subota, 27.01.2007.
refleksija sinhronizacije
Neki čovjek i njegov sin hodaše šumom. Odjednom, dječak zape i osjećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, ču glas koji dolaziše s planine: "Ahhh!" Znatiželja ga obuze pa se dreknu: "Ko si ti?" Ali, odgovor koji dobi bijaše: "Ko si ti?"
Ovo ga naljuti, pa se ponovo dreknu: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!"
Dječak pogleda oca i upita ga: "Oče, šta se ovo dešava?"
"Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu: "Divim ti se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!" Glas reče: "Predivan si!" Dječak stajaše iznenađen ali još uvijek ne shvatajući šta se dešava.
Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'eho'. Ali to je ustvari život.
Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi.
Želiš li više dobra, podari više dobra.
Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te respektiraju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih.
Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekat života.
Život ti uvijek vraća ono što mu daješ.
Tok tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo tvojih djela."
