19.09.2006., utorak

ruže za maslaćkicu

DRAGA NAŠA MASLAĆKICA
EVO SAMO OVE DVIJE RUŽE I NAJLJEPŠI POZDRAV

Image Hosted by ImageShack.us
- 22:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

17.09.2006., nedjelja

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...126

Hamat je bila još uvijek lijepa i kao starija sestra Lehijeva je izgledala, a ne kao njegova majka. Sreća opet ozari lice "krvave" Hamat; opet se smijala grlenim smijehom i naredila da se priredi gozba.
o mi je, samo me nemoj odbiti!
- Prihvaćam! Udat ću se za tebe za dvanaest minuta,
- 00:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

16.09.2006., subota

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...125

Da se ribe na putu ne bi pokvarile, stavi u utrobu dosta soli i zamotaj u platno od konoplje namočeno u sol i ocat. Molim te, ispuni mi tu želju.
Gamalijel je stajao kod starog brijesta gledajući prosjedog mladoženju. Htio je svog učitelja obavijestiti o najnovijim događajima, pa je rekao:
- Zapuši, sjeverni vjetre, odnesi me daleko da ispričam Abidona u kakvu je kašu upao njegov ljubimac! Sva je sreća da sam konačno uspio zapaliti taj plamen ljubavi. Ljubavna vatra u srcu Lehi Manuela bila je zarobljena poput vatre u utrobi zemlje koja tali sve elemente i od njih stvara kaos, dok ne izbije lava na površinu. Abidone, Abidone, moj duhovni učitelju, zavidim vam na odabiru čovjeka, premda to nije baš lijepa osobina za nas koji smo od vječnosti.
Kroz nekoliko dana krenuše prema zemlji Istriji. Jahali su kroz planinske klance i duž potoka i rijeka prema moru. Stigli su sredinom dana do palače obasjane suncem kasnog proljeća. Javorka je bila očarana misleći da se nalazi u bajci. Tjedan dana su se odmarali, a onda krenuše lađom u zavičaj Lehi Manuela. Plovili su dosta dugo, jer u to doba godine ne pušu jaki vjetrovi, pa je more bilo mirno. Početkom ljeta dođoše u veliku luku Jope, a onda starim karavanskim putem krenu dalje prema Jeruzalemu. Nakon tjedan dana razgledavanja grada krenuli su dalje i nakon još četiri dana putovanja, stigli su do kuće Lehi Manuela.
Ugledavši sina, majka Hamat mu potrču u susret suznih očiju, jer je slutila da dolazi preko velikog mora i da je bio na grobu Strahimira Oreba.
- Da, majko, našeg prijatelja više nema; tvoje ljubavi više nema, ali ti dovodim snahu iz porodice Oreb i sebi ljubav kakvu još nisam upoznao.
- Dobro mi došla, kćeri iz plemena Oreb - kaže Hamat i zagrli Javorku. Ne bih te mogla mrziti ni zbog kakvog razloga, zato što je Oreb krv u mome srcu, melem u mojoj duši, na mojoj rani gorka trava, a veže nas zakletva do groba. Idi i pitaj vodu rijeke Jordan i ona će ti reći: "Tekla sam kroz mnoge krajeve na svom dugom putu, ali ne vidjeh nikada takve ljubavi".

- 15:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.09.2006., petak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...124

Više bih volio da mi kažeš danas ili ovdje, hoćeš li se udati za mene? Može za dvanaeset dana, dvanaest mjeseci ili dvanaest godina, svejedno mi je, samo me nemoj odbiti!
- Prihvaćam! Udat ću se za tebe za dvanaest minuta, ili bolje za dvanaest otkucaja srca.
Lehi zagrli Javorku, podigne ju sa zemlje i stavi na rame poput malog djeteta.
- Dobro, učinit ću dvanaest koraka, a onda ti skoči i zagrli muža svojega. To je moj obred, obred viteza, ali prije nego to učiniš, dobro porazmisli! Kasnije nema uzmaka!
Javorka se popne Lehiju oko vrata i naredi:
- Koračaj!
Lehi je koračao polako i dostojanstveno, a kada izbroji dvanaest koraka, Javorka skoči poput gazele i zagrli svog supruga. Dalje je išlo sve kao podmazano. Tko bi dičnome junaku uskratio svoju kćer? Živjet će u palači namjesnika zemlje Istrije, okružena slugama i s dva tjelesna čuvara. Imat će svoje galije kojima može ploviti svim morima kad god si poželi. Svima su obznanili da su muž i žena. Jusi Ursa Oreb poljubi svoju kćer u čelo i reče:
- Od danas si žena Lehi Manuela, brata po krvi Strahimira Oreba. Ne budeš li mu se pokoravala, nijedna vrata plemena Oreb neće ti biti otvorena; nijedno srce neće ti se sažaliti; s vukovima u planini ćeš živjeti i dijeliti s njima plijen! Odlazi, kćeri, iz časne kuće Orebove i nastoj da dogodine u ovo vrijeme stari Ursa zagrli svoje unuče!
Lehi se nasmijao i rekao: - Nije to u našim rukama, dragi Ursa. To je u rukama sudbine i povoljnih ili nepovoljnih prilika, ali dat ćemo sve od sebe! Nije li tako, crnokosa ljepotice?
Umjesto odgovora Javorka ga zagrli i poljubiše se pred svima. Tamara ih je sjetno gledala pripisujući sudbini to što nije ona na Jasenkinom mjestu. Lehi joj priđe bliže i zamoli:
- Čuvaj mi sina Bornu Oreba, moju desnu ruku! Kada se vrati pošalji ga u moju palaču i neka mi donese lovinu iz šume i ribe iz Velikih jezera.
- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...123

