednom mu je zamalo ispala iz ruke:
- Oh ne! Zamalo! (Sačuva je.)
- Vodio sam na tisuće ljudi u bitku i nikad se nisam bojao pred licem smrti. Zašto sam se danas tako uplašio zbog ove male šalice?
Napokon, general je shvatio da je pravljenje razlike između "poželjnog" i "nepoželjnog" samo u njegovom umu. to je ono što ga je nagnalo na strah. Kada je to shvatio, bacio je šalicu ispred sebe razbivši je na komadiće.

Briga oko dobitka ili gubitka donosi nam osjećaje radosti i žalosti. Trebamo transcedentirati pojmove dobrog i lošeg, dobitka i gubitka. Radost je djelovanje u skladu s okolnostima kakve god one bile.

17.02.2007. u 04:30 • 0 KomentaraPrint#

učenje

Redovnik Shin Tou Hsi Ch'ien bio je učenik šestog patrijarha Zena Hui Nenga.
Nakon što je Hui Neng ušao u Nirvanu, Shin Tou Hsi Ch'ien je otišao.
- Odakle dolaziš?
- Dolazim iz Ts'ao-Chia, sjedišta šestog patrijarha Zena.
- I što si stekao u Ts'ao-Chiu?
- Ništa meni nije falilo ni prije Ts'ao-Chia.
- Pa zašto si onda išao tamo?
- Da nisam otišao tamo kako bih otkrio da mi ništa nije falilo?

Nijedan učitelj ne može prenijeti učeniku znanje.
Ali mu može prenijeti ono što je u njegovom umu.

17.02.2007. u 04:10 • 0 KomentaraPrint#

što je to?

Jednom neki činovnik imenom Wei došao vidjeti Zen-majstora Hsuan Shaa.
- Kažu da se stalno služim time, ali ja još uvijek ne znam što je "to"?
- Izvoli. Uzmi najprije malo sjemenki.
- Hvala..Njam, njam, krc, krc,... Ah majstore, ali još uvijek mi niste rekli što je "to"?
- To je ovo! Imaš ga svaki dan, pa ipak ne znaš što je "to"?

Doći do Tao nije teško. On je tu. Treba se samo odlučiti. Pitati gdje se nalazi cesta-velika je greška jer nema ceste. Mi smo na Tao cijelo vrijeme.

17.02.2007. u 03:59 • 0 KomentaraPrint#

bilo kuda, Chao Chao svuda!

U svojim starijim danima, Chao Chou se doselio u samostan Kuan-yin u blizini grada Chao Chou.
- Što je to Chao-chou?
- Istočna vrata, zapadna vrata, južna vrata i sjeverna vrata.

Chao Chou je bio baš poput vrata istoimenoga grada, pristupačan sa svih strana i otvoren u svim smjerovima. Mogli ste uzeti što ste htjeli, a ako ste htjeli samo razgledavati, mogli ste i to činiti do mile volje!



na svom putu prema Chao Chou, Chao Chou je susreo jednu staricu koju je odlučio ispitati:
- Ne znam gdje je Chao Chou, možete li me uputiti u pravome smjeru?
- Samo idi ravno. Nemoj skretati ni na zapad ni na istok.
- Ona ne zna išta. Zar Chao Chou nije stajao upravo pred njom?

17.02.2007. u 03:54 • 0 KomentaraPrint#

zvuk kiše

Zen majstor Ching Ch'ing upitao je jednog svog učenika:
- Kakav je to zvuk vani?
- To je zvuk kiše.
- Sva su bića okrenuta naopako: gube sebe trčeći za stvarima.
- Majstore, kako bih se trebao osjećati?
- Ja sam zvuk kiše!

Trebamo postati jedno sa okolinom, zaboraviti na sebe u svijetu oko nas, i ući u jednu jedinu kap kiše između neba i zemlje. Čineći tako, dvoje postaje jedno, a naše razumijevanje neposredno i potpuno.

17.02.2007. u 03:52 • 0 KomentaraPrint#

sve stvari se vraćaju u jedno

- Sve stvari se vraćaju u jedno, ali u što se to jedno vraća?
- U ništa.
Kada sam bio u Ching-shou, napravio sam odoru koja je težila 7 funti.

Premda je Univerzum podjeljen na beskonačan niz dijelova, i svaki dio ima svoj vlastiti odjeljen identitet, svi su oni ipak dijelovi jednog univerzalnog tijela. Jedno i mnoštvo se pretapaju međusobno, tako da ako se mnoštvo vraća u jedno, onda se i jedno vraća u mnoštvo. Stoga se čak i najneznatniji trun prašine u svemiru vraća u jedno.

17.02.2007. u 03:47 • 0 KomentaraPrint#

kad čempres postane buda

- Majstore, ima li čempres buda-pristup?
- Ima.
- A kada će čempres postati buda?
- Kad nebo padne.
- A kada će nebo pasti?
- Kad čempres postane buda.

