|
|
Sinovi slobode
nedoživljeni sinovi
stranci su vlastitog doma
protjerani i razbaštinjeni
sinovi slobode i liberala
u konzervativnom svijetu
crnih su krvnih veza
ispranih boju
svijetlosti pokrivene tamom
zadaju bol koju je nemoguće zaboraviti
dajući svima time na znanje
da gospodari su života i smrti.
Pola osobe
između četiri zida
zvijeri plitke čežnje
igra bijesa i samoće
jedini materijalni izlaz
zaškrinuta su vrata
vidljiva jedino zdravom oku
u čeliji bez rešetaka
tekstura kože boje sunca
um podijeljen u jedinstvu
u sebi biti ću sretan što idem...
postoji drugačiji svijet
neka ti ne bude žao
postoji bolji svijet
mora biti.
Reanimacija
zamagljen pogled
obavijen hladnim rukama vjetra
ugušeno sunce podneblja
poljuljane ljuljačke;prazne
park ispunjen jesenjim lišćem
izrezbarene klupe pune sjećanja
čežnja prirode da iznova umire
nejasna je živućem biću
tomu čežnja da bude jedno s njom
no bez uspjeha u povratku.
Suton
kasno u večer
gase se svijetla
otvaraju se prozori svijesti
vjetar blagi jugo
zrak svjež i osvijetljen
ulice puste i hladne
grane se opijeno njišu
kroz sjene neživih predmeta
upijajući i prožimajući nebo
sablasno svjetlo
obližnjeg nogostupa
daje privid nekog drugoga
u noći prije ponoći
jedna duša ne miruje
opire se životu i smrti
kada zaspi umorna
postaje silueta
slika i prilika sutona
Pokretne slike
zvuci starog svijeta dopiru do mojih ušiju
ledeno polje u ovo doba daje oduška zaboravljenima
ne postoji ništa kao normalno
vremena se stapaju u prezent
pogledi su zauzeti i sve je razdvojeno
gdje god krenuo kao stonoga
slika mene vratila bi se brže no vrijeme
reflektirajući se kroz vibrantne boje
drugo od četiri doba godine
od ljeta poznavao sam nikog
nitko se nije snašao na karti da se vrati
kada vlak ružeči prolazi zorom
vjetar u tišini savija lišće
dok umorni lavež pasa u prolazu zavija
nikada nismo prožimali bol veču od sebe
bili smo pod suncem u zagrljaju valova
licem u lice okrenuti i smijući se
radeći valove u pokretne slike
Pod neonom
ulična svjetla bacaju sjenke
razlog za sve leži negdje
u širokoj potrazi
negdje se nalazi nigdje
harmonija dviju ljubavi
no češće volim i vidim samo sebe
možda smo prekriveni prnjem
no nešto smo što nikada imati neče
dobar život postoji tamo negdje
stoga ispruži ruku i zakloni sunce
osječajući dim iz blizine
svjestan sam da netko pokušava živjeti kraće
po vodi padajuce kapi koraci
ljudskost u pokušaju da se vrati
tuđi glasovi i odjek
gdje je nestao čovjek?
Znamen
nikada nisi bio zaljubljen
voliš sebe i svijet
planiraš biti lijep
bio si na obiju strana
podcjenjen i omražen
ne dajući nikome da to opazi
ljubile su te krute grane
podilazile te bolesti
voljele te stare gospođe
dok si držao zrcalo
propovijedali su ti
tako je sve to krenulo
prvo dažd zatim kamen
tvoj svijet se preokrenuo
postao si znamen
Poezija
kome je namjenjena vijest
odgovor na to što pokreće svijet
uokvirena slika bez radnje
moja želja da je izobličim
savršenstvo guši svijet
život pamti zato kratak je vijek
osciliraj divlje
neka to bude ples
pisana riječ te uvrijedila
što bi tek učinila na djelu
pero je jače od mača
I stvarno jest
jer hrđa nagriza oštricu
žalosna činjenica široko poznata
pjesma tužnoj duši,radnja nepoznata
kada ležiš nasamo od svijeta
razmišljaš o pjesmi i želiš da te okruži
gdje život počinje?
sve je kontinuirani krug
sada znam
bila je to svijest
|
|