- Stari lukavče, zar nisi na tom istom mjestu tako govorio i Tamari, mojoj rođakinji?
- Ne, Javorka, mi nismo o tome govorili! Strahimir je bio moj najbolji prijatelj, a između mene i Tamare bila je gola strast koja nam je podarila maloga Bornu. On sada ratuje za slavu rimskog carstva i lako može pasti od mača.
Ujutro su Lehi i Javorka odnijeli stručak cvijeća na grob Verne Oreb, koja bijaše pokopana na obali Velikih jezera. Na pomisao da je Asmodej usmrtio Vernu iz čiste pakosti, Lehi se strese od jeze i zagrli Javorku koja ga upita:
- Što je, dragi, je li ti hladno?
- Ne, ljubavi, sjetio sam se borbe koja ne bijaše kao ostale, jer onaj protiv koga sam se borio nije bio čovjek već sila paklena. Vidiš li ove ožiljke duž mojih ruku? Od lakta do zapešća raspuklo se meso i koža tako da sam za trenutak vidio svoje kosti. Bilo je to...
- ... ispod stare planine Balkan, boreći se za tisuću ljudskih života. Kada bi plemena zemlje Ilirije saznala da si ovdje, došli bi izaslanici sa Ohridskog jezera, postojbine Aleksandra Makedonca, došli bi iz Panonske nizije, sa kršnih predjela Ilirije, odveli bi te silom i učinili kraljem, jer zemlja Ilirija je zemlja Lehi Manuela i Strahimira Oreba. Jedan mudar čovjek rekao je da tisuće godina utroba materina neće roditi onoga tko bi objedinio sva plemena od Balkan planine do Velebita, pa sve do planine s tri roga; plemena toliko različita i nabijena mržnjom jednih prema drugima, da ih je nemoguće spojiti. Ali mudrac je prorekao, da će se takav čovjek roditi. Imat će plave oči kao gorska jezera, snažnu volju poput uragana; imat će moćnu vojsku i srca podanika koja će kucati u jednome ritmu; pjevat će mu pjesme i slaviti kraljevi svih naroda, a poslije smrti duh njegov vladat će još dvanaest godina.
- Ljubavi moja, tko će vjerovati tom mudracu? Kada je cezar Kaligula pao od pretorijanskog mača, kažu da se Klaudije sakrio pod stol, pa ipak nije prošlo ni dvanaest minuta, a već su Klaudija proglasili carem rimskog imperija. Da će se roditi takav čovjek, moguće je; da objedini plemena može se dogoditi ukoliko oslabi rimsko carstvo, no dvanaest godina vladati nakon smrti, mislim da to ne može biti, jer nema vladara kojemu još za života ne rade o glavi. No, čemu sada govoriti o tome što će biti za tisuću ili više godina?

- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.09.2006., srijeda

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...122

Kao u mladim danima, Lehi zagrli Javorku i povede ju do Velikih jezera gdje su u ljubavnom zagrljaju dočekali zoru. Javorka nije navršila još ni dvadesetu godinu života i nikakvog iskustva s muškarcima nije imala. Bila je vitka i visoka tako da mu je sezala gotovo do brade, a velike oble grudi sjele su na dlan Lehi Manuela kao dvije preplašene golubice. Imala je snažne udove poput grane javorove, ali nije lovila divljač, ni jahala konje, već je voljela plesti vijence od cvijeća i peći kolače.
- Prava gorska vila - šapne Lehi ljubeći je vrelim poljupcima.
Uzvraćala mu je strasnim poljupcima sve dok Lehi nije u njoj izazvao krik zadovoljstva koji se neobuzdano prolomio šumom. U njemu se probudila pritajena vatra koju je sada po prvi put otkrio, jer je ljubio srcem i svom svojom dušom; svakim atomom svojega tijela. Znao je da će se prije rastati od života svojega nego Javorku prepustiti drugome.
Plantagona mu je bila nešto više od sestre i nešto manje od žene; Palestra je bila i žena i prijateljica; Tamara bijaše žena Zapada i njezina utroba se raspaljuje kada sunce zalazi; deseci drugih žena bile su tek za predah i odmor ratnika; pa čak ni sama carica nije bila ništa važnije od sajamske atrakcije, krotiteljice zmija ili čuvarice Afroditinog hrama.
Javorka je bila i sunce i mjesec, zvijezda Danica, bistri gorski izvor i veliki slap; bila je vihor i povjetarac istovremeno; bila je vatra, voda, zrak i cvijet u polju; djetelina sa četiri lista i mirisna đurđica u travi; bila je njegova sudibna, a iznad nje bijaše samo Bog. Samo je on mogao spojiti kosti i meso, natopiti krvlju i presvući kožom; staviti joj ta dva oka kao dva gorska jezera; dvije niske bisera da joj osmijeh ukrašava; stvoriti glas poput šumske ševe; tanki struk i pupak u kojeg stane najveći rubin sa Istoka; šumicu među nogama, koje bijahu dva cedra libanonska; lijepa stopala kao u egipatske princeze, a nokti biseri Ohridskog jezera; pune usne lijepo oblikovane i dah kao miris breskve.
- Javorka, ljubavi moja, lijepa si poput zrelog voća, kao boginja Afrodita koja nije izašla iz morske pjene, već iz tamne šume, pa ti je kosa tamna kao noć kad se spusti i prekrije cijeli kraj. Ljepotu tvoju, ljubavi, ne mogu opisati riječima.