Buda-priroda je izvorna narav svih stvari. Pravi smisao zena je u zadovoljavanju uvida u čitav Univerzum da je onakav kakav jest. I u bivanju jednim sa istinom, ova je istina oduvijek bila tu i biti će ista za sve stvari koje dolaze.

17.02.2007. u 03:44 • 0 KomentaraPrint#

lopov

Jedne noći dok je redovnik Daigan obavljao svoju praksu, pojavi se lopov.
- Jesi li me došao opljačkati ili ubiti?
- Hoću novac.
- Evo uzmi ovo. (Baci mu novac i on uzme i odlazi-)
- Stani! Kad izlaziš, molim te zatvori vrata radi lopova!

- Godinama sam pljačkao kuće, ali nikada me ništa nije uzdrmalo kao te riječi.

"Kad vjetar puše-trstika se svija, kad vjetar prođe, trstika se smiri." Kad se nešto desi, reagiraj iz svoje izvorne prirode, a kad prođe-zaboravi na to.

17.02.2007. u 03:39 • 0 KomentaraPrint#

nema zašto

- da priupitamo onog, što tamo radi na planini?
- Stojiš li tu zato što čekaš prijatelja?
- Ne.
- Onda si valjda došao udahnuti svježeg zraka?
- Ne.
- Da nije možda radi lijepog pogleda?
- Ne.
- Pa zašto onda stojiš tu?
- Samo stojim.

Većina ljudi živi u dualističkom svijetu dobitka i gubitka, sebe i objekta, ako je pogled lijep -sretan sam, ako nije, onda sam razočaran.

17.02.2007. u 03:37 • 0 KomentaraPrint#

bankar i prosjak

Jedan prosjak vidio je bankara koji je izlazio iz svoje kancelarije i zamolio ga:
- Gospodine, imate li 10 centi da mi date za šalicu kave?
Bankar se sažalio nad čovjekom koji je djelovao potpuno izgubljeno i propalo, pa mu je rekao:
- Evo ti dolar. Uzmi ga i kupi sebi 10 kava.
Sutradan jadnik se opet stvorio pred stepenicama koje su vodile u banku i kada je bankar izašao, lupio ga je šakom u trbuh.
- Ti i tvojih prokletih 10 šalica kafe!
rekao je,
- Nisam spavao cijelu noć!
- Priznajem da sam ti pomogao! Možeš li u svom srcu naći snage da mi oprostiš i pustiš me da odem?

17.02.2007. u 03:29 • 0 KomentaraPrint#

visoki i niski bambus

Ching Ping je upitao Tsui Weia koji je osnovni simbol budizma?
- Sačekaj da drugi odu pa ću ti onda reći.
- Eto otišli su, možeš li mi sada reći?
- Dođi. Pogledaj ovo: ovaj bambus je visok, a onaj nizak.


Neki ljudi su inteligentni, a neki nisu. Neki bambusi su visoki, dok su drugi niski. Biti visok ili nizak, inteligentan ili ne, nije niti dobro niti loše. Visok bambus ima svojih dobrih strana, a nizak ima svojih.

17.02.2007. u 03:24 • 0 KomentaraPrint#

pahulje padaju tamo gdje bi trebale

Neki budist-laik, imenom F'ang, došao je u posjet Yao-shanu. Kad je došlo vrijeme da ode, Yao-shan zamoli dva mlada redovnika da ga isprate.
- Molim da ga ispratite.
- Svakako.
- Oh, pogledajte ove dobre pahulje. Svaka pada na svoje pravo mjesto.
- A gdje bi to moglo biti?
(Udari mu šamar!)
- Pogledaj se! Oči ti vide poput sljepca, a usta govore poput mutavca! I ti sebe nazivaš sljedbenikom Zena!

17.02.2007. u 03:14 • 0 KomentaraPrint#

kick the teacha!

Novi učenik dođe Zen učitelju i upita ga kako da se pripremi za poduku.
- Zamisli me kao zvono, reče učitelj.
Nježno me kucni i dobit ćeš tih, jedva čujan zvuk.
Udariš li me jako, dobit ćeš snažan, zvonak pjev.