- 18:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.09.2006., utorak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...121

Tjedan dana je Lehi Manuel otkrivao uvijek nove čarolije. Jednom je pronašao đurđice u travi, drugi put sklupčanog ježa; našao je veliku ružnu žabu i nazvao je Trola; pao je u potok poskliznuvši se.
Jednoga dana osedlao je konja i krenuo sam prema Velikim jezerima i Crnom lugu gdje bijaše grob Strahimira Oreba. Tamara ga je dočekala plačući. Lehi je na grob odnio poljskog cvijeća kojeg je bilo posvuda uokolo, jer je ljeto već kucalo na vrata. Šuma je imala jasno zelenu odoru, tek pred mjesec dana olistalu. Na grobu Strahimira Oreba Lehi je pronašao dvanaest svojih kamenčića koje je nečija ruka poslagala u obliku križa i utisnula u svježu zemlju tamo gdje je bila glava Orebova, dok je kožna kesica, sačinjena rukom "krvave" Hamat, ležala postrani mokra od noćne rose. To je stavila ona ista ruka koja je na Lehija bacila val sa Tirenskog mora; bijaše to ruka anđela Gamalijela. Plakao je Lehi Manuel, plakala je i Tamara. Lehi podigne tužne oči i ugleda prekrasnu djevojku crne kose kao gavranovo krilo. Stajala je pored razgranatog javora, pa ju Lehi nazove Javorka. U njegovom srcu plane ljubav kao nikada do tada. Iako već u godinama, sposoban je eto, da još uvijek voli. Bilo mu je pomalo neugodno što ga je vidjela kako plače. Kada joj je prilazio djevojka se ne ukloni s puta, već mu pruži kruh i sol u znak dobrodošlice.
- Dobro nam došao, viteže sa Istoka. Mene su poslali pred tvoje svijetlo lice, a kći sam Jusi Urse Oreba, starješine plemena Oreb.
Lehi prihvati ponuđeni mu kruh, umoči ga u sol i kaže: - A svoje mi ime nisi rekla, ljepoto djevojko.
- Ime mi je Jasenka - odgovori ljepotica kratko.
- Lijepo ime i dobro ti pristaje, ali u mom srcu ćeš biti Javorka, jer te prvi put ugledah pod razgranatim javorom.
Tamara nije marila za te riječi. Ona je sada bila gospodarica kuće, a Lehi Manuel se kroz te godine nije mnogo mijenjao. Bio je div rastom, plave kose do ramena, plemenite crte lica kao isklesane u kamenu lapidu, a ruke pune ožiljaka. U njegovu čast je priređena svečanost uz mnogo dobrog jela i pića, kakvo samo oni umiju pripremiti. Kada su već svi bili pomalo pijani, Tamara je zaspala pored vatre, omamljena pićem koje je Lehi donio sa sobom. Bilo je to piće spravljeno na Istoku po specijalnom receptu iz Joridskog kraja, a zvali su ga "božji grom".

- 21:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.09.2006., ponedjeljak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...120

Bila je to zapadna međa njegovog imanja u podnožju velikog brda kojemu Lehi nije znao imena. Na brdu su rasli pitomi kesteni, bukve, hrastovi, grab, javor i jasen. Imanje je bilo snabdjeveno izvorom pitke vode, koju su kamenim žlijebom sproveli do kuće i kupanonice, napravljene u orijentalnom stilu. Kovačnica je bila opremljena potrebnim alatom, a mlinski kamen je moralo okretati šestoro ljudi. Bilo je dovoljno stoke i puno dvorište raznovrsne živine. Šetale su imanjem i neke čudne ptice šireći svoj prekrasni rep, kakve Lehi još nije vidio. U kavezima su bili zatvoreni fazani i prepelice koje je Lehi odmah pustio na slobodu, a isto tako i divlje zečeve koje nije htio jesti. Jedan lijepi pas umiljavao mu se oko nogu, a dvije prekrasne mačke lijeno su se izležavale na suncu. Oko malog jezera u kojem je bilo riba, kornjača i žaba, rasla je visoka pampas trava. Osim različitog ukrasnog grmlja raslo je i nekoliko grmova ruža u bijeloj, ružičastoj i crvenoj boji, opojnog mirisa. U sjeni velikog pitomog kestena gnijezdo je savila svraka, koja je kriještanjem i mahanjem repom pozdravljala gospodara imanja. Bilo je tu grlica i golubova, a kako se šuma spajala sa imanjem, čuo se pjev šumskih ptica. Na maloj planinskog livadi raslo je različito samoniklo cvijeće, a pitoma djetelina prekrivala je jedan dio terena. Lehi ugleda djetelinu s četiri lista ali ju nije htio otkinuti samo je prozborio:
- Neka bude sretna ova dolina! Dao bih desnu ruku do ramena da ovu ljepotu može vidjeti Strahimir Oreb i Palestra. Pozvati ću Tamaru i ugostiti ljude svih vjera, kao što je činio i časni Lemuel. Hvala ti, Bože Abrahama, Izaka i Jakova, što si nedostojnom sluzi svom podario ovu ljepotu. Nikada te nisam ni za što molio ni preklinjao, a ni prinosio ti žrtve, sada te molim, da na ovo mjesto ne pustiš zlo; da se ovoga mjesta klone legije demona; da na ovome mjestu Satana i Asmodej ne satiru ljude, već da umiru prema svojoj sudbini i broju dana koje si im ti odredio. To te samo molim i nikada i ništa više. Sve što sam do sada dobio više je od svega što bih te ikada molio i zato neću izazivati tvoj gnijev. Toliko od mene.