17.02.2007. u 03:08 • 0 KomentaraPrint#

projekcija

Bio jednom izvjestan vojni liječnik čiji je posao bio da slijedi vojnike i iscjeljuje im rane na bojnom polju. Ali svaki put, čim bi zakrpio kojeg vojnika, taj bi odjurio natrag u bitku i na kraju poginuo...
To se uvijek iznova događalo i konačno liječnik više nije mogao dalje... ako im je suđeno umrijeti, zašto ja moram pokušavati da ih spasim? Ako moje liječništvo nesto znači, zašto onda idu natrag u rat da bi poginuli? Ne mogavši shvatiti kakvog smisla ima biti vojnik liječnik, osjećao se krajnje zbunjenim i nije mogao nastaviti sa svojim poslom. Stoga se uputio u planine. U potragu za kakvim Zen majstorom. nakon učenja sa Zen-majstorom tokom nekoliko mjeseci, konačno je shvatio svoj problem i sišao s planine da bi nastavio svoju praksu. Kad je nakon toga zapao u sumnju, jednostavno je rekao:

- Zato jer sam liječnik!

Ne projicirajte sebe na stvari sa kojima dolazite u dodir, i ne pravite razliku između sebe i drugih. Jer takozvana objektivnost i subjektivnost ne postoje. Domena mudrosti je u razumijevanju da ne postoje "ja" i "drugi", i da je sve tako kako jest.

17.02.2007. u 02:59 • 0 KomentaraPrint#

ništa bolji od klauna

Redovnik Po-yun Shou-tuan bio je vrlo marljiv. Ali nije imao smisla za šalu. Jednom ga Yang-sh'i njegov učitelj upita:
- Tko je bio tvoj prethodni učitelj?
- Redovnik Ch'a-ling yu.
- Čuo sam da se on prosvjetlio kad se poskliznuo na mostu i upao u rijeku. Čak je napisao pjesmu o tome.
- Da točno, i ja se još uvijek toga sjećam.
- Imam biser, svijetao i blistav. Dugo je bio prekriven prašinom i prljavštinom sada, prašina je iščezla i rodio se spoj koji rasvjetljuje rijeke i brda! Ha, ha, ha!

Shou-tuan nije mogao razumijeti što je njegovu učitelju bilo tako smiješno i cijelu noć nije mogao oka sklopiti zbog toga. Rano ujutro:
- Čemu ste se onako silno smijali jučer?
- Jesili vidio onog smiješnog klauna koji je prošao jučer ovuda?
- Da.
- U jednoj si stvari očito lošiji od klauna.
- U kojoj učitelju?
- Klaun voli kad se ljudi smiju, a ti se bojiš kad se ljudi smiju.
- Na to se Shou-tuan prosvijetli.

Zen transcendira racionalno u iracionalno. Dok tražite Tao, pazite da ne budete suviše kruti i da ne uzimate prirodne ljudske reakcije suviše ozbiljno ili suviše duboko.

17.02.2007. u 02:50 • 0 KomentaraPrint#

kiai!

Jednom je Lin-shi rekao nekom svom učeniku:
- Povik je ponekad baš poput dragocjenog mača dijamantnog kralja i ponekad poput čučećeg zlatodlakog lava; ponekad poput mamca za ribe, a ponekad uopće ne funkcionira kao povik. Razumiješ li to?
- Ovaj...
I baš kad se učenik spremio odgovoriti Lin-chi povika iz sveg glasa:
- Ha!

Da biste dospjeli u carstvo Zena i prosvetljenja,morate najprije napustiti dvojstva: sebe i drugoga, unutarnjeg i vanjskog, malog i velikog, dobrog i lošeg, obmane i prosvetljenja, života i smrti, postojanja i ništavila. Taj novi život možemo doseći, ne kroz misao, nego samo direktnim uvidom.

17.02.2007. u 02:44 • 0 KomentaraPrint#

kucnuo je čas!

Bila jednom neka imučna starica koja je često dolazila u hram i molila se i palila tamjan, klečeći ispred bude, uvijek bi govorila:
- Proživjela sam dug život i spremna sam poći na onaj svijet kad god ti to želiš. Hvaljen bio AMITHABA!
dva Zen svećenika su to stalno gledala i jedan od njih je odlučio: "Idem se malo našaliti s njom."
kad je došla starica iznova:
- Proživjela sam dugi život i spremna sam poći na onaj svijet kad god ti to želiš, veliki AMITHABA!
- "Ženo, kucnuo je čas. Budi spremna večeras!"
- Staricu je to toliko prestravilo da je ostala na mjestu mrtva.


Jednom je bio jedan čovjek koji je jako volio Zmajeve. divio im se, crtao ih, sanjao ih..
Jednog dana mu je došao pravi Zmaj na prozor. toliko se prestravio da je na mjestu ostao mrtav.

ljudi teže živjeti u svojim snovima i ne žele uvidjeti ono što je zaista živo i sad pred njima u ovome trenutku.
nisu sa tim zadovoljni, jer njihov vezani um želi nešto više.
- people tend to believe in what they like. mr.Spock, Startrek

17.02.2007. u 02:22 • 0 KomentaraPrint#

problem napredovanja i povlačenja

Zen majstor Fa-yun reče jednom svojim učenicima:
- Pretpostavimo da ste u takvoj situaciji da, idete li napred gubite Tao, idete li natrag gubite svijet. A ne učinite li ni jedno niti drugo izgledati ćete kao mrtvi kamen! Što ćete učiniti?
- Postoji li neki način da ne izgledamo tako?
- Napustite i odbacivanje i prijanjanje i izrazite svoj potencijal.
- A kako ga možemo izraziti a da ne gubimo Tao ili svijet?
- Tako da idete i napred i natrag u isto vrijeme!