- 17:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.09.2006., nedjelja

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...119

Robovi su došli pozdraviti gospodara, tiho i bojažljivo kao da će ih on toga trena išibati. Na njihovo čuđenje on se sa svakim od njih rukovao na rimski način, zatim ih je postrojio kao svoju vojsku i rekao:
- Dična "vojsko" Lehi Manuela, od ovoga trena nitko od vas više nije rob. Rimskim se zakonima morate pokoravati, ali na ovom imanju zakon sam ja. Ukoliko netko od vas želi otploviti i svoje robovske usluge ponuditi drugom gospodaru, neka pođe ovoga trena, jer nije lako biti ni slobodan. Hoću da je kuća čista, da je hrana svježa i kvalitetna; želim da je imanje sređeno i da uvijek bude puno dvorište živine; da se lastavice gnijezde u potkrovlju; da vrapci i golubovi budu nahranjeni mrvicama ostataka hrane, a ukoliko netko na mom imanju ubije pticu koja slobodno leti zrakom, ubit ću ga istog trena. Sve što leti i gmiže na ovom posjedu, živjet će u slobodi. Ubijat će se samo one životinje koje su neophodne za prehranu i koje su određene za to. Jahat će se samo jahaći konji; neće biti borbe pasa ni pijetlova; neće biti opijanja ni ljenčarenja! Hoću da se uz posao ori pjesma; priređivat će se pučke svečanosti, gdje se možete napiti do mile volje; možete se klanjati svojim bogovima, ali bez prinošenja krvnih žrtava na ovome imanju; nije vam dopušteno dovoditi strance, niti im bilo šta potajno prodavati! Sve što trebate, a to je: hrana, ogrijev, obuća i odjeća, slobodno dođite; ne želim nikoga vidjeti u poderanim haljinama; nikoga pretučenog ni poniženog; neću da čujem plač ni zapomaganje! Svakog mjeseca, kada mlađak na nebu pokaže svoj srp, dođite po svoju plaću. Imat ćete plaću i sva prava rimskog vojnika, jer od danas ste slobodni ljudi.
U prvi momenat nastao je tajac, a onda su se uskomešali i opkolili Lehi Manuela. Najstariji među njima se nakloni i kaže:
- Biti će onako kako ste tražili, gospodine! Biti će po vašoj riječi!
Razišli su se tiho svaki na svoj posao. Lehi se povukao na spavanje da se odmori od proteklih događaja. Spavao je bez snova, a ujutro nakon doručka krenuo je na oblilazak imanja.
Tisuću ciparisa raslo je u drvoredu odmaknutih jedan od drugoga tri ljudska koraka. To je legija Judejska zasadila svome zapovjedniku iz zahvalnosti, jer se borio za tisuću njihovih života sa demonom Asmodejom.
- 12:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...118

- Dragi moj Lehi Manuele, Rim uvijek ubija ono što se ne uklapa u rimski ideal; u nepomućenu sliku koja bi se mogla svidjeti Jupiteru. Još i danas car Klaudije noću plače za Mesalinom, iako se morao oženiti iz državničkih dužnosti. Majka maloga Nerona, časna Agripina, tražila je od Klaudija da me vrati u Rim. Ova povelja koju vam dajem ovog trena je "vrući krumpir" rimskoga carstva. Car Klaudije vam to ne smije učiniti, time bi u očima svjetine postao onaj koji opravdava Mesalinu. Ne može vam uručiti ni Agripina jer ona ne voli državničke poslove. Ja sam im ostao jedino rješenje.
Rukovali su se na rimski način i zagrlili na rastanku. Na izlazu iz palače naće Lehi obadva čuvara na spavanju. On ih probudi i predloži:
- Ustajte, pospanci, idemo u gostionicu. Postao sam namjesnik pokrajine Istrije, a to valja proslaviti uz vino i žene. To je još jedino što dičnom Rimljaninu nisu oduzeli zakoni koje je propisao još božanski August.
Nakon tih riječi tri muškarca krenu rimskim ulicama u potragu za najboljom gostionicom.
Lehi je posjetio i Plantagonu, no taj ga je posjet razočarao. Bila je mršava i mrzovoljna, a sina nije vidio jer je bio na Korzici u jednom garnizonu. Odlučio se poput oca za karijeru vojnika. Vidio je njegovu sliku koju je naslikao neki Grk tako vjerno kao da je mladić živ. Bio je malo nalik Lehiju što je u njemu izazvalo malu nelagodu. Ostao je na ručku koji je protekao u nekom grču. Plantagona je grdila robove; pretvorila se u rimsku matronu kojoj je važnije tko je u kakvoj kući, nego kakav je čovjek. Čak nije dopustila ni dvojici Lehijevih ljudi da sjednu za stol, već su morali čekati pred palačom, gdje su se opet kockali za male sume. Lehi se hladno od nje oprostio i krenuo u luku Ostiju, kako bi konačno otplovio i vidio taj svoj posjed. Povoljni vjetrovi učinili su da putovanje ne traje dugo. Sunce je već zašlo za veliku planinu kada je pristala rimska lađa uz obalu. Stotinjak koraka od obale ponosno je stajala prekrasna palača sazidana od lapida kamena i mramora sa otoka Brača. Na izbočini iznad prozora bile su postavljene dvije morske nimfe, sa grudima žene, a repom ribe. Između tih figura stajao je natpis: VILLA ADRIA, dok je ispod toga manjim slovima pisalo: dičnom junaku, Lehi Marcijanu Juli, zapovjedniku Judejske legije - od carice Mesaline. Slova su bila izrađena od bisernih školjki utisnuta u svježu žbuku. Bilo je to jedino ime carice Mesaline koje nije izbrisano u cijelom rimskom carstvu.

- 12:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.09.2006., petak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...117