Napredovanje je povlačenje i povlačenje je napredovanje, oba puta stižu do cilja i oba se udaljuju od njega. Čineći jedno i drugo u isto vrijeme, možemo dospijeti u sferu savršene harmonije među svim različitostima.

17.02.2007. u 02:17 • 1 KomentaraPrint#

šalice čaja

ulazi čovjek u Zen manastir, upita ga Zen majstor Chao Chou:
- Jesi li već prije bio ovdje?
- Jesam.
- Uđi i posluži se čajem.
- Hvala!

ulazi slijedeći čovjek:
- Jesi li već prije bio ovdje?
- Ne, ovo mi je prvi put.
- Uđi i posluži se čajem.
- Hvala!

prvi čovjek:
- Što bi to trebalo značiti? dobiju čaj i oni koji su bili ovdje,
i oni koji nisu bili?
- Nadgledniče!!! vikne Chao Chou,
- Što?
- Uđi i posluži se čajem! - naredi mu.

Bez obzira jesu li prije tu bili ili ne, Chao-chou nije pravio razliku među njima i sve ih je ponudio čajem.
Iako je šalica čaja samo jedan izraz običnoga uma, ona je ključ zena.

17.02.2007. u 02:07 • 0 KomentaraPrint#

zvuk kanjona

Bio jednom neki budist koji je išao planinom u potrazi za kakvim Zen-majstorom koji bi ga mogao sprovesti kroz vrata Zena.
- Na svom putu dovde prošao si kroz kanjon, je li tako?
- Da.
- Jesi li čuo zvuk kanjona?
- Jesam.
- Mjesto gdje si čuo zvuk kanjona jest mjesto gdje počinje put koji vodi do vrata Zena.

"Postoji božanstvenost u cvjetanju svijeta i postoji ljepota u njegovom umiranju.
Kad možeš vidjeti ljepotu i božanstvenost u svemu oko sebe, ušao si kroz vrata Zena."

17.02.2007. u 01:59 • 0 KomentaraPrint#

suština

- Što je suština Zena?
- Volio bih ti reći, ali baš mi je došlo da moram obaviti nuždu. Možeš li ti to uraditi za mene?

17.02.2007. u 01:58 • 0 KomentaraPrint#

slijedi tok rijeke!

Nakon što je postigao prosvetljenje, redovnik Ta-mei otišao je u planine provoditi samotnički život. Jednoga dana, neki lutajući redovnik izgubi se i nabasa na njega.
- Koliko si dugo već u ovim planinama?
- Znam samo da je ovaj pejzaž oko mene bio zelen i žut.
- Možeš li mi reći kako da pronađem izlaz iz ovih planina?
- Slijedi tok rijeke.

Kretanje je izvorno bilo lako, ali postali smo okovani sa toliko pravila i zabrana da nam je katkad teško napraviti čak i jedan jedini korak.

17.02.2007. u 01:54 • 0 KomentaraPrint#

talas

Bio jednom neki hrvač imenom Ta-fo(veliki val) koji je bio, ne samo krupan nego također i vrlo vješt u hrvanju.
Na treninzima je bio nepobjediv čak i za svog učitelja.
Ali za vrijeme pravih mečeva nije mogao pobijediti čak ni najslabije hrvače.
Ne znajući što drugo da čini, uputio se u brda jednom Zen-majstoru.

- Tvoje ime znači veliki val, zar ne? doživi da si jedan ogromni plimni val koji razara sve pred sobom umjesto da si neki trut od hrvača koji pati od treme.
- Učini tako i vrlo brzo ćeš postati najveći hrvač u cijeloj zemlji - nepobjedivi."

Ta-fo, je ostao u samostanu i meditirao. Zamišljajući sebe kao val ogromnih dimenzija u početku, imao je problema s koncentracijom, ali nakon nekog vremena...
Valovi su počeli navirati...
I kako je noć odmicala, valovi su postajali sve veći i veći, dok nisu počeli i vaze dolje sa sobom nositi! Uništavali su kipove i provalili samostan, zatim je došao plimni val i cijeli samostan je bio zbrisan...

- Probudi se! Završio si.
- Sada te ništa više neće ometati. Moći ćeš biti poput velikog plimnog vala koji razara sve pred sobom.
- Hvala učitelju.
Nakon toga, Ta-fo bi tokom meča zamislio da se pretvorio u val i postao je najbolji hrvač u cijeloj zemlji. Nepobjedivi.

17.02.2007. u 01:29 • 0 KomentaraPrint#

petak, 16.02.2007.

smrt učitelja

Shoichi, slijep na jedno oko, bijaše učitelj Zena koji upravo isijavaše Prosvjetljenost. Svoje je učenike podučavao u hramu Tofuku.
Danju i noću u hramu je vladala posvemošnja tišina. Ni jednoga jednog šuma nikad se tamo nije moglo čuti. Učitelj je bio čak ukinuo i recitiranje sutri.
Njegovi učenici nisu smjeli činiti ništa drugo osim meditirati.
Kad je učitelj umro, neka starica što je živjela u susjedstvu začuje zvonki zvuk zvona i jednoliko pjevušenje sutri. Tako shvati da je učitelj umro.

16.02.2007. u 03:43 • 0 KomentaraPrint#

prekrasni mjesec

Ryokan, učitelj Zena, živio je najjednostavnijim životom u malenoj kolibi u podnožju planine. Jednu večer neki lopov upadne u kolibu i iznenađen otkrije da u njoj baš ničega za ukrasti nema.
Ryokan se uto vrati kući i zateče ga.
- Vjerujem da si dobar komad puta prevalio da bi došao k meni - reče on lopovu - i zato nebi valjalo da odeš praznih ruku. Budi tako ljubazan i primi na dar moju odjeću.
Lopov uzme odjeću i pobjegne.
Ryokan sjedne, onako gol, te počne promatrati mjesec.
- Jadnik, volio bih da sam mu mogao darovati ovaj prekrasni Mjesec.
smijeh

16.02.2007. u 03:34 • 0 KomentaraPrint#

skupocjeni dragulj

Neki uglednik zamoli jednom Takuana, podučavatelja Zena, da mu predloži kako bi mogao provoditi svoje vrijeme. Dani su se, dok bi obavljao svoje dužnosti i ukočeno sjedio primajući počasti koje su mu ljudi dolazili iskazivati, pričinjali beskonačno dugima.
Takuan iscrta 8 kineskih ideograma te ih pruži čovjeku.
Neće se dvaput ponoviti ovaj dan, komadić vremena je skupocijeni dragulj.
Nikad se više neće vratiti ovaj dan.
Svaki trenutak vrijedi koliko neprocijenjivi biser.

16.02.2007. u 03:27 • 0 KomentaraPrint#

poduka u zenu

Učenici Zena provode obično sa svojim učiteljima najmanje 10 godina prije nego što se osmijele promišljati na to da bi i sami mogli podučavati.
Nan-ina posjeti jednom prilikom Tenno, koji je, prošavši uobičajeno pripravničko naukovanje, sam postao poučavateljem. Dan bijaše kišovit pa je Tenno obuo drvene klompe i ponio sa sobom kišobran. Nakon što ga je pozdravio, Nan-in reče:
- Pretpostavljam da si svoje klompe ostavio u predsoblju. Volio bih znati jesi li kišobran stavio lijevo ili desno od njih. Tenno, posve zbunjen, ne uzmogne odmah odgovoriti.
Shvati tada kako "svoj Zen" nije u stanju imati uza se u svakom trenutku. Postane Nan-inovim učenikom i naukovaše jos 6 godina kako bi usavršio "Zen svakog trenutka".

16.02.2007. u 03:13 • 0 KomentaraPrint#

majčini savjeti

Ikkyu, a famous Zen teacher of the Ashikaga era, was the son of the emperor.
When he was very young, his mother left the palace and went to study Zen in a temple. In this way Prince Ikkyu also became a student. When his mother passed on, she left with him a letter.
It read:
"To Ikkyu:
I have finished my work in this life and am now returning into Eternity.
I wish you to become a good student and to realize your Buddha-nature. You will know if I am in hell and whether I am always with you or not.
If you become a man who realizes that the Buddha and his follower Bodhidharma are your own servants, you may leave off studying and work for humanity. The Buddha preached for 49 years and in all that time found it not necessary to speak one word. You ought to know why. But if you don't and yet wish to, avoid thinking fruitlessly.
P.S. The teaching of Buddha was mainly for the purpose of enlightening others.
If you are dependent on any of its methods, you are naught but an ignorant insect. There are 80,000 books on Buddhism and if you should read all of them and still not see your own nature, you will not understand even this letter. This is my will and testament. "
Your Mother,
Not born, not dead.
September first.