Proročanstvo vam je, dragi Seneka, samo jedan trenutak poput bljeska munje; to je pukotina kroz koju iscuri riječ onoga koji stvori nebesa i nebo nad nebesima. Vi ga u Rimu zovete Jupiter, Judejci ga zovu Jehova, ali ne vjerujem da je on u pogana ljudska usta ikada stavio svoje božansko ime, zato ga ja zovem Vrhovni, što bi značilo Bog nad bogovima. Jednom mi je dao pobjedu, drugi put mi je opet učvrstio meso na kosti. Bilo je baš onako kako je legionar zapisao. A mogu li barem znati ime čovjeka koji me spominje u izvješću?
- Nije baš zgodno o tome zboriti, no nije ni tajna. Eto, na svitku papirusa piše njegovo ime: Jošele Flavius, konjanik rimske legije zvane Judejska.
- Jošele, kojeg li smiješnog imena! Kakav je to čovjek i tko su mu roditelji?
- Otac mu je zanatlija, stolar, vješt u svom zanatu, a majka je vezilja, pletilja čipki i dostojna u svakom pogledu. Sin im jedinac ima trideset godina, crnokos i stasit, hrabar je i šutljiv ali zapisuje sve što vidi.
- A pištete li vi što, dični Seneka?
- Pišem o moralu, o etici, uglavnom suhoparne filozofske rasprave. Književnost mi nije baš strast, više volim čitati ono što je napisano.
I ja volim čitati, ali za pisanje nisam rođen. Netko barata perom, drugi opet mačem, takav je poredak stvari.
- Slažem se s vama. Vi ste baratali mačem najbolje kako je čovjeku moguće i zato ste sada ovdje da primite zasluženu nagradu. Hrabro ste branili rimski poredak i red je da vam se omogući dostojan život dok bude trajao.
Seneka uzme zlatni tuljak iz kojeg izvadi svitak od kože na kojem je bio pečat cezara Klaudija. Bila je to povelja, zapravo darovnica na kojoj je pisalo: "Ja Klaudije, car i bog rimskog carstva, darujem Lehi Marcijanu Juli posjed u zemlji Istriji, pokrajini zemlje Ilirije". Dalje su bili opisani detalji kako u taj posjed spada palača, dvadeset robova, gospodarske zgrade s konjušnicom, peradarnikom, pčelarnikom, kovačnicom i mlinom. Sve to se nalazi u jednom zaljevu poluotoka Istrije u podnožju velike planine. Na posjedima se nalazila i utvrda u koju bi moglo stati i do pedeset tisuća ljudi. Posjed je imao plodan žitna polja i livade, zbog povoljne mediteranske klime.
- To je određeno za vas, Lehi Manuele, onoga dana kada vas je primio car Klaudije i njegova žena Mesalina. Ona je u vama gledala ideal muške ljepote, što nije skrivala ni pred božanskim Klaudijem otvoreno mu govoreći:
- Lehi Marcijan Jula je najveći ideal koji je dosegnut u rimskoj vojsci otkada Rim gospodari na morima, Europom i obim Azijama. Drugi zapovjednici legija su prema njemu seljačine, neotesanci koji smrde po bijelom luku i vinskom octu.
- Pretjeruje, no skončala je bijedno. Priča se da su je ubili bez znanja njezinog supruga Klaudija.

- 16:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.09.2006., četvrtak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...116

Evo, Lehi Manuele, to stoji ovdje zapisano kao izvješće rimskog ratovanja. Tko je bio taj nevidljivi protivnik? S kakvom ste se to silom borili?
- Dični gospodine Seneka, kako sunce rađa toplinu i život, tako sila paklena rađa samo smrt. Borio sam se s demonom Asmodejom, najmoćnijim iz kuće paklene poslije onoga koga zovu Satana.
- I pobijedili ste!?
- Da, senatore, pobijedio sam, ali pod koju cijenu? Asmodej mi je satro lijevu i desnu ruku; lijeva bijaše bludnica Palestra, a desna Strahimir Oreb. Ubio mi je djeda i Strahimirovu majku, a prevršio je mjeru kada je pokušao utopiti mog sina Bornu. Eto, to je kolo smrti ljudi koji su nestali samo tako, kao kad vjetar raznese pljevu. To su žrtve plaćene za moju slavu; za slavu zapovjednika legije zvane Judejska. Nijedno od njih ne umriješe prirodnom smrću, od starosti ili bolesti, već samo zato da se učvrste vrata smrti kroz koja sam trebao proći. No, evo me pred vama i tek od sutra, kada ne budem više u rimskoj službi, biti ću opet na novom početku, a ništa ne znam raditi osim ratovati, kockati i ljubiti žene.
- Govori se da ste imućan čovjek, da imate posjede u pokrajini Pereji, Galileji i Samariji.
- Istinu govore. Imam zlata dovoljno da mogu lagodno živjeti, ali me poučite šta da radim kada moje srce uzdrhti na zvuk trube, na pogled ženskog oka ili kad pogledam u nebeske oblake. Kako od toga stvoriti zanimanje?
- Posvetite se prirodnim naukama; izučavajte grčku filozofiju, priklonite se platonizmu ili stoicizmu; čitajte Ovidijeve "Metamorfoze" možda u njima nađete smisao života. Nije ga uzalud dični August prognao iz Rima. Neki govore da je još živ, drugi opet da nije. Pjesnik u Rimu je čuđenje samo za tri dana, cezara zaborave za dva tjedna. Kruha i igara traži svjetina, no nije im uvijek lako dati kruha, a ni gladijatori nisu baš oduševljeni umiranjem da bi ljudi bili zadovoljni. I šta preostaje rimskom imperiju nego da ratuje i pljačka druge narode?
- Vama je, senatore, politika u krvi, ali se bojim da će i sa krvlju morati izaći iz vašeg tijela. Ne mogu vam otkriti budućnost, ali za jedno sam siguran, vaše ime spominjat će se kroz tisuće godina. Isticat će vas kao primjer plemenitosti i mudrosti, što je najviši doseg za čovjeka rođenog od žene. Ni oni koji će se kititi titulom "cezar" neće vam ni do pete biti, jer gorke utrobe rađaju zločince, a plemeniti se čovjek svojim djelima uzdiže koliko mu je dato.
- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.09.2006., srijeda