Jiun, učitelj Singona iz razdoblja Tokugawa, bijaše nadaleko glasovit kao vrstan poznavatelj sanskrta. Već je u mladosti davao poduku svojoj subraći i studentima.
Kad je njegova majka za to doznala, napisala mu je ovakvo pismo:
"Ne vjerujem, sine, da si postao Budinim sljedbenikom iz želje da se pretvoriš u putujuću enciklopediju kojom će se drugi služiti. Obrazovanju i tumačenju, slavi i pečatima, nikad ni kraja ni konca nema. Voljela bih da ti prekineš sve te cifraste gluposti s predavanjima.
Povuci se radije u neki maleni hram, na nekom udaljenom mjestu u brdima, i na taj način dosegni istinsko ostvarenje sebe sama."

16.02.2007. u 03:08 • 0 KomentaraPrint#

nošenje djevojke

Jednom su prigodom Tanzan i Ekido zajedno pješačeći po nekoj blatnjavoj cesti. A kiša je neprestance ljevala kao iz kabla.
Iza jednog zavoja susretoše prekrasnu djevojku u svjetlom kimonu stegnutom isto tako svilenim skupocijenim pojasom, koja nije mogla prijeći preko ceste.
- Dodji, djevojko - odmah se spremio Tanzan, pa je uzme u naručje i prenese preko kaljuže.
Ekido ne izusti ni riječi sve dok te večeri nisu stigli do jednog hrama gdje su trebali prenoćiti. Tad se više ne uzmogne suzdržavati.
- Mi redovnici ne prilazimo ženama - reče Tanzanu - a najmanje od svega ako su mlade i ljupke. To je opasno. Zašto si to učinio?
- Ja sam onu djevojku ondje ostavio - odgovori Tanzan.
- Ti je još uvijek nosiš sa sobom?

16.02.2007. u 03:00 • 0 KomentaraPrint#

kiša cvijeća

Subhuti bijaše Budin učenik. Bio je u stanju shvatiti moć praznine, gledište da ništa ne postoji, nego da je
stvar nečije subjektivnosti ili objektivnosti.
Jednoga dana Subhuti, u duhovnom stanju absolutne praznine, sjedio je pod nekim stablom.
Odjednom, posvuda oko njega počne padati cvijeće.
- Hvalimo te zbog tvojega govora o praznini - šaputahu mu bogovi.
- Ali ja nisam govorio o praznini - reče Subhuti.
- Ti nisi govorio o praznini, mi nismo čuli prazninu - odgovoriše bogovi. - To je istinska praznina.
I pupoljci se po njemu sljevahu poput kiše.

16.02.2007. u 02:52 • 0 KomentaraPrint#

OTVORI SVOJU RIZNICU S BLAGOM!

Daiju posjeti učitelja Basoa u Kini. Baso mu se obrati pitanjem:
- Što tražiš?
- Prosvetljenje - odgovori Daiju.
- Imaš svoju riznicu s blagom. Zbog čega lutaš uokolo tražeći? - upita Baso.
Daiju uzvrati pitanjem: - Gdje je moja riznica?
Baso odgovori: - To što tražiš, to je tvoja riznica.
Daiju bi prosvetljen! Od tog trenutka neprestano poticao svoje prijatelje: Otvorite svoju riznicu s blagom i koristite ta blaga.

16.02.2007. u 02:45 • 0 KomentaraPrint#

posjetnica

Keichu, znameniti učitelj Zena iz razdoblja Meiji, bijaše također i poglavar crkvenog hrama Kofuku, jedne katedrale u Kyotu. Jednoga se dana vladar Kyota uputi k njemu: bijaše to prvi put da mu dolazi u posjet.
Učiteljev pomoćnik preda mu vladarevu posjetnicu na kojoj bijaše ispisano: Kitagaki, vladar Kyota.
- Ja nemam što raditi s tom osobom - reče Keichu.
- Reci mu da slobodno može otići.
Pomoćnik odnese posjetnicu natrag vladaru, uz duboke isprike.
- Pogreška je bila moja - na to će vladar, te uzme olovku i na posjetnici precrta riječi "vladar Kyota".
- Vrati se i najavi me svojemu učitelju.
- Oh, to je Kitagaki? - usklikne učitelj pročitavši posjetnicu.
- Dovedi ga, želim vidjeti tog čovjeka!

16.02.2007. u 02:38 • 0 KomentaraPrint#

puštanje i realizacija


Jednom prilikom Joshua neki učenik upita:
- Ako u mojemu umu nema ničega, što bih trebao učiniti?
Joshu odgovori:
- Izbaci to van.
- Ali ako ničega nema, kako to mogu izbaciti? - uporno će učenik.
- Pa dobro - reče Joshu - onda to ostvari.


dolazi učenik majstoru:
- Sve sam pustio. Moje ruke su prazne i dolazim ti sa srcem punim mira.
- Dobro onda pusti i to.
- Ali rekao sam ti da nemam više ničeg, što bih još mogao napustiti?
- U redu, zadrži to onda!
Photobucket - Video and Image Hosting

16.02.2007. u 02:32 • 0 KomentaraPrint#

Zen-um

Zen-um je otvoren um. nije zatvoren kristaliziran um starca, nego mladi um prirode i prirodne prakse.

16.02.2007. u 02:27 • 0 KomentaraPrint#

hijerarhija

Jednog dana gospodar Mihara naručio je slikara da mu naslika sliku i poslije nekoliko tjedana umjetnik mu je donio sliku sa divljim guskama. Čim je ugledao sliku, gospodar je povikao: "Divlje guske lete jedna pored druge. Tvoja slika je oličenje pobune!"
Gospodarovi pratioci, izbezumljeni od straha, potražiše Mocugaia, velikog Zen-majstora koji je, pored toga što je bio miljenik gospodara, bio i čovjek velike snage i darovitosti.
Nosio je nadimak "svećenik šaka" zato što je mogao da u dasci udarcem napravi rupu, a bio je i dobar kopljanik i savršeni jahač. Ali najvažnije od svega po gospodareve pratioce, bio je veoma mudar i iskusan na peru.
Mocugai pohita do gospodara Mihare, i bacivši samo jedan pogled na sliku, napisa slijedeće stihove preko naslikane guske:

Prva divlja guska!
Pa slijedeća i slijedeća
U neprekidnom slijedu.

Dobro raspoloženje gospodara Mihare se povrati, a i umjetnik i Micugai behu velikodušno nagradjeni.

16.02.2007. u 02:23 • 0 KomentaraPrint#

mokusenova ruka

Mokusen Hiki živiše u jednome hramu u pokrajini Tamba.
Jedan od njegovih sljedbenika požalio mu se jednom na škrtost svoje žene.
Mokusen podje u posjet sljedbenikovoj supruzi te joj podnese pod nos stisnutu šaku.
- Što time hoćeš reći? - upita začuđena žena.
- Zamisli da je moja šaka oduvijek ovakva. Kako bi je nazvala?
- Nakaznom - odvrati ona.
Mokusen tada širom rastvori ruku pred ženinim licem, te reče:
- A sad zamisli da je uvijek ovakva. Što bi tad rekla?
- Da je to jedan drugi oblik nakaznosti - odgovori mu žena.
- Ako to razumiješ, onda si dobra supruga. I s tim riječima ode.
Nakon tog posjeta, žena mužu nije bila od pomoći samo pri štednji nego i pri raspodjeli.

16.02.2007. u 02:16 • 0 KomentaraPrint#

kako je gore, tako je dole

Kako bi mogao postići da se planine, rijeke i čitav Univerzum vrate k meni?
- Trebao bi se ti vratiti planinama, rijekama i čitavom univerzumu!

16.02.2007. u 02:14 • 0 KomentaraPrint#

most u druge dimenzije

Govorilo se kako u blizini samostana Ku-an-yin, u provinciji Hebei, postoji neki čuveni most kojeg su zvali kameni most Chao-choua.
- Čuo sam za kameni most Chao-chuoa, ali kad sam došao, sve što sam vidio bio je jedan most načinjen od debla.
- Ti si vidio samo deblo, a nisi vidio kameni most.
- Tako je. Što je zapravo kameni most Chao-choua?
- To je most koji omogućuje prelaženje magarca, konja i svih zbunjenih bića na ovome svijetu.

kroz milosrđe Chao-choua, njegov apstraktni most omogućavao je istovremeno svim bićima da mirno prelaze!

16.02.2007. u 02:09 • 0 KomentaraPrint#

najmanji ostatak!

Jednom dok je majstor Tan-hsia "vježbao" Zen u hramu Hui-un, bilo je poprilično zahladilo. Te da se malo zagrije, zapali on jedan budin kip.
- Kretenu jedan kako si mogao zapaliti budin kip?
- Htio sam vidjeti hoće li nakon što izgori ostati malo sarire*.
- Kako bi u jednom drvenom kipu moglo biti sarire?
- Dobro, ako nema sarire dajte da ih onda sve zapalimo!!

*sarira-malen, nepromjenjiv ostatak za kojeg se smatra da je preostao nakon spaljivanja budina tijela."

Čovjek taoa je čovjek bez premišljanja; kako bi takav mogao krivo postupiti? Ako nismo zasljepljeni pojavama i slijedimo svoju izvornu prirodu, ne možemo krivo postupiti!


Koje je značenje Tan-hsianovog loženja Bude?
- Kad je hladno ogrij se uz vatru!
- Dakle nije krivo postupio što je to učinio?
- Kad je vruće, odmaraj se u sjeni bambusa!

Život je bivanje u skladu s prirodom-Kad si gladan jedi, kad si umoran spavaj. Budale se mogu smijati, ali budni će razumijeti.

16.02.2007. u 02:00 • 0 KomentaraPrint#

poštovanje, respeeeeect!