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...115

- Vi Judejci i ne znate koliko ste sretni zato što ste osudili proroka. Rimski namjesnik je poslužio samo kao oružje u vašim rukama, ali ta sjena njegovog križa pala je na cijelo rimsko carstvo. Noću se u katakombama skupljaju njegovi sljedbenici kojih je iz dana u dan sve više. Ako Neron sačuva cjelinu rimskog imperija u njegovim granicama, sumnjam da ćemo sačuvati i bogove. To su tek grčki mitovi, a narod traži krv. Svjetini nikada dosta krvi. Ovdje u Senatu ratuje se gore nego na bojnom polju. Tamo te vreba oštrica mača, koplja i strijele u svom letu, a ovdje je arsenal mnogo veći. Tu je oružje spletke, otrov i laž koja se pretvara u "istinu" ako se iznese onako kako to cezar želi čuti i senatori potvrditi. Lehi Manuele, mene kao čovjeka zanima šta se to, zapravo, dogodilo kod stare planine Balkan? Jedan legionar mi je to ovako opisao:
"Odjedanput naš zapovjednik uzjaha konja i krene u polje. Ostali smo začuđeni misleći da ide izvidjeti kuda ćemo dalje, jer nam nije naredio da ga slijedimo. Konj se iznenada propne, a jahač izvuče mač iz korice i stane njime vitlati kao da se bori, dok ga neka nevidljiva sila nije izbacila iz sedla, zatim prevrnula tako da je zagrizao zemlju. Zadnjim snagama uspravi se i stane na noge, dok mu se niz obadvije ruke slijevala krv. Stajao je tako nekoliko trenutaka razmišljajući što mu je činiti. Nasrnuo je ponovo, a onda se srušio kao slomljeno drvo. Jedan od vojnika koji su ga nosili, po imenu Marcel, zaklinjao se da je zapovjednik smrdio po sumporu. Tri dana i tri noći Lehi Manuel ležao je bez svijesti boreći se između života i smrti. Probudio se četvrtoga dana gladan kao vuk, ali ustati nije mogao. Nakon nekoliko pokušaja uspio se nekako održati na nesigurnim nogama, a onda je polako krenuo prema rijeci Dunav, što je nas začudilo pa smo krenuli za njim. Strašne rane imao je svuda po tijelu i rukama. Dok je ulazio u hladnu vodu, bistru kao riblje oko, treslo mu se cijelo tijelo od groznice i hladnoće. A onda se pred našim očima dogodilo čudo. Izlazeći iz vode hodao je sve sigurnije na nogama, a na mjestima gdje su do maloprije bile rane, ostali su samo ožiljci kao tragovi od biča. Zatražio je svečanu odoru, pripasao mač i poveo nas u napad i u pobjedu".

- 23:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.09.2006., utorak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...114

- Hm, loše filozofiraš, Lehi Manuele, ili kako te ovdje zovu, Marcijane Jula. Meni je više po volji tvoje pravo ime, pa ću te njime i oslovljavati.
- Laska meni, čovjeku sa Istoka, da vas zanima moja sudbina i hvala vam na tome što me zovete mojim pravim imenom. Nisu me krstili u rijeci Jordan, jer se časni Lemuel nije mogao na to odlučiti. Morao bi prirediti svečanost kako dolikuje njegovom ugledu, a to košta. Stoga nemam krsnog imena, a ovo koje imam često su mijenjali kako je kome odgovaralo. Meni se sviđa to što vas jednostavno zovu Seneka, nije komplicirano, a u mojim ušima to dobro zvuči.
- Nisam ti ja Plantagona da mi udvaraš, premda je već zašla u one godine kada žena više ne može rađati, pa je sve više sklona filozofiranju, što je bijedna zamjena za ljubavne strasti. Čim počneš filozofirati, znači gotovo je sa bračnom ložnicom.
- Mene veseli, senatore, što vas nalazim u dobrom raspoloženju i što vas progonstvo nije slomilo, a govore da ste se u Britaniji obogatili na visokim kamatama.
- Svašta klepeću rimski jezici. I za vas pričaju da ste dobili na prevaru mnoge bitke koristeći se magijom, naročito za vrijeme Tiberijeve vladavine kada se Elije Sejan počeo politički uzdizati. Kažu da ste mu prorekli krvavi završetak, pa bih i ja želio jedno proročanstvo.
- I to su vam dojavili, duge uši ima rimsko carstvo! Vi svoje proročanstvo možete i sami sastaviti. Priđete li blizu vatre, opeći ćete se; ako se pak od te vatre odmaknete, još uvijek možete sebi oduzeti život zbog časti ili da zadovoljite ono što širite ovim carstvom, a to je "Justitija Romana".
- Nije vam obzirnost baš jača strana, dični zapovjedniče legije Judejske. To je i malom djetetu jasno da je cezar vatra koja obasjava rimsko carstvo, a naša slobodna volja odlučuje da na sebe dignemo ruku ili ne. Zar nije Juda, Kristov blagajnik, uzeo uže i objesio se u hramu?
- To mi nije poznato, dragi senatore. Pričalo se o izdaji i novcu, ali da se objesio, to može biti tako i ne mora. Uvijek se nađe neka "dobra duša" koja ti izbije stolac ispod nogu.

- 22:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.09.2006., ponedjeljak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...113

Lehi Manuelu je bilo pomalo čudno što ga senator Seneka prima u kasnim popodnevnim satima u vrijeme odmora, kad se svi važni državnički poslovi odvijaju ujutro, a rijetko kad poslije ručka. Dvojica iz Lehijeve pratnje ostala su vani pred ulazom u palaču i sjeli na jedan zid gdje će čekati svoga gospodara. Praćen pretorijancima, Lehi je ušao u palaču gdje su se nalazile privatne odaje cezarove, prođoše dalje hodnikom, a onda zavojitim stepenicama krenuše u drugi dio palače, gdje su oduvijek živjeli prinčevi još iz vremena Germanika i Druza. Uvedoše ga u jednu prostoriju osvijetljenu lojanicama iako je vani još bio dan, u kojoj ga primi krupniji čovjek prosjede kose, koja mu je padala na čelo.
- Ja sam Seneka - jednostavno se predstavi.
Nije naglašavao nikakve titule smatrajući da je dovoljno samo jedno ime. Lehi pogleda skromno obučenog čovjeka i da mu nije rekao tko je, pomislio bi da je to neki ugojeni rob koji radi u carskoj kuhinji. Lice mu nije odavalo baš ništa. Čekinjasta brada prekrivala mu je veliki dio lica, malo povijeni nos i oči pravilno razmaknute, više su govorile da je to bogati trgovac iz provincije, nego filozof stoičke škole.
- Ja sam Marcijan Jula, zapovjednik legije Judejske.
- Poznato mi je - kaže Seneka cmoknuvši jezikom kao da je upravo okusio vino sa Cipra i zaključio da je dovoljno slatko.
Nastao je tajac u kojem su odmjeravali jedan drugoga. Seneka mišljaše u sebi: "Ne izgleda kao čarobnjak, ni kao Židov", a Lehi za njega: "Ne djeluje učeno, više mi liči na bogatog trgovca". I tako proučavajući jedan drugoga, krenu prema udobnim naslonjačima i sjednu. Prvi progovori Seneka:
- Ovaj zapečačeni svitak pred vama je dokument koji potvrđuje da ste rimski podanik do kraja života i pripada vam godišnji prihod. Uostalom, šta ja to vama pričam kad ste to stotinu puta čitali. Nego, mene nešto drugo zanima.
- Što bi moglo zanimati vas, najumnija glavo rimskoga carstva? Ja sam običan čovjek, a iza leđa mi govore da mi nije mrska kocka ni ženska put. Dakle, imam sve odlike dičnog Rimljanina.

- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.09.2006., nedjelja

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...112

Pričalo se da će podučavati u filozofiji i upravljanju državom mladog Nerona, kojeg treba pripremiti da stane na čelo rimskog imperija. Seneka, iako nije bio siromašan, podržavao je Zenonovu filozofsku školu učenja o stoicizmu i time podigao ugled rimskom carstvu. Nije se više moglo reći da Rim nema učenih ljudi koji podigoše intelektualnu razinu barem za nekoliko stepenica.
Sve te glasine obistinile su se i sada je Lehi Manuel hodao rimskim ulicama praćen dvojicom iz tjelesne garde, kako bi ispunio vrijeme do susreta sa Senekom. Da ode do Plantagone, kamo je uvijek mogao doći nenajavljen, nije više imao vremena, zato je hodao tržnicom gdje se prodavala svakovrsna roba i gdje su se čuvali svi jezici rimskih pokrajina. Svratio je u gostionicu da se okrijepi mesom sa žara od pitome svinje, kruhom iz zemlje Ilirije, jeo je morsku i riječnu ribu, a žeđ je gasio nekim napitkom spravljenim od gorkih trava sa Alpa. Vina nije htio ni okusiti, jer bi ga to podsjtilo na prijatelja. Činio je sve da od sebe odagna brige govoreći sam sebi kako je čovjek na ovome svijetu samo prolazna pojava. Eto, Strahimir nije doživio ni sedamdesetu, a već ga pokriva crna zemlja. Možda je pokopan pored majke Verne na obali Velikih jezera, ili pak u šumi koju je najviše volio, a zove se Crni lug. Prije pet godina pratio je Strahimira u zemlju Iliriju zajedno s majkom Hamat, koja je zemlju Iliriju doživjela kao ružan san. Bili su tamo u zimsko vrijeme kad šuma nije imala svoje zeleno ruho, a pusta brda bila su prekrivena dubokim snijegom. Od tada se nisu vidjeli i sada mu se činilo da je tih pet godina prohujalo kao jedan san.
U zakazano vrijeme Lehi se uputio prema velikoj utvrdi koja je stajala na najvišem dijelu brežuljka. Bila je to carska palača gdje su se rađali cezari kroz generacije. Na straži su bili pretorijanci, koji su te iste cezare ponekad nabijali na oštricu svojega mača. Opaki bijaše ti ljudi bez smisla za šalu; ljudi čelične discipline, koji stupaše ispred cezara i šest koraka iza njega, od toga nisu odsutpali.

- 21:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.09.2006., subota

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...111

- Dođi na ovu moju stranu, kopile kaldejsko! Naslagat ću žrtve koje su pale od tvojega mača i one će ti biti most kojim ćeš prijeći!
- Prijeđi ti na ovu stranu preko tih istih žrtava koje su nasrnule na moj život, pa mi reci što mi imaš reći!
- Nije na čovjeku od žene rođenom da govori kamo će moja noga kročiti! - ljutito će Satana.
- Na čovjeku je da visoko digne mač i brani svoj život i čast rimskog imperija - neustrašivo odgovori Lehi.
Satana mahne rukom i stvori se most sačinjen od ljudskih koža koje su bile spojene zlatnim nitima. Po tom mostu ljuljajući se Satana prijeđe na Lehijevu stranu. Lehi izvuče svoj mač čime izazove kod demona pakleni smijeh.
- Ovdje ti ništa ne vrijedi oružje koje te kruhom hrani! Spasiti bi te mogao samo onaj koji spava čvrstim snom, no taj se neće probuditi jer je zauvijek zaspao.
Lehi se pokuša obraniti kada Satana zakorači prema njemu, no nije se mogao ni pomaknuti. U tom času se trgne i probudi. Tada nevidljiva sila podigne veliki val s Tirenskog mora i baci ga na Lehija od čega se malo pribrao, ali je njegovo srce bilo tužno, jer je znao da među živima nema više onoga koji se "krvavoj" Hamat zakleo da će čuvati njezinog sina. Paklena je sila satrla kršnog Ilira, Strahimira Oreba.
Lehi Manuel plovio je prema Rimu, jer je njegova služba zapovjednika Judejske legije završena. Neće dočekati da car Neron sjedne na prijestolje rimskog carstva, niti će slušati kako legija uzvikuje još jedno cezarovo ime. Klaudije još živi, premda nešto boležljiv, ili mu je to pak izgovor da konačno može u miru pisati povijest rimskog carstva. Carevoj slabosti pripisali su i odluku da se dični Seneka vraća sa Korzike, kamo je bio prognan, kako bi opet zauzeo stari položaj u Senatu.
- 20:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.09.2006., petak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...110