Jednoga dana, Lin-chi ode do svetišta gdje je bila Pagoda podignuta u spomen Bodhidharmi, prvom patrijarhu Zena u Kini.
- Kome ćete prije iskazati poštovanje, Bodhidharmi ili Budi?
- Neću iskazati poštovanje ni Bodhidharmi ni Budi.
- Pa što su vam oni učinili?
- Ponosno zabacivši svoj ogrtač preko ramena, Un-chi se okrene i ode.

16.02.2007. u 01:14 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 14.02.2007.

STUBOVI UMA

1.stub: ja jesam : element zemlje: obori
2.stub: ja nisam : element vode: obori
3.stub: ja i jesam i nisam : element vatre: obori
4.stub: ja niti jesam niti nisam : element vjetra: obori

koliko stubova je tebi ostalo za prosvjetljenje?

14.02.2007. u 13:07 • 0 KomentaraPrint#

vision of Naropa

Naropa was a great scholar, a great pundit, with ten thousand disciples of his own. One day he was sitting surrounded by thousands of scriptures--ancient, very ancient, rare. Suddenly he fell asleep, must have been tired, and he saw a vision.
He saw a very, very old, ugly, horrible woman-a hag. Her ugliness was such that he started trembling in his sleep. It was so nauseating he wanted to escape-but where to escape, where to go?
He was caught, as if hypnotized by the old hag. Her eyes were like magnets.
"What are you studying?" asked the old woman.
He said, "Philosophy, religion, epistemology, language, grammar, logic."
The old woman asked again, "Do you understand them?"
Naropa said, "Of course... Yes, I understand them."
The woman asked again, "Do you understand the word, or the sense?"
Thousands of questions had been asked to Naropa in his life-thousands of students always asking, inquiring-but nobody had asked this: whether he understands the word, or the sense. And the woman's eyes were so penetrating-those eyes were going to the very depth of his being, and it was impossible to lie. To anybody else he would have said, "Of course I understand the sense," but to this woman, this horrible-looking woman, he had to say the truth. He said, "I understand the words."
The woman was very happy. She started dancing and laughing, and her ugliness was transformed; a subtle beauty started coming out of her being. Thinking, "I have made her so happy. Why not make her a little more happy?" Naropa then said, "And yes, I understand the sense also."
The woman stopped laughing, stopped dancing. She started crying and weeping and all her ugliness was back--a thousandfold more. Naropa said, "Why are you weeping and crying? And why were you laughing and dancing before?"
The woman said, "I was happy because a great scholar like you didn't lie. But now I am crying and weeping because you have lied to me. I know-and you know-that you don't understand the sense."
The vision disappeared and Naropa was transformed. He escaped from the university, he never again touched a scripture in his life. He became completely ignorant, he understood-the woman was nobody outside, it was just a projection. It was Naropa's own being, through knowledge,
that had became ugly. Just this much understanding, that "I don't understand the sense," and the ugliness was transformed immediately into a beautiful phenomenon.
This vision of Naropa is very significant. Unless you feel that knowledge is useless you will never be in search of wisdom. You will carry the false coin thinking that this is the real treasure. You have to become aware that knowledge is a false coin-it is not knowing, it is not understanding. At the most it is intellectual-the word has been understood but the sense lost.

14.02.2007. u 03:43 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 07.02.2007.

Što nedostaje u ovom trenutku?

Rinzai je znao činiti sljedeću stvar svojim učenicima: usred predavanja bi podigao prst i pitao: Što nedostaje u ovom trenutku?
Učenici bi se ogledali oko sebe posve koncentrirani i to je bilo to, dospjeli bi u trenutak.
Dobra fora ha? I usput bi naravno zaključili da u trenutku sve štima. U prošlosti i u budućnosti stvari fale, kaj ne?

07.02.2007. u 14:48 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



04/2012 (1)
08/2010 (1)
07/2010 (2)
05/2010 (2)
04/2010 (1)
03/2010 (1)
02/2010 (4)
01/2010 (1)
12/2009 (4)
11/2009 (1)
09/2009 (1)
08/2009 (1)
07/2009 (2)
04/2009 (5)
03/2009 (1)
02/2009 (2)
12/2008 (2)
11/2008 (1)
10/2008 (3)
09/2008 (2)
08/2008 (3)
07/2008 (2)
06/2008 (1)
05/2008 (6)
02/2008 (4)
01/2008 (2)
11/2007 (4)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (2)
03/2007 (11)
02/2007 (76)
01/2007 (19)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

zen životne priče

Zdrava misao, iz nutrine duha, može nam pomoći da skinemo ljusku nižeg ja i da poput žabljeg kreketa, uzrokuje iznenadno i duboko prosvetljenje.

ispravna filozofija
još koana
ne loše
digital vomit grate
majlamo si

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se