- A što je sa Lehi Manuelom, Satana? - upitao sam ga preko velikog ambisa.
- Obično kaldejsko kopile - odgovori mi bijesno. - Satrt ću mu svaki spomen da je postojao; izbrisat ću njegovo ime iz ljudske povijesti!
- Nećeš, Satana, i nakon dvije tisuće godina vjetar će brujati nad zemljom Ilirijom i pripovijedati o junaštvu onoga koga je Gamalijel prozvao Lehi Manuel, a Rimljani Marcijan Jula.
- Eto, Lehi Manuele, tako se o tebi govori s one druge strane koju vi ne vidite. Sam Satana sapliće tvoje noge ne bi li se polomile, tvoje ruke ne bi li klonule. Ali ne brini, junače, na tvojoj strani buja klica života! Pa čak i ja, Gamalijel, s ove vaše strane samo sam stup svjetla, sjena velikog božjeg imena čijim ti riječima pobjeđuješ. Hodaš po samoj oštrici britve i padneš li sa te oštrice pasti ćeš u ognjeno jezero iz kojeg te može izvući samo onaj čije ime je tajno, a koji je Abrahamu obećao brojno potomstvo i održao riječ. A koga On izvlači iz paklenog ponora i koga u pakleni ponor šalje? To je misterij nad misterijima. Po njegovoj volji ovaj cijeli planet stoji na ničemu, a ljudski je stvor samo ukras ovdje, na čast i slavu božju, ili na sramotu i oganj pakleni. Sud o tome ne može dati ni sin nebeski, ni sin zemaljski, može samo Gospodar svjetova i svega što je stvoreno.
Lehi Manuel je zaspao na goloj dasci raširenih udova, dok je gledao galebove visoko iznad svoje glave. Kada mu je san prekrio oči, zlatna koprena mu je zastrla pogled u stvarnost i on ugleda samoga sebe kako hoda oštrom ivicom, po samom rubu velikog ponora, dok s druge strane na dvanaest koraka udaljenosti, hoda veliki zmaj i riga vatru. No, vatra nije mogla doseći drugi kraj obale i odjednom se zmaj preobrazi u čovjeka sivog lica, visokih čupavih obrva poput orlovih krila, a umjesto kože na tijelu je imao oklop sličan noktima, koji se presijavao u sivoj i zeleno-modroj boji. Preko leđa imao je prebačenu krvavo-crvenu tkaninu u znak kraljevskog dostojanstva. Bio je to onaj koji je u pustinji iskušavao proroka govoreći da će mu dati sva blaga ovoga svijeta ako mu se pokolni. Lehiju je o tome pričao Ivan u jeruzalemskoj gostionici u koju su svraćali mudri ljudi zbog poslova, bandoglavi zbog snubljenja žena, a bludnice tražeći svoj plijen u ljudskom obliku. Ta gostionica bila je mnogima utočište. Tu je Lehi prvi puta čuo za strašnog Satanu koji može podići sva četiri nebeska vihora i spaliti trećinu planeta Zemlje. Sada taj stvor u Lehijevom snu stajaše s druge strane ponora u svoj svojoj veličini i slavi, govoreći mu:

- 20:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

apologija za svakodnevnu uporabu...



Get Firefox!

Royalty Free Images



Image Hosted by ImageShack.us
jedan red ruža...jedan red literature

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
Josip Rogin vrtlar i književnik
Rodio se u staroj kuriji
grofova Zrinskih 01.02.1947.
godine u selu Zrinščina.
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Srednju školu
završio je u Sesvetama.
Bio je dugogodišnji
suradnik "Sesvetskih novina",
objavljivao je članke o
hortikulturi, eseje i humoreske.
Autor je objavio
stručne monografije
Image Hosted by ImageShack.us
"Ruža kraljica cvijeća" i
"Knjigu o ružama".
Image Hosted by ImageShack.us
Autor je knjiga
"Musa Čvarak vadi domovnicu",
"Moda i modeli"
"Kraljica Astrida" i
"Anđeo i slike vremena".
Image Hosted by ImageShack.us
Piše standardnim i
kajkavskim jezikom.
Image Hosted by ImageShack.us
Za dramski program
Radio-Zagreba snimljene
su mu i izvedene komedije
Image Hosted by ImageShack.us
"Snoboki", "Gosti",
"Roman stolječa",
"Evac i Adamica", "Federbarica
Gratofil - prodavačica ljubičica",
"Ostavinska rasprava
Bartola Škanjca" i dr.
Image Hosted by ImageShack.us
Živi i radi u mjestu Dumovec
gdje se bavi uzgojem i
kreiranjem novih sorti ruža...
Image Hosted by ImageShack.us
do sada to mu je
uspjelo osam puta
ali pokušaji se nastavljaju...
Image Hosted by ImageShack.us
...vicevi...

Image Hosted by ImageShack.us
ako mi natko hoče pisati
može to ućiniti na
starinski način
Image Hosted by ImageShack.us
pod adresu je
dovoljno upisati
Image Hosted by ImageShack.us
Josip Rogin
Dumovec
Sesvetski Kraljevec

Image Hosted by ImageShack.us
...na svako tim putem
dobiveno pismo,razglednicu
odgovoriti ću na ovom blogu...
Image Hosted by ImageShack.us
copy right iliti dozvola za kopiranje
Image Hosted by ImageShack.us
svi djelovi bloga plod su mojeg rada
Image Hosted by ImageShack.us
osim fotki
njih je izradio moj "tonto"
(vidjeti negdje u postevima,
onim ispočetka),
Image Hosted by ImageShack.us
u principu
on vam dozvoljava korištenje
tih fotki u nekomercijalne svrhe,
Image Hosted by ImageShack.us
ako bi ipak vi te fotke komercijalizirali
ugradite i njega u cijenu...
ljudi ste dogovoriti će te se...
